Newts (Angelic Upstarts) – Fašisti aktivno pokušavaju da šire podjele i mržnju

„Zdravo, ja sam Njuts i gitarista sam u Apstartsima nekih 12 godina“ – tako jednostavno je počela prepiska sa ovim legendama panka. „Mensi me je zamolio da odgovorim na vaša pitanja, kako bih pokušao da dam svježiji osvrt i drugačiji pogled na bend. Pomislio sam da bi bilo dobro da prvo dam jedan opšti odgovor, a zatim dodam i sopstvena sjećanja, iz perspektive nekog ko je prvenstveno fan i uz osvrt na to kako su Angelic Upstarts uticali na mene i druge fanove“ – završio je kratki uvod naš sagovornik.

Reci mi nešto o tome kako ste napravili bend, i kako ste došli do imena Angelic Upstarts?
Bend je osnovan nakon što je tadašnja postava vidjela Kleš uživo na koncertu, uz uobičajeni pank etos da svako može da se oproba u sviranju, a naziv benda je proistekao iz nekog novinskog članka o mladima u problemima koji su, bar kako je to Mensi vidio, izgledali „anđeoski“ (Angelic) ali ih je štampa označila kao „novajlije“ (Upstarts), pa odatle Angelic Upstarts.
Ja sam imao nekih deset godina kada sam prvi put čuo za Angelic Upstarts, a kako su bili bend iz mog grada, sunčanog Saut Šildsa, meni i mojim ortacima oni su bili naš lični Kleš, naši Pistolsi itd; međutim, dok su Kleš i Pistolsi govorili o problemima koji su našim mladim umovima bili potpuno strani, Apstartsi su pisali o temama i događajima koji su se ticali istih onih ulica na kojima smo se nalazili i sami. Police Oppression na primjer – odmah smo mogli da se poistovjetimo sa tom pjesmom jer je lokalna murija umjela da nam odvali šamar iz čiste obijesti. Pizde!

Ko su bili vaši uzori na početku karijere?
Glavni uticaj na bend na početku bio je prvenstveno Kleš, a za Mensija, Monda i Deku njihov nastup predstavljao je katalizator da naprave bend.
Ja i moji ortaci voljeli smo pank zbog Kleša, Pistolsa i ostalih, ali smo uspjeli da ga razumijemo zbog Apstartsa. Mogli smo da se pronađemo u onome što je bend govorio jer se to dešavalo pred našim vratima i na našim ulicama, a ne 280 millja daleko, na Kings Roudu u Londonu, i bilo je strava što smo imali pank bend koji smo mogli zvati našim.

Počeli ste kao street / oi pank bend radničke klase. Šta danas mislite o tom žanru?
Uz dužno poštovanje, Apstarts jesu, bili su i uvijek će biti pank bend. Ljudi koji pokušavaju da označe bend bilo kojim drugim terminom čine to na svoju ruku, međutim Angelic Upstarts je pank bend.
Kada su se prvi put pojavili, ja i moji ortaci nismo gledali na Angelic Upstarts kao na bilo šta drugo nego pank bend, i pri tom naš, lokalni pank bend. Oi smo uvijek povezivali sa koknijima, jer oni govore te stvari tipa “Oi you, watcha doin”? Ali kod nas, na sjeveroistoku Engleske to obično zvuči više kao “Hoo yee, what ye deein”?
Pored toga, sjajno je vidjeti i čuti toliko bendova, bez obzira na žanr, koji zastupaju iste stavove radničke klase i koji se okupljaju oko istih pitanja socijalne nepravde, tako da bih rekao da je ključna stvar solidarnost, koja je sve bitnija imajući u vidu da fašisti aktivno pokušavaju da stvore i šire podjele i mržnju.

Od početka se deklarišete i kao antifašistički bend. Šta mislite, zašto desničarske grupe idu na Oi koncerte i izazivaju probleme, kao što je to nekada bio slučaj na svirkama Sham 69?
Desnica će uvijek pokušavati da se približi popularnim pokretima, naročito pokretima mladih, gdje će se truditi da utiču na mlade svojim izvitoperenim stavovima. Da si ti neki desničarski kreten, gdje bi prvo pokušao da pronađeš gomile mladih sledbenika? Baš tako, na svirkama. Sjećam se da me je, kada sam kao mlad išao na svirke, interesovala samo muzika, da vidim kako se svira, koje gitare, pojačala, efekte muzičari koriste kako bi stvarali te zvuke. Smatram da to važi za većinu ljudi koji su dolazili na te svirke, međutim naravno da nasilje nikada nije bilo previše daleko.

Šta mislite o jačanju ekstremne desnice u svijetu danas?
Kažu da, ukoliko ne naučimo lekcije iz prošlosti, ona će se bez sumnje ponoviti. Vidim zaprepašćujuće sličnosti društvenih/ekonomskih uslova danas i onih koji su vladali u periodu prije početka Drugog Svjetskog Rata. Ono što sam primijetio je da uvijek mora postojati krivac, uvijek tu mora biti neki bauk kojeg treba optužiti,a to je uvijek neko ko živi u istoj ulici ili radi sa vama. Krivac nikada nije neko iz vladajuće elite, već neko koga ta elita odabere za ulogu krivca. „Vidi”, obično tako kažu, „život ti je sranje zbog X,Y ili Z koji živi pored tebe, za sve su oni krivi”! To je stari trik na koji ljudi, nažalost, uvijek iznova padaju.

Snimili ste album Live in Yugoslavia, a prije nekoliko mjeseci svirali ste u Srbiji koja je danas samostalna zemlja. Kakvi su vaši stavovi po pitanju raspada SFRJ?
Mensi je mnogo upućeniji u ovu tematiku od mene, tako da ja mogu pokušati da dam jedan ograničen odgovor. Pretpostavljam da sam prvo pomislio super, ljudi su odlučili da žele promjenu i preduzeli nešto po tom pitanju, srećno im bilo. Naravno, tada nisam imao pojma o prikrivenim nacionalističkim ambicijama i etničkim tenzijama koje su tinjale ispod površine, kao ni o tragičnim posledicama koje će uslijediti.

Da li navijate za neki fudbalski klub, i šta mislite o huliganizmu kao fenomenu koji mnogi smatraju izvoznim proizvodom Britanije?
Samo dvojica od nas u bendu smo fanatični navijači. Mensi oduvijek navija za Sanderlend, dok sam ja navijač Njukasla. Obojica godinama imamo sezonske karte. Njukasl i Sanderlend su inače ljuti rivali, što često dovodi do zanimljive zajebancije na turnejama.
Huliganizam će uvijek biti blisko povezan sa fudbalom, bio je i ostao kulturni aspekt te igre, i pored toga što u većini zemalja pokušavaju da taj fenomen odvoje od njega. Rusi su to, međutim, podigli na jedan potpuno novi nivo, sa svim tim kampovima za obuku, ali su otišli predaleko. Ne poštuje se huliganski kodeks tuče isključivo sa drugim huliganima, napadaju nedužne, obične navijače koji samo žele da gledaju utakmicu. Ukoliko se dvije suprotstavljene grupe odluče da odvale jedni druge od batina, dobro, ali ne napadaju se ostali navijači, to je već zlostavljanje i nikako nije u redu.

Kako ste došli na ideju da napravite legendarnu pjesmu The Murder Of Liddle Towers?
To je priča o lokalnom momku, koji se zvao Liddle Towers, a koji je preminuo nekoliko dana nakon što ga je policija prebila na mrtvo ime dok je bio u pritvoru. Doktor je naveo da je imao povrede koje obično zadobije neko ko doživi ozbiljnu saobraćajku, takva je bila njihova brutalnost prema njemu. Gle čuda, ni jedan policajac nije osuđen, svi su se izvukli.
U ovoj pjesmi, kao i u Police Oppression, sam uspio da se pronađem, jer lokalni panduri se nikada nisu ustručavali da podignu ruku i bili su zapravo najobičnije siledžije. Na to sam mislio kada sam prethodno pomenuo da su Angelic Upstarts pisali o stvarima koje su se dešavale pred našim očima, mogli smo odmah da se povežemo sa tim pričama jer smo sve to gledali, a često i sami bili žrtve. Nošenje Upstarts majice/ bedža, naročito sa natpisom Who Killed Liddle? moglo je dovesti do nepoželjne pažnje lokalne policije. Ni oni ne zaboravljaju sve to, imaju dobro sjećanje – i dan-danas umiju da naprave problem Mensiju i bendu. I nas, međutim, i dalje dobro služi memorija i nikad nećemo zaboraviti šta su uradili i nikad nećemo vjerovati tim kretenima.

Objavljivali ste albume za popularne izdavače kao što su EMI, Warner Bros…Mnogi pankeri i skinsi to smatraju svojevrsnom prodajom?
Svako, bio panker ili ne, ko ostvari izvjestan uspjeh će neizbježno biti meta kritika, to je jednostavno tako. Bendovi i muzičari se naročito stavljaju pod lupu, a pogotovo kada su u pitanju te optužbe za prodaju. Čudno je kako nikada ne kažu za nekog vodoinstalatera da se prodao ukoliko počne da radi za neko veliko građevinsko preduzeće, ili recimo za pankse i skinse koji rade za nekog poslodavca? Mensi je radio kao rudar, ja sam radio na brodogradilištima i čitav bend je i dalje čvrsto utemeljen u radničkoj klasi, ali gdje piše da moraš biti siromašan da bi bio panker ili skin, ili gdje smiješ ili ne smiješ da radiš? Mnogi nemaju izbora kada je posao u pitanju, i mnogi rade najodvratnije poslove za užasnu platu, međutim svi imamo nešto zajedničko – to što smo dužni da obezbijedimo dom, toplotu i hranu za svoje porodice.

Hvala na intervjuu, pozdrav iz Crne Gore!
Hvala tebi, ljubav i poštovanje svima. Solidarnost!

Razgovarao: ĐorđepunX
Preveo: Petar