www.mulj.net

Skoro slušam intervju sa jednim muzičkim fotografom, i lijepo kaže čovjek da u Srbiji i regionu postoji pristojan broj bendova, raznih usmjerenja, da su većinom vrlo kvalitetni, ali da je došlo vrijeme kada je potrebno filtrirati kvalitet i reći kako stvari stoje. Imajući to u vidu, ovaj prvi album Twisted Tales-a, benda iz Kuršumlije, se može posmatrati iz dva ugla.

Audiofili, stoj! Odmah da zadobijem vašu pažnju, jer bez obzira voljeli muziku Daft Punk, ili je ne možete podnijeti, siguran sam da nećete biti indiferentni nad tehničkim kvalitetom zvuka na ovom albumu.

Ako nemaš talenta da napraviš pjesmu, ti se umaškaraj, provociraj i zaradićeš. To je formula koju Ghost B.C. (nekada samo Ghost) primjenjuju od prvog dana. Međutim, nije da nemaju dara da naprave pjesmu. Ne mogu reći da je nešto mnogo izražen, ali znaju pristojnu pjesmu da naprave.

Crnogorska muzička scena nikada nije izgledala bogatije i raznovrsnije. I zaista je tako. Ima se čim i dičiti. Skoro svakodnevno čujemo za neke nove bendove. Stižu novi mladi ljudi. Mlađa braća. I sestre. Ovih dana jedan bend slavi 10, jedan 20 godina, a neki bendovi su blizu ili između ovih jubileja. I to trajanje potvrđuje da je kvalitet prisutan. Itekako. I odavno.

Poprilično sam ostavio ovaj album neodslušan, kada je izašao upalio sam play možda jednom. Poslije pola godine opet ga puštam i rezultat je takav da sam otkrio nešto najbolje što se tiče punk rocka u zadnje vrijeme, a punk rock je, naravno, najbolja muzika na svijetu.

Consecration su me potpuno iznenadili. Očekivao sam mnogo tvrđi zvuk i jaču svirku, a iz zvučnika su zaplovili mir, staloženost i sjeta. Bend je tokom svog postojanja prošao kroz muzičku evoluciju koja je uporediva sa onom kroz koju je prošao britanski bend Anathema. Mogu se porediti, imaju dodirnih tačaka, ali nikako nije isto. Od jačih i ekstremnijih početaka, do razrađenijih, dubokih, inteligentnih i vrlo emotivnih pjesama koje danas stvaraju. Ovakva transformacija me je uvjek opčinjavala i podsticala maštu.

Nije još ni ugledao dan, a novi album Vizanta je već podigao prašinu. Naravno da je to ponovo nacionalna komponenta, ali ne bih o subjektivnim viđenjima pojedinaca niti bih zalazio u temu o kojoj ne znam dovoljno, već Vam iznosim činjenično stanje, a činjenica prva i najjasnija, kao sjaj ovog proljetnog sunca je da ispred sebe imam jedan kao tuč težak i kao prst u oko bolan metal album made in Montenegro, od ideje, izvedbe, aranžmana, pa sve do snimanja u studiju Bojana Bojanića (Autogeni Trening, Punkreas, te i bunjarske dužnosti i na ovom albumu Vizanta). Meni je to dovoljno.

Izvinite me. Ja sam bio uvjeren da su Bernays Propaganda neki tamo opskuri UK ili sandinavski bend, kad ono, ljudi su iz komšiluka, iz makedonije. Nisam nikada bio pretjerano zainteresovan za alternativni rock koji Bernays Propaganda njeguju, ali mi se uho (grlo, nos) zaustavilo na liriku pjesama. Danima sam nastojao da svarim pjesme, slušajući isključivo muziku – i nije išlo. Muzika pjesme „A Bone to the Dog" me je pomjerala, ali je nešto tu nedostajalo. Ušlo bi na jedno, i izašlo na drugo uho, dok nisam zavirio u omot, i otkrio fontanu ideja. To mi je bio trenutak otkrovenja, kada se rasplamsa svjetlost.

2005. godina je bila zamalo katastrofalna za Anthrax-e. Vratio se Joe Belladonna, uradili su lošu povratničku turneju, i čovjek ih je ponovo napustio. John Bush nije htio da se vrati zbog načina na koji su ga otpustili, a fanovi su gledali fotografije sa foto sešna na kome se vide umorni, ozlojeđeni i mrzovoljni članovi. Nije im se dobro pisalo i svi su mislili da je reunion sa Belladonnom bio isključivo radi para.

Od momenta kada je bend dao kopiju albuma recenzentima da ga predstave publici, jedino i isključvo čitam hvalospjeve o novom, „The Living Infinite", albumu. Znate one reklame koje čitate na bestseler knjigama i jeftinom štivu koje se kupuje po kioscima i marketima. Hvalospjevi i riječi hvale i superlativi toliko izlizani i providni, da se čovjeku povraća.

Il'si prav, il' si mrtav. Uvijek je bilo tako. Uvijek će biti tako. Ne mislim na fizičku smrt. To je jednostavno. Nema te i kraj. Mislim na život i na svakodnevna is(p)kušenja i odluke koje odabiramo. Neko odlazi u mainstream i piša po onome što je radio godinama, a neko neće, ne želi, ne može, i hvata se za glavu, steže pesnice, škrguta zubima, piše versove i rime, i izdaje jedan album koji obara sa nogu.

Nikada nisam vario Darkthrone. Nema to veze sa subjektivnošću, nego jednostavno nisam nikada razumio onu njihovu tvrdokornu ideju primitivnog zvuka i produkcije, da ne govorimo o pjesmama koje su uvjek isto zvučale. Ne poričem njihovu vrlo važnu ulogu na metal sceni. Situacija se koliko toliko promjenila posljednjih godina kada su krenuli u eksperimentisanje, pa su u klasični i najmrzovoljniji black metal, uvalili, rokenrol i punk.

Push The Sky Away (pt. 1)

Sve su prilike da Bad Seeds neće svirati nigdje u blizini ove godine. Šteta. Poslednji put su gostovali sa eksplozivnim Dig, Lazarus, Dig! koncertom 2008. u Beogradskoj Areni. Osim po tvrdoj r'n'r svirci i besprekornom muziciranju uigrane ekipe, ovaj koncert pamtim i po kratkoj lezbo predstavi u gužvi partera za vrijeme jedne od "romantičnijih" pjesama. Bravo đevojke.

Jugoslovenski GG Allin dobio je sjajan tribute. Ova jedinstvena i specifična pojava na jugoslovenskoj sceni bila je oličenje punk otpora, najsirovijeg i minimalističkog. Satan je za mnoge ostao legenda, a za mnoge opet ništa više od ljudskog cirkusa.

Van Morrison je jedan od velikana današnje R/B, jazz i soul scene. Više puta nagrađivan, sa karijerom koja započinje ranih šezdesetih godina i preko dvadeset studijskih albuma originalne muzike... Statistika kaže mnogo, ali tek kada se čovjek prihvati preslušavanja, shvati ogroman talenat, nevjerovatnu volju i nevjerovatnu količinu muzike koja golica i prija uhu i duši.