mulj.net

crnogorski muzički portal

Sun11192017

Last updateSun, 19 Nov 2017 8pm

Gledajući muziku

armstrong78floraIma nečeg smislenog u tom kucanju prilikom ispijanja čaša filovanih alkoholom. Oni mudriji i načitaniji kažu da se kucamo zato što je to jedino od pet čula koje nije zadovoljeno u tom trenutku. Kako bi izašli u susret i čulu sluha, zveckamo čašama i kompletiramo doživljaj.

Add a comment

Read more: Gledajući muziku

Krađa intelektualne svojine je moda

velvet120217Tamo negdje do devedesetih godina, do digitalne revolucije, u muzičkim krugovima se znalo što je kvalitet. Bilo je naravno šunda i škarta, bilo ga je na pretek, ali je, barem u rokenrolu, šund bio ipak držan pod kontrolom, ismijavan uveliko i samo baš najveći idioti su se njime i bavili. Danas više nije tako. U roku od dvadeset godina se situacija drastično promjenila. Ono što je nekada smatrano kvalitetom, i nešto što se smatralo poželjnim, danas više nije. Ono što se nekada smatralo lošim, šund, nekvalitet, danas se smatra poželjnim i dobrim – dobrom zabavom i dobrom muzikom. Ne, ne govorim o domaćim turbopevaljkama, nego o svjetskoj rokenrol sceni.

Govorim o tome da su se momci iz benda Kingdom Come 1988 godine usudili da zvuče po malo kao Led Zeppelin, da bi ih svi svjetski rokenrol mediji objesili na prvu granu. Bruce Dickinson je napisao pjesmu o tome za svoj prvi album. Jimmy Page ih je javno iskritikovao. Iako karijera benda tada nije stala (jeste sada skoro iz približno istih razloga), momci su nastavili da sviraju i izdaju albume, ali su bili osuđeni na doživotnu borbu, pljuvanje i drugu poziciju, bez obzira da li su im albumi dobri ili ne.

Zato danas imamo jednu sasvim drugu situaciju kada bendovi, ne da zvuče PO MALO kao neki stariji pandani, nego zvuče potpuno isto, izgledaju potpuno isto, ponašaju se potpuno isto. Obratite pažnju da govorim da su to bendovi koji se bave debelim plagijatom. Tu nema male sličnosti, ili tu i tamo isti rif. Ja govorim o krađi cijelih pjesama, intelektualnoj krađi koja je na uvid cijeloj svjetskoj publici i medijima, istima onima koji su Kingdom Come objesili na prvu granu.

Međutim, razlika je u tome što danas nikoga ne razapinju niti vješaju na prvu granu, već sasvim suprotno, veličaju ih i hvale kao da su čudo neviđeno. Dupli standardi. Govorim o bendovima poput Airbourne koji su umislili da mogu da zamjene sada već vremešne AC/DC, ili još gore, Orchid koji su umislili da su Black Sabbath. Naravno da govorim dosta generalno i relativno subjektivno. Danas ima kvaliteta i ima ga poprilično, ali je u ilegali, donekle u undergroundu i teško se bori sa svim nekvalitetom i šundom. Najbolji primjer je Rambo Amadeus, priznati muzičar, autor, intelektualac, ali vjerujte da njegov uspjeh dolazi po vrlo visokoj cijeni i ne daj bože da napravi jedan pogrešan korak, odmah bi ga razapeli (kao kada su ga kritikovali zbog učestvovanja na Evroviziji, a ono ispade jedan od upečatljivijih poteza u karijeri).

Odakle sada ta promjena politike za 180 stepeni? Zašto je do juče plagijat bio ismijavan, a danas se na njega gleda kao na nešto normalno? Ukratko, sve je veća populacija planete, ta ista populacija je sve stupidnija i guta svakakva gov...... mediokritete. Mediji, izdavači, organizatori, producenti.... sa manjkom i nedostatkom savjesti vide tu odličnu priliku da debelo zarade i onda pumpaju prostim glavama da to valja i da to uzimaju/slušaju/gledaju. Eto, to vam je u vrlo kratkim crtama odgovor. Pa onda čujem komentare tipa „pa pošto sada Sabati ne valjaju, ovo drugo mi je super" i slično. Pa nisu Black Sabbath i AC/DC neki deterdžent pa ih se može zamjeniti sa nekim jeftinijim koji odrađuje isti posao. Jel vama to razumljivo?

Da se razumijemo. Spomenuo sam par imena kao najupečatljiviji primjeri, ali nemam ništa protiv njih lično. Imam protiv krađe i volio bih da utičem na njih i na nadolazeće generacije da ne rade tako, nego da se potrude da budu bolji, da budu svoji, a ne da kradu tuđe. Takvim ponašanjem se pokreće cijeli jedan proces koja izlazi iz sfera muzičkog biznisa i ulazi u kompletno bivstvovanje. To je uvod u samouništenje. Samo ko to vidi i razumije, preživjeće da govori.

Nikola Franquelli

Add a comment

Rokumentarni dani

rokumentarni120517Crna Gora je poput Hrvatske, Srbije i BIH konačno dobila svoju reviju muzičkog dokumentarnog filma, pod nazivom ROKUMENTARNI DANI.

Add a comment

Read more: Rokumentarni dani

Neka Buka ne prestane

sluskeDošlo je vrijeme sumiranja i onoga što smo uradili uz pomoć naših prijatelja autora na Bučnom psu. Naša nova platforma koja služi kako bi pomogla bendovima da plasiraju svoje singlove, EP-e i albume je za prvu godinu postojanja opravdala naša očekivanja. Nadamo se i vaša. Od kada smo krajem prošle godine objavili debi album Andrije Pejovića i EP Zoon Politikona, materijala nije falilo.

Add a comment

Read more: Neka Buka ne prestane

Poslednji poziv

lake300617Poslednji poziv od naše male ekipe za ovogodišnji Lake fest. Vidimo se na jezeru. A tamo, imaćete prilike da vidite i čujete:

Add a comment

Read more: Poslednji poziv

Sezona Screenera

screeneriKraj decembra je sezona poklona, pa i onih koje nam daruju pirati. Jedina razlika je što ih umjesto ispod jelke dobijamo putem omiljenog, još uvijek živog torenta. Razlog što je krajem godine pojačan promet piratskih kopija najvećih filmova te godine nije praznična euforija.

Add a comment

Read more: Sezona Screenera

Poslednji poziv na Bedem fest

propqainBilo je zanimljivo gledati kako se po crnogorskim dnevnim novinama nižu redovi razgovora sa frontmenom Pro-Paina kada su agilni organizatori Bedem festa najavili dolazak ovih legendi. Štrčao je Meskil između linija slova koja opisuju novi spot Andree Demirović i modnu reviju Marine Banović ili najavljuju nastup Ničim izazvan i noći vina i ukljeve. Ruku na srce nakon toliko godina postojanja, lijepo je vidjeti jedno ovakvo ime i u našim mejnstrim medijima. Čudno, ali eto, valjda je i to jedna mala pobjeda dobre muzike. Makar na tren Bedem fest i Pro Pain su pobijedili. Sigurni smo da će tako biti i večeras na tvrđavi, kada hardkor vojnici zagrme. Umjesto klasične najave, ponavaljamo intervju sa Gary Meskilom, koji je naš ĐorđepunX uradio prije nego što je to postala moda. U međuvremenu evo kako može izgledati set lista:

Unrestrained
Three Minutes Hate
Stand Tall
Sucks to be you
Un-American
Neocon
No Way Out
Voice of Rebellion
Deathwish
Gone Fishin'
In For The Kill
Fuck It
The Shape of Things to Come
Shine
Foul taste of Freedom
Johnny Black
State of Mind

Reci mi nešto o počecima benda?
Sve je počelo u Nju Jorku 1991. godine. Bili smo trojka, i ubrzo po snimanju tri demo pjesme potpisali smo za metal lejbel iz Nju Džersija, Megaforce Records. Naš uspješni i dobro prihvaćen prvi album "Foul Taste Of Freedom" izašao je 1992. godine, i bend je krenuo na turneju i svirao više od 600 koncerata u naredne dvije godine. Naš drugi album "The Truth Hurts" izašao je 1995. godine, a ostalo je dio istorije hard kora.

Add a comment

Read more: Poslednji poziv na Bedem fest

Život u autorskom mraku

kim011116Lajbah u Sjevernoj Koreji, Stonsi na Kubi, ili jugoslovenski rock u periodu sankcija. To što se Kubancima desilo dolaskom Stonsa ili što se dešavalo sjevernokoreancima dolaskom Lajbaha nije ništa u poređenju sa onim šta se dešavalo Jugoslovenima u periodu sankcija. Ovaj fenomen koji iz godine u godinu postaje sve snažniji, bitniji i obrazloženiji govori samo u prilog tome koliko su narodi sa ovih prostora zavoljeli rock n roll kao svoju kulturu.

Add a comment

Read more: Život u autorskom mraku

Morrissey

Steven Patrik Morrissey je stigao do brojke 11 kada je njegova solo diskografija u pitanju. Nakon tri godine starog albuma "World Peace Is None of Your Business", stiglo je i novo ostvarenje, bučnije i oštrije nego prethodno - "Low In High School"