Nove pjesme, aranžmani, studio, raspoloživost ljudi, bend, vrijeme, finansijska konstrukcija samo su neki od mnogih faktora koji muzički projekat uopšte čine mogućim. Kako ga postaviti pravilno i “voziti” u željenom pravcu je kombinacija konstantnog rada i vizije. Prošlog ljeta sam na Lake Festu u razgovoru sa Šimom Barbarićem, inače uspješnim muzičkim menadžerom i promoterom, prvi put razgovarala o projektu Tate Romanova. U saradnji s mladom ekipom iz Splita, početkom juna predstavio je javnosti prvi singl na kojem je po prvi put radio i kao autor. Zadovoljni finalnim zvukom izbacili su pjesmu “Prebrzo”. Ovaj debitanstki singl na prvu je bio vrlo neobičan odabir pjesme za uvod u njihovu priču s obzirom na miks različitih žanrova, ukomponovanih u ne-pop strukturu. “Prebrzo” zapravo jako dobro vozi i uvodi nas u svijet sada već benda Tate Romanova. Dobrodošli u još jednu zanimljivu muzičku priču s ovih prostora!
Tate Romanova je drive-pop bend iz Splita. Okupili su se početkom godine i krenuli s radom na prvim autorskim pjesmama. Nakon odličnih reakcija kritike i publike na prvi singl, u novembru su nas “počastili” novom pjesmom pod imenom “Osim kad ne” i tako najavili svoj prvi studijski album koji će tokom 2020. godine izdati za diskografsku kuću Croatia Records. Barbarić je autor tekstova dok muziku i aranžmane potpisuje u saradnji sa Antom Jerončićem. Riječ je o talentovanom mladom muzičaru koji je gitarista u današnjoj postavi benda koji još čine: Sara Andrić – vokal, Lana Beović na basu, Ivana Čović na bubnju i Zdeslav Klarić na klavijaturama.
Tema odabira vokala interesantna je koliko i brzina okupljanja spomenute ekipe na ovom projektu. Sara je u vrijeme pristupanja bendu imala 17 godina. Danas je godinu starija maturantkinja grafičke škole u Splitu i “once in a lifetime” vokalni potencijal. “Njezina prva proba bila je taj finalni okidač koji je pokrenuo priču. Tražili smo nekoga tko je odličan i predan muzici. Sara ima stav i stil koji nam odgovara od početka. Vokalno je nemjerljivo bila bolja od ostalih potencijalnih kandidatkinja, a kada smo je upoznali kao osobu smo finalno bili sigurni da idemo s njom dalje.” – kazao nam je Barbarić.
Kako su ostali članovi benda došli u priču?
U početku su razni prijatelji muzičari radili na prvim pjesmama i snimali ih. Srećom smo pronašli vrijeme u njihovom i našem rasporedu da se uopće nađemo s obzirom da nismo živjeli u istim gradovima. Prve četiri pjesme snimili smo nakon samo dvije zajedničke probe i nismo iskreno znali jesmo li definirali pjesme niti kako će na kraju ispasti. Sa Zdeslavom Klarićem suradjujem već godinama i to je bio naš jedini izbor što se tiče klavijatura jer muzičara takvog kalibra nema baš blizu. Lanu sam znao iz viđenja duže vremena. Nisam ni znao da svira bas dok mi zajednička prijateljica nije predložila da se nađem s njom. Nakon prvog razgovora sam je pozvao na probu, a s njom je došla i njezina dugogodišnja prijateljica Ivana koja svira bubanj. Nisam ih nikad prije čuo kako sviraju, ali Lana je tip osobe kojoj vjeruješ na prvu tako da sam imao dobar feeling u vezi svega. Dva dana kasnije dobili smo ritam sekciju. Mogu reći da smo bili jako sretni s obzirom da su i Lana i Ivana sjajne muzičarke i razumiju autorski pristup u radu. Bitno nam je bilo da je kičma benda u Splitu jer smo nakon njihovog dolaska mogli početi sa prvim ozbiljnim probama, a tada nam se i zvuk promijenio u smjeru koji nam se sviđa.
Pjesme radite brzo. Kako izgleda proces?
Kostur radimo kod mene doma. Kroz zvuk slažemo slike iz kojih na kraju izađu tekst i vokalne melodije. Tu nam je jako bitno Sarino mišljenje, tj. njezina reakcija na odnos teksta i muzike u prvoj fazi. Tekstove nastojim raditi prema njoj zbog autentičnosti. Bitno je da kreiramo iz iskrenih pozicija jer smo iz takvih situacija uvijek izašli zadovoljni. Ako nam se na drugoj probi stvar i dalje sviđa, idemo u prostor sa već definiranim postavkama gdje razmišljamo o gruvu i verziji koju nosimo u studio. U kasnijoj fazi imamo veliku pomoć od strane naših producenata. Ivan Božanić (Pips Chips & Videoclips) i Saša Karabatak (Studio Pavarotti, Mostar) su generatori našeg finalnog zvuka i jako cijenimo njihovo znanje i predanost.
Provedi nas kratko kroz planove za budućnost.
Plan nam je početkom januara u Mostaru završiti snimanje albuma, a u tom periodu ćemo izbaciti i treći singl. Pjesma se zove “Iz razloga”. Na albumu će se naći desetak stvari. Imamo dosta pjesama tako da sada gledamo koje izabrati kako kompletirati materijal. S nastupima krećemo u martu. Već imamo sedam dogovorenih koncerata i lagano već bukiramo ljeto. Sviđaju nam se zainteresirani klubovi i festivali koji su nas do sada kontaktirali.
Kada nam planirate gostovati u Crnoj Gori?
Na ljeto svakako. Već duže vremena surađujem s Peđom Zečevićem i Lake Festom. To mi je jedan od omiljenih festivala. Rado mu se vraćam svake godine i ako ne dolazim s bendom, dolazim s ekipom. Nikšić mi je u srcu od prvog dolaska. Zapravo volim ekipu u tom gradu jer super reagiraju na iskrene ljude i muziku. Želimo svakako za početak prosvirati regijom da nas ljudi čuju i daju nam svoje reakcije, a bend jedva čekam vidjeti na stejdžu.
Za kraj, čime se bavite van muzike?
Sara i Ivana su u školi, jedna kao učenica, druga kao učiteljica. Lana radi kao menadžerica u inozemnoj firmi. Zdeslav, Ante i ja smo full u muzici, svatko na svoj način i tu planiramo i ostati. Mene osobno zanimaju “izleti” u neke druge sfere, ali je više manje sve povezano sa zvukom. Svi smo dosta različiti, ali komplementarni. Rokenrol nas povezuje kao ljepilo na kojem odlično funkcioniramo zajedno.
Katalina Mala