Još jedan od bendova sa turbulentnom ličnom i bendovskom prošlošću, a opet sa takom jakom reputacijom. Napravili su izvanrednu karijeru i u njoj kultni album Age of Quarell. Iako prilično kasnim sa čitanjem ovog štiva jer već ima drugo izdanje nije na odmet dotaći se sadržaja. Jer jedino važno što se desilo nakon objavljivanja knjige jeste da je sudskim rešenjem ime benda pripalo Harley Flanaganu Josephovom suparniku iz benda. Štaviše, knjiga je baš dobra. Tri četvrtine njenog sadržaja gotovo ni da ne govori striktno o bendu. Već o životu Džona od djetinjstva do punoljetstva. I taj život je u najmanju ruku avanturistički. Porodično nasilje gotovo se podrazumijeva u životu mnogih hardkor zvijezda, i to čitamo u brojnim knjigama. Zatim Džozef završava u popravnom domu, biva kokainska „mula“ po Njujorku, živi po skvotovima, prisustvuje čak i ubistvu u jednom wc-u, odlazi u Mornaricu, i opisi tih užasa isprepletani sa tek ponekim uplivom u muziku i pank rok daju sliku njegovog devijantnog odrastanja. Tek kroz ovakve redove, koliko god uzimali sa rezervom njihovu vjerodostvojnost, objašnjava američko društvo u potpunosti, a ta realnost se oslikava u velikoj mjeri i danas. Tek tim uvidom u ulično nasilje, trulež institucija, rasizam i ostalo što gledamo na filmovima stičemo utisak kako je odrastanje u Americi, i sa čim se sve djeca i porodice susreću.
Još jedan dobar dio knjige čini njegov upliv u Krišna pokret što je negdje i odlika velikog broja hardkor bendova koji su prosvjetljenje našli u ovoj religijskoj zajednici. Sa jedne strane raskrinkava organizovanost religije i korupciju koju je otkrivao u okviru nje, sa druge veliku dozu snage koja mu je dala da nastavi kroz život. Od muzike zanimljive su teme u kojima opisuje značaj Bad brainsa i njihovog vokala HR, imamo odličnu priču o tome kako je sa drugarima učestvovao na haotičnom snimanju live episode NBC-ja na Noć Vještica kada su u goste pozvali bend Fear.
Konačno tu je i poslednja četvrtina knjige gdje počinje pljuvačuna sada već dobro znana svih hardkor fanovima. Počinje se priča o njegovom druženju i odnosu sa Harley Flanaganom. Mene je najviše interesovala priča o snimanju gorepomenutog kultnog albuma za koji kaže da je sve vokale za pjesme snimio za jedan dan u studiju, što je nevjerovatan podatak. Onda počinju svađe prvo zbog para, da bi se priča širila u mnogo pravaca. A najčešći pravac je taj da Harleya i Parisa njihovog kompanjona iz benda naziva svakakvim imenima, i etiketira do nevjerovatnih granica. Razumljivo je da njega kao autora sve to boli i drži se svoje strane priče, ali mene kao čitaoca zaista nije to puno zanimalo. I upravo je to nevjerovatno kako su se energije poklopile, napravili su sjajnu stvar a onda se razišli kao nijedan bend ni prije ni poslije, nokautiranjem, prijavljivanjem u policiju itd.
Odavno im se putevi ne prepliću, žive drugačije i rade drugačije. Postoje dva benda, dvije strane priče, a vaša je koju sami odaberete. Što se tiče knjige vrijedi je pročitati jer se opisuje mnoštvo aspekata, na dosta tečan način. Nimalo dosadno.
ĐorđepunX
John Joseph – Evolution of Cro-Magnon
