mulj.net

crnogorski muzički portal

Sun07232017

Last updateSat, 22 Jul 2017 11am

ISTORIJA BLUZA (IV)

son_house
TampaRed
tommyjohnson
Son House (1902 - 1988)

Eddie James „Son" House Jr. je bio pravi inovator na šest žica, nezaboravni vokalista i moćni izvođač koji je zapalio Deltu 1920ih i 1930ih svojim vatrenim nastupima i bezvremenim snimcima. Njegov zaštitni znak su bili snažni, repetitivni ritmovi, nerijetko praćeni slajdom (grlićem boce) i njegovim moćnim bluz vokalom sa nabojem gospela. Bio je prijatelj i kolega Charley Pattona i često su zajedno putovali, pa je upravo preko njega House upoznao svoje kontakte u Paramount Recordsu za koji će jedno vrijeme i snimati. Son House je vezan i za još dva velika imena svijeta bluza, bio je glavni uzor Muddy Watersu, ali i legendarnom Robert Johnsonu. Sa 15 godina započinje karijeru baptističkog propovjednika, pa nije ni čudo što je svo vrijeme bio u stalnom konfliktu, jednom nogom u gospelu, drugom u profanom svijetu bluz muzike.

Iako odgajan i učen u baptističkom okruženju Son House će voditi jedan znatno drugačiji život. Osim što će putovati „đavoljim" putevima bluza, u svojim ranim danima dospjeće i u zatvor Parchman Farm zbog ubistva. Robije ga nije spasila činjenica da je ubistvo bilo u samoodbrani. Brojna razočarenja će ga odvoditi često i u svijet alkohola, što je i zabilježeno na jednom od rijetkih video zapisa na kojima se pojavljuje Son House. Naime, na jednom od nastupa Howlin Wolfa (sa kojim se u tom periodu intenzivno družio) je bio toliko pijan i bučan da je njegovo ponašanje razljutilo Wolfa, pa mu je ovaj odbrusio da mu nije on kriv što je šansu da uradi nešto od svog života bacio u vjetar. Njegove rane ploče su se jedva prodavale, pa se na dug period oprostio od studija i snimanja svojih kompozicija. Snimci koje je u ovom periodu napravio su upravo oni najrjeđi i naravno najskuplji, oko kojih se otimaju kolekcinari širom svijeta. Iako slabo prodavani, ovi zapisi su uspjeli da zainteresuju muzikologa Alan Lomaxa, koji je doputovao u Mississippi 1941. godine, kako bi snimio Housea. Son House je bukvalno nestao iz interesovanja javnosti i svijeta muzike 1943. godine. Tako je ostalo sve dok ga ponovo nijesu otkrili bluzeri Nick Perls, Dick Waterman i Phil Spiro 1964. godine. House je tada radio u Rochesteru u New Yorku kao radnik željeznice, potpuno nesvjestan probuđenog internacionalnog interesovanja za njegove rane snimke. Od tog vremena njegova muzika je inspirisala generaciju koja će svoja najbolja djela iznjedriti na isteku šezdesetih, a jedan od najprivrženijih liku i djelu Son Housea je bio Al Wilson, osnivač grupe Canned Heat. U tom periodu će producent John Hammond Sr. zamoliti mladog Wilsona da ponovo nauči Housea da svira „kao Son House", što će ovaj i uraditi. Iz tog zajedničkog rada nastaće i album "The Father of Delta Blues - The Complete 1965 Sessions". Ovakav razvoj događaja će probuditi Housea ranih sedamdesetih, pa se osim sviranju, vraća i snimanju. Iako je veći dio njegovih zapisa nepovratno izgubljen ili užasno teško nabavljiv, kolekcija Heroes of the Blues: The Very Best of Son House (Shout! Factory) bilježi neke od najvažnijh pjesama ovog autora iz 30ih, 40ih i 60ih godina prošlog vijeka. Neki od današnjih autora na koje je House ostavio jak utisak su slajd gitarista John Mooney i White Stripes.

Tampa Red (1904 - 1981)

Tampa Red je bio poznat tokom 20ihi i 30ih godina prošlog vijeka kao „The Guitar Wizard". Razvio je unikatan stil sviranja slajd gitar, koji će kasnije usvojiti i nadograditi između ostalih sledbenika Robert Nighthawk, Elmore James, Mose Allison, Chuck Berry i Duane Allman. Tampa Red je rođen u Smithvilleu u američkoj državi Georgia kao Hudson Woodbridge, ali je od djetinjstva poznat kao Hudson Whitaker. Čuveni nadimak je zaradio zbog jarko crvene boje kose i odrastanju u Tampi na Floridi, gdje je otišao poslije smrti roditelja. Odatle mu po tetki koja ga je izdržavala ostaje prezime Whitaker. Sredinom dvadesetih se seli u Chicago. Prvi veliki proboj na bluz scenu će napraviti kao prateći muzičar tada jako popularne Ma Rainey. Ubrzo nakon toga će napraviti duet sa pijanistom "Georgia" Tom Dorseyem. Ovaj sastav koji će ostati poznat po svom velikom hitu "It's Tight Like That" (1928.) zvao se The Hokum Boys, a hokum bluz koji su oni svirali, a koji je bio prepun seksualnih aluzija i duhovitih opaski je bio jako popularan tih godina. Iz ovog perioda datira i njegova saradnja sa Frankie Jaxonom. Ovaj duet je zapamćen kao Tampa Red's Hokum Jug Band. Kada se 1932. godine Dorsey okrenuo gospelu, Red je nastavio da radi kao solo izvođač. 1934. godine Red potpisuje ugovor sa Victor Recordsom, koji će zabilježiti neke od njegovih najznačajnijih kompozicija. Često je nastupao i sa Big Bill Broonzyem, ali i sa ostalim bluzerima iz Delte, koje je po njihovom dolasku u Chicago pomagao koliko je mogao i pružao im svojevrsnu podršku ne bi li se što prije snašli u novom okruženju. Tampa Red je pomagao i ostale imigrante iz Delte, najčešće im pružajući pomoć oko ishrane i smještaja. Pošto je sa talasom ostalih predratnih bluzera, kao što su Son House i Skip James nanovo otkriven ranih pedesetih, osniva kvintet Chicago Five. Ovaj bend će biti preteča kasnijih „malih orkestara" kakvi su bili popularni u eri rokenrola. U vrijeme početaka rada sa grupom Chicago Five, Tampa Red preživljava najveći šok još od vremena kada je ostao bez roditelja. 1953. godine umire mu žena, od čije se smrti nikada neće potpuno oporaviti. Ubrzo poslije ovoga događaja odaće se alkoholu, koji će biti njegov nerazdvojni pratilac do kraja života. Uprkos svom uspjehu i zarađenom novcu, Tampa Red će umrijeti 1981. godine u najvećem siromaštvu. Najbolje pjesme jednog od najčuvenijih predratnih bluzera koji je još poznat i po nadimku "The Man With The Gold Guitar" zbog karakteristične pozlaćene gitare koju je koristio, je izdala kuća Columbia/Legacy na kompilaciji The Guitar Wizard.

Tommy Johnson (1896 - 1956)

Mnogi izvori kažu da je u stvari, podcijenjeni bluzer Tommy Johnson bio taj koji je jedne olujne noći na raskršću prodao dušu đavolu. Nebitno da li je to bio on ili njegov prezimenjak Robert, istina je da je Tommy Johnson ostao rijetka fusnota u većini bluz priča. Iako obožavan od tvrodkornih bluz fanova, njegovo ime se iako nepravedno, jedva sačuvalo od zaborava. Još jednom će ga pokriti sijenka znatno slavnijeg i poznatijeg kolege, kada će lik crnog bluzera u filmu braće Cohen, „O Brother Wehere Art Thou?" umjesto sa Tommyem (na čijem je liku i baziran i čije ime nosi filmski bluzer) poistovjećivati sa Robertom Johnsonom. Iako je rođen u mjestu Terry u Mississippiu, većinu svog života će provesti u Crystal Springsu gdje će već od 1914. godine zarađivati za život muzicirajući sa braćom Magerom i LeDellom. Svoj karakterističan stil je bazirao na snažnom vokalu koji se tokom pjesama uzdizao od dubokog zavijanja do predivnih falset dionica. Njegova napredna tehnika sviranja na gitari će uticati na cijelu plejadu Mississippi bluzera, uključujući Howlin' Wolfa i Robert Nighthawka, a jedan je od prvih koji je izvodio trikove sa svojim instrumentom, svirajući između nogu, iza leđa i glave i bacajući i prevrćući tokom izvedbi. Snimao je tokom veoma kratkog perioda, od 1928. do 1930. godine, pa ne čudi što njegova kompletna diskografija staje na kompilaciju Complete Recorded Works (Document Records). Jedna od najpoznatijih numera je „Canned Heat Blues" u kojoj opisuje stvaran događaj kada je u nedostatku alkohola pio metanol iz konzerve Canned Heat Stermoa (vrsta goriva za roštilje). Upravo po ovoj pjesmi će Al Wilson imenovati svoj bend - Canned Heat. Johnson je bio hronični alkoholičar, pa se vjeruje, iako za to nema dovoljno dokaza, da je alkohol prouzrokovao srčani udar koji će ga usmrtiti 1956. godine. Njegov nadgrobni spomenik će platiti bluzerka Bonnie Raitt. Svake godine, trećeg vikenda oktobra se u Crystal Springsu održava Tommy Johnson Blues Festival.


www.mulj.net

ISTORIJA BLUZA (VIII)

ISTORIJA BLUZA (VII)

ISTORIJA BLUZA (VI)

ISTORIJA BLUZA (V)

ISTORIJA BLUZA (IV)

ISTORIJA BLUZA (III)

ISTORIJA BLUZA (II)

ISTORIJA BLUZA (I)

Melvins