Ono što je prve večeri budvanskog Summer festa publika imala prilike da vidi, moglo bi se okarakterisati kao uspješan start jedne festivalske priče. Skepsa koja je pratila prošlogodišnje debi izdanje Lake festa nije mimoišla ni ovogodišnji budvanski festival. Na ruku organizaciji nije išla ni činjenica da su Budva i festivali odavno u jednoj čudnoj relaciji, koja je onom što je viđeno na Jazu ove godine dala neku SF dozu. Vjerovatno da je sve smješteno na neku hercegnovsku, kotorsku ili barsku plažu, posjeta bi bila veća, a sami organizatori imali više prostora i veće mogućnosti kada su izvođači u pitanju.
Uz sitnice koje se prilikom organizovanja ovakvih događaja dešavaju i na dvadesetom izdanju neke manifestacije, prva festivalska noć je prošla odlično. Naravno, uz totalni hajlajt večeri sa šestorkom iz Zagreba.
Ne može se ne pomenuti odlična, kako neko od izvođača reče evropska bina. Vizuelno – masivna, lijepo raspoređena na poljani, sa tri video zida i moćnim audio sistemom koji je kidao nagovještavala je da će sve biti pod konac.
Fest je otvorio odlični Nagual koji je nastup započeo baš kao i na prošlom nastupu koji su imali nažalost davno – prethodne godine na nikšićkom festu. Maorska – Ka Mate i Myopia su upozorili one koji ranije nijesu imali prilike da ih slušaju da je u pitanju opasan bend koji svojim autorskim opusom prevazilazi regionalne okvire. Nakon nekih sat vremena druženja sa njima, Night Shift trojka iz Beograda je uspjela da animira tek nešto malo veću publiku od one Nagualove. Ovo mogu zahvaliti isključivo obradama koje su se našle na njihovom debi izdanju „Undercover”. Autorski repertoar je propraćen dosta blijedo, a i sam bend je bio svjestan na čemu će zaraditi naklonost publike, pa su „Ti si sav moj bol”, „Livin la Vida Locca”… ostavili za kraj.
Sledeći po planu i programu – Van Gogh. Za pisca ovih redova najveće smaranje prve večeri, no ovi rok veterani imaju svoju publiku. Raspjevanu, naravno. Red starih, red novih numera uz pomalo dosadne introe, Van Gogh je odsvirao sve što se od njega očekivalo i odradio ono zbog čega je pozvan. „Kiselina”, „Klatno”, „Spisak razloga”, „Mama” i naravno „Neko te ima noćas” su garant posjećenosti. Ni ovaj put nije bilo drugačije.
I Hladno pivo je imalo svoje adute. Prilično jače. Još uvijek sam u nevjerici da sam od skoro dvadeset svirki Piva najbolju vidio na plaži kraljice Mediterana. Dva podgorička nastupa teško da se mogu mjeriti sa ovim, ali za utjehu Podgorici ni neki koje sam imao prilike ispratiti u Hrvatskoj, rodnoj zemlji Hladnog piva. Premijerni nastup u Budvi i tek treći u Crnoj Gori su osigurali jedan mješani repertoar. Nevezano za to da li ste fan starog Piva ili onog sa poslednjih par albuma, ovo je bio koncert za vas. Najavljujući da će svirati i neke stvari koje im danas izgledaju pomalo naivne, Kekin je krenuo set starudija sa „naivnom” „Buba švabe”. Poslije nje moć u vidu „Treninga za umirenje”, nešto kasnije „Pjevajte nešto ljubavno”, pa „Pijan”… Sve je to Pivo fino umiksovalo sa ultimat hitovima sa „Šamara” i „Knjige žalbe”. Radosti nikad kraja. „Sreća”, „Šamar”, „Nije sve tako sivo”, „Teško je ful biti kul”, „Samo za taj osjećaj”, negdje pred kraj i neizostavna „Pitala si me” su prvu festivalsku noć pretvorili u nastup Hladnog piva sa gostima. Oni koji ne vole njihov poslednji rad, teško da su ga i osjetili. Pjesme sa „Svijeta glamura” fino ušuškane između monolitskih radova sa prethodnih albuma nijesu nikom smetale. Čak, ovako uživo odsvirane i protkane kroz provjereni repertoar zvuče znatno bolje nego na albumu. Bis na koji ih je publika pozvala ispunili su sa par numera kojima su dominirale „Ezoterija” i naslovna sa poslednje ploče zagrepčana.
Nakon njih Nipplepeople je nastupio pred znatno manjom publikom. Očekivano. No, to ih nije poremetilo, pa su odradili prvoklasnu svirku za sve koji su bili dovoljno odmorni i otvoreni za njihovu muziku.
Bez gužvi na izlazu, incidenata i intervencija bilo koje vrste, uz doduše nepotrebni miris roštilja na sred festivalskog prostora, sve se završilo u najboljem redu. Organizacija za svaku pohvalu. Sledeće godine više Piva, Celtsa, Partibrejkersa, malo manje Čorbe i Pilota i sve će da legne gdje treba.
By Vladan