Prošlog puta kada smo bili u Sloveniji pisali smo road report, zašto i sad to uraditi, da makar poneko pročita kako izgleda otići stotine kilometara svirati dva koncerta bez nekih para koje garantuju komfornost, na koju smo mi kao narod navikli.
Jos prije par mjeseci dogovoren je nastup na jubilarnom desetom pank festivalu Pogo never ends u Metelkovoj, diy umjetničkom kvartu u Ljubljani. Nakon nekoliko dana drugarica i njen bend koji su svirali prvog puta sa nama u Sloveniji pozvali su nas u njihov grad Novo Mesto koji je na sat vremena od Ljubljane da odsviramo sa njima svirku u skvotu Sokolc, dan ranije. Vikend u Sloveniji je tad bio dogovoren.
U ranim jutarnjim časovima smo se skupili i krenuli na put. Odmah se dalo primjetiti da klima uređaj u autu ne radi i da će ovo biti jedan od onih puteva koji se pamti po fizičkoj patnji. Uboli smo definitivno najtopliji vikend do sad u regionu. Ali pošto Punkreas jeste porodica uz zajebanciju sve prođe, pa tako i put koji smo na čelu sa Bućom za volanom junački otprašili za 8 i kusur sati. Prošli smo tri granice, i izašli na hrvatski autoput koji je pakleno skup i koji je iznosio 30e. Automatski, kada krećete za Sloveniju preko Hrvatske gubite 60e, jer Hrvati naplaćuju svaki pedalj tog zlata. Stigli smo u predivni grad Novo mesto, i odmah našli skvot. To je zapravo stara građevina koja je nekada bila i bolnica, kulturni centar… U njemu je sada ekipa tattoo umjetnika, organizatora koncerata, ljudi koji se bave svim i svačim. Ogromna zgrada sa prostorom za svirke u podrumu i šankom. Ljudi u Sokolcu su totalno „ludi” pa smo brzo našli zajednički jezik. Svirka kao svirka prošla super, uz puno znoja, i nakon toga partijanje do zore i prepričavanje raznih tema koje se tiču društveno- socijalne situacije i zajebancije oko svega i svačega, a najviše oko toga kako narodi ex yu treba da se ponovo ujedine. Možemo reći da je noć u Sokolcu donijela i prvo zasijedanje novostvorene države Euroslavije.
Sledeći dan bilo je vrijeme da se otputuje u Ljubljanu. Došli smo rano i našli se sa drugom Zoon politikoncem i cijeli dan vršljali u potrazi za hladom i osvježenjem. Došao je red da se ode na festival u čuvenu Metelkovu. Ko nije bio obavezno za života neka čekira ovo mjesto. Stari industrijski kvart koji je pretvoren u mjesto za klubove, skvotove, za razne umjetnike iz cijele Slovenije. Ovo mjesto je postalo oaza mladih ljudi koji dolaze sa svih strana Evrope i svijeta, a prostor kao prostor izgleda nestvarno. Zanimljivo je da i pored značaja kako turističkog, tako i kulturnog isto kao i Sokolc nema dozvolu od države za obavljanje djelatnosti, tako da su ova mjesta praktično ilegala. Možemo potvrditi da i pored svih svirki koje smo odradili ova u klubu Gromka bila najtoplija ikada. Nizak plafon i zapečaćeno mjesto sa svih strana donosilo je ogromnu temperaturu, no i pored toga, 5 bendova je sviralo, publika vjerno ispratila sve, pa je bilo vrijedno truda. Noć u Metelkovoj, spavanje i opet teški, prevrući, umorni povratak za Crnu Goru uz stajanje na graničnom prelazu Metković 2 sata, zbog kolone automobila koji se vraćaju sa primorja.
Uz svo psiho-fizičko odricanje ovaj put i Sloveniju ćemo dugo nositi u sjećanju, do nove prilike jer POGO NEVER ENDS!