Olga, možeš li nam reći nešto o počecima benda Toy Dolls?
Mmmm, bilo je to prije mnogo svjetlosnih godina! Iako mi izgleda kao da je bilo tek juče, da budem iskren! Probe u lokalnom kulturnom centru, očajnički pokušaji da napravimo svirku bilo gdje! Neprestano slanje demo snimaka izdavačkim kućama i njihovi negativni odgovori bili su svakodnevica! Ha! Ne bih volio da prolazim kroz sve to opet, ali sada se ne kajem ni zbog čega, to mi je pružilo super život koji ne bih mijenjao ni sa čijim.
Začetnici ste pathetique punk-a, zabavnog punk-a, uz bendove kao sto su Splodgenessabounds i Dickies. Ko je u stvari odgovoran za stvaranje tog jedinstvenog muzičkog i vizuelnog identiteta?
Zapravo nikad ne opisujemo našu muziku kao pathetique punk ili funny punk, to je Toy Dolls muzika, u suštini to je jednostavno punk. Gary Bushell, novinar ‘Sounds’-a je izmislio termin Pathetique punk, krivite njega!
U vašim tekstovima i nazivima pjesama često se pominju razna imena, da li ti ljudi i događaji vezani za njih zaista postoje ili su samo proizvod tvoje mašte?
U 99% slučajeva takve pjesme su zasnovane na stvarnim ljudima/događajima, mnogo lakše je pisati o istinitim stvarima. Samo sjednem i ispišem ono što mi je u glavi. Iako sam napisao par pjesama o fiktivnim karakterima i događajima, srećniji sam kada pišem o stvarima koje su se zaista dogodille, što nam je u prošlosti ponekad stvaralo i neprilike! Na primjer, pjesma „Fisticuffs in Frederick Street”, u kojoj se govori o tuči u jednom noćnom klubu u Sanderlendu: tužili su nas zbog nje sredinom osamdesetih, ali sada je taj klub zatvoren pa možemo da je sviramo bez ikakvih problema!
Često kažem da su Toy Dolls zapravo progressive punk bend zbog tvog nevjerovatnog gitarskog umijeća, pa možeš li nam reći kako si zapravo počeo da sviraš i nešto o razvoju tvog talenta? Ko su bili tvoji uzori? Koju opremu koristiš? Šta je sve potrebno kako bi se dobio taj jedinstveni Toy Dolls zvuk?
Vau! Hvala ti! Nevjerovatno gitarsko umijeće!? Moje komšije se ne bi složile sa tobom! Uzori su mi na početku bili Chuck Berry, Wilko Johnson, onda gomila starih britanskih pank bendova, rani Status Quo, instrumentalni bendovi poput The Ventures ili The Shadows. Ja sam zapravo želio da sviram bas, ali je bas za koji sam štedio godinu dana poskupio, i tako ja završih sa gitarom! Što se moje opreme tiče, koristim 1978 USA Fender Telecaster gitaru sa Seymour Duncan Alnico magnetima, pojačalo Marshal JCM 800 2203 od 100 vati i kutiju 4 x 12.
Kako ste došli na ideju da tokom karijere obradite gomilu klasičnih kompozicija i pop pjesama kao što su „The Final Countdown”, „500 miles”, „Blue Suede Shoes”, „Devil Went Down to Georgia”…
Da budem iskren, te pjesme smo obrađivali samo da bi imali dovoljno pjesama za album! Ponekad moja kreativnost naprosto zataji, a tada tragamo za pjesmicom prikladnom za obradu!
Mnogo je muzičara prošlo kroz The Toy Dolls tokom vaše karijere. Kako ste se povezali sa sadašnjim bubnjarem, Duncan Redmondsom?
Zapravo čuo sam o njegovoj bubnjarskoj vještini prije mnogo godina. Mnogo ljudi mi je reklo da je on jedan od najboljih pank bubnjara, a ja ga nisam lično poznavao! Dobio sam njegovu email adresu od našeg basiste Tommy Goobera, mada nemam pojma odakle ona njemu!
Vaša poslednja ploča se zove „Our Last Album?”, a DVD „Our Last Tour?”? Zašto „last”? Da li će fanovi dobiti priliku da preslušaju novi Toy Dolls album jednog dana?
Što se tiče tog „LAST?”, stavili smo ga pod znakom pitanja jer nisam bio siguran da li će to biti naš poslenji album i turneja! Ali kada smo završili turneju, posle tako dobrog prijema publike i sjajne saradnje sa Tommyem i Duncanom, mislim da želim opet da se vratim na binu! Novi album je u potpunosti napisan, uskoro će početi i snimanje, tako da se nadam da će izaći početkom 2012. godine.
Svirao si sa The Dickies i legendarnim bendom The Adicts, kako je uopšte došlo do tih saradnji?
Znam ljude iz tih bendova godinama, a, kao što sam ranije pomenuo, oduvijek sam želio da sviram bas! Uglavnom, dok sam živio u Tokiju, The Dickies su došli da sviraju tamo, našli smo se, i već u sledećem trenutku sam bio u bendu i svirao im bas! I uživao sam u toj saradnji! A to je rezultiralo i mojim sviranjem u The Adicts. Pitali su me za saradnju dok sam bio na turneji po SAD sa The Dickies!
Šta misliš o današnjoj pank sceni? Ima puno festivala, mnogi stari bendovi su se ponovo okupili tokom prethodnih par godina…
Super je što festivali pružaju priliku mnogim pank bendovima da dopru do više ljudi, a ako se stari bendovi okupljaju zato što to zaista žele, super za njih. Volim većinu bendova koji se mogu svrstati u punk rock, bilo šta što forsira gitaru!
Tvojih top – 5 bendova i pjesama?
Bendovi: Stiff Little Fingers, The Jam, The Sweet, Abba, Slade.
Pjesme: If the Kids are united – Sham 69, I know him so well – Andrew Lloyed Webber, The Edge – SLF, Ballroom Blitz – Sweet, i Milk & Alcohol – Dr Feelgood.
Koje Toy Dolls pjesme najviše voliš da sviraš uživo i da li postoje neke koje bi rado zauvijek izbrisao sa vase track liste?
Najviše volim da sviram „Alec’s gone” ili možda „Dougy Giro”, a najradije bih ih sve izbrisao kad bih mogao! Da, da nađem pravog pjevača i novu set listu, ha! Ne, stvarno, ne bi forsirali neke pjesme uživo da zaista ne uživamo dok ih sviramo, ili bi ih svirali u nekoj novoj verziji ako bi osjetili da počinju da nas smaraju.
Otkud to da je tvoj nadimak Olga? (nordijsko ime nastalo od riječi Heilga sto znači sveti)
Dobro pitanje, jel da da je užasno ime, a!? Sveti, kažeš!? Zapravo to je još od osnovne škole, moje prezime je Algar, a drugari su me zvali skraćeno ALGA, što je kasnije prešlo u Olga kada sam napunio 12, to jest prije 10-ak godina, haha!
Hvala za intervju, nadam se da se vidimo uskoro!
Ej, hvala TEBI na interesovanju! Cheers!
razgovarao: đorđepunx