Recimo da je bend nastao 2005, 2006, recimo. Mada se to kuvalo u našim glavama mislim i par godina prije. Neka bude da je krajem 2005. sve slučajno isplivalo jedne noći na nekoj živoj svirci (koje smo u to vrijeme nenormalno konzumirali). Ja sam imao neke pjesme i gitaru, Stevo nije imao ni palice. Moram da se ponovim, ko zna neka oprosti. Nekako se sreća našalila da dobijem 140 eura na kladionici i od tih para kupim gitaru. Raspitamo se za neki studio i gdje mogu da se kupe palice i tako krenemo kao dvojka u studio 15, gdje smo i upoznali svog prvog basistu Steva Savića. Zahvaljući njemu smo i naučili ponešto o muzici, malo više o RNR ali to je druga priča…
Ne mogu da se pohvalim da sam neki gitarista, tako da smo shvatili brzo da nam treba nova gitara u bendu. Đe bi našli dobrog gitaristu bez u kafani?! Ja volim to da zovem slučajnost, jer nam je sudbina uvijek zagorčavala posao. Nervozni perfekcionista Miroslav Petrović Divlji u studiju sa tri pijana gospodina. E, tu je Pandora i počela da otvara kutiju. Priča je bila svuda oko nas… za šankom, na ulici, u autobusu… Neka perverzna, neka lijepa, uglavnom nepoštena. Basista Stevo je brzo zbog porodičnih obaveza morao da nas napusti i zamjenjuje ga Miroslav Cakić Cale. Odličan muzičar. Tad definitivno ostavljam gitaru, Divlji dovodi Igora Mijatovića Mijata. Tu smo se teško naoružali – ne možes čovjeku da objasniš da MORA malo da smanji gitaru, ali to je to, tako volimo prljavo i glasno. Baš mislimo evo ga album, Cale napušta bend. Odemo do Kuglaša, tamo neki čovjek sa nogom u gipsu svira bas. Razmišljamo „ovaj bi sa sjekirom u rame došao na svirku”. Ivan Vanja Jovanović je kasnije te noći vrbovan da bude novi basista Pandore. E ajde sad da radimo album ili da radimo svirke. Već 2008. – 2009. Borba Bendova. Drugar, menadžer iz sijenke, Marko Đinđinović, nikako da se zahvalim čovjeku, javlja za projekat – dobro će vam doći marketing – i sve to kako se vec izdešavalo. Od tad evo ista situacija, materijal gotov, nešto čekamo još uvijek na početku. Album „Bjekstvo iz razuma” 11 pjesama. Rekoh gore svega tu ima, bluda, slabosti, bijesa, naravno ljubavi… Pravac – volimo da nas zovu hard rock bendom mada flertujemo sa metalom, pankom, bluzom ne znam smijem li reći fankom. Uglavnom ostavljam to nekome ko se razumije da procjeni. Imali smo dosta svirki po BG-u, gdje trenutno ili dovijeka studiramo. Klubovi, festivali… Neki gradovi po Srbiji, uglavnom u karavanu radija 202: Bor, Sombor, Smederevo, Paraćin… Skoro smo bili u Podgorici i naravno najbolje za kraj Nikšić. Neka se ostali ne ljute ali ubjedljivo najbolja publika. Eto voljeli bi i sebe i vas da iznenadimo albumom ovoga ljeta. Naravno i svirkama. Mislim da je bolje da dožete na svirku nego da čekate album…
Denis Kahari