Riječka rock-scena 60-ih hronološki je prvo poglavlje hrvatskog rocka. Pa i ne samo njega. Zahvaljujući temeljima postavljenim krajem 50-ih, riječka scena prva je jugoslavenska, štaviše prva rock-scena tadašnjega socijalističkog dijela Evrope. Tu je otvoren prvi rock-klub (1957.), formiran prvi ju rock-sastav (1960.), skladane su prve domaće autorske teme (1962.), tu je nastupio prvi britanski bend u socijalističkom dijelu kontinenta (1960.).
O kakvom je senzibilitetu, riječ saznajemo iz muzičkih radova koji su našli mjesto na tri CD-a izdanja „Riječki prvi val“ koji su objavili Melody i KUD Baklje. Ti su CD-ovi zvučni nastavak monografske knjige Velida Đekića (ujedno i autora ovog izdanja) Red! River! Rock!, koja govori o 60-ima riječju i fotografijama, a sada se o toj istoj dekadi govori onim što je muzici najpoželjnije – tonovima.
Prvi CD pripada Uraganima, premijernoj jugoslavenskoj rock-formaciji, koja je krenula sa radom 1960. i imala sreću da je za desetogodišnjeg djelovanja objavila nekoliko zapaženih EP ploča i nesreću da do današnjeg dana ne doživi uobličavanje toga rada u albumskom formatu. Ovo izdanje ispravlja tu nepravdu, uprkos tomu što se na CD-u – kao i na ostala dva u paketu – ne nalazi ono što bi prikazalo ukupnost djelovanja Uragana na najbolji način, nego samo ono što se na njemu moglo naći, tragom ograničenog broja studijskih snimaka benda, zbog čega je priliku dobio veći broj kompozicija snimljenih uživo. No, te se žive snimke istovremeno mogu doživjeti informacijom više, prilikom za uvid u izvođačke sposobnosti grupe na ključnom rokerskom terenu, tamo gdje se prolazi ili pada, oči u oči s publikom.
Drugi CD posvećen je folk-triju Neda, Miljenko i Dario, prvoj jugoslavenskoj formaciji tog usmjerenja. Na djelu je studijski snimljen materijal. Dio toga materijala je početkom 70-ih ugledao oficijelno izdavačko svjetlo u obliku nekoliko EP izdanja, ali se ponovio fatum Uragana (u maštovitijoj interpretaciji možda i zbog kadrovskih spona trija s bendom) – album se nije dočekao. Kao kuriozum spomenimo kako je vjerovatno najveća uspješnica trija,kompozicija “Mala iz III. B”, našla put do diskografskog svjetla tek četiri decenije od izlaska u javnost, dakle 2012. godine. A i to ne na nekom od izdanja riječkih autora, nego na kompilacijskom albumu Drage Britvića, autora teksta pjesme.
Treći CD u izdanju mjesto je kolektivnog istrčavanja na palubu riječkoga muzičkog broda sa desetak izvođača. To su: Eti Juvan, Sonori, Plave zvijezde, Bohemi, Tois, Henric III., 6. stepenica, Toccata in re, Nota Brevis i Grupa 777. Takvu podjelu prostora nije krojila urednička procjena autorsko-izvođačkog kvaliteta uključenih imena, odnosno važnosti njihova učešća na generacijskoj sceni. Završnu riječ imala je raspoloživost zvučnih dokumenata o nečijem djelovanju. A ona svjedoči kako je gradska scena toga vremena imala raznovrsne žanrovske rukavce, inficirane soulom, power-popom, hard-rockom, jazz-rockom, psihodelijom i ko zna čime sve ne.
Zadnje, ne i manje važno – izdanje Riječki prvi val, posvećeno gradskoj rock-muzici 60-ih, priziva u misli izdanje, Riječki novi val, posvećeno gradskoj rock-muzici 80-ih. Nije to slučajno. Spona dva naslova upućuje na čvrstu istorijsku vertikalu riječke rock-scene. Jednostavno, generacijske poetike bile su različite, ali strast prema rocku – zajednička.
izvor: glazba.hr