www.mulj.net

Trenutna svjetska ekonomska kriza se odrazila i na muzičku scenu, na jedan poseban način. Po kvantitetu je scena bogata skoro isto kao i prije, ali po kvalitetu je itekako jadna i nevoljna. Ako zanemarimo velike i već afirmisane bendove, i obratimo pažnju samo na manje, neafirmisane, početničke bendove, primjetićete da je plagijat, štancovanje i prepeglavanje tuđe svojine, intelekta i talenta, postao opšti trend i prevazišao sve granice ne samo dobrog ukusa. Od inovativnosti, od prostog intelekta, od najjednostavnijih „muda" da se zađe u nove i neistražene teritorije, niđe ni od korova! Na svu sreću, postoje pojedinci koji i pored svega, idu kontra svih struja i trendova i iako im treba mnogo godina, ipak kad tad naprave album koji je kao kap vode na sagorjeloj i ispucaloj zemlji. „From Glory To Infinity" je upravo ta jedna kap koja pravi ogromnu razliku, i album koji se danonoćno traži u svom moru kakofonije. U svoj gunguli moderne megalomanske hiperprodukcije „Faust" su jedna velika svijetla tačka koja zasjenjuje sva pa i najveća i najpoznatija imena, i ovo nije pretjerivanje. Nisam godinama pošteno headbangovao, ali uz „Carnal Beatitude" mi se vrat ukočio. Ovo mi je prvi dodir sa bendom i prvi put čujem za Aleister-a, idejnog i fizičkog tvorca benda i muzike, ali je čovjek itekako poznat u evropskim metal krugovima (eto vam mali i jednostavan domaći zadatak da vam ne bude sve na zlatni p'jat). Sjećate li se „Control Denied" (domaći zadatak 2). E, izbacite jake progresivne i avangardne elemente, dodajte još više, mnogo više, enormno više, melodije i atmosfere, ostavite Steve Di Giorgio na basu (koji jeste dodirna tačka između „Faust" i gore pomenutog benda - domaći zadatak 3) i dobijate Faust. Ne, naravno da ne poredim dva benda. Ovo je jedan brz i jednostavan način da vam donekle pisanom riječju približim rad ovog benda doista vrlo vrijednog pažnje. U osnovi black metal, i to moram reći, ali, sve vas koje black u posljednje vrijeme dosta smara (i dole potpisanoga) dobro obratite pažnju na moje riječi, jer rekoh, „u osnovi", ali sve ostalo, kompletna nadogradnja je nešto sasvim drugo, nešto sasvim posebno, sa ogromnom dozom melodije, inventivnosti, promjena tempa, uplivima drugih pravaca, a sve tako tečno, pitko i dobro spojeno u jednoj vrlo koherentnoj cjelini koja se ne može zvati black, niti death, niti bilo što drugo sem Metal, sa velikim početnim slovom. Ovako nešto stvaraju samo zaljubljenici. Jedini nedostatak ovako dobrom albumu je omot i Aleisterov glas. Glas mu i nije toliko loš, ali on je vrhunski gitarista, ne vokalista, i kada je sve toliko perfektno i kompaktno, bio bi red da je i na ovo obratio pažnju. Da je našao nekoga ko bi i taj dio posla odradio kako stvarno doliči, sigurno bi ostavio još i veći pečat na svjetskoj metal sceni. No, i pored toga, po mom skromnom mišljenju, „From Glory To Eternity" je najbolji metal album 2009 godine, bez premca!

Nikola Franquelli