“Time to be King” je album kontradiktornosti. Zbog izraženo polirane produkcije, aranžmana i ne rijetko prenaglašenih klavijaturnih pasaža, te Jornovog tripovanja da je Coverdale the Srcolomac, pojedine lijepe melodije su donekle pretvorene u dječije pjesmice, na nekim pjesmama skoro pa kao boys bend metala. OK, OK, OK, priznajem, malo sam drastičan, malo pretjerujem, ali činjenica je da su se približili granici patetike, mada, isto tako je činjenica, i itekako je treba naglasiti, da je nijesu pregazili i stvarno se srozali na vrlo niske grane. Dobro, tu stranu albuma smo znači doktorirali. Gledano sa druge strane, glavni kompozitori benda nijesu početnici, za sobom imaju dugi i jako plodan staž u nekim od najuticajnijih i najvećih evropskih metal bendova i projekata, a samo u Masterplan su napravili neke od najboljih pjesama u karijeri, a to se itekako da čuti i na ovom albumu. “Time To Be King” je kompromis između želje da se napravi nešto izuzetno kvalitetno i energično, a da se usput i dobro zaradi. Ne ulazim u opravdanost ili ne ovog koraka ali jedno je sigurno, sa “Time to be King” su dotakli ivicu patetike, a da je ipak, na svu sreću, nijesu prešli (mada je “Lonely Winds of War” ipak za predškolski uzrast). Gledano iz tog ugla, album je veliki uspijeh i bez daljnjeg obiluje odličnim pjesmama. Od početka do kraja se nižu potencijalni hitovi (poslušajte “Blow Your Winds”, “The Dark Road” ili “The Sun in Your Hands”) koji će se oriti koncertnim salama. Da li je album preporučljiv? Naravno da jeste. Ako ste i prije voljeli Masterplan, voljećete ih i sada i “Time To Be King” i pored moje subjektivnosti i negodovanja pojedinih tehničkih rješenja, je jedan odličan album, prepun pjesama koje će sigurno mnogo zabaviti sve čiji kriterijumi nijesu toliko zahtjevni. Na kraju, ipak je sve to zabava i kome se sviđa, slušaće, kome ne, neće, i sve ostalo je u potpunosti nebitno.
Nikola Franquelli