Osjećam se ponovo kao šesnaestogodišnjak. Na fb stranici Orthodoxa sam saznao da je izašao novi album i da se može naručiti vrlo jednostavno. Nisam oklijevao niti trenutka. Na torrentima nema albuma (i nadam se da neće još neko vrijeme) i album sam očekivao kao nekada tokom klinačkih dana, u potpunom nedostatku bilo kakvih informacija. Kako će zvučati nove pjesme, kako će izgledati omot, da li će pjesme biti poput prvog albuma ili kao na posljednja dva … ah, slatki bolovi iščekivanja. Disk je došao u rekordnom roku i poštaru sam skoro istrgnuo paket iz ruku.
Omot sam, držeći ga sa što manje prstiju mogu da ne bi ostali otisci negdje gdje ne trebaju, otvarao sa odavno zaboravljenom pobožnošću, razgledajući detalje. Divio sam se ideji da je urađen poput starih stripova iz dana koje malo ko više pamti i koji šalje poruku koja je daleko od djetinjaste (Walter Venturi je autor omota – Zagor, Tex, Marti Misterija, Dilan Dog… zvuči poznato?). Takođe sam se divio ideji da je digipak a ne suvi jewel case. Lijepo li je vratiti se u djetinjstvo pa taman na kratko. Nakon što sam pritisnuo dugme play, ostatak svijeta se jednostavno isključio i postojali su isključivo Orthodox Celts.
Najnoviji „Many Mouths Shut” dolazi nakon dosta godina. Koliko – baš me i ne interesuje, jer bitno je da je tu i da je odličan. Za dobar album nikada nije kasno. Album otvaraju na najbolji mogući način, sa dvije energične pjesme pune elana i energije. Igrom slučaja sam prvih nekoliko puta album preslušavao za volanom i bilo je potrebno dosta koncentracije da papučicu gasa ne pritiskam jače nego što treba. Ne jače nego što je dozvoljeno, nego jače nego što je sigurno.
Od trinaest pjesama, šest su obrade koje su sve sem jedne kratki instrumentali koji na strateškim mjestima odvajaju male cjeline albuma. Autorske pjesme su konkretne, kratke i bez ikakvih pretjerivanja, stilski negdje u sredini između prve faze benda i albuma „A Moment Like The Longest Day”. Donekle nedostaje ludost i haos sa prvih izdanja, te svakako jedva 30 minuta muzike ostavlja glad za još, ali je to nadomješteno odličnim a jednostavnim aranžmanima i pitkošću pjesama. Refreni pjesama „Revolution” ili „I Wish You The Very Worst” će zaluditi svakog fana benda a poznavajući koliko su Orthodox Celts dobri uživo, koliko daju od sebe, uvjeren sam da će one biti pravi mali atak na sva čula svakoga ispred bine.
Na spisku vrlo pozitivnih stvari moram dodati i možda najvažniju i svakako najhrabriju činjenicu, da su ovaj album odlučili da izdaju pod svojom etiketom. Ovo je sigurno jedan od bitnijih momenata u karijeri i želim im iz sveg srca da uspiju. Mišljenja sam da svi bendovi treba da razmišljaju u tom pravcu i tako zaustave monopol i hegemoniju velikih diskografskih kuća. Produkciju i mastering potpisuje Dejan Lalić dok je u snimanje bio umješan i Nikola Vranjković i ovdje bih samo izdvojio da je produkcija ipak malo suviše generična, i to je jedina (i to blaža) kritika.
„Many Mouths Shut”, iako objektivno kratak, je još jedan u nizu uspjeha u odličnoj karijeri Orthodox Celts i jedan od sve rjeđih iskrenih albuma osoba posvećenih svojoj muzici. Nema trendova, nema komercijale, nema poze ili koketiranja sa estradom. Ovo je čisti i nepatvoreni rock and roll na irski način u režiji jednog velikog srpskog benda, nešto što je u samim počecima izgledalo skroz sumanuto, a ubrzo postalo zarazno. Nemojte se dvoumiti niti sekunde nego nabavljajte album kako znate i umijete i odvrnite Volume na 11!
Nikola Franquelli