Ono što i danas smeta nekom osjetljivijem uhu je bura koju su između ostalih brit grupa pokrenuli Oasisi, a koja traje i danas i svakim danom poprima svoje nove forme. Kao davnih 60-ih, po britanskim pabovima su se razmiljeli skauti u nadi da će pronaći novi Oasis. Nalazili su dosta toga, ali nešto kao Oasis nijesu mogli naći čak ni na kasnijim ostvarenjima samog benda. No, srećna okolnost je što je ovakav slijed događaja vjerovatno istjerao miševe iz rupa, pa je na svijetlo dana iskočilo i nekoliko dobrih ekipa. Ipak, Object of Desire i The Keys (projekti koji su prethodili Kula Shakeru) nijesu bili jedni od njih. Bar ne dok se Crispian Mills nije vratio sa prosvjetljujućeg puta iz Indije. Unuk Ser Johna Millsa je već nekoliko godina radio sa basistom Alonzo Bevaomn, drugom sa Surejskog Ričmond koledža. Dvojac je prvo osnovao Object of Desire, koji će obojica napustiti. Ovo ime će se vratiti mnogo godina kasnije i na duže vrijeme prekinuti njihov uspijeh, ali o tome ćemo nešto kasnije. Poslije neuspjelog projekta, pokušavaju da pokrenu stvar sa The Keys, ali frustracije su rastezale Millsa, koji odlučuje da ode na odmor u Indiju. Kako priče iz brijačnica kažu, Mills (inače oduševljen indijskom filozofijom) je u susretu sa tamošnjim sveštenikom dobio savjet, da kada se vrati u svoju zemlju, novi posao započne pod imenom Kulasekhara indijskog cara i sveca iz devetog vijeka. Po povratku The Keys su postali prošlost, a grupa je nazvana Kula Shaker. Stvari su se konačno pokrenule, pa je već prvi singl Tatwa ostvario dugo iščekivani uspjeh. Novo lice brit-rocka se polako, ali sigurno pomaljalo između svih klonova Beatlesa, Oasisa i pokojeg Blura. Njihov psihodelični rok zvuk u koji su ugrađivali sve što su ikada čuli je plutao u prostorima izmedju Hendrixa, Zeppelina, Shankara i indijske tradicionalne muzike. Album «K» je premašio očekivanja svih. Kritika je bila više nego zadovoljna, a publika je album prihvatila tako dobro da je on postao najbolje prodavan debi album poslije Oasisovog «Definitely Maybe». Preko noći su postali hedlajneri evropskih festivala, svirajući uz Placebo, Smashing Pumpkinse i druge, kojima su do juče bili predgrupe. Skoro svaki veći nastup na tim festivalima je bio u njihovom znaku, a epiteti koje su sa njih odnosili su najinspirativniji, najživotniji, najegzotičniji, najrevolucionarniji… Tiraž prvog omladinca Kula Shakera će zapečatiti coverom Purpleovog hita «Hush» (u originalu Joe South), kojim će uspijeti da otvore vrata Amerike, pojavljujući se sa njim na soundtracku za film «I Know What You Did Last Summer». Nije bilo top liste na kojoj nijesu zauzimali dobru poziciju, pa su se čak našli i na onim manje omiljenim, gdje su ih od prvog mjesta dijelile samo Spice Girlsice. A onda, suviše rano, počinju problemi. Iako je drugi album bio gotov, «Peasents, Piga & Astronauts» se vukao po fijokama, papirima, ugovorima i policama više od godinu dana. Prvi singl «Sound of Drums» je izašao u aprilu 1998. i kotirao se na 3. mjestu, ali opet zbog nesuglasice sa menadžment timom, «Peasents, Piga & Astronauts» se vukao kroz cijelu godinu bez izlaska ni jednog singla, pa čak ni samog albuma. U februaru sledeće godine konačno uspijevaju da izbace singl «Mystical Machine Gun», ali dobar vjetar je prošao. Požurili su i album je izašao već sledećeg mjeseca, ali je već bilo kasno. U međuvremenu, duhovi prošlosti su se vratili. Iz naftalina su iskopani Millsovi intervjui u kojima on priča o kukastom krstu – svastici, naravno govoreći o njegovom izvornom Hindu značenju. Stvar je dobila na ozbiljnosti kad je pronađen intervju u kome izražava želju da iza njega na bini stoji ogromna svastika. Poslije ovoga, svaka nejasna slika iz stihova Kula Shakera je povezivana sa naci pokretom. Uzalud su bila objasnjenja. Čak su prikupljene i izjave nekih bivših članova grupe koje im nikako nijesu išle u koriist. Sve se to poklopilo sa dešavanjima vezanim za «Peasents, Pigs & Astronauts» i Millsov i Bevanov san je, čini se bio gotov. Uslijedio je neminovni, a kako su tada tvrdili i definitivni raspad. Jedino je Bevan ostao rezervisan i svojim novim kolegama iz grupe Johnny Marr & The Healers postavio uslov njegovog ulaska u grupu. Ukoliko se Kula Shaker ikada okupi, on ih napušta. Sedam godina kasnije Bevan je napustio Healerse. Nijedan od članova Shakera ovu pauzu nije iskoristio za rad na nekom većem projektu, ako u veće projekte ne računamo na bubnjanje za grupe «Thirteen» i «Aqualung», klavijaturisanje sa «Oasis» ili gitarske podrške Robbie Williamsu. Imajući priliku da sa svojim tadašnjim bendom «The Jeevas» radi na humanitarnom albumu «School of Braja», Mills je vidio odličnu priliku za okupljanje Kula Shakera, što su ostali članovi oduševljano prihvatili. Nije bilo planirano da se saradnja nastavi poslije ovog projekta, ali kako to obično biva, to se upravo i desilo. Prošle godine je izašao EP «Revenge of the King» sa 4 nove numere. Uslijedio je album „Strangefolk” koji je prošao prilično nezapaženo, a za koji mnogi kažu da je njihov najlošiji produkt do danas. Ove godine, Kula Shaker se vratio korijenima i onome što se čulo na prva dva albuma, pa su uspjeli izbaciti solidni „Pilgrims Progress”, čija uvodna numera „Petar Pan R.I.P.” nagovještava kuda se trenutno kreće zvuk ove britanske četvorke.
ld