Do guše zatrpani u najgorim problemima, nije lako preživjeti u ovim vremenima.
Glad, jad i bijeda, cvili sva sirotinja, ko nije postao, brzo, postaće životinja.
Samo se krade, ubija, pozira, odavde ljudi bježe glavom bez obzira.
Daju se pištolji naivnoj djeci, umjesto ptica kroz vazduh lete meci.

05:44...........................Srijeda.......................Kiša dobuje u ritmu TAM-a (ili nekog drugog kamiona) kroz noć..............................Vazduh je težak.............................................Opet noćne more...........................U ustima mi je odvratan ukus jeftinog bijelog vina...........................Oči krvave i na "pola koplja".........................................
Ustajem s mukom i idem "đe i car ide pješke",umivam se i vraćem u horizontalu..................................Pokušavam zaspat..............................
Slike užasa mi se opet ređaju pred očima...............................
Šarene majice...................Max-ovke............................
Nestašni brci...........................Šljokice.........................Agonija se nastavlja.........................
Kajle zveckaju.........................Srebrne jakne.....................Loša matrica.............................
Moćni rendžeri??!!??........................Ne,ne,nije to.............................Ljubavni tepih............
Fensi izblijeđele i malo pocijepane farmerice.....................Kaiševi koji svijetle jače od reflektora......................Miris sijena mixan sa lošom kopijom armani parfema....................
Ima još?????!!!!!........................Skorčala fleka od pavlake na desnom rukavu lakovane jaknice.................................Košuljica retro 60-te,kao izgužvana,radi fore......................
Na silu pokušavam da zaspem ali đžaba..........................................................................
Ne ostavljaju me na miru........................Čekaj malo.....................?!"#($)%(/&()=?
Kuku!Sanjao sam šabana!
Erupcije vulkana,katastrofalni zemljotresi,oluje,tornada,tajfuni,velike poplave,ratovi,otrovne životinjske i biljne vrste,Černobilj,svinjski,ptičiji,goveđi i ne znam još koji sve grip,antrax,male i velike boginje,ljeb od prekjuče,restrikcije struje,izlapljelo pivo,mačji kašalj,sasušeno govno u ulazu,Nagasaki i Hirošima,smanjenje penzije,pokvareni lift,računi za vodu i smeće,kiša posle snijega,poskupljenje goriva,babin kosmodisk,loša tulumba,mokre čarape,loza šećeruša,pištolj na kuglice,treće jutro..............
Sve ove stvari su NULA u poređenju sa destruktivnom moći jednog šabana.
Taj isti šaban je u velikoj prednosti u odnosu na nas rokere što tresemo glavama. Npr:
Br.1 - Šabana ima mali-milion,dok nas (b)rokera jedva neka šaka jada.
Br.2 - Može da nosi majicu roze boje a opet da izgleda dovoljno muževno i privlačno.
Br.3 - Napucane,oskudno odjevene đevojke izlaze u lokale u kojima izlazi i naš šapke.
Br.4 - Nikad mu nije hladno.(Colmar jakna bate).
Br.5 - Komotno dobacuje đevojkama na ulici + može da ih gađe sjemenkama ili kokicama dok ove prolaze.
Br.6 - Svaki izvođač turbo-šita njemu odgovara.(Aca Lukas je Bog,sve je u životu proša).
Br.7 - Može da digne 150kg iz bendža iako nije trenirao 2 godine.
(Ako se kojim slučajem neko izlane pa kaže da mu ne vjeruje,tu počinju kletve i ukopavanje čitave uže i šire familije,počev od drage majke.)
Br.8 - Ima BMW 5,ali nabuženi.
Br.9 - Maltretiranje radnice na brzoj hrani je ritual bez kojeg njegov život ne bi imao nikakvog smisla.
Br.10 - Kad dođe na benzinsku pumpu uvijek ima vremena da se ispriča sa radnikom.
(Jer se sipa do čepa,ti znaš).
Br.11 - Na količini zlata koju posjeduje zavide mu svi šeici i kompletan Dubai.
Br.12 - Najljepše na svijetu može da ti kaže:"Šta me gledaš?"...
Br.13 - MA KOME TI Br.13 ???!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

By:Dabo Hate

Malograđanin je rođen i živi u gradu, manjem ili većem. U osnovnoj školi nije bio poznata faca pa je odlučio da postane "drugačiji", tj. da bude "roker". Kupio je sve moguće CD-ove na kojima su poznati rokenrol hitovi, kao što su npr. "Best of...", "MTV Best of...", "Rock Classics" itd. Za malograđanina je nebitna sva muzika koja se ne nalazi na tim CD-ovima.

Da ima ili da nema???? Hmmm...Ma da nema...
Da nema na vašem desktopu text pjesme Join me in death od HIM-a ne bi znali šta da kažete debeloj gotičarki koja vam se smješka dok se vi klatite za šankom.
Da nema black albuma od Metallice nikad u društvu ne bi probali da odsvirate na akustari početak najkomercijalnije balade na planeti zemlji.
Da nema kariranih košulja i loše odrađenih majica Nirvane ne bi bilo rokerki - ladno.

Uvijek sam volio da putujem i mnogo sam putovao, ali jedno od putovanja mi je ostalo u posebno nemilom sjećanju. Išao sam za Damask, da vidim velike kamene špilje i džamije u živoj stijeni, a ujutro sam se probudio u kavezu od drvenih greda, crnih drvenih greda koje su me hladile od užasne pustinjske vrućine, ali i unosile neki nemir u dušu, toliki da sam se radije zgrčio na dnu malog kaveza to malo vremena što bih bio čiste svijesti koju su mi tamnoputi tamničari grubih ruku i pogleda kao u sokola, opijali nekim mlijekom čudnog ukusa, tako da nijesam mnogo osjetio kada je počela bitka i kada su moji mučitelji ili nestali ili bili poubijani, jer sam se probudio na užasno jakom suncu, kavez razbijen, kamile nigdje na vidiku, a od ljudi samo odjeća, po koja sablja i poderana zastava.

Sjedeći u stanu svog prijatelja u Podgorici, lijepo zagrijan domaćom lozom, razgovarao sam sa njegovim ocem ko zna o čemu sve ne. Postpraznično vrijeme, mjesec u kome Podgoricom duvaju oni očekivani hladni vjetrovi i kiše padaju tako snažno, da se takva popodneva ne mogu bolje i pametnije potrošiti osim na dobru čašicu i dekameronske razgovore.

Te devedesetčetvrte mnogo toga se nije imalo, i mnogo toga se smišljalo kako bi se nadoknadilo ono što se nema. Oni koji su imali, takođe su se pravili da nemaju, da im ovi što se ne prave da nemaju ne bi tražili. Svi su se domišljali. Gurali dan gore dolje, a uveče osmišljali onaj idući. Ali, bilo je to i doba raznih pića. Vinskog likera, daskovače, govnovače, sojinog piva, mliječnog groga bez mlijeka... Meni, tada klincu od nekih deset godina, najdraža je ipak bila ona kleka koju je moj đed (kao najstarijeg i najstasalijeg, roditelji su me deportovali u Dubrovsko kod majkinih kako bi rasteretili kućni budžet) uporno pokušavao da sakrije u gunj ispod rasklimane natkasne na kojoj je sa prvim mrakom odmarao razglavljenu vilicu u čaši, u kojoj je nekada prije rata bilo eurokrema.

"Marshall JCM-900, zamjena usisivac kirbi, slicno..." plus sve broj telefona, mjesto obitavališta... Zamisli da ga neko prepozna?! Zajebavali bi ga do smrti! Ja bi ga zajebavao, to je sigurno. Nemoj da misliš da ja imam nešto protiv kirbija. Ali bogo moj, sraz je ovo. Onom neukom da približim... mijenjam Monea za 12 Olja Ivanjicki i 2 Tiha Vujovica sa precišcivacem vazduha! Daleko je to možda nekom, pa današnjim jezikom receno mijenjam Nokiu N93 za dva fiksna sa identifikatorom poziva (makar na jednom) i naravno precišcivac vazduha.