Searock – Bokeška amerikana

searockprviporedu

searockprviporeduKoliko je bitno da grad u svoju kulturnu i turističku ponudu uvrsti i jedan muzički festival, pokazao nam je prošlog ljeta nikšićki Lake Fest. Nikšiću, koji naočigled svih lagano umire, taj festival koji je privukao pažnju regiona bar nakratko je vratio sjaj. Nekoliko dana kasnije i Kotor je dobio svoj fest. Početkom avgusta održan je prvi Searock festival na kome su se predstavila nešto drugačija imena od onih pod Trebjesom. Manje komercijalna, ali ne i manje važna. Kotorski festival pretežno njeguje amerikanu, ali ne bježe ni od drugih muzičkih pravaca. Kao jedinu bitnu stvar ističu kvalitet.

Kulturnu ponudu grada koji je na listi štićenika Unesko-a, brani svega par manjih manifestacija i nekoliko entuzijasta. U ovakvoj situaciji u kulturi, Searock festival je prijeko potrebna doza adrenalina, koja muzičku ponudu centra Boke izdiže na potreban nivo.

Searock festival projekat je u potpunosti realizovan volonterskim radom entuzijasta iz Kotora, Herceg Novog i Podgorice. Za njegovu realizaciju treba zahvaliti nevladinoj organizaciji Searock i njenom prvom čovjeku Ivanu Gvidu Krivokapiću. Osim ove, učešće u organizaciji su uzeli Centar za kulturu, NVO Centar za komunikaciju Kotor, te Kompas – Centar za informisanje i savjetovanje mladih. Debitantsko izdanje nije imalo potrebnu pomoć institucija. Ipak, organizatori motivisani promocijom alternativne kulture u Boki, nijesu odustali. Njihov entuzijazam te avgustovske noći nagradilo je oko hiljadu i petsto posjetilaca, što je cifra koju priželjkuju i mnogo poznatije muzičke manifestacije Balkana.

Iako je festival trebao trajati dva dana, sve se završilo u jednoj noći, dijelom zbog nemogućnosti zatvaranja aranžmana za kultnog Houv Gelba koji je bio planiran kao zvijezda debi izdanja, a dijelom zbog standardnog problema ovakvih manifestacija – nedostatka novca. Da se ekipa upustila u gotovo pa nemoguću misiju, otkriva nam i Krivokapić: „Sklapanje finansijske konstrukcije jednog ovakvog festivala je posao koji traje skoro godinu dana. Searock festival je potpuno neprofitnog karaktera, ulaz se ne naplaćuje, tako da u potpunosti zavisimo od sponzora i raznih donatora”.

Ekipa se ipak ne predaje. Prije par dana su najavili nastavak fešte. Drugi Searock je datumski pomjeren u odnosu na prvi, pa će se sve odigrati 27. i 28. jula. Organizatori ne samo da su uspjeli zakazati još jedno izdanje već su se i vratili prvobitnom planu dvodnevnog druženja. Ono što je kod nas rijedak slučaj, a što bi trebalo postati dobra praksa ovi ljudi su naučili već nakon prve godine postojanja. Na vrijeme spremiti sve što je potrebno kako bi ovakva manifestacija dobila potrebnu profesionalnost. Stoga ne čudi što se već početkom februara zna gotovo sve o onom što će se dogoditi za pet mjeseci. Stvari će teći po provjerenom receptu. Ljetnja pozornica, dobri bendovi, besplatan ulaz i niske cijene pića unaprijed garantuju još jednu pobjedu.

Kako i dolikuje, lijepu priču oko ovog festivala prošle godine otvorio je domaći bend – Autumn For Free. Nakon njega su zasvirali gosti iz Hrvatske, grupe My Buddy Moose i Bambi Molesters. Odabirom izvođača, organizatori su poslali poruku: Searock ne koketira sa komercijalom, već postoji isključivo radi dobre muzike i njenih iskrenih fanova. Izgleda da su u svom naumu uspjeli.

Sličnih festivala u regionu, gotovo da nema. Razlog je – novac. S obzirom da rok i nije mnogo profitabilan, organizatori pribjegavaju dovođenju ultra poznatih imena. Ako bismo tražili muzičku paralelu ovom tek rođenom festivalu, mogli bismo je naći tek u Šibeniku. „Šibenički Terraneo je nama žanrsovki najbliži, ali priča o nekom takvom festivalu je još makar dvadeset godina deleko od nas. To, naravno, ne znači da se nećemo truditi da im se približimo” – otkriva nam glavni „krivac” koji stoji iza Searocka, Ivan Gvido Krivokapić.

Uspjeh prvog izdanja je iznenadio i organizatore. Posjetioci su bili ljudi najrazličitijih profila. Mudra odluka da se posjeta koncertima ne naplaćuje privukla je kako ljubitelje zvuka gostujućih bendova, tako i one koji su se prvi put sreli sa nečim ovakvim. Namjerno ili ne, Kotor je dobio muzičku podlogu kakva se savršeno uklopila u scenografiju kamenih kuća starog grada.
Za sada je potvrđeno da će se ove godine u dvije julske večeri crnogorskoj publici predstaviti jedan od trenutno najaktuelnijih sastava u regionu, srpski trip-hop/bluz bend Goribor, čiji će se novi album moći nabaviti uskoro. Kuriozitet ovogodišnjeg festivala svakako je akustični pank ska sastav Salongorkesteret iz Osla. Za sada najveće ime je svakako Kris Ekman, frontmen i osnivač legendarnih The Walkaboutsa. Za ovu priliku on će nas posjetiti sa zanimljivim kvartetom, koji, osim njega, čini slovenačka trojka imena Frictions.
To nije kraj. Konačni spisak učesnika će biti nešto duži, a kako su nam rekli organizatori, trude se da dovedu još neko veliko ime svjetske rok scene. O imenima koja su u opticaju ne bi još uvijek pričali, jer ne žele da im se ponovi prošlogodišnji peh i razočarenje svih zbog izostanka najavljenog hedlajnera. Ovu situaciju su nam objasnili riječima: „Protekle godine je sa Houv Gelbom sve bilo dogovoreno, ali je u zadnjem momentu njegov nastup otkazan. Nijesmo mogli da uskladimo vrijeme letova i njegovih nastupa kod nas i u Berlinu, tako da je sve odloženo za neku drugu priliku”.
Čak i da sve ostane na dosadašnjim najavama, Searock je svakako nešto što se ne treba propustiti ovog ljeta. Nadajmo se da će tvrdoglavost i upornost organizatora potrajati, jer u oskudnoj kulturnoj ponudi primorja, ovaj festival je rijetka stvar vrijedna pomena.

DL