Posljednjih mjesec dana naša ekipa je bila prilično vrijedna. Osim pokretanja audio emisije Soud Bug i video podcasta Premotavanje, uspjeli smo da spakujemo e-knjigu o Hard koru. Na sedamdeset strana ovog elektronskog izdanja moći ćete uživati u pričama nekih od najvećih imena svijeta hard kora. Kao najavu onoga što vas čeka sljedeće nedjelje tu su kumovi hardkora – Agnostic Front.
Majk Galo je basista kultnih Agnostic front. Možda je u sijenci legendi Rodžera i Vinija ali je mašina koja sa Pokey Mooom čini ubitačnu ritam sekciju „kumova hardkora“. Baš iz tog razloga smo njega kontaktirali da kaže iz njegove pozicije kratko o bendu i novom albumu. Kako izgleda poslednjih nekoliko godina od 20 koliko je u bendu čitajte u nastavku…
Reci mi kako si ušao u bend?
Sreo sam momke u studiju u Nju Džerziju gdje su snimali tri Epitaf rekords ploče. Postao sam prijatelj sa njima i jedne večeri u Bruklinu Rob Kabula bas gitarista tada me je pitao da li želim da se priključim bendu? Nisam mogao da vjerujem! Probao sam da sviram sa još jednim momkom koji je zapravo bolje svirao bas od mene, ali smo se nekako skontali svi zajedno pa su odlučili da ću više odgovarati bendu. I eto nas nakon 20 godina…
Kako si gledao na bend prije priključenja?
Uvijek sam ih volio, tako da je to za mene bila najbolja stvar ikada!
A tvoji raniji bendovi, kako si ušao u hardkor?
Osnovao sam bend koji se zvao On the rise. Sa mojim bratom Stivom za bubnjevima, koji je zapravo svirao u Agnostik frontu 6 godina. Snimili smo jedan album“Burning Inside”. Izbačen je za Iscream Records u Evropi i Bridge 9 u Americi.
Ovih godina ste prilično aktivni sa bendom. Album, knjiga, film. Da li je teško sve to postići?
Treba puno rada! Posvećenosti takođe, da bi se sve to izguralo. Rodžer je radoholičar, a svi imamo jake radne navike. Ali Rodžer sve to ostvari! Najvećim dijelom.
Kako je svirati i družiti se sa Vinijem i Rodžerom sve te godine?
Obojica su bili najbolji prijatelji i kao očinske figure za mene. Blagoslovljen sam što ih imam u životu. Prošli smo mnogo toga zajedno.
Kako gledaš na NYHC danas?
NYHC nikada ne umire. Puno ljudi daje sebe i svoje vrijeme da bi scena živjela. Takođe je lijepo vidjeti puno djece koja ulaze u hardkor. Momci kao Cuz Joe, Jimmy G rade BNB Takeover radio šou. Dru Stoun radi A7 šou. To puno pomaže. Ali duh i srce scene nikada neće umrijeti!
Poslednji album Get loud! je odličan. Uhvatili ste duh benda još jednom. Kako si ti zadovoljan?
Uložili smo puno rada u album, kao i u svaki do sad. Šteta je što ne možemo da ga promovišemo još na turnejama. Snimili smo ga u Kaliforniji u Buzz bomb studiju sa Pol Majnorom. Album prije toga smo uradili tamo i bili smo srećni kako zvuči, a i super je raditi sa Polom. Ova je malo teža ploča od prošlih i ima treš vajb. Nismo to namjerno radili, ali osjetili smo da ove pjesme treba tako da zvuče. Veoma smo ponosni na nju i ne možemo dočekati ponovo da sviramo u klubovima ove nove pjesme uživo. Svakom novom pločom ljudi drugačije gledaju na nju. Nijedna naša ploča ne zvuči isto. Ali ako si fan vjerujem da ćeš voljeti ovu ploču kao i mi.
Gledao sam vas u Srbiji prije nekoliko godina, sjećaš se te svirke?
Mislim da je to šou sa Last hope? Ako je to taj, bilo je ludo. Bilo je baš zabavno, ako griješim izvini. Svirali smo puno koncerata, i čini mi se da se svi sklope u jedan, ako me razmuješ.
Da li ima rivaliteta između scena, posbeno sa Bostonom?
Nema više rivaliteta. Mislim da imamo čvrstu, prilično dobru vezu sa svima njima danas. Srećan sam zbog toga. Puno je dobrih ljudi na sceni. Nadajmo se da ćemo tako nastaviti!
Hvala za intervju!
Hvala tebi što si me sačekao, pozdrav!
ĐorđepunX