mulj.net

crnogorski muzički portal

Thu11232017

Last updateTue, 21 Nov 2017 7pm

Wovenhand - Star Treatment

wovenhandrec
U danima prebrojavanja i razvrstavanja Youtube pregleda, komercijano najjačih aduta muzičke industrije, na lažne i prave, svoja nova izdanja objavili su umjetnici i bendovi koji definitivno nemaju problem i odnos ni sa čim lažnim. Deveti septembar donio je albume Nick Cave & Bad Seeds, Wilco i Wovenhand.

 

O okolnostima porodične tragedije i momentu u kojem je objavljena nova muzika i lirika Nika Kejva ne treba posebno trošiti riječi. Široka baza fanova je sa nestrpljenjem i emocionalnim voajerizmom iščekivala kad će, i još važnije – kako će, australijski poeta otvoriti sebe. Kod nas je album već zaživio u velikoj mjeri, a za kompletan osvrt preporučujemo blog Protiv negativnog.

Sjajna ekipa kotorskog Sea Rock festivala proširila je spoznaju o stvaralaštvu i koncertnom izdanju velikana američke scene, benda Wilco, tako da je na solidan prijem kod nas naišlo i njihovo novo izdanje. Album dolazi samo godinu dana nakon prethodnog, u sklopu čije promotivne turneje je Wilco gostovao i u Kotoru.

Na kraju, nakon tri objavljena singla, izlazi i kompletno novo izdanje kultnog sastava iz Denvera, Wovenhanda. I u ovom slučaju možemo reći da se radi o bendu velikanu američke scene, one koju smo navikli da generalno raspoznajemo po odrednicama "Alternative country" i "Americana", sa svim svojim primjesama i varijetetima. Kod Wovenhanda, odnosno njihovog apsolutnog predvodnika Davida Eugena Edwadsa, zvuk i atmosferu "Amerikane" kanališu elementi neofolka, autohtone muzike sa američkog tla, u određenim fazama post rok, a u konceptualnom smislu Hrišćanstvo, univerzalne vrijednosti i lične, unutrašnje dvojbe. Sve elemente i uticaje koji se bez ograničenja stapaju u cjelinu ljubitelji stvaranja g-dina Edwardsa su u specifičnim momentima opisivali formulacijama "Dark folk Americana ", "Gothic Americana" i, ne tako lijepo ali ilustrativno, Cowboy doom.

"Gledajući tog čoveka kako peva te tekstove, ja sam počeo jednostavno da mu verujem. Postoji ona pesma koja se zove "Poor Mouth". Ceo taj tekst, kako ga on izgovara i kako ga predaje nama je nešto veličanstveno. Veličanstvenije i od recimo Cave-a... Nije to lako. Biti toliko iskren i samouveren u svojoj iskrenosti. Prvo, da bi bio toliko samouveren, moraš mnogo da radiš. i to se vidi.. Po mom mišljenju, jedan od najboljih rock'n'roll bendova današnjice" – govorio je o specifičnosti, energiji, harizmi i posvećenosti vođe benda, onaj kome mi vjerujemo - Nikola Vranjković za Nocturne magazin.

Nakon dugih godina akustike, eksperimentisanja i usvajanja različitih muzičkih uticaja, David Eugen Edwards na prethodnom izdanju (Refractory Obdurate iz 2014.g. ) ustaje, distorzira gitaru, troši mnogo više struje i znoja muzicirajući. Ovaj vrlo uspjeli poduhvat praktično otvara novo poglavlje života benda, proširuje prostor u kojem djeluju, pa se Wovenhand mogao naći na mnogim mjestima, sa izvođačima i pred publikom naviklom na standardan rock i heavy pristup sviranju, iako se u suštinskom smislu ništa prethodno nije odbacilo. Sastav Edwardsovog benda se nije promijenio i, imajući u vidu da je prethodno najavio da se sa tom skupinom najbolje razumije i komunicira u čvršćem zvuku i standardnijim formama, moglo se pretpostaviti da će novi album u velikoj mjeri biti nastavak priče i atmosfere sa prethodnog. Ako je uopšte značajno, dostupna je informacija da je album snimao i producirao Sanford Parker, čuveni metal producent iz Čikaga. Edwards u jednom intervjuu jednostavno objašnjava da album nosi naslov „Star Treatment" jer izražava vječnu ljudsku fascinaciju noćnim nebom i upitanost pred silama i prostorom nesagledivo većim od nas samih.

Uvodni singl „Come Brave" je nošen jakim distorziranim rifom, uz galopirajući ritam. Slično je i sa drugim singlom, pjesmom „Hired hand", ali sa spuštenim ritmom i bluz-rok gruvom. Udaraljke inače predstavljaju izuzetno jak adut u kompletnom Wovenhand opusu u smislu atmosfere i asocijativnosti ka tribalnim motivima i nasljeđu. Oba uvodna singla naginju ka pop formi i prijemčivosti, s tim što, naravno, Edwardsovo pjevanje tome ne teži ni u jednom momentu. Naprotiv, njegovo pjevanje je lično, sasvim lično, hipnotičko, povremeno nerazgovjetno, zapomagajuće, mračno, i jedan je od glavnih uzroka što se mnogim sekvencama iz njegovog stvaralaštva pripisuju epiteti ritualnog. Njegov glas odjekuje na način da se doživljava kao dodatni, specifičan instrument, a često je i produciran tako da djeluje kao da dolazi iz nekog dalekog prostora, a ne iz gluve sobe, ispred mikrofona. Jedna od pjesama sa novog izdanja koja to u mnogome odslikava je „Swaying reed".

Najljepše riječi u ovom osvrtu pripadaju trećem singlu objavljenom prije nego što je kompletan album bio dostupan. Radi se o pjesmi „Golden blossom". Razlog za favorizovanje nije njena prihvatljivost na prvo slušanje i laka razumljivost sadržaja. Nešto drugo je u pitanju. "It is the love song, pure and unabashed", kratko i jednostavno je u najavi opisao D.E.E. Opet ljubav, duhovnost, religioznost, ključni Edwardsovi motivi i aduti njegove autentičnosti, ali nešto drukčije nego uobičajeno. Suština je u tome što ovdje David pokazuje da može da sasvim liši pjesmu svoje tipične tenzije, repetitivnih i hipnotišućih sekvenci, i da stvori djelo upravo onako kako ga je i sažeto opisao. To je prava ljubavna pjesma, zvonkih akorda i otvorenog glasa, prijemčive i nepretenciozne forme.

Stapanje folka, Amerikane i post rok muziciranja u jednu atmosferičnu cjelinu je u najvećoj mjeri neprilagođeno onome što očekuje tipičan slušalac ovih žanrova pojedinačno. Zapravo, vrlo vjerovatno ovoliki broj žanrovskih odrednica i epiteta djeluje zbunjujuće – o kakvoj se tu muzici u stvari radi? Pokušajmo da damo odgovor da se radi o muzici koja se šalje od umjetnika svima onima sa sličnim senzibilitetom, bez prethodne simplifikacije, prilagođavanja i dotjerivanja, o muzici kakvu danas rijetko slušamo.

„Star Treatment" je album previše tvrd da bi ga smjestili u alternativni američki kantri, a prebogat bojama i atmosferom da bi bio heavy metal. U konceptualnoj ravni, kao i većina opusa D.E.Edwardsa, „preduhovan" je da bi bio rok, a previše rok da bi bio duhovna muzika.

„Star Treatment" je zaokruženo djelo čiji se svi kvaliteti ne nalaze na površini, album koji obogaćuje i proširuje koncept Wovenhanda iz prethodnog perioda i odaje utisak da bend uživa i stvara na vrhuncu moći, neopterećen očekivanjima pratilaca, a kamo li očekivanjima komercijalnih krugova sa početka ovog teksta.

Vasilije

Morrissey