Glavna bina je doživjela da ugosti jedan bend po drugi, put. Ako računamo gostovanje Iskaza na maloj bini protekle godine, onda je već treće gostovanje u pitanju.
Ovo ih čini ubjedljivim rekorderima, čak i u odnosu na crnogorske bendove, kojih ove godine nije ni bilo na mejn stejdžu. Da li zbog činjenice da su se odomaćili i stekli popularnost ovdašnje publike ili zbog Marčela, uglavnom prostor ispred bine je bio najpuniji od kada pamtim otvaranje nekog festivalskog dana. Te svirke, te publike, te energije, te prašine. I po koji mosh pit. Svaka čast. Iako je Marčelo zaglavio negdje na granici zbog ljubaznosti čuvara prelaza ili koga već, to nije pomutilo namjeru publike da se iživi i ispoštuje ovaj zaista sjajan bend. Atheist rap, kao bend sa velikim festivalskim iskutvom dokazao je još jednom svoju reputaciju jednog od najznačajnijih pank grupacija na ex jugoslovenskim prostorima. Bend koji slušam i kad sam trijezan i kad sam pjan, kod kuće i na festivalima još jednom me iznenadio pozitivno. Čestitke jubileja nikšićkom DST-u, a onda specifična set lista, u kojoj se našao Gril 13 i tako neke malo zapostavljene pjesmice. Lično u zvuku se ne osjeća, ali meni nedostaje ubitačni gitarski tandem Radule i Dule. Radule je odsvirao perfektno koncert, kao i uostalom ostatak ekipe Acke, Leki i Dr. Pop. Još jedno oduševljenje kada sam vidio kompletnu ekipu kako prati svoju kolege iz prvih redova. Svaka čast. Posle pank feste i zagrijavanja publike nastupio je premoćni Eyesburn. Nemam riječi da opišem šta su Kojot i drugari priredili na bini Lake festa. Mašinerija koja kida i lomi sve pred sobom od uvodne Šejna, pa do poslednjeg ubitačnog rifa. Za ovaj bend mogu reći da treba da je konstantno na turneji i to svjetskoj, tako zvuče i ponašaju se na bini. A publika je itekako znala ovo da cijeni. Uz Let 3 i naravno Gobline, meni najbolji koncert ovogodišnjeg festivala. Nakon ovog poloma mišića i kostiju, dolazi legendarni Plejboj. Drugi imidž, vidno stariji, puni iskustva, ljudi su odradili perfektnu svirku, sjajni muzičari, čisti prijatni zvuk tjerao je publiku na igru i skakanje. Sve hitove su odsvirali – Grizi metak, Svetac, Sve ili ništa, Znaj, Ko je ko, Superstar. Od uvodnog instrumentala koji su svojevremeno uradili za film „Do koske” do završne Stublićeve obrade pjesme „Zajedno” rastočili su sve željne dobrih bendova i svirki, a ko ne zna koji su to, taj ne sluša rok, da se razumijemo. Meni lično je to bilo dovoljno za ovu noć. Bajagu sam se trudio da odslušam, ali poslije dvije pjesme ipak mi je bilo zanimljivije da odem u kamp. No, ne lezi vraže… Ostah još jednu i još jednu, a onda me je zgađenog otjerao prvi vozić koji sam vidio na nekom festivalu. Voziće treba zakonom zabraniti. Otišao sam na prerani ali zasluženi odmor. Iz priča ljubitelja hip hopa saznao sam da su Bad Copy i Marčelo sa Iskazima koji se u međuvremenu pojavio i najavio da će odraditi kraći set iz poštovanja, odradili svoje. Biće izgleda uskoro prilike da se posluša sve ovo na Asfaltiranju, za sada je dosta. Tri dana jula za pamćenje. Do sledeće godine