Nuclear Mamma @ hacienda Pub – Koncert, a ne tezga!

nuclearmamakoncert

Obično se za bendove koji sviraju obrade pjesama i nemaju, imaju tek par svojih stvari ili ne sviraju autorske pjesme kaže da su tezgaroški bendovi, i da rade samo za lovu. Putuju od mjesta do mjesta zarađujući kako se gdje dogovore ili pogode što bi naš narod rekao. U suštini se slažem sa takvim mišljenjem.

Nažalost mnogo takvih bendova postoji i funkcioniše na tom principu. Međutim, 10.06.2011. godine desilo mi se nešto što nijesam očekivao od jednog benda koji slovi za takav, i koji u principu i jeste takav bend. Nuclear mama – bend koji je gostovao u Nikšičkom HACIENDA PUB-u je odradio KONCERT, a ne tezgu koju smo svi očekivali. Momci iz benda svirali su tuđe stvari. Neke doslovno onako kako u originalu i zvuče, a neke u njihovom fazonu i onako kako njima to leži ili odgovara, što i jeste tipično za tezgaroše. Ali… ovo je bilo nešto mnogo više od tezge. Ono što su ti momci uradili pred oko 250 ljudi je više, mnogo više ličilo na jedan pravi koncert vrhunskog benda nego na obično odrađivanje tezge. Počeo bih od tonske probe na koju su momci došli i spakovali se za 20 minuta, napravivši sjajan zvuk koji je takav ostao i tokom čitave svirke. Kada su izašli ponovo na binu i krenuli sa prašenjem puna dva sata, već navedenih 250 ljudi nije prestajalo da se njiše, skače ili igra u zavisnosti od ritma pjesme koja je izvodđena u tom trenutku. Sticajem okolnosti u publici sam vidio i razgovarao sa mnogo nikšićkih muzičara koji su bili takođe oduševljeni sa svirkom i kompletnim ambijentom te večeri. Sat vremena strane i sat vremena domaće (ex yu) muzike od strane momaka sa bine držalo je veoma visoku temperature u ne baš toploj večeri. Repertoar pažljivo probran i podređen senzibilitetu benda, a i širokoj R`N R masi ljudi, ritmički usklađen da se tenzija drži na veoma visokom nivou tokom cijele večeri. Bend sam po sebi fantastično uigran, tačan, precizan, bez suvišnih komplikacija, bespotrebne priče između pjesama i odugovlačenja vremena na razno razne gluposti što radi većina današnjih, čak i mnogo popularnijih bendova. Momci izuzetno profesionalni iako na početku zajedničke muzičke (nadam se uspješne) karijere. Od njih bi mogli da uče, kao što vec i rekoh, mnogo poznatiji i popularniji bendovi. Kao ni jedan vrhunski sportski tim, tako ni NUCLEAR MAMA, to veče nije imala slabog igrača. Ali isto tako kao što i svaki vrhunski tim ima čovjeka oko kojeg se vrti cijela igra, to je kod ovog benda Marko Vlahović – vokal i frontmen benda. Svi ostali su takođe bili sjajni: Kristijan Đuranović – gitara i prateći vokal, Jovan Ševaljević – bas gitara, Davor Marković – bubnjevi i Hrvoje Sindik – klavijature činili su jednu kompaktnu cjelinu iskačući povremeno suptilno u prvi plan sa svojim solo dionicama, pokazujući u stvari koliko znaju i umiju. Ono što bi ovaj bend pod hitno trebao da uradi je snimanje jednog dobrog albuma, ili kako je to danas već postao običaj, nekoliko EP izdanja sa autorskim pjesmama, koje će na ovakvim svirkama, punim energije i pozitivnih vibracija, vjerujem lako naći put do publike.

Saša Pejović