Rokenrol na Cetinju: Royal Music 014

vladacetinje

Treće izdanje jedinog rok festivala u Prijestonici „Royal Music 014″ (01-03.08.) uspješno je završeno očekivano dobrim nastupom zagrebačkog Hladnog Piva.

Ljetnja pozornica je bila dupke puna uz i ne baš prikladni atrijum za pank svirku (zbog kamenih sjedišta) što nije omelo nekoliko hiljada posjetilaca da na nogama isprate koncert pankera sa Gajnica. Uz standardni repertoar i puna 2 sata žestoke svirke (uz nezaobilazni bis) publika je imala priliku da, pored standardnog repertoara naslonjenog uglavnom na zadnjih nekoliko albuma čuje i „Par pitanja” koju bend, po priznanju Mileta Kekina nije svirao punih godinu dana. Omaž starom Pivu dat pjesmama „Ne volim te”, „Trening za umiranje” i „Pjevajte nešto ljubavno”.

Što se takmičarskog dijela festivala tiče za 3 festivalske večeri predstavilo se 9 bendova iz 5 zemalja okruženja uključujući i Crnu Goru. Čast da branimuzičke boje svoje zemlje imala je grupa Rock in Peace iz Nikšića, mladi bend sa potencijalom da se probije i kroz nekoliko godina bude jedna od perjanica domaće urbane scene. Pored njih, Cetinje su posjetili MaryJaneiz slovenačkih Brežica koji se i nije baš uklopio u koncept festivala, beogradski rok trio The Bangcocks sa basistom Negativa Milen Zlatanović Zrno, Omnibusi iz Kosovske Mitrovice koji iza sebe već imaju 2 studijska albuma. Sa njima su scenu još dijelili pop-funk bend Hulahoop iz Kamnika, inače pobjednici ovogodišnjeg banjalučkog Jelen Demofesta, Pogrešila Roda iz Aranđelovca, Epten iz Kumanova koji je u finalu izveo i obradu Leba i Soli „Nisam tvoj” i temu „Mila” iz filma „As Pik” Draška Đurovića. Po mom ličnom sudu, najbolji utisak su ostavili bend Silent iz Dubrovnika, dibitnici Porina za debitante godine čija je pjesma „Terca na tišinu” izazvala odlične reakcije publike i riječki sastav Rolin Humessa jako zanimljivom kombinacijom roka i bluza i upečatljivim performansom klavijaturiste i vokala Robija.

Festival je tematski bio posvećen Dinu Dvorniku. Bendovi su pored autorskih pjesama imali zadatak da obrade po jednu Dinovu pjesmu u čemu su svi manje-više uspjeli. Tako su se ređale „Jače manijače” (Hulahoop), „Afrika” (Pogrešila Roda), „Zašto praviš slona od mene” (Rock in Peace), „Ritam moj” (MaryJane), „Neću da znam za nikog osim tebe” (Rolin Humes), „Hipnotiziran” (The Bangcocks), „Imam rep” (Epten), „Ti si mi u mislima” (Omnibusi) te duet Dina i Josipe Lisac „Rušila sam mostove od sna” (Silent).

Nakon 2 polufinala, u finale je prošlo 6 bendova koji su u nedjelju veče nastupili sljedećim rasporedom: Hulahoop, Rock in Peace, The Bangcocks, Silente, Epten, Rolin Humes.Glasovima žirija (u kojem je, između ostalih bio Aleksandar Radunović Popaj) za pobjednike trećeg izdanja RMF-a proglašeni su Rolin Humes. Dinovu „Neću da znam za nikog osim tebe” su doveli do neprepoznavanja (u pozitivnom smislu) uz prepjev na engleski u jednoj od najzanimljivijih obrada koje sam imao priliku da čujem. Na osnovu onoga što su pokazali tokom polufinalne i finalne noći, momci iz Rijeke su više nego zasluženo pobijedili i dobili nagradu od 2000 eura.

U revijalnom dijelu prve i druge noći nastupili su Vlada Divljan („najveći džentlmen rokenrola” kako ga najavi Mladen Juričić, ex gitarista Filma i Vještica) sa svojim akustičnim Ljetno Kino Big Bandom izvodeći uglavnom dobro poznate hitove Idola kao i niški rok veterani iz Galije koji su, po subjektivnom doživljaju potpisnika ovih redova koncert mirne duše mogli da završe nakon izvođenja pjesme „Burna pijana noć”, univerzalne teme posvećene svim alkoholičarima ovoga svijeta.

Pored kvalitetnog takmičarskog i revijalnog muzičkog dijela, publiku ne samo sa Cetinja već i iz drugih gradova Crne Gore (naročito finalne noći) na Ljetnju pozornicu ispod Orlovog krša privuklo je (za divno čudo ovoga ljeta) vedro vrijeme, ali i besplatan ulaz što je više nego veliki plus organizatorima.

Organizatorima RMF-a, agenciji „Comfortably Numb” i Prijestonici Cetinje ostaje da poručimo da narednih godina događaj održe na bar istom nivou kao ovogodišnji, kako muzički tako i organizaciono. Možda je bolje poželjeti (uzimajući ovdašnje muzičke (ne)prilike u obzir) da festival – nastavi da traje!

RnR Phoenix