25 godina Rimtutitukija

rimtutituki200317Prošlo je 25 godina otkako je superbend Rimtutituki, sastavljen od članova Električnog orgazma, Ekatarine Velike i Partibrejkersa, u kamionu na beogradskim ulicama pjevao "Mir, brate, mir!". Bend Rimtutituki činili su: Zoran Kostić Cane, Nebojša Antonijević Anton, Borko Petrović, Srđan Gojković Gile, Goran Čavajda Čavke, Zoran Radomirović Švaba, Ljubomir Jovanović Jovec i Milan Mladenović.

Ko zgrće lovu od torenta i da li nas to uopšte zanima?

filesharing200217Dugo vremena, tačnije rečeno i dan danas, na file-sharing ljudi gledaju isključivo kao na to što samo ime kaže. Ono što se dešava iza te kovanice malo koga zanima. To vam dođe nešto poput razmjenjivanja sličica. Imam neku koja ti nedostaje u albumu, evo je - uzeću neki od duplikata koje ti imaš! Svi srećni! Jednostavno.

Krađa intelektualne svojine je moda

velvet120217Tamo negdje do devedesetih godina, do digitalne revolucije, u muzičkim krugovima se znalo što je kvalitet. Bilo je naravno šunda i škarta, bilo ga je na pretek, ali je, barem u rokenrolu, šund bio ipak držan pod kontrolom, ismijavan uveliko i samo baš najveći idioti su se njime i bavili. Danas više nije tako. U roku od dvadeset godina se situacija drastično promjenila. Ono što je nekada smatrano kvalitetom, i nešto što se smatralo poželjnim, danas više nije. Ono što se nekada smatralo lošim, šund, nekvalitet, danas se smatra poželjnim i dobrim – dobrom zabavom i dobrom muzikom. Ne, ne govorim o domaćim turbopevaljkama, nego o svjetskoj rokenrol sceni.

Govorim o tome da su se momci iz benda Kingdom Come 1988 godine usudili da zvuče po malo kao Led Zeppelin, da bi ih svi svjetski rokenrol mediji objesili na prvu granu. Bruce Dickinson je napisao pjesmu o tome za svoj prvi album. Jimmy Page ih je javno iskritikovao. Iako karijera benda tada nije stala (jeste sada skoro iz približno istih razloga), momci su nastavili da sviraju i izdaju albume, ali su bili osuđeni na doživotnu borbu, pljuvanje i drugu poziciju, bez obzira da li su im albumi dobri ili ne.

Zato danas imamo jednu sasvim drugu situaciju kada bendovi, ne da zvuče PO MALO kao neki stariji pandani, nego zvuče potpuno isto, izgledaju potpuno isto, ponašaju se potpuno isto. Obratite pažnju da govorim da su to bendovi koji se bave debelim plagijatom. Tu nema male sličnosti, ili tu i tamo isti rif. Ja govorim o krađi cijelih pjesama, intelektualnoj krađi koja je na uvid cijeloj svjetskoj publici i medijima, istima onima koji su Kingdom Come objesili na prvu granu.

Međutim, razlika je u tome što danas nikoga ne razapinju niti vješaju na prvu granu, već sasvim suprotno, veličaju ih i hvale kao da su čudo neviđeno. Dupli standardi. Govorim o bendovima poput Airbourne koji su umislili da mogu da zamjene sada već vremešne AC/DC, ili još gore, Orchid koji su umislili da su Black Sabbath. Naravno da govorim dosta generalno i relativno subjektivno. Danas ima kvaliteta i ima ga poprilično, ali je u ilegali, donekle u undergroundu i teško se bori sa svim nekvalitetom i šundom. Najbolji primjer je Rambo Amadeus, priznati muzičar, autor, intelektualac, ali vjerujte da njegov uspjeh dolazi po vrlo visokoj cijeni i ne daj bože da napravi jedan pogrešan korak, odmah bi ga razapeli (kao kada su ga kritikovali zbog učestvovanja na Evroviziji, a ono ispade jedan od upečatljivijih poteza u karijeri).

Odakle sada ta promjena politike za 180 stepeni? Zašto je do juče plagijat bio ismijavan, a danas se na njega gleda kao na nešto normalno? Ukratko, sve je veća populacija planete, ta ista populacija je sve stupidnija i guta svakakva gov...... mediokritete. Mediji, izdavači, organizatori, producenti.... sa manjkom i nedostatkom savjesti vide tu odličnu priliku da debelo zarade i onda pumpaju prostim glavama da to valja i da to uzimaju/slušaju/gledaju. Eto, to vam je u vrlo kratkim crtama odgovor. Pa onda čujem komentare tipa „pa pošto sada Sabati ne valjaju, ovo drugo mi je super" i slično. Pa nisu Black Sabbath i AC/DC neki deterdžent pa ih se može zamjeniti sa nekim jeftinijim koji odrađuje isti posao. Jel vama to razumljivo?

Da se razumijemo. Spomenuo sam par imena kao najupečatljiviji primjeri, ali nemam ništa protiv njih lično. Imam protiv krađe i volio bih da utičem na njih i na nadolazeće generacije da ne rade tako, nego da se potrude da budu bolji, da budu svoji, a ne da kradu tuđe. Takvim ponašanjem se pokreće cijeli jedan proces koja izlazi iz sfera muzičkog biznisa i ulazi u kompletno bivstvovanje. To je uvod u samouništenje. Samo ko to vidi i razumije, preživjeće da govori.

Nikola Franquelli

Neka Buka ne prestane

sluskeDošlo je vrijeme sumiranja i onoga što smo uradili uz pomoć naših prijatelja autora na Bučnom psu. Naša nova platforma koja služi kako bi pomogla bendovima da plasiraju svoje singlove, EP-e i albume je za prvu godinu postojanja opravdala naša očekivanja. Nadamo se i vaša. Od kada smo krajem prošle godine objavili debi album Andrije Pejovića i EP Zoon Politikona, materijala nije falilo.

Sezona Screenera

screeneriKraj decembra je sezona poklona, pa i onih koje nam daruju pirati. Jedina razlika je što ih umjesto ispod jelke dobijamo putem omiljenog, još uvijek živog torenta. Razlog što je krajem godine pojačan promet piratskih kopija najvećih filmova te godine nije praznična euforija.

Deset pjesama koje su utabale put punku

punk201116Ove godine se obilježava četrdeseta godišnjica 'punk eksplozije', koja se, gotovo simultano, dogodila s obje strane Atlantika. Sastavi Ramones, Dead Boys, Blondie, Television, Talking Heads i Patti Smith Group u SAD-u (točnije, New Yorku) te Sex Pistols, The Damned i The Clash u UK-u (odnosno Londonu) resetirali su rock'n'roll i vratili jednostavne akorde, buntovničke tesktove i lakonsku kratkoću u modu.

Međutim, punk kao žanr nije osvanuo preko noći: još sredinom 60-ih, kad je rock bio itekako aktualan, brojni su bendovi već zastupali punkerski imidž i glazbeno i vizualno. Lista kreće kronološki, a predstavlja neke od pjesama koje su snažno utjecale na punk.

KINGSMEN – LOUIE LOUIE (1964.)
Radi se o jednoj od najjednostavnijih, ali i najnerazumljivijih rock pjesama ikad. Tri zvonka akorda vrte se u krug dok pjevač Jack Ely blebeće tko zna o čemu – pjesma je upravo zbog svoje prpošnosti postala relativno veliki hit, kao i omiljena koncertna obrada za mnoge kasnije bendove: The Stooges, Flamin Groovies, Motorhead, The Clash, Black Flag... lista je beskonačna, a pjesma je poseban utjecaj imala na mladog gitarista Davea Daviesa iz grupe Kinks koji je na njoj bazirao još jedan klasik, 'You Really Got Me'. Blebetanje u originalu značilo je da svaka obrada može imati vlastiti tekst – sve dok se na početku strofe započne s pijanim uzvikom 'Louie Louie!'.

THE SONICS – STRYCHNINE (1965.)
Sonics su jedan od prvih značajnijih garage rock bendova iz Sjedinjenih Država, a na svom debiju 'Here Are The Sonics' našlo se mnogo pjesama koje su izvršile presudan utjecaj na kasniji punk pokret. Jedna od njih je 'Strychnine', lo-fi 'ubod' koji je, dok su Britance šokirali Stonesi sa 'Satisfaction', veličao - ispijanje otrova. Ovaj je standard također doživio brojne obrade, među ostalim one Crampsa i The Fall.

THE WHO – MY GENERATION (1965.)
Uključenje ove stvari na listu ne bi trebalo nikoga iznenaditi. The Who su u mnogočemu bili daleko ispred svog vremena: žestokim power-akordima, neortodoksnom bubnjanju, neobuzdanim nastupima uživo (uključujući redovito razbijanje instrumenata krajem svirke)... Na 'My Generation' pogodili su sve: brzina, ljutiti i energični vokal, dva akorda, bas solo, kaotičan završetak pjesme i najbitnije: tekst koji se izravno tiče mladih i revoltiranih, uz povik: 'Why don't you all f-f-f-fade away?!'. Aluzija na vulgarizam bila je jasna, a Who su s 'My Generation' rock glazbi dali dimenziju više.

VELVET UNDERGROUND – HEROIN (1967.)
Ako su The Who logičan uzor gotovo svakog ranog punk benda, onda su Velvet Underground uzori svih 'čudaka', odnosno svih sastava rane punk i post punk scene koji nisu htjeli samo 'oživjeti duh ranog rock'n'rolla'. Debitantski album Njujorčana predvođenih Louom Reedom, Johnom Caleom i njemačkom muzom-pjevačicom Nico u svoje vrijeme bio je apsolutno neortodoksan (izuzev par slatkih pop stvarčica), a među tim neobičnim skladbama isticala se 'Heroin', oda narkotiku koji tad još nije bio toliko popularan u show-biz svijetu, ali itekako jest u Velvetima bliskom umjetničkom okruženju u New Yorku. Pjesma počinje laganom međuigrom dvaju akorada, a završava u kaosu induciranom Caleovom frenetičnom violom, Reedovom gitarom okupanom u feedbacku te bubnjarskim rafalima Moe Tucker, dok Lou nihilistički zaključuje: 'I guess that I just don't know'.

MC5 – KICK OUT THE JAMS (1969.)
Kasnih 60-ih se u rasnim nemirima pogođenom Detroitu kuhalo nešto veliko. Skuhala se nova rock scena predvođena The Stooges i MC5, no, nažalost, nijedan od tih sastava nije doživio značajniji uspjeh tijekom svog inicijalnog djelovanja. Međutim, u svojih nekoliko albuma ostavili su dovoljno bogato naslijeđe za inspiraciju čitavom nizu punk bendova. MC5, skraćeno za 'Motor City Five', bili su u SAD-u ono što je bio The Who u Britaniji – rock bend s reputacijom glasnih i beskompromisnih svirki uživo. Njihov koncertni vrhunac u tim je ranim danima bila 'Kick Out the Jams', žestoka stvarčina koja je započinjala poklikom 'Kick Out the Jams, motherfuckers!'. Da, ta je riječ uspjela doći na ploču i podjednako šokirati, nažalost ne pretjerano brojnu, skupinu i mladih i starijih. Ne bismo pogriješili ako 'Kick Out the Jams' imenujemo kao prvu hardcore punk pjesmu ikada.

THE STOOGES – I WANNA BE YOUR DOG (1969.)
Samo nekoliko mjeseci nakon 'Kick Out the Jams', izbačen je singl mladih i nadobudnih The Stooges, tada mnogo manje popularnih od svojih sugrađana. Stoogese je predvodio kasniji 'kum punka', James Osterberg, koji je uzeo umjetničko ime Iggy Pop. U redu, pjevalo se dotada i o strihninu, heroinu i koječemu drugom, ali BDSM? 'I Wanna Be Your Dog' je među prvima pokrio teritorij gothic punka (pa i industriala) koji su kasnije okupirali sastavi poput The Cramps. Božićnim zvonom operirao je ranije spomenuti velvetovac John Cale, ujedno i producent singla.

NEW YORK DOLLS – PERSONALITY CRISIS (1973.)
Fast-forward četiri godine, što se promijenilo? Rock scenu okupirali su prog, glam i hard&heavy rock, a jedan je sastav, umjesto revolta, odlučio prigrliti ono najbolje od svega toga, no bez kompromitiranja onoga što rock u svojoj biti jest. 'Personality Crisis' najbolja je ostavština New York Dollsa i pjesma s kojom je punk počeo dobivati svoje konkretne oblike. No, prošle su još dobre tri godine...

THE DICTATORS – MASTER RACE ROCK (1975.)
Ako se pitate što se dogodilo onom valu punka u 90-ima, koji je žanr pretvorio u ultimativnu sprdnju, možete prstom uprijeti u Dictatorse. Bend kojem je najvažnija misija bila ismijati (ali i otprašiti dobar r'n'r) ostavio je traga pred osvit punka svojim albumom 'Go Girl Crazy', na kojem se našla i 'Master Race Rock', stvar koja započinje posprdnim smijehom članova grupe, a nastavlja opakom gitarom, frenetičnim ritmom i sarkastičnim tekstom. The Dictators su danas smatrani pokretačima punka kao pokreta, s obzirom da je Legs McNeil odlučio kreirati svoj fanzin 'Punk' upravo tijekom druženja s ovim proto punk šašavcima.

THE MODERN LOVERS – ROADRUNNER (1976.)
Ovaj 'Roadrunner' nema ništa s čuvenim blues standardom. Pjesmu je još 1970. napisao i počeo izvoditi 19-godišnji Jonathan Richman, blago čudan mladić koji je, kao i svi normalni mladići tog vremena, htio biti rock zvijezda. Međutim, nije sve išlo glatko. 'Roadrunner' je konačno snimljen dvije godine kasnije (ponovno je zaslužan dragi John), no na ploči je izašao tek 1976., kada je punk već zavladao radio eterom. Jedan je kritičar pjesmu nazvao 'najočitijom i najčudnijom na svijetu' – s prvim se slažem, no s drugim... 'Roadrunner' nije toliko čudan, koliko simpatično otkačen i beskonačno zabavan rani punk komad.

EDDIE AND THE HOT RODS – TEENAGE DEPRESSION (1976.)
Amerika je imala garage rock, a Britanija pub rock. Bila je to žanrovska ladica za sve bendove radničke klase koji nisu htjeli prihvatiti promjene koje je rock scena doživjela tijekom kasnih 60-ih i ranih 70-ih. Najpoznatiji predstavnik scene danas su Dr. Feelgood, ali još je jedan bend izvršio snažan utjecaj na razvoj britanskog punka. Eddie and the Hot Rods su s 'Teenage Depression' ukazali na činjenicu da među mladima postoje i oni koji smatraju da izlazak na ulice nije rješenje, već je najbolje prepustiti se drogama, alkoholu, izlascima i – izležavanju u krevetu. Djelić priznanja za svoj utjecaj Eddie and the Hot Rods su dobili nastupajući redovito kao predgrupa Sex Pistolsima i The 101ers prije nego što su uzeli ime The Clash.

Napisao/la Filip Katić
www.soundgardian.com

 

"Muzika izražava ono što se ne može reći, a o čemu je nemoguće ćutati".
Viktor Igo

Laurie Anderson
cache/resized/8c1d17f1494eae7a23f52d9a82569169.jpg
cache/resized/507e063f8656f111232fa8f964267a86.jpg
cache/resized/e26010f4bbb2da0b30619a4f9f81bdd7.jpg
cache/resized/bbdcd05997565675bd4de987abbb5070.jpg
cache/resized/ca3c7878db5580191e3462830eb5d1cc.jpg

ALBUM STREAM

Laurie Anderson

Laurie Anderson je podijelila album koji je uradila sa Kronos Quartetom. Album Landfall donosi prepoznatjliv vocal umejtnice ispraćen pozadinom koju kroji Kronos Quartet. Poslušajte na našem strimu kako zvuči ova saradnja

Uživajte!!!

We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…