mulj.net

crnogorski muzički portal

Fri09222017

Last updateFri, 22 Sep 2017 5pm

Lake fest - sedmo izdanje

IMAG1432
Sedam godina ranije:
Petak 22. jul
16:30 Shin-Ei
17:20 Punkreas
18:20 Autumn for free
19:00 Post Scriptum
20:00 Zoster
21:30 DST
23:00 Letu Štuke
00:30 Urban & 4



Subota 23. jul
16:30 Human
17:20 Nagual
18:20 Gomila Nesklada
19:00 Manisent i mentalnost
20:00 E-Play
21:30 Autogeni Trening
23:00 Zabranjeno Pušenje
00:30 Sunshine

Nedelja 24. jul
16:30 H.A.N.T.
17:20 Fetah Vibration
18:20 The Dojka
19:00 Bolesna Štenad
20:00 Elemental
21:30 Kanda, Kodža i Nebojša
23:00 Partibrejkers
00:30 Dubioza Kolektiv

Ovako je počela krupačka avantura. Uz skepse, sumnje, rodio se već prve godine, veliki rok festival u zemlji gusala i zurli, trilera, riverba i sa-sa ritma. 3x8 bendova (po odustajanju jednog, nastupilo 23) je držalo budnim grad ispod Trebjese, a treba priznati i ostatak zemlje.

Za ovim podacima smo za trenutak posegli, da bi podsjetili ljude na važnost onoga što je započeto, i na svu sreću još uvijek traje. Ok, nije se svima svidio ovogodišnji line-up, ali ono što se izdešavalo prošle godine bilo je veoma teško dostići. Činjenica da je ovaj fest za vrlo kratko vrijeme izgradio ogromnu publiku, što, znaće oni koji su pokušali sa bilo kakvim manifestacijama, nije nimalo lagan poduhvat, drži Lake živim čak i kad posjetiocima bendovi nijesu po guštu.

Da ne dubimo priču koja se već danima, a naročito sad u sezoni sažimanja utisaka dosta rabi, valja preći na nešto, što je nama na portalu zanimljivije – domaće grupe.

To je još jedan od razloga za podsjećanjem na prvi line-up. Devet crnogorskih bendova zagrmilo je sa krupačke bine. Ko je bio sjeća se i iznenađenja i zadovoljstva što ovi naši zvuče ne samo jednako, nego u dosta mjesta bolje od regionalnih sigurnih festivalskih stavki.

Ove godine, prepolovljen broj. No, tako je bilo i prethodnih godina. Znamo – Crna Gora nema toliko bendova, pa je još uvijek čudno što se na listi nađe neko ime koje se premijerno predstavlja na ovim festivalskim daskama. Osim Gomile nesklada – mašine koja je samljela prvu veče festa, ostala ti crnogorska sastava prvi put gaze krupačkim poljem. Dobro poznati i ovjereni Mikrokozma, Parampaščad i Freedom su pun pogodak kada su domaće snage u pitanju. Zanimljiva je bila ta njihova transformacija (posebno kada se radi o prva dva benda) iz klupskog benda u onaj za velike pozornice. Izbjegavajući, potpuno očekivano, covere kojima popunjavaju svoje klpske svirke, oba benda su publici predstavila autorske stvari. I to kakve. Za Mikrokozmine autorske izlete i vještine izvođenja istih smo već čuli – putem izdanja koje je objavio Dallas Records. Naravno i kroz brojne koncerte održane po Crnoj Gori. Ok Madžo, Puding od jagoda, Gole grudi, Bar, Slast... Repertoar i nastup vrijedan pažnje. Potpisniku ovih redova je jedino žao što je scenografija u vidu „golih grudi" koja se mogla vidjeti u njihovom spotu, ostala da krasi bekstejdž, vjerovatno zbog nemogućnosti da stane negdje na binu od tone iznijete opreme.

Za razliku od Mikrokozme, Parampaščad su imala dosta teži zadatak. Bez albuma, sa dvije pjesme, istina prilično pamtljive i pjevljive stvari koje su već ušle ljudima u uši i glavu, oni su morali predstaviti nadolazeći materijal. Pretpostavljam ne samo zbog kvaliteta svirke, već i zbog pažljivo građenog imidža putem socijalnih mreža, audio radova i prvenstveno klupskim iskrenim nastupima (u kojima i Kasabian ili neki domaći coveri imaju dovoljno ličnog pečata pa zvuče kao autorske stvari) oni su uspjeli da privuku za ovo vrijeme u kojem su nastupali zavidan broj ljudi. Osim svojih predstavili su i odličnu stvar „Stanje svijesti" njihovog kolege i saborca koji stoji iza imena Bubnjivi, a koji je pojačao standardnu trojku Paščadi za ovu priliku. Za kraj naravno „Kilometri" i „Komadi" – pjevanje i pozivi na bis koji se zbog poštovanja kolega koji su nastupali nakon njih, nažalost nijesu ostvarili.



I treću noć jedan odličan crnogorski bend je otvorio program. I to kako. Trojka Freedom je punoćom zvuka, vladanjem na bini i, naravno pjesmama, među koje se fino ušuškala odlična interpretacija Hendrixove „Voodoo Chile" oduševila grupu strpljivih slušalaca. Tu opet dolazimo do one stare priče. I za njihovu set listu važi slična priča kao za onu Parampaščadi. Ipak predsatavljanje ovog benda u Nikšiću je bio izuzetno i zasigurno prilika za nova – klupska druženja.

"Opet je tu problem sa kojim se bendovi bore na svim festivalima. A ta priča se svodi na ono – budi srećan što sviraš, šta ima veze što si u 18 ili 19 sati kad nema nigdje nikog. Šteta što ne postoji neki bolji sistem. Tako, bendovi, a prije svih Voodoo i Light Under the Black Mountain ne bi svirali pred masom koja je adekvatnija za klupski prostor, nego pred par stotina koje oba benda (naročito drugi) svakako zaslužuju"- citat sa prošlogodišnjeg izvještaja sa ovog istog mjesta opet vrijedi ponoviti. U potpunosti shvatamo da su, ipak manje dobri bendovi od ovih naših, zauzeli bolje satnice. Treba razumjeti tu povlasticu da bend koji prevali 500-600 kilometara radi pola sata svirke bude nagrađen boljim terminom, ali kad čujete ovakva tri benda na otvaranju, kada je publika još lijena da se dovuče ili jednostavno pije jeftinije pivo u kampu, bude baš mučno.

Jedini domaći predstavnik koji je dobio zasluđeni termin je Gomila nesklada. Svi oni koji su ostali željni za još par rifova ove mašinerije, vjerujem da će uskoro imati prilike da premijerno čuju sve brojeve sa njihovog odličnog drugog materijala. Sigurna petorka je sa oba albuma prošla dobro poznato štivo, svih onih koji su ih ispratili u nemalom broju. I opet se potvrđuje ono što već godinama pišemo na našim stranicama. Šteta je kada ovakvi bendovi žive od festivala do festivala, jer klubova - nema. U takvoj situaciji dobro je što su organizatori festa uspjeli da iscijede četiri svježa imena koja imaju nedavno objavljene materijale ili singlove.

Uz korekciju line-upa i ostvarivanje najava crnogorskih albuma za sljedeću godinu, moglo bi se očekivati svašta na ovoj istoj bini. No, da sačekamo i vidimo. Mnogo toga ne zavisi od entuzijazma i želje.

Goran D.

Melvins