Ovo su samo tri pjesme. Samo?
Gospodin Vranjković redovno objavljuje po par pjesama godišnje od kada je prekinuo rad sa Block Out. Donekle potreba, vjerovatno mogućnosti i donekle zakoni tržišta.
Međutim, ovaj čovjek ima tu sposobnost, talenat, da samo u par riječi i sa koji gram malo muzike kaže mnogo, kaže jednu lavinu istine i prenese ogromne količine emocije i to na najmoćniji mogući način. A onda, vijest da na jesen 2017 godine izlazi dugo očekivani novi album, solo album.
Kako jedna pjesma može da utiče na čovjeka, na cjelokupno raspoloženje, na način kako razmišlja o pojedinim temama… na našem jeziku, koji god on bio, kako god ga zvali, jer se svi mi vrlo dobro razumijemo. Jezik muzike je univerzalan, razumljiv i onima koji nisu sa našeg govornog područja, a jezik i muzika su način na koji se Gospodin Vranjkovićmaestralno izražava. I muzika i tekst pjesme “DveReči” opisuju jedno vrlo teško duševno stanje, bol usamljenosti, dok na duetu sa Autogenim Treningom u pjesmi “Moraćešdanaučiš da živiš sa time” govori o ljudima i vremenu koje živimo. Najnovija, Pink Floydovska „Tajni život suterena” je melanholična himna o prijateljima i ljubavima koje nisu tu, blizu, pored nas. Ponavljam, Gospodin Vranjković ima rijetki talenat da emocije vjerno prenosi u muziku i strofe i uspjeva da začara maštu i snove svih fanova.
Vjerujem da će se mnogi pronaći u pjesmi “DveReči”, ali se nadam da neće podlegnuti simptomima nego istrajati i prevazići sve poteškoće. Uvjeren sam da bi i autor isto to htjeo. Da li je pjesma jedno lično iskustvo, ili samo pogled na nečije tuđe iskustvo, ne znam, niti je bitno. Bitno je da pjesma zaprepašćuje svojom nevjerovatnom atmosferom i snagom. Ovakve pjesme imaju snagu da mjenjaju sudbine. Sa druge strane, skoro trinaestominutna „Tajni život suterena” je drastično duža od ostale dvije pjesme i mnogo više se oslanja na njegov talenat da muzikom dočarava pejzaže i predjele iz jave i mašte. Ako su ove tri pjesme ovako maestralne, razarajuće i razoružavajuće, kakvo čudo ima da nam pripremi ove jeseni?
Znate onaj zlatni period rokenrola u staroj državi, od Slovenije do Makedonije, kada je scena brujila, buktila i urlala od mladosti, energije, snage i originalnosti. Muzika Gospodina Vranjkovića je jedan od rijetkih nasljednika te slavne prošlosti. Čovjek mora izdati album, ne samo singlove tu i tamo, koliko god one bile svjetlosnih godina ispred cjelokupne scene. Jasni su mi mehanizmi tržišta, ali bez albuma nešto jednostavno nedostaje. Čekanje je tako mučno, a baš to čekanje je sastavni dio cjelokupnog užitka kada se napokon finalni proizvod dobije u ruke. Znam da će biti sudbonosni.
Nikola Franquelli