Jedna od knjiga koju sam sa nestrpljenjem čekao da je pročitam je My Riot, Roger Mireta. U zadnje vrijeme izašao je i film o Agnostic frontu, Gothfathers of hardcore, ali ovo je ipak više intimnija priča i nadogradnja filma do detalja ispričana od strane frontmena Roger Mireta. Stvarno filmska priča, da nema muzičkog dijela u njoj mogla bi da se zove Bande Njujorka. Njegov prelazak iz Kube u Ameriku i život u konstantnom strahu izazvanim porodičnim nasiljem i životom na ulici ovog metropolisa krajem 70 i 80ih godina prošlog vijeka. I o tome kako jedan tinejdžer otkriva punk rock u godinama kada je ovaj virus preplavio i Ameriku, i o počecima same hardcore scene, bendovima, klubovima. Zaista do detalja ispričan životni put u kojem se prepliće život i muzika. Takođe dosta pikanterija vezano za druge bendove i ljude koji su prolazili kroz Agnostic front. Imamo recimo priču o tome kada su bili predgrupa Motorheadu, i kada su ih prekinuli, jer su kako kaže zasijenili glavni bend, ili kako su recimo dok su stvarali album Kirk i Hetfid iz Metalike došli na svirku i sreli se sa Miretom dok je Agnostic izbacio album Liberty and justice for.. .i u priči između njih pomenuli su i to kako traže naziv albuma, da bi kasnije izašao And justice for all. On kaže da je moguće da su tu pronašli inspiraciju, u Agnosticovom nazivu. Imamo jedan veliki dio knjige koji je proveo u zatvoru zbog dilovanja narkotika, i to je još jedan film u filmu. Čitaocu, kao i autoru u dosta situacija je mnogo čudno kako je uopšte sve te stvari preživi:, porodično nasilje, narkotici, tuče koje su bile više nego česte, a kamoli to da je opstao toliko godina kao pjevač ipak kutnog benda u okviru svog žanra. Međutim, bilo je par pauza i u njegovom pjevanju i sređivanju života. Svakako je puno stvari koje se ovdje ne mogu pobrojati, a zanimljive su. Knjiga se čita u dahu, i nije striktno muzička, već prava životna biografija. Međutim ukoliko je neko čita isključivo iz muzičkih razloga puno saznaje o sceni.
ĐorđepunX