Megadeth – Killing is My Business … And Business Is Good – The Final Kill

megadethfinalkill

megadethfinalkillPriznajte, kada ste posljednji put poslušali ovaj album, ali baš onako, svojski ga poslušali? Uvjeren sam da je malo glava koje potvrdno klimaju. I nije vaša krivica. Originalni snimak ovog albuma jeste težak za slušanje. Produkcija je bila slabo urađena i tačka. Zvuk svih instrumenata je bio pomješan u jednu jedva svarljivu kašu. I gluvome je bilo jasno da je ovo jak album, da ima odličnih pjesama i da bend prži, ali slušati to, tako loše upakovano, bilo je doista mučno. Sva sreća pa se Mustaine napokon sjetio da sredi i ovaj album.

Postojala je ogromna, i to vrlo opravdana bojazan, da će zajebati stvar kao što je uradio sa RIP snimkom, ali na svu sreću Killing je vrhunski i majstorski remasterizovan. Nisu se štedila sredstva na sređivanje ovih snimaka. Da ne ulazim u sve detalje, dovoljno je pomenuti da je ovo skroz druga priča. To su te iste pjesme, sve je na mjestu (ima nekih detalja koji su drugačije urađeni), ali audio ugođaj je nebo zemlja u poređenju sa originalom. Prosto je nevjerovatna divlja energija koja je izbijala iz ovih ljudi i koja je u punom svjetlu predstavljena na ovom remasteru. Sve greške u sviranju, sve greške u snimanju, svi zvuci koji su se provukli kao greške … sve je to tako lijepo sačuvano (bogu hvala) i daje onu organsku vrijednost ovom albumu. Ovo je jedan živ, mlad i nadasve bijesan bend svirao i snimao! Prosto je nevjerovatan tehnički makeover koji je urađen i kako to dobro zvuči. Krajnji rezultat je da ove pjesme tek danas, nakon trideset i kusur godina, napokon zvuče kako treba, i boli kako dobro zvuče. Silina početka „These Boots“, nevjerovatna brzina „Rattlehead“, pa uvjek centar rasprave Mustainea i Metallica, „The Mechanix“ koja napokon sada zvuči kao motor sa 12 ventila. Arghhh! Svaka čast Mustaineu za ovaj potez! Svaka mu čast što je snimio ovaj album i što ga je remasterizovao, pa taman poslije svih ovih godina. Ovakvi dragulji ne gube na vrijednosti. A kao specijalni delikates, nekoliko živih snimaka iz 1986 i 1987. Krdžavi snimci za današnje uslove, ali oh toliko uzbudljivi. Živio Megadeth!

Ovaj remaster se ne propušta koliko god da košta. Proplakaće zvučnici i proklinjaće dan kada sam ih uzeo kada se disk ili ploča zavrti!

Nikola Franquelli