Bezuspješno tražeći parking. Jedna od neminovnosti vezanih za prijestonicu našeg turizma, mora se vezati i za ovaj raport sa drugog Jegermajster Gardens Rok Planet festivala. Tačnije, njegove prve noći. Prilično smorna gužva turista i lokalaca dočekala nas je na samom ulazu u grad, da bi se traženje parkinga pretvorilo u agoniju dok smo se vucarali jednosmjernim i polusmjernim, čini mi se nikada užim i dužim ulicama Budve. Srećom ekipa okupljena prve noći festivala potrudiće se da ove nemile epizodice odu u zadnji plan. Ideja održavanja jednog ovakvog festivala je nešto za čim je Crna Gora vapila godinama. Najveća mana njene realizacije je upravo grad u kojem se ona održava.
No, pretpostavka je da su organizatori (osim budvanskih sponzora i partnera) boravak gosti iz okruženja smatrali velikom prednošću. Ipak, slika za vrijeme nastupa Zostera je govorila o brojnosti i nadmoćnosti domaće publike (pretežno nikšićko – podgoričkih ekipa). Ostale mane ovog događaja su cijene. Karte dosta visoke, iako realne, nailazile su na neodobravanje većine posjetilaca, ali ako se dobro razmisli dolazi se do cifre od 3 eura po nastupu jednog benda. Složićemo se da je to potpuno normalno, ali nekako kada se iz cuga da crvena novčanica zaista izgleda mnogo. Mnogi su zaboravili na cijenu karte, kada su se suočili sa cijenama pića. Standardno visokim za Budvu, čak u odnosu na druga mjesta prilično prosječnim. Ako se izuzme otkazivanje svirke slovenačkog sastava Coma Stereo, ovo bi bile i jedine zamjerke prve festivalske noći. Sve ostalo je bilo baš kako treba. Svirka odlična, ozvučenje na nivou, a publika raspoložena i za pjevanje i za igranje. Pošto su, sada već prilično iskusni Podgoričani (i Podgoričanka) otvorili festival, počelo je drmanje uz njihove rifove. Navika ovdašnjih posjetilaca koncerata da izlaze kasnije i da vjeruju da će svaki koncert kasniti je izgleda neiskorjenjiva, pa je tokom nastupa Fade Out Sequenca publika bila prilično razrijeđena. To svakako nije smetalo podgoričkoj petorki da još jednom dokažu da su na pravom putu. Naizmjenično su razbijali rifovima i ritmovima (za ovu priliku im se pridružio Milan – Qtera) da bi u sledećem momentu svu tu buru stišali i plovili nekim pitkim klin gitarskim vodama. Pošto su rekli svoje, uz minimalno namještanje na binu se penje mostarski Zoster. Slobodno možemo reći zvijezde večeri, iako je to mjesto rezervisano za beogradski Darkwood Dub. Prvo gostovanje harizmatičnih Mostaraca je bilo pun pogodak. Gledajući lajn ap festivala vrlo vjerovatno i najzanimljivije ime, ako se sve uzme u obzir. I činjenica da je većina bendova već dosta puta svirala kod nas, i njihova popularnost i upoznatost publike sa njihovim radom, a naravno i energičnost samog sastava. Prevrćući po svom standardnom repertoaru od „Neću, neću dijamante”, pa do „Ko je jamio” i „Banana State” Zoster je u stilu najvećih šoumena naših prostora, a i znatno širih podijelio sa publikom tonu dobrih vibracija u koje su bili umotani neki od najvećih socijalnih problema današnjeg društva bilo da je u pitanju ono bosansko ili ovo naše crnogorsko. Sat i nešto svirke „Herpesa” za potpisnika ovih redova predstavljaju sam vrh onoga što je ove godine vidio kada su u pitanju živi nastupi. A vidio je prilično toga. Poslije efektnog bisa, Zoster odlazi zahvaljujući se publici na dobrom prijemu. Ustupa mjesto hedlajnerima prve noći – Darkwood Dubu. Šta reći o Darkvudima. Standardno dobri, standardno veseli i raspoloženi. Sve to dobro prenose na publiku. Pojačani Vasilom Hadžimanovim na klavijaturama bend podcrtava svoje odavno prisutne džezi korijene. Jedan od najkompaktnijih i najvećih sastava koji danas radi na prostoru bivše Jugoslavije je sa publikom podijelio repertoar koji se mogao čuti na podgoričkom KIC-u nekih mjesec dana ranije. Odlična atmosfera koju su začeli Fade Out Sequence, do vrhunca doveli Zoster, na tom vrhuncu su do kraja prve festivalske večeri održali Beograđani. Nadamo se da će se dobra atmosfera prenijeti i na srijedu i četvrtak i da će ovaj festival sledeće godine biti još bolji sa boljom posjetom, ali i pristupačnijim cijenama. Valjda to dvoje nekako ide ruku pod ruku.
Nikola