mulj.net

crnogorski muzički portal

Wed01242018

Last updateTue, 23 Jan 2018 9pm

Zoran Čalić Band - U moru i plamenu

slika Kompilacija hrvatske underground rok scene "Bombardiranje New Yorka" se pojavila 1989. godine, tačno u vreme kada sam počeo da se interesujem za takav umetnički izraz. Nezavisne etikete, poput Slušaj najglasnije iz Zagreba, tada su počele da predstavljaju garažne bendove široj javnosti. Zahvaljujući tome, Majke su postale jedan od mojih omiljenih bendova i albumom "Razdor" iz 1993. godine učvrstili su mesto na mojoj listi. Na tom albumu je prvi put sa Majkama zasvirao Zoran Čalić, gitarista koji se svojim muzičkim uzorima priključio sa punih 19 godina života. Pre toga je svirao sa garage punk bendom Pokvarena mašta koji su, kao i on, takođe iz Vinkovaca.

Zahvaljujući talentu i zdravom shvatanju uloge dobrog rifa u rokenrolu, postao je neizostavna polovina autorskog tandema Majki, ruku pod ruku sa lucidnim frontmenom Baretom. Oni su nam podarili pregršt besmrtnih hitova poput: "Krvarim od dosade", "A ti još plačeš", "Vrijeme je da se krene"... Mladi gitarista Zoran Čalić je vremenom postao jedan od cenjenijih autora hrvatske muzičke scene i gitarska ikona celokupnog regiona.

Zbog permanentnih nesuglasica sa pevačem Baretom, ''uspeo'' je čak dva puta da ode iz benda i da se opet vrati. Treći i za sada poslednji odlazak iz Majki desio se 2012. godine posle objavljivanja albuma "Teške boje", koji je ovom efikasnom tandemu kompozitora doneo šest Porina. Posle toga su na internetu počeli de se pojavljuju video klipovi solo nastupa, što je nagoveštavalo da će se ovo veliko ime rokenrola oprobati i u solo karijeri.

Nova Čalićeva skupina Samosvjetlo 2014. godine izbacuje singl pod nazivom "Sve što je iza nas", koji nam simbolično otkriva da je ideju o samostalnosti gajio od ranije. Pesmu nosi transcendentalni ritam, na tragu Beatles-a iz kosmičke epizode "Tomorrow Never Knows", zahvaljujući kojem song možete puštati iznova u krug, beskonačno puta, i neće vam dosaditi. Uskoro je Samosvjetlo transformisao u Zoran Čalić Band, koji je, konačno, 21. marta ove godine objavio debitantski album "U moru i plamenu" za izdavačku kuću "Dancing Bear" iz Zagreba. Muziku za sve pesme potpisao je Zoran Čalić, dok je za gotovo celokupnu liriku zaslužan zagrebački pesnik Saša Oroz (izuzev dve numere: "Iz daljine", Z. Čalić i "Jedino ljubav", P. Beluhan).

Album otvara instrumental "Na početku", inspirisan Hendriksovim overfuziranim Electric Ladyland deonicama; divlji zvuk neobuzdane gitare kao da na momente cepa membranu na prepanjenom pojačalu. Za njom sledi hitoidna "Ruku mi daj", najavljena kao drugi singl sa ovog prvenca. Dopadljiva je već na prvu loptu sa svojim hipnotišućim rifom i jasnim refrenom: "Vodi me od ovih ljudi, moje srce ti probudi", kojeg se ne bi postideli ni power blues heroji Black Crowes. Četvrta bugi numera "Kako ostati čovjek" najviše podseća na prethodni rad sa Majkama. Donosi krilaticu ovog izdanja: neophodno je da sačuvamo svoju ljudskost uprkos tome što smo okruženi svakodnevnom mržnjom i netrpeljivošću. Krimovski psihodelična "Sjaj u noći" i nešto mirnija "Iza zvijezda", obogaćena zvukom pedal steel gitare, pozivaju na imaginarna putešestvija u fantastične predele iz najdubljih ladica mašte. Sledeća pesma "Put" ima, prema mom mišljenju, veoma interesantnu i neočekivanu melodijsku deonicu; ona nas savetuje da pratitimo svoje snove jer smo bez njih samo roboti rada, bez energetske aure. Zoran se stavlja u ulogu glasa razuma koji nas konstantno podseća na šta treba da obratimo pažnju kako bismo sačuvali svet od naizgled nazaustavljivog poniranja. Da li je ovo borba protiv vetrenjača ili nije, ostaje na svakom od nas da odluči: "Svakog put negdje odvede, nekog u spas a nekog zavede".

Nedvosmislen poziv ka "svjetlu" Zoran nam šalje iz Brežica u Sloveniji, gde trenutno stanuje. Okružen prirodom, na granici između dve države, njega ne zanima borba za mesto u posrnulim medijima, ne zanima ga netolerancija prema drugima zarad samoživosti bahatih političara. On nam - sa svog simbolično idiličnog mesta - daje savet da nas jedino ljubav može spasiti od sumraka civilizacije u kojoj su sva pitanja bitna za sreću jednog čoveka potisnuta u poslednji plan. "Antivideo" spot za poslednju i naslovnu numeru "U moru i plamenu" još više potkrepljuje ove tvrdnje. Snimljen mobilnim telefonom za sat ili dva, nepretenciozno kritikuje "slušanje" muzike preko You Tube-a i brzinsko konzumiranje svega u modernom dobu.

Lirički, ovo ostvarenje je definitivno konceptualno, dok je u muzičkom smislu to od njega napravila produkcija i redosled pesama. Zvuk je pod velikim uticajem psihodeličnih sedamdesetih i može se učiniti zastarelim. Ako ga povežemo sa hippie porukom koji album propagira, cela slika itekako ima smisla. Ova ploča nije jedna od onih koje se dopadnu na prvo slušanje i svako sledeće emitovanje predstavlja još veće zadovoljstvo. Celokupan materijal teče glatko kroz uši i jasno je da album nije sklepan stihijski, nego da je rađen dugo, pri čemu je autor u mnogome obraćao pažnju na smisao celine.

Jedina ozbiljnija zamerka je da Zoran Čalić nije pevač i da je tu ulogu na sebe preuzeo najverovatnije u nedostatku harizmatične ličnosti kakav je energični i prevrtljivi Bare. Bend je ovo nadoknadio odlično napevanim višeglasjima kakva možemo sresti na ranim ostvarenjima sastava America ili Crosby, Stills, Nash & Young. Svi dobro znamo da bez bolesti nema umetnosti, tako da nam se može učiniti da ovom albumu nedostaje snaga jakog frontmena - što u ovom slučaju i nije previše bitno. Ako ste voleli Majke, zavolećete i bend Zorana Čalića.

Što bi rekao moj rokenrol mentor Cele Dunđerski: "Pripalite šta imate" i uživajte u ovom izdanju koje će se slušati još dugo nakon objavljivanja!

Branislav Smuk
www.terapija.net

Add a comment

Rambo Amadeus - Vrh dna

ramboamadeusvrhdnaaaDrugovi i Drugarice,

„ … Svi Vi koji ste porobljeni, koji nećete tuđeg jarma, koji nećete da budete robovi, koji volite svoju slobodu i nezavisnost“, koji nećete farme, koji nećete starlete, koji nećete žutu štampu, koji vapite za kulturom, bontonom, kućnim odgojem i da redovno čujete „hvala“ i „molim“ – čujte i počujte jer je izašao novi album Ramba Amadeusa, „Vrh Dna“!

Add a comment

Read more: Rambo Amadeus - Vrh dna

Ghost - Meliora

slika Rokenrol ne gleda često ovakve albume. Žao mi je što ranije nisam pisao o ovom albumu. Bilo mi je u planu, još sam ga relativno rano i nabavio, ali erare humanum est. Prije nego počnem, shvatimo da su njihova muzika i imidž isprepleteni, ali se mogu razdvojiti, barem u teoriji i analizi. To rečeno …

Add a comment

Read more: Ghost - Meliora

Praying Mantis - Legacy

slikaPraying Mantis su jedan od bendova nastalih tokom NWOBHM začetka. Neka vas ne obeshrabri to što su stara garda. Nastavite da čitate. U samom početku su bili rame uz rame sa Iron Maiden npr., ali vremenom zbog problema u postavi i sukcesivnog pada u kvalitetu pjesama, ostaju negdje na marginama scene.

Add a comment

Read more: Praying Mantis - Legacy

Luciferian Light Orchestra – Luciferian Light Orchestra

luclightI Christofer Johnsson (Therion) se bacio u vode okultnog roka. To je naravno samo površni komentar. Čovjek je jedan od prvaka okultnih tematika i svakako je među prvima sa svojim matičnim Therion započeo svu tu priču, mada u kudikamo jačem izdanju. Ovo prvo izdanje LLO je izazvalo manji skandal na užoj balkanskoj sceni, tačnije u Crnoj Gori, gdje je sva medijska bla bla truć truć trajala cca 3 dana tokom kojih je izrečeno mnogo gluposti, po koja uvreda, ali, najviše pokazala stanje svijesti jednog dijela stanovništva.

Add a comment

Read more: Luciferian Light Orchestra – Luciferian Light Orchestra

Partibrejkers - Sirotinjsko carstvo

earlymaidenSvaka pjesma se, gledano vrlo grubo, sastoji od dva dijela – muzike i teksta. Muzika, u najvećem broju slučajeva, prva upada u oko. Posmatrajući samo muziku, novi album Brejkersa je vrlo blizak prethodnom albumu i mogao bih reći da ne ispunjava moja očekivanja sa svojom jednostavnom svirkom.

Add a comment

Read more: Partibrejkers - Sirotinjsko carstvo

Swallow The Sun - Songs From The North I, II & III

slika Naletio sam na još jedan vrlo interesantan finski bend. Ovo im je šesti album po redu i odmah pada u oči minutaža – 154 minuta, skoro 3 sata. Songs From the North je u stvari album sačinjen od tri zasebna albuma, ili tri zasebne cjeline, i zato prefiksi I, II & III.

Add a comment

Read more: Swallow The Sun - Songs From The North I, II & III

Slayer – Repentless

slayerrepentJoš na „Diabolus in Musica" se dalo uvidjeti da kada Kerry King sam radi pjesme, albumi Slayera zvuče jednodimenzinalno i suvo. Ovaj najnoviji proizvod upravo tako i zvuči, i dodao bih da je svakako najmanje interesantan od svih Slayer albuma.

Add a comment

Read more: Slayer – Repentless

Tito & Tarantula - Lost Tarantism

ttIma bendova koji su na njihovu žalost neodvojivi od filmova, reklama, događaja... koji su ih izvukli iz anonimnosti. Jedan od takvih je i Tito & Tarantula. Još od kada su negdje oko ponoći zasvirali „After Dark" u Robert Rodriguezovom kafiću „Titty Twister" njihov put su ograničile celuloidne trake. Zaboravila se nijhova pank prošlost i vrijeme prljavih bluzi rifova je počelo.

Add a comment

Read more: Tito & Tarantula - Lost Tarantism

Stray Dogg – Come Along Wind

straydogg3Stray Dogg nisu više ono što su nekad bili – Dušan Strajnić sam, otuđen i povrijeđen, skriven iza razarajućih emotivnih stanja, tužnih stihova i gitare, ni Dušan Strajnić s bendom, isti usamljenik koji je, ipak, umjesto poniranja izabrao da se socijalizuje i razigra sopstveni izraz, već je bend u pravom smislu te riječi, organizovan po zvučnim i svim drugim principima, i konačno je koncertna punoća zvuka prenesena na novo studijsko izdanje, bez obzira što autorske zasluge i dalje idu na adresu istog čovjeka.

Add a comment

Read more: Stray Dogg – Come Along Wind

Sacramental Blood – Thernion Demonarchy

slika Ovo je album koji je čekao mnogo vremena, previše, da vidi svjetlost dana. Međutim, uvjek sam bio pobornik ideje da je bolje čekati i album izbaciti u pravo vrijeme, kada je sve skockano i kada je vrijeme zrelo. Sacramental Blood su upravo to i uradili. Sada, da li namjerno ili pod uticajem okolnosti, to je nebitno. „Thernion Demonarchy“ je napokon ovdje.

Add a comment

Read more: Sacramental Blood – Thernion Demonarchy

Otrovna Kristina – Otrovna Kristina

otrovnakMalo stariji među čitaocima će se sigurno prisjetiti atmosfere koju su stvarali bendovi poput Atomskog Skloništa, Smak ili Time. Nisu oni izmislili ili patentirali taj zvuk, ali su posjedovali taj jedan poseban šmek koji ih je izdvajao od ostatka scene, i ovdje govorim o svjetskoj sceni.

Add a comment

Read more: Otrovna Kristina – Otrovna Kristina

Zoon politikon - Pu, spas za sve nas!

zoonpurecIzlizasmo riječi do beznačajnosti koliko bučimo da je novi EP - Zoon Politikona izašao. Još je izlizanije kada kažemo za neko njihovo izdanje da je prijeko potrebno domaćoj sceni. Ipak, obje konstatacije su sušta istina. Druga - istinitija od prve.

Add a comment

Read more: Zoon politikon - Pu, spas za sve nas!

Iron Maiden – The Book of Souls

ironsoulsSedmicu, dvije, od kada je „The Book of Souls" na tržištu, primjetna je jedna činjenica. Publika ne dočekuje sa bezuslovnim oduševljenjem najnoviji Iron Maiden album. Što se to dogodilo? Rekao bih da je jedan dobar dio novije publike odrastao i da su počeli objektivnije da posmatraju diskografiju benda u posljednjoj dekadi. I tu ima rupa, i pored svog oduševljenja i pored svih velikih pjesama. Moguće da su ovaj novi donekle htjeli da desetkuju od kritika, ali „The Book of Souls" je jedan dobar album. Iznenađenje?

Dupli album sa preko 90 minuta muzike, preko 90 minuta mejdenovskih melodija da vam se zavrti svijet. Nije najoriginalniji album u karijeri, niti najbolji, niti se pjesme mogu porediti sa najboljim iz karijere, ali posjeduje onu njihovu magiju koja će zainteresovati svakog starog fana benda. A kako Iron Maiden uspjevaju da nakon svih ovih godina objave još jedan album koji odiše snagom i veličinom Džingis Kan vojske? Prije svega, ne zaboravite da je Iron Maiden kolektiv od šest možda najboljih kompozitora i muzičara današnjice. Samo Steve Harris i Bruce Dickinson su „krivci" za neke od najpoznatijih melodija, tekstova i cijelih pjesama u metalu. Onda su tu nevjerovatni instrumentalisti Adrian Smith, Janick Gers, Nicko McBrain i skrivena karika koja ih sve povezuje na najnezamislivije načine, Dave Murray. Današnji mejdeni su prekaljeni, disciplinovani i fokusirani radnici muzičke industrije. Oni su nevjerovatne zanatlije koje i pored pomanjkanja originalnih ideja, imaju sasvim dovoljno iskustva, volje i želje da naprave čudo. Znaju što je dobro i znaju ga oblikovati na najprijatnije načine. Nije to baš neka velika filosofija, ali, opet, trebaju da se poklope kockice i zvijezde da bi se postigao baš ovoliko visoki nivo i kvalitet.

Pjesme donekle variraju u kvalitetu i ima ih od prosječnijih i već često viđenih kao „Speed of Light", do odličnih rock klasika kao „Tears of a Clown". Ima galopirajućih rifova, ima kratkih i dugih pjesama, ima horskih napjeva da vam se koža naježi, ima svega na pretek i zvuči pet puta bolje nego većina ovih navodnih mlađih i starijih bendova što se tu nešto drče, šminkaju, urlaju, krljaju, mlate i izigravaju neke zvijezde umjesto da zagriju stolicu. Maideni su izdali album kakav su htjeli da bude „Fear of the Dark" – jedan dobar rock and roll album prepun iskrenih pjesama. Ne, ovo rock and roll nije greška i gdje će te bolji dokaz od „Empire of the Clouds" i „Tears of a Clown".

Nikola Franquelli

Add a comment

Frank Turner – Positive Songs For Negative People

frankturnerpositiveDaću sebi za pravo da se poigram jednom od najpoznatijih rečenica na svijetu: sve vesele pjesme liče jedna na drugu, svaka tužna pjesma je tužna na svoj način. To je bila moja indiskretna misao vodilja u toku preslušavanja posljednjeg albuma britanskog omiljenog punk-folkera Franka Turnera.

Add a comment

Read more: Frank Turner – Positive Songs For Negative People

Imperial State Electric – Honk Machine

imperialstateelectricIzašao novi Imperial State Electric! Pa što sa time? Pa bogami, mnogo. Moram reći da je ovaj najnoviji album, nakon razilaska The Hellacopters, sigurno najbolji proizvod koji je izašao iz Nicke Andersonove kužine. Ko prati bend, primjetio je promjenu u stilu koju njeguje Nicke Anderson nekih desetak godina. Već na pretposljednjem The Hellacopters albumu je bio očigledan uticaj popa i rocka sa početka i sredine šezdesetih godina, i koliko god da Vam ova kombinacija mogla izgledati smiješna, Nicke Anderson je sa ovim posljednjim albumom pogodio u sami centar.

Add a comment

Read more: Imperial State Electric – Honk Machine

Dawes - All Your Favorite Bands

dawesallU muzici rijetko pristajem na kompromise, iako, što sam starija, moja tolerancija raste. Uporno forsiram albume koji su me izuli iz čarapa i skliznuli jorgan s mene u „pogane sate", albume koji me prate kroz sve faze dana, kroz sve prostorije u kući i kroz zabačene ulice jednog neprivlačnog naselja u kome živim. A onda su se dogodili Dawes, kalifornijska folk rock petorka koju sam prošlih godina uspješno odbacivala nakon jednog slušanja, rijetko dva.

Add a comment

Read more: Dawes - All Your Favorite Bands

Ritam Nereda - To nisi ti

ritamntonisiŽeljno sam iščekivao 9 po redu studijski album „teške mašinerije" iz Novog Sada aka Ritma Nereda. Bend o kojem je glupo trošiti riječi, jedni od glavnih „krivaca" zbog kojih sam i počeo da slušam pank.

Add a comment

Read more: Ritam Nereda - To nisi ti

Andrija Pejović - Chameleon

andrijarecpejovicMuzika se ne stvara radi prihoda ili slave. Muzika se stvara iz čiste ljubavi ka istoj, iz jednostavnog užitka da se svira, iz nezasite gladi da se konstantno stvara. Jako sam srećan kada u mojoj okolini naiđem na pojedince ili bendove koji umjetnost shvataju i žive ovako čisto i iskreno. Album Gospodina Pejovića je od početka do kraja odraz njegove velike ljubavi ka tonovima koji miluju uši i dušu.

Add a comment

Read more: Andrija Pejović - Chameleon

Šank?! – Naša stvar

sanknasarecKo god iole prati rokenrol scenu bivših nam republika čuo je makar (a možda i nije) za sada već hit-bend Šank?! iz Zagreba. Ko ne zna za njih bolje bi mu bilo da ih što prije upozna!

Add a comment

Read more: Šank?! – Naša stvar

Morrissey

Steven Patrik Morrissey je stigao do brojke 11 kada je njegova solo diskografija u pitanju. Nakon tri godine starog albuma "World Peace Is None of Your Business", stiglo je i novo ostvarenje, bučnije i oštrije nego prethodno - "Low In High School"