mulj.net

crnogorski muzički portal

Wed01172018

Last updateTue, 16 Jan 2018 5pm

Norah Jones - Not Too Late

norahjonesnottolateKrajem ovog mjeseca na rafovima svake muzicke radnje koja drži do sebe ce se naci ovo ostvarenje. Trece u redu, kada je u pitanju Ravi Šankarova cerka. Bar oficijelno trece. Mi vam ga zahvaljujuci internetu predstavljamo prije njegove premijere. Manje džeza, više kantrija reko bi se na prvih par preslušavanja, ali kad zagrebete ispod površine, naici cete na još kantrija. Da se primjetiti da je sve podredila ukupnom utisku pjesme i da je uprošcujuci aranžmane, dopustila pjesmama da dišu. 13 novih pjesama u, vjerovali ili ne, nešto sporijoj varijanti prošlog albuma, sa znatno manje klavirskih djelova, ce vas uspavati u kasnim vecernjim satima i probuditi sa osmijehom na licu izjutra. Osim standardne ekipe - Handsome Banda, tu su i džez organista - Larry Golding i celista Kronos Quarteta - Jeff Ziegler Add a comment

Arctic Monkeys Whatever You Think I Am...

arcticmonkeysiamnotAko slušate novitete svjetske scene, a ne slušate onaj dio njih koji je pod uticajem elektro zvuka, onda ste zasigurno veliki fan neo-hipi, neo-pank, neo-rok ili kako se god oni nazivali, sastava. Arctic Monkeys je prava stvar za tebe. Mnogi kažu da su oni najvece osvježenje poslije The Libertinesa, dok ipak drugi tvrde da oni samo popunjaju prazninu do izlaska novog albuma Kings of Leon ili nekog slicnog izdanja. Arctic Monkeys se kao i mnogi drugi vracaju u vec davnu nam prošlost i iz 60-ih, 70-ih i 80-ih uzimaju sve što se može uzeti da bi se napravio iole pristojan album. Kao što to pristoji jednom britanskom bendu korijene nalaze u svojoj rnr tradiciji. Uzimaju sve što je britansko u muzici Kinksa, zdrav razum melodija Bitlsa, podrugljivost Sex Pistolsa, smisao za humor Smitsa, gruv Stone Rosesa, dezorganizaciju Libertinsa... Ovim albumom necete biti razocarani, ali mu se necete cesto ni vracati. Vrijeme ce pokazati da li su Arctic Monkeys samo bend koji je izbacila plima Franza Ferdinanda, Kings of Leona i White Stripesa. Add a comment

Tortoise & Bonnie Prince Billy The Brave & The Bold

tortoiseWill Oldham (a.k.a. Bo-nnie Prince Billy) se upakovao u nešto u cemu ga nikada nije- ste ocekivali, a od njega se da svašta ocekivati. Uz pomoc indie-rock (bar ih takvima vecina smatra) kvinteta Tortoise sada vec prošle godine izbacili su cover-album na kome su se našle pjesme Devo-a, Springsteena, Lungfisha... Dok su neke numere ostavljene skoro netaknute, druge su jedva prepoznatljive. Navedite ime pravca i naci cete ga na albumu. Najeklekticniji album 2006., a opet zvuci dobro. The Brave & The Bold (dobio ime po jednoj epizodi stripa Batman) nije na vrhu ostvarenja ni jednog od svojih "roditelja", ali svakako zaslužuje vašu pažnju. Add a comment

Belle And Sebastian The Life Pursuit

bellesebastianlifepursuitBelle And Sebastian su godinama bili karakterisani gomilom nesretnih epiteta, od kojih je možda najblaži onaj koji je izrekao Jack Black u ekranizaciji Hornbijeve Hi Fidelity, gdje kaže da je to "sad bastard music". The Life Pursuit je plod svjesnog truda da se Belle & Sebastian uklope u rnr scenario ili klasicni pop šablon. Da li je ovaj album smrtonosni udarac onima koji toliko žele povratak na staro tlo. Teško. Na ovom albumu nema nicega što bi dovelo do otudenja izvodaca i publike. Još jedan momenat koji ukazuje upravo na suprotnu stranu je i izbor producenta. Tony Hoffer je stajao iza mnogih velikih albuma proteklih godina (Beckov Midnite Vulture i Supergrasov debi album). Poslije šest albuma ovo je ispravna odluka. Predlog za prvo slušanje (sa tekstom u ruci) "Act of the Apostole". Add a comment

Lorenna McKennit An Ancient Muse

lorinaancientmuseNije mi jasno zbog cega kada nekog okarakterišu epitetom da je ostao vjeran svom izrazu, to nužno zvuci kao negati-vna kritika. Loreenu cu okarakteri- sati da je ostala više nego vjerna sebi, ali cu odmah navesti da to smatram jako pozitivnim. Nastavlja tacno tamo gdje je stala sa The Book of Secrets, sada vec davne 1996. Siguran sam da cete ako budete gledali recenzije naci da su pune izraza etericno, magicno, atm,osfericno, lucidno, ezotericno... te da je album tapiserija koju su tkali najbolji tkaci od Edinburga do Bagdada, irealno putovanje svijetom oklopa, turnira, minstrela... Sve ovo naravno ako citate neku od pozitivnih recenzija. Mislim da je najjednostavnije reci da ce album oduševiti sve stare poznanike i da ce omadijati nove. Add a comment

Pearl Jam Pearl Jam

pearljampearljamTrinaest pjesama sa novog albuma Pearl Jama su tacno ono što ste mogli ocekivati da ce uraditi. Bolje od Riot Acta, na tragu Binaurala, no ipak daleko iza Yielda, a Ten da i ne pominjemo. Ima tu i klavira i springstinovskih akusticnih balada i bijesa zbog Džordža Buša i americke spoljne politike, ali opet sve je to još uvijek ispod mogucnosti ovog benda. Sigurno nije rijec o istrošenosti, nedostatku ideje... Prije bih ovaj album okarakterisao kao novu fazu PJ-a. Uspavanost u kojoj su bili dok su radili No Code. Bice još dobrog materijala, najavljuje ovaj album, ali do nekih zvje-zdanih momenata ipak ce se morati još cekati. Singl kojim su otvorili ovo izdanje (World Wide Suicide) ima nešto šarma "Evolutiona" ili "Brain of J", ali fali ovdje pjesama koje mame kako na prvu tako i na hiljadu i prvu loptu (Black, Rearviewmirror, Alive, Given to fly..). Najbliža tome je ova springstinovska Parachutes i završna Inside Job.
Add a comment

Blind Melon Live At The palace

blindmlonliveNikada mi nece biti jasna potreba odredenih «ljudi» da komercijalizuju i poslednjeg (polu)grandž giganta. Deset godina nakon što je Blind Melon otišao u istoriju, kada je njihov frontmen (Shannon Hoon) pronaden mrtav u svojoj prikolici (overdose naravno), izdavacka kuca se odlucila na još jedno posthumno Blind Melon izdanje. Tri oficijelna i desetine butlega je previše i za neka mnogo veca imena. Ima «živih» bendova koji nijesu uspjeli da izbace toliko albuma za deset godina, koliko Meloni. No, Live At the Palace i pored svega ovoga je daleko od lošeg albuma. Da je najbolji live nastup - nije, da je zadnji - jeste. Snimljen je nekih desetak dana prije smrti Hoona, na njihovoj tek zapocetoj turneji sa albumom SOUP. Kako god bilo, jedna stvar je sigurna, ovaj bend van Amerike nije doživio pravi uspjeh, a zaslužili su ga. Poslušajte i shvaticete zašto (pa makar slušali i ovaj živi). Izviruci iz Zeppelina i Skynyrda, uviruci u grandž, ostali su daleko iza Pearl Jam, Nirvane i Meet Puppetsa. Cak ni smrt Hoona nije uspjela da im donese (kako to obicno biva) zasluženi publicitet. Upravo iz ovog razloga sam siguran da im od koristi ne mogu biti ni ova posthumna izdanja. P.S. Molim sve koji poslušaju Blind Melon da za zlo ne uzimaju cinjenicu da je Hoon bio dobar prijatelj sa Axl Roseom. Add a comment

Kaizers Orchestra Maestro

kaizersmaestroSvi koji se pitaju šta se desilo sa Tom Waitsom nakon "Franks Wild Years" ili sa Radioheadom nakon "OK Computer" ne treba da idu dalje od norveškog benda Kaizers Orchestra. Ovaj sekstet iz Bergena je daleko od konvencionalnog makar onoliko koliko možete zamisliti. Oni provlace istocno-evropski folk kroz apokalipticnu prizmu post-roka. Zbog toga možda zvuci nevjerovatno, u najmanju ruku iznenadujuce da su ovaj album objavili za Universal Records. Add a comment

Read more: Kaizers Orchestra Maestro

Peeping Tom Peeping Tom

peepingtomBig Mike is back. Malo ludi nego ranije, ali još uvijek dovoljno lud da vas uvede u nešto što se još od Faith No Moreovog «Album Of The Year» ne može žanrovski odrediti. Ipak, ovaj album koji je izašao za njegovu izdavacku kucu IPECAC RECORDS je najslušljiviji Pattonov projekat poslije FNM. Patton je inspirisan Michael Powellovim kultnim trilerom iz 1960. zapoceo još 2002. rad na ovom projektu. Slao je trake potencijalnim saradnicima, dogovarao se, preradivao, radio sve iz pocetka i cetiri godine kasnije pojavio se Peeping Tom. Kakav album imate pred sobom dovoljno govori podatak da na svakoj numeri gostuje po jedna zvijezda. Svi su tu i Massive Attack i Kool Keith i Norah Jones... i Mike Patton. Za one koji su upoznati sa njegovim radom, moja top lista izgleda ovako FNM, Mr Bungle, Peeping Tom (Bungle pobijedio foto finišem), Loveage, Tomahawk, Fantomas i na samom kraju njegova hotelska raspjevavanja i drugi albumi koji su izašli pod nazivom Mike Patton. Add a comment

The Walkabouts Acetylene

walkaboutsacetylenePoslije 20 godina The Walkabouts su još uvijek tu i kako se cini agresivniji nego ikad. Da mi je neko rekao dok sam preslušavao neki od Acetilenovih prethodnika, da ce njegovi tvorci napraviti najbolji pank album 2005. dobro bih se zapitao za njegovo mentalno stanje. No, Acetylene je zaista to.  Lutajuci izmedu Neil Younga i Wiresa, The Walkabouts su pronašli novo pakovanje za njihov stari šarm. Cijeli album je obojen sjetom, bijesom i razocarenjem. Nastao je u sjenci Bušove i Kerijeve predizborne kampanje, što je dalo finalnu nijansu sive ovom ostvarenju. Acetylene se vec pri svom nastanku (nenamjerno) uklapao u modernu istoriju SAD. "Fuck the Fear" i "Coming up from air" su nastale 11.09.2004., a Kalashnikov dan kasnije kada je Amerika donijela jedan od najvažnijih zakona o upotrebi oružja. Album se obracunava sa Ame-rikom više na nacin Olivera Stouna i njegovim JFK ili Ro-den 4. Jula, nego na nacin na koji to radi Majkl Mur i vjero-vatno ce ga to još više udaljiti od vec im dosta udaljene ame-ricke publike. Acetylene je no-va dimenzija Walkaboutsa koja ih odvaja od "svijeta koji se iza njihovih leda potpuno zado-voljan krece ka paklu." Add a comment

Mark Knopfler & Emmylou Harris All The Roadrunning

markemiloualltheroadrunningNiti je novo Knopflerovo bavljenje kantrijem (rad sa Chet Atkinsom, Nothing Hillbillies...), niti je nova saradnja sa Emmylou Harris. Prvi put su se ovo dvoje ljudi našli zajedno na Tribute albumu Hanku Williams iz 2001. ali saradnja na All The Roadrunning datira znatno prije toga. Za proteklih sedam godina kada god bi našli slobodan trenutak oni su svoje napore ulagali u stvaranje ovoga albuma. Vecinu pjesama je uradio neiscrpni Knopfler, a Harrisova se kao autor potpisuje na dvije pjesme. Nece vam zasigurno zasmetati što je album nastajao sedam godina, ali ce vam zasmetati pjesma «If This Is Goodbye» koja govori o poslednjim telefonskim pozivima ljudi iz kula bliznakinja 11. septembra 2001. (kao da nije dovoljno pjevano i snimano o ovoj prici). Tu je još i Belle Star koja pjeva o Johnny Cashu i June Carter, zatim «Red Staggerwing» i « Donkey Town », koje su se trebale naci na Knopflerovom albumu «Sailing To Philadelphia », a tu je i gomila srecnih i nesrecnih ljubavnih pjesama. Što se tice Harrisove, ovaj album se uklapa u njenu diskografiju, narocito po tome što je ona prebogata duetima, a što se tice Knopflera ovaj album je daleko iza radova Dire Straitsa, a i velikog broja njegovih solo projekata. Add a comment

Morrissey

Steven Patrik Morrissey je stigao do brojke 11 kada je njegova solo diskografija u pitanju. Nakon tri godine starog albuma "World Peace Is None of Your Business", stiglo je i novo ostvarenje, bučnije i oštrije nego prethodno - "Low In High School"