Prva sezona američke TV serije “True Detective” okončaće se večeras, kada bi konačno trebalo da padnu maske i saznamo ko je serijski ubica kojeg su detektivi Rastin Kol i Martin Hart (fenomenalni Metju Mekonahi i Vudi Harelson) jurili 17 godina prikazanih u dosadašnjih sedam epizoda.
Iako na prvi pogled “pravi detektiv” ne bježi od žanrovskih klišea – dva detektiva prilično različitih pogleda na svijet, razočarana žena koja se sveti nevjernom mužu tako što će spavati sa njegovim partnerom i sl. – upravo ono što serija nudi kad se zagrebe ispod površine kupilo je brojne fanove i donijelo mnoge pozitivne kritike. Tako u mnogim komentarima širom “sajberspejsa” možete vidjeti da gledaocima nije toliko stalo do toga da saznaju ko je ubica Dore Leng, čiji u spaljenom polju teatralno izloženi leš je označio prekretnicu u životima glavnih likova serije, koliko do same atmosfere, odnosa između likova i drugih, “sporednih” detalja.
Upravo su atmosfera i muzika bili prvi elementi koji su se istakli, uz očekivano jake performanse najnovijeg Oskarovca Mekonahija i Harelsona. Autori serije Nik Picolato i Kari Fukunaga na najbolji način su iskoristili ruralne predjele Luizijane kako bi stvorili unikatnu, noar atmosferu, a sve to začinjeno je već naširoko hvaljenim “saundtrekom” u kojem preovladavaju bluz, rok i folk kompozicije.
Serija je bogata zanimljivim dijalozima, koji su često puni crnog humora, pogotovo u ideološkim sukobima detektiva. Dok je Martin, kako sam za sebe kaže u seriji, normalan detektiv – mačo, druželjubiv, tradicionalističkih pogleda, Rastin Kol i njegovi filozofski izleti o tome kako je “ljudska svijest tragična greška evolucije” navode njegovog partnera da često prevrće očima, ali je stvorio cijelu armiju fanova zaljubljenih u njegove nihilistične monologe.
Tu dolazimo i do literarnih predložaka serije, a očigledno je da su Rastovi pogledi na život nastali pod uticajem filozofa kao što su Fridrih Niče i Emil Sijoran, kao i pisca Tomasa Ligotija.
“Mi smo bića koja ne bi trebalo da postoje po prirodnim zakonima… Programirani da budemo uvjereni da je svako od nas neko, a u stvari svako je niko. Mislim da bi bilo časno da odbacimo naš program i prekinemo reprodukciju”, priča Ras u seriji. A koliko njegova priča liči na retke iz Ligotijevog djela “Zavjera protiv ljudske rase” iz 2010. prosudite sami.
“Znamo da je priroda skrenula u natprirodno stvarajući biće koje ne može i ne bi trebalo da postoji po zakonima prirode. Najgora stvar koju možemo znati, gora od saznanja da potičemo od mikroorganizama, je da je svako od nas niko, a ne neko. Da smo samo igračke, ne ljudi… Kako bi prekinuli ovu samoobmanu trebalo bi da prestanemo da se razmnožavamo”, piše Ligoti.
Pokušavajući da dekodiraju tajne “True Detectiva” fanovi su došli do još jednog zanimljivog saznanja – serija je prepuna asocijacija na mitologiju iza koje stoje Hauard Filips Lavkraft, Robert Čejmbers, Ambrouz Birs – pisci “wierd” fantastike i horora. Gotovo od starta serije pominju se “Žuti kralj” i “Karkosa” i jasno je da ovi elementi, što god da su – mjesta, osobe ili nešto treće, imaju veze sa ubistvima. Blogeri su vrlo brzo iskopali kolekciju neobičnih priča Roberta Čejmbersa iz davne 1895. pod naslovom “Kralj u žutom”. Priče povezuje istoimena (nepostojeća) drama čiji isječci su prisutni u knjizi, a koja onoga ko je pročita tjera u ludilo. U njima se pominje i Karkosa, grad mrtvih koji je Čejmbers pozajmio od Ambrouza Birsa, dok je Lavkraft kasnije pozajmljivao od Čejmbersa stvarajući svoje sada već kultni Ktulu svijet.
Stanovnici Karkose osuđeni su da poput Sizifa ponavljaju iste radnje u nedogled, što se poklapa sa filozofijom detektiva Rasta koji kaže da je vrijeme krug. Upravo ova izjava, kao i ona da je detektivima rješenje uglavnom ispred nosa, reklo bi se da su glavne poruke gledaocima serije koji su zatrpali “sajberspejs” svojim teorijama o tome ko stoji iza ubistava, otišavši toliko daleko da gotovo da nema lika koji nije bio na njihovoj optuženičkoj klupi, a među njima su i dvojica detektiva čiju priču pratimo. Da je vrijeme krug može se vidjeti i u serji gdje se razni detalji uvijek ponavljaju. Sporedni likovi, koji ne izgledaju naročito bitno u prvim epizodiama mijenjaju živote Rasta i Kola u kasnijim ili bivaju ozbiljno uključeni u priču, fotografije i isječci iz dnevnika Dore Leng iz druge epizode postaju jasne tek u šestoj, čak se i drvo kod kojeg je prvi leš pronađen ponovo pojavljuje pred kamerama…
I dok se fanovi utrkuju ko će da smisli luđu teoriju o tome ko je stoji iza ubistava i u kom pravcu će se serija nastaviti (neki čak očekuju i natprirodne elemente), scenarista Nik Picolato (“The Killing”) je kazao da ne treba očekivati spektakularne obrte u posljednjoj epizodi, te da njegova misija nije bila da vuče gledaoce za nos. Zbog ove izjave neki su se uplašili “X Files” i “Lost” scenarija, jer su fanovi ovih serija godinama skupljali tragove kako bi rješili zagonetke za koje se na kraju ispostavilo da nisu ni postojale, te da se autori nisu potrudili toliko koliko su gledaoci mislili da hoće. Posljednjoj epizodi “True Detectiva” ostaje da riješi još mnogo toga, ali gotovo svi su uvjereni u jedno – od finala serije zavisiće i njena konačna ocjena i da li će dobiti titulu legendarne ili samo solidne.
Stefan Strugar
vijesti.me