Prošlo je već nekoliko mjeseci od kada je izašao novi, dugo najavljivani i žarko iščekivani Morbid Angel. Nakon prvih reklamnih i hvalospjevnih recenzija, prašina se slegla i počeli su da se slivaju utisci sa svih strana. Nekada loši, nekada dobri … ali malo ko pogodi suštinu. Nema mnogo filozofije. Album jeste bolji od prethodnog ali nije u potpunosti ispunio očekivanja. Međutim, najveća greška je produkcija. Ako dobro poslušate album, a pod dobro slušanje mislim detaljno obraćanje pažnje na ono što ljudi sviraju, kako sviraju i kako su to sve stopili u jednu cjelinu, i više je nego očigledno da ima sasvim dovoljno materijala da im čovjek ponovo skine kapu. Nažalost, neko je bio toliko pametan da na finalnom miksu smanji gitare i pojača niske frekvencije. Gdje je pamet tim ljudima?
Em su upropastili akustični užitak, em su ogromnoj količini slušalaca (koji ipak idu pliće u preslušavanje) ponudili jedan album gdje je zvuk instrumenata suviše isprepleten i jednostavno se ne čuju jasno pojedini instrumenti, najviše gitare. Što im je to trebalo, samo Trey zna.
No, da spomenem i dobru stranu. Vrlo kratko, “Declaring New Law” i “For No Master”. Iskreni budimo. Nakon svih ovih godina jako teško je imati baš cijeli odličan album. Dvije rasturačke pjesme su sasvim zadovoljavajuće. Ostale su dovoljno dobre ali ne mogu baš da budu konkurencija mlađim pandanima kojima adrenalin i testosteron i dalje kuljaju kao lava.
Morbid Angel su djelimično opravdali očekivanja. Produkciju su mogli mnogo bolje uraditi, a imajući u vidu produkcijski krah prethodnog albuma, ovo je suviše krupna greška da bi se samo tako zanemarila. Nadam se da će na idućem imati više svijesti, ako ne budu suviše stari.
Nikola Franquelli