mulj.net

crnogorski muzički portal

Sun04232017

Last updateSat, 22 Apr 2017 7pm

Stray Dogg – Come Along Wind

straydogg3Stray Dogg nisu više ono što su nekad bili – Dušan Strajnić sam, otuđen i povrijeđen, skriven iza razarajućih emotivnih stanja, tužnih stihova i gitare, ni Dušan Strajnić s bendom, isti usamljenik koji je, ipak, umjesto poniranja izabrao da se socijalizuje i razigra sopstveni izraz, već je bend u pravom smislu te riječi, organizovan po zvučnim i svim drugim principima, i konačno je koncertna punoća zvuka prenesena na novo studijsko izdanje, bez obzira što autorske zasluge i dalje idu na adresu istog čovjeka.

Add a comment

Read more: Stray Dogg – Come Along Wind

War-Head – Imperium Mundi

warheadrecSvjedoci smo da death metal bendova, i još više albuma, ima kao salate, i da u posljednje vrijeme nije ništa epohalno izašlo sa te scene (da ne spominjemo albume nekih velikana koji su daleko ispod onoga što su nekada radili). War-Head su još jedan u nizu bendova istog usmjerenja. Međutim, prije nego pomislite da ću ih kritikovati i prije ih vi osudite, da malo pogledamo što bend nudi.

Add a comment

Read more: War-Head – Imperium Mundi

Otrovna Kristina – Otrovna Kristina

otrovnakMalo stariji među čitaocima će se sigurno prisjetiti atmosfere koju su stvarali bendovi poput Atomskog Skloništa, Smak ili Time. Nisu oni izmislili ili patentirali taj zvuk, ali su posjedovali taj jedan poseban šmek koji ih je izdvajao od ostatka scene, i ovdje govorim o svjetskoj sceni.

Add a comment

Read more: Otrovna Kristina – Otrovna Kristina

Triosphere – The Heart of the Matter

triospherematterPomalo mi je žao što krajem prošle godine nisam sastavio neku barem najosnovniju listu albuma koji su označili minulu godinu. U sam vrh te liste bi stojao upravo ovaj album benda Triosphere jer su uspjeli da urade upravo ono što veći dio publike čeka dugo vremena – da jedan manje poznati bend zapali uši slušalaca.

Add a comment

Read more: Triosphere – The Heart of the Matter

Iron Maiden – The Book of Souls

ironsoulsSedmicu, dvije, od kada je „The Book of Souls" na tržištu, primjetna je jedna činjenica. Publika ne dočekuje sa bezuslovnim oduševljenjem najnoviji Iron Maiden album. Što se to dogodilo? Rekao bih da je jedan dobar dio novije publike odrastao i da su počeli objektivnije da posmatraju diskografiju benda u posljednjoj dekadi. I tu ima rupa, i pored svog oduševljenja i pored svih velikih pjesama. Moguće da su ovaj novi donekle htjeli da desetkuju od kritika, ali „The Book of Souls" je jedan dobar album. Iznenađenje?

Dupli album sa preko 90 minuta muzike, preko 90 minuta mejdenovskih melodija da vam se zavrti svijet. Nije najoriginalniji album u karijeri, niti najbolji, niti se pjesme mogu porediti sa najboljim iz karijere, ali posjeduje onu njihovu magiju koja će zainteresovati svakog starog fana benda. A kako Iron Maiden uspjevaju da nakon svih ovih godina objave još jedan album koji odiše snagom i veličinom Džingis Kan vojske? Prije svega, ne zaboravite da je Iron Maiden kolektiv od šest možda najboljih kompozitora i muzičara današnjice. Samo Steve Harris i Bruce Dickinson su „krivci" za neke od najpoznatijih melodija, tekstova i cijelih pjesama u metalu. Onda su tu nevjerovatni instrumentalisti Adrian Smith, Janick Gers, Nicko McBrain i skrivena karika koja ih sve povezuje na najnezamislivije načine, Dave Murray. Današnji mejdeni su prekaljeni, disciplinovani i fokusirani radnici muzičke industrije. Oni su nevjerovatne zanatlije koje i pored pomanjkanja originalnih ideja, imaju sasvim dovoljno iskustva, volje i želje da naprave čudo. Znaju što je dobro i znaju ga oblikovati na najprijatnije načine. Nije to baš neka velika filosofija, ali, opet, trebaju da se poklope kockice i zvijezde da bi se postigao baš ovoliko visoki nivo i kvalitet.

Pjesme donekle variraju u kvalitetu i ima ih od prosječnijih i već često viđenih kao „Speed of Light", do odličnih rock klasika kao „Tears of a Clown". Ima galopirajućih rifova, ima kratkih i dugih pjesama, ima horskih napjeva da vam se koža naježi, ima svega na pretek i zvuči pet puta bolje nego većina ovih navodnih mlađih i starijih bendova što se tu nešto drče, šminkaju, urlaju, krljaju, mlate i izigravaju neke zvijezde umjesto da zagriju stolicu. Maideni su izdali album kakav su htjeli da bude „Fear of the Dark" – jedan dobar rock and roll album prepun iskrenih pjesama. Ne, ovo rock and roll nije greška i gdje će te bolji dokaz od „Empire of the Clouds" i „Tears of a Clown".

Nikola Franquelli

Add a comment

John Carpenter – John Carpenter’s Lost Themes

johncarpenterthemesJohn Carpenter je režiser koji je mediokritet pretvorio u kult. Nisam videofil niti se nešto posebno razumijem u njegovu filmografiju, i pored par odgledanih filmova (i nezaobilazne Wikipedije), ne znam više o njemu.

Add a comment

Read more: John Carpenter – John Carpenter’s Lost Themes

Imperial State Electric – Honk Machine

imperialstateelectricIzašao novi Imperial State Electric! Pa što sa time? Pa bogami, mnogo. Moram reći da je ovaj najnoviji album, nakon razilaska The Hellacopters, sigurno najbolji proizvod koji je izašao iz Nicke Andersonove kužine. Ko prati bend, primjetio je promjenu u stilu koju njeguje Nicke Anderson nekih desetak godina. Već na pretposljednjem The Hellacopters albumu je bio očigledan uticaj popa i rocka sa početka i sredine šezdesetih godina, i koliko god da Vam ova kombinacija mogla izgledati smiješna, Nicke Anderson je sa ovim posljednjim albumom pogodio u sami centar.

Add a comment

Read more: Imperial State Electric – Honk Machine

Piknik – Radnički Savet

piknikradnickisavet„Negde sam pročito',da sam se rodio slobodan, međutim, plaćam za život od kada za sebe znam, i stalno slušam referat, slatkorečiv i pitak, da se radi za individualni i kolektivni boljitak. Prosečna sam osoba, konzerviranog uma, ne mogu da razaznam šta je istina a šta gluma.

Add a comment

Read more: Piknik – Radnički Savet

Ritam Nereda - To nisi ti

ritamntonisiŽeljno sam iščekivao 9 po redu studijski album „teške mašinerije" iz Novog Sada aka Ritma Nereda. Bend o kojem je glupo trošiti riječi, jedni od glavnih „krivaca" zbog kojih sam i počeo da slušam pank.

Add a comment

Read more: Ritam Nereda - To nisi ti

Godsmack - 1000hp

godmsack1000hpKakav će sadržaj ove recenzije biti bio sam u nedoumici dugo dugo dugo vremena. Zato je valjda i nijesam napisao odmah po preslušavanju ovog albuma od kojeg sam puno očekivao.

Add a comment

Read more: Godsmack - 1000hp

Šank?! – Naša stvar

sanknasarecKo god iole prati rokenrol scenu bivših nam republika čuo je makar (a možda i nije) za sada već hit-bend Šank?! iz Zagreba. Ko ne zna za njih bolje bi mu bilo da ih što prije upozna!

Add a comment

Read more: Šank?! – Naša stvar

Raskid 13 - Mi imamo bend

raskid13miPosle ogromnog i nadasve fantastičnog punk-talasa koji je iz Zagreba zapljusnuo region u vidu novih i vrlo kvalitetnih bendova, nađoh se u razmišljanju da li i Srbija može nešto novo da nam ponudi na punk nebu sem starih i prekaljenih boraca tipa: Atheist Rap-a, Ritma Nereda, Goblina itd. itd.

Add a comment

Read more: Raskid 13 - Mi imamo bend

Uzemljenje - Mehanizam

uzemljenjerecStvar koju najviše volim kod domaćih bendova je kada se potrude da se njihova muzika čuje što više i što dalje. Jedan od takvih jeste i beogradsko Uzemljenje.

Add a comment

Read more: Uzemljenje - Mehanizam

Eisbrecher – Shock

einsshockNakon prvog preslušavanja, palo mi je na pamet: bože kako ih nije stid da ovako kradu Rammstein. Sva sreća da je tu Internet pa čovjek može da istražuje i nauči.

Add a comment

Read more: Eisbrecher – Shock

Enslaved – In Times

enslavedintimesOd kompletne ikonografije klasičnog black metal benda, kod Enslaved je ostao jedino imidž i „scream" vokal. Ostalo je korjenito izmjenjeno i na muzičkom planu su napravili tolike iskorake i takav progres da su mnoge kolege ostavili podosta iza sebe.

Add a comment

Read more: Enslaved – In Times

Punkreas - Majmunska posla

punkreasmajmunskarecPrvi album Punkreasa „Glavom kroz zid" se nije pošteno ni zavrtio u plejerima, a mi smo ga te 2009. već recenzirali. Ovaj put smo odlučili ići drugačijom stazom. Pustiti druge da poslušaju, otkriju, recenziraju... sumirati utiske, pa se oglasiti. I stvarno se desilo da su recenzije i osvrti pljuštali sa svih strana. Hrvatska i Srbija su prednjačile u tome. Nije ni čudo, s obzirom da je nikšićka četvorka, čest, a kako se ispostavlja i rado viđen gost u tim krajevima.
„Majmunska posla" je još jedan DIY materijal Punkreasa. Objavljen za free download, između ostalog i preko našeg portala. Nakon prvog preslušavanja, sve je jasno. I dokle su Punkreasi sebi dozvolili da pređu davno zacrtane žanrovske granice i u kom će se pravcu kretati njihova dalja karijera. Što se muzike i lirike tiče, sve je kao i na debitantskom ostvarenju, osim naravno nagomilanog iskustva koje se osjeća kroz svaku pjesmu i donosi neku pitkost i raznovrsnost koje su možda nedostajale kompaktnom prvom izdanju. Ogromni napredak je napravljen i u produkcijskom dijelu. Danas je imati svoj studio u kojem možete neometano raditi kada za to osjetite potrebu rijetka stavka na popisu bilo kog benda iz regiona. Punkreas su tu stavku srećom precrtali.
Kada se uporedi sa svojim prethodnikom, tematskih izleta – nema. Sve je podređeno, kao i na „Glavom kroz zid" lokalnim temama. Srećom, one su vješto postavljene, pa su i onima koji žive van Punkreasovog kružoka i rodnog grada jednako bliske. Odrađene su onako kako je svojevremeno Pušenje predstavljalo Sarajevo, Hladno pivo – Zagreb, Pankrti – Ljubljanu, Električni orgazam – Beograd, a Atheist Rap – Novi Sad. Lokalno prenešeno na ravan univerzalnog. Ovim načinom malo će ko imati problema da prepozna nekog svog boema u nikšićkom Dugu ili Vitu ili ožiljke svoje sredine u kamenu spoticanja svih Anagastumskih vlasti – Domu revolucije. Socijala – korupcija – sistem – vlast i policija – revolucija... pojmovi preuzeti iz udžbenika panka na kojima su rasli i Ramone i McGowan i Strummer i svi pankeri nakon njih vire iz svake pore ovog albuma.
Dodatno su priču učinili pristupačnom za sve ljude istog govornog područja i muzičke orijentacije dovođenjem finog broja gostiju. Osim domaćih snaga tu su i Radule iz pomenutog Atheist Rapa, Ćomi iz Kome te pjesnikinja Marija Krsmanović. Tu je i posebna posveta njemačkim „zlim stričevima" (Böhse Onkelz) kroz, možda i najbolju pjesmu na albumu – „Terpentin". Osim nje, moj favorit je i numera džailibuovskog šmeka - "Poslednji Mohikanci".
Osim noviteta, Punkreasi su se potrudili da na materijal prepakuju i „Drakulu" koja se našla na debi izdanju, te za nju naprave spot tokom gostovanja u Rumuniji. Tu je i ranije objavljen singl „Sistem vas laže".
Nepretencioznost Punkreasa se ispostavila kao dobitna kombinacija. Upravo na takvim osnovama začinjenim DIY filozofijom, bend je dogurao tamo gdje mnogi regionalni, sa mnogo boljom muzičkom infrastrukturom, povezanošću sa većim centrima i samim tim startnom pozicijom, mogu da sanjaju. Iz crnogorskog zapećka obići Srbiju, sve kutke BiH, Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju, Grčku, Bugarsku, Rumuniju i Austriju, pri tom snimiti tri spota, dva albuma i polusatni dokumentarac, uz nezaobilazne koncerte u matičnoj zemlji je stvar vrijedna poštovanja. Svako ko je osjetio život i uslove koji su oblikovali Punkrease na ovom putu, zna koliki je to poduhvat.

dl

Add a comment

Superhammer – Snakenest

snakenestKada uzmete u globalu cijelu rokenrol scenu pa je podijelite na razne podpravce, lako je uočiti da je svaki pravac bio označen sa jednim, ili nekoliko bendova koji su prvi započeli dati pravac, i more sličnih nakon njih. Neki uspješniji, neki manje.


Začudo, iako i u doom/sludge/stoner metalu u posljednjih 45 godina od prvog Black Sabbath albuma jeste bilo gro bendova (a realno to jeste prvi i jedan od najboljih albuma), bastardizacija pravca je bila minimalna, skoro i zanemariva. Bendovi su zvučali manje-više slično, ali je i svaki unosio nešto svoje, nešto posebno, a da nisu suviše razvodnjavali originalnu ideju. No ipak je mali broj uspio i da stvori karijeru i mnogi su jedino opstajali na marginama muzičke scene. Mogu vam navesti barem nekoliko bendova koji su danas vrlo poznati u undergroundu, a opstaju na marginama, i iskreno, samo je nekolicina uspješnih. Čak je i veliki i jako uspješni Candlemass sa posljednjim izdanjem razočarao, Cathedral su potpisali kapitulaciju, St. Vitus nemaju ništa novo a Sabati su tu i tamo. Sa zadovoljstvom vam mogu reći da Superhammer, benda iz Inđije pod neumornom Miner Records izdavačkom etiketom, imaju album koji jede sve pred sobom i uz odgovarajuću promociju, može daleko da dogura.

Kada smo kod razloga za ovo moje mišljenje, prije svega treba napomenuti maštovit i odličan gitarski posao. Svaki ton na albumu je odsviran sa mnogo, mnogo, mnogo ljubavi i žara. Pored odličnog instrumentalnog posla, jako maštovite ritam sekcije koja pomjera, prosto osjećate da to nije čisto kopiranje većih pandana, nego rad ljudi koji obožavaju muziku. Činjenica je da zvuči već poznato, ali je isto tako činjenica da je posao urađen rijetko profesionalno. U osnovi metal ali sa mnoštvom rock gitarskih šablona koji su tako prijatno iznenađenje, te za ovaj pravac vrlo zahvalna produkcija Luke Matkovića (Space Eater) koja umnogo pomaže opštoj odličnoj atmosferi. Ne tvori jednu pjesmu samo nekoliko rifova, solaža i neki tekst. Nije baš toliko jednostavno, iako ima izuzetaka. U najvećem broju slučajeva je to predan rad, tzv. džemovanje i vremenom dotjeravanje svih elemenata jedne pjesme da prave jednu logičnu cjelinu. Supperhammer su u ovome jako dobro uspjeli. Drugo, pazili su na sitne detalje, ukrase na početku, sredini ili kraju pjesme, svi oni sitni instrumentalni ukrasi da budu strateški pozicionirani i po ovome su baš jedno prijatno osvježenje. Superhammer izdvajaju sitnice, male igre instrumentima koje ovom albumu daju potpunost, daju mu masu mišića na već očvrsnulom i vrlo jakom skeletu.

Pa tu je još i odličan izbor pjevača. Bend tokom snimanja albuma nije imao stalnog pjevača i u pomoć su pritekli Strahinja Cerovina (Concrete Sun) i Aleksandar Stojković (Burning Circle) oba pjevača koji nastavljaju odličnu tradiciju velikih Jugoslovenskih pjevača sedamdesetih godina. Oba vokala su se odlično uklopili u kompletan zvuk benda i njihov stil pjevanja prosto golica uši i nadopunjuje praznine koje instrumenti ostavljaju. I u ovom segmentu je album pun pogodak i budite sigurni da će zadovoljiti kako mladu publiku željnu nećega drugačijeg, tako i stariji dio nostalgične publike.

Vratite se i prebrojte sve razloge koje sam vam naveo da ovaj album obavezno nabavljate. Ima ih na pretek i to je sve rad nekoliko vrlo predanih ljudi. Iskreno se nadam da će Miner uspjeti da ih progura i van granica matične Srbije jer debelo zaslužuju.


Nikola Franquelli

Add a comment

Body Count - Manslaughter

bodzcountmansklaJel nas to Ice-T zajebava? „Manslaughter" je opak album, ali o tome malo kasnije. Meni je malo sumnjivo Ice-T-evo ponašanje. Naime, početkom osamdesetih je bio jedan od najizvikanijih revolucionarnih repera. Bio je među prvima koji je premostio muzički jaz između bijelaca i crnaca.

Add a comment

Read more: Body Count - Manslaughter

Raised fist – From the north

raisedfistnorthŠesti album iz kolekcije Šveđana nije ništa novo, već ono što se i očekivalo – suva demonstracija moći! U nešto više od pola sata momci su skuvali energičan i nimalo naivan album. Dobar smisao za marketing iznjedrio je singl – "Flow", ujedno i prvu pjesmu na ploči.

Add a comment

Read more: Raised fist – From the north

Hladno pivo - Evo vam Džinovski Live

hpevoKonačno album koji me vratio u doba kad je malo muzike dolazilo sa strane. Muzike koja je obilježila zlatno doba panka na ex-yu prostorima. Albumi Hladnog piva „Džinovski", „G.A.D.", „Desetka" i „Pobjeda" stvarno su remek djela panka na srpsko-hrvatsko-bosansko-crnogorskom govornom području, i jako su uticali na prodor HP u regionu.

Add a comment

Read more: Hladno pivo - Evo vam Džinovski Live

Red Baraat

Kada se sretnu jazz, funk i rokenrol sa sve istočnjačkim temama uvijek nastane zajeban proizvod. Red Baraat već duže vrijeme plijeni svojom hiperenergičnom muzikom. Vrijeme je za novi album "Bangra Pirates".