Prong (i Tommy Victor – gitarista, vokal, glavni kompozitor i jedini originalni član) je jedan od onih bendova koji je nastao i globalnu popularnost stekao tokom perioda kada je Grunge zahvatio planetu i dobro podmladio scenu. Bend ne samo da nije svirao Grunge, nego je istrajao sve ove godine (skoro, jer je ipak bila pauza od par godina kada je Victor svirao za Danzig i kada je grunge zamalo smlatio i ovaj bend) i redovno izdaje albume, a „State of Emergency“ je trinaesti po redu. Vrlo impozantna cifra za jedan bend metal usmjerenja koji nije baš komercijalan.
Bend se i dalje drži stare formule, Thrash + NYHC + začini industrijal ludila i to i dalje funkcioniše. A funkcioniše zato što Tommy Victor i dalje ima dobrih ideja. Vrlo jednostavno. Pomalo suva i odsječna svirka, ali ima sasvim dovoljno detalja koji drže pažnju i pjesme nisu monotone. Uzmimo za primjer pjesmu „Breaking Point“ koja počinje tradicionalno suvo i minimalistički, i taman kada čovjek pomisli da će cijela pjesma tako da prođe, uleti melodičniji refren koji se produži do kraja pjesme i skrene je u nenadani smjer. Odmah poslije nje kreće pjesma „Non-Existence“ koja je neobično melodičnija od ostatka materijala i odlično nastavlja priču nakon prethodne pjesme. Vrlo jasan dokaz da se mislilo i na raspored pjesama, da redosljed ima progresiju i smislenost. Svaka čast na ovome.
Prong albumi nisu rađeni za široke narodne mase. Nisu kompromisni albumi. Rađeni su iz gušta i lične potrebe Tommy Victora. Nisu niti malo komercijalni i publika kojoj to odgovara je to odavno prepoznala. Bend ima svoju hard core publiku koja ih prati sve ove godine i vjerujem da će sa ovim novim albumom i par mlađih/novih fanova da se pridruži. „State of Emergency“ je rad uma koji gleda, vidi, razmišlja i ne miri se sa svim grozotama koje vidi oko sebe. Samo to mu obezbjeđuje visoku ocjenu i preporuku da se sluša.
Nikola Franquelli