Za početak recite mi kako je nastao bend? Ime benda, članovi, promjene…
Nastali smo da si skratimo vrijeme koje bismo inače proveli rješavajući ozbiljne životne zadaće, a da produljimo vrijeme zajebancije. Lav i ja smo se 2009. našli da popijemo koju u Cici, pa smo se sjetili da bi bilo dobro ponovno svirati pank, kao nekada prije. Odmah smo pozvali Pericu, potom i Srkija, svi smo se složili. Na početku smo svirali pank obrade ljubavnih pjesama, a Perica je svirao bubnjeve. Ali brzo je Pitura sjeo za bubnjeve, a Perica sjeo na gitaru, kada smo počeli raditi autorske pjesme. Kad je Srki otišao u London izučiti nauke, Andrija ga je zamijenio na basu, a kad se Srki vratio, žao nam je bilo Andrije jer je imao samo četiri benda, pa smo ga stavili na treću gitaru. Lav se cijelo vrijeme kesio svojim pikulastim očima.
Izašao je EP koji već kupi simpatije diljem ex-YU. Kako ste vi zadovoljni finalnim produktom i zašto baš split na relaciji ZG-OS?
Jako smo zadovoljni što je napokon izašao, jer smo prošli album snimali točno godinu dana, što nam je popilo užasno puno energije. Isto tako, manje je pjesama, pa mislim da smo imali više vremena fokusirati se na svaku. Igrom slučaja, ovaj nam je album snimio Mark Mrakovčić kao i do sada, ali je prvi koji je miksao Leo Klaić. I mislim da je napravio odličan posao. Album se izdaje u split formatu s Debelim Precjednikom, bendom koji slušamo već dvadesetak godina, i s kojim smo u zadnjih 5-6 godina postali veliki prijatelji. Kad smo čuli da i oni imaju 6 pjesama i spremaju EP, kao i mi, nametnulo se ovo rješenje za split album. Svi smo presretni što je album vani u ovome formatu. Što se tiče Osijeka, to je odlično mjesto, čini se da nas dosta ljudi tamo sluša, imamo mnogo prijatelja tamo i uvijek se rado vraćamo, pogotovo Lav.
Za kratko vrijeme postali ste bitan bend u Hrvatskoj, a već vas znaju svi poznavaoci domaće muzike. Od kuda taj brzi uspijeh?
Kao bend djelujemo od kraja 2009. No svaki od nas svira po bendovima već dvadesetak godina (Antenat, Dolibasija, Raspad sistema, Masne Liggnje, Gardens of Hiroshima, IGUT, Šule i Guzice, Sondadelmorte itd.). Ovaj, kako kažeš, brzi uspjeh rezultat je dvadesetogodišnjeg plaćanja garaža, žica, kablova, prekida s curama, odlazaka na svirke pa nesviranja radi murje itd. Zapravo se može reći da smo dosta neuspješni, praktički kao da smo zaostali u razvoju, barem neki od nas, pa nam je trebalo toliko vremena da nam bend čuje veći broj ljudi.
Ipak, ima jedan recept za uspjeh benda – ne smiju si članovi ići na kurac previše – a to imamo.
Svjedoci smo da zadnjih godina Zagreb izbaca bendove svih žanrova i podžanrova i to vrlo kvalitetnih, da li je to neki trenutak ili pak novi talas?
Mislim da to ciklički dolazi, može se reći da je val. Ali ipak ne bih išao tako daleko da govorimo o nečemu što bi bilo slično Novom valu iz osamdesetih. Barem ne dok te bendove ne podrže mediji. Upališ radio, uvijek se vrte isti izvođači kao i prije 20 godina, čak i iz osamdesetih. Kad bi vrtili nove bendove i omogućili barem nekima da žive od glazbe, mogli bismo govoriti o novom valu, a bendovi bi bili još i bolji jer bi imali veću podršku i vremena za normalan rad. Česta je pojava da bend koji se vrti po radiju i novinama ima 30 ljudi na koncertu, a onaj koji se nigdje u medijima (osim elektroničkih) ne spominje niti pušta na koncertu ima 500-600 ljudi. U Zagrebu posljednjih nekoliko godina publike na koncertima uvijek ima, skoro svaki dan u tjednu.
Šta vas inspiriše da stvarate pjesme, kako vi vidite pank pošto ste i sami pank bend?
Razne stvari nas inspiriraju, najviše društvene prilike, drugarstvo, dionizijsko uživanje, smrt, ljubav, drugi bendovi…
Pank ne želim uklopiti u neku definiciju. Shvaćanje se razlikuje prema vremenu i prema osobnim afinitetima. Moje poimanje panka nužno sadrži komponentu da ne treba raditi ili prešutno podržavati ništa što bi bilo protiv vlastitog morala koji proizlazi iz zdravog razuma. Tak brije i Lav.
Scena, mediji, internet, kako se vi pronalazite u svemu tome?
Procvat underground scene svih žanrova u Hrvatskoj ne bi bio moguć bez podrške interneta i online medija. Kritičari mogu reći da je internet sve podredio trenutnom zadovoljavanju potreba i bagateliziranju svega, a nakon tjedan dana se sve zaboravlja zbog stalnog stvaranja nepreglednog mora informacija. No, nikad prije nije muzika svih tih “malih”bendova bila instant dostupna tolikom broju ljudi. Sve radimo sami u underground okvirima, pa svojoj volji, u suradnji s underground labelima i uz pomoć našeg ortaka Markana Nemeca.
Da li planirate neku veću turneju kao promociju Ep-ja?
Nemamo baš uvjete za veće turneje, jer svatko od nas ima dnevni posao, pa putujemo na svirke samo vikendima, ili u najboljem slučaju, prema dobroj tradiciji naših naroda, produženim vikendima. Ali dogovaraju se neki koncerti…
Koje bi bendove vi izdvojili kao bitne za vaš rad, ko je uticao na vas?
Mnogo je utjecaja na naš rad, svake godine dolaze i novi. Od najstarijeg pankroka, Oi! panka i ska glazbe, preko melodičnog panka, metala, alter roka, sve do klasičnog roka, bluza i prokletih hipika. Samo se ne čuje sve to istim intenzitetom u našim pjesmama. Svaki od nas imao bi vjerojatno podugačku listu bendova. Ja bih izdvojio Ramonese, Rancid, KUD Idijote, Poguese, Atheist Rap.
Šank!? Koje pretpostavljam znate imao je sjajan nastup u Nikšiću ove godine. Planirate li doći u ove naše zabačene krajeve?
Kako ne bi znali naše drage prijatelje Šank? Čuli smo da je bilo sjajno. Doći ćemo gdje god ima interesa i ljudi širokih obzora. U Crnoj Gori još nijesmo bili, ali nadamo se uskorom pozivu. Pogotovo Lav.
Hvala puno na razgovoru, i da izdate još makar 10 ovako kvalitetnih albuma.
Hvala i vama! Prijateljskom narodu Crne Gore poručujemo: Živjeli!
Razgovarao: ĐorđepunX