mulj.net

crnogorski muzički portal

Sun07232017

Last updateSat, 22 Jul 2017 11am

Istorija roka VI - Između Elvisa i Beatlesa

theshadows
Nije došlo do nekih bitnih promjena u prvoj godini nove decenije. Poslije tragedije koja je označila kraj pedesetih, jedna od dobrih stvar je bio povratak Elvis Presleya, poslije dugogodišnjeg odsustva sa scene. Sa samo dvije ploče Elvis je brzo nadoknadio izgubljeno vrijeme, a sa tri dalja hita koja su dospjela na prvo mjesto tokom godine, (iako dva od njih „Its Now or Never" i „Are You Lonesome Tonight", nijesu bile baš prave rokerske stvari koje su mogle da se mjere sa njegovim prethodnim uspjesima) učvrstio se na tronu.
Njegov menadžer Tom Parker je donio sudbonosnu odluku da ga forsira putem filmskog platna, više nego na koncertima. Iako su filmovi koji su se pojavili te godine bili prihvatljivi (Gl Blues i Flaming Star), ubrzo je postalo jasno da je i najjednostavniji scenario bio dobar za Elvisa. Kao rezultat toga, muzika se sve više kvarila. Čak i slabi filmovi koje je kasnije počeo da izbacuje na tržište, dobro su prolazili.
Godina je donijela uspjeh neuobičajenim pjevačima kao što su Roy Orbinson i Chubby Checker. Obojica su brzo stekli veliki broj obožavalaca. Orbison, kratkovidi Teksašanin, bio je roker druge generacije firme „Sun", ali i poslije manjeg hita sa „Ooby Dooby" uspješno se preselio na kompozitorsko polje, prije nego što se 1960. ponovo vratio u „prve borbene redove" sa drastično izmijenjenim stilom. Njegov zaštitni znak su postali tragedija, njegova publika prevareni ljubavnici, kojih je očigledno bio veliki broj, pošto je izdao čitavo tuce singlova milionskog tiraža u roku od četiri godine, uključujući „Only the Lonely", „Crying" i „Its Over". Povremena rokerska stvar poput „Pretty Woman" je takođe imala uspjeha.
Checkerov uspjeh, iako je djelovao snažno, bio je dosta površinski. On je napravio seriju hitova „Lets Twist Again", „The Fly", „Limbo Rock" i „Poney Time". Ipak njegov u osnovi jednodimenzionalni prilaz nije uspio da ga održi na vrhu dugo vremena. Ovo je takođe važilo za još jednog tvistera - Joe Dee and the Starliters, koji je redovno svirao u poznatom njujorškom lokalu „Pepermint Lounge". Tipično nazvana pjesma „Pepermint Twist", bila je veliki hit, kao i obrada kompozicija Isley Brothersa „Shout". Njegova jedina kasnija veza sa uspjehom bila je ta da su Ronettes i Young Rascals počeli svoje profesionalne karijere uz pratnju njegovo orkestra.
Isley Brothers su postigli hit sa pjesmom koja je počela svoj život kao dio ludosti „Twist and Shout". Ona je postala još poznatija kada su Beatlesi snimili svoju verziju. Čak je i Sam Cooke oprobao soje tvisterske sposobnosti, ali sa izvrsnom „Twisting The Night Away", dok je Gary US Bonds zasnovao karijeru na tvistu. Njegove rane ploče zvučale su dosta primitivno, ali su bile dovoljno uzbudljive da ga održe na top listama za izvjesno vrijeme. Bonds je imao više uspjeha od kolega tvistera.
Jedan značajan talenat je ove godine isplivao na površinu. Bio je to Elvisov školski drug Johnny Burnette. Poslije karijere sredinom pedesetih kao divlji roker sa svojim rokenrol triom na koji su se ugledali Stray Cats, započeo je kompozitorski ortakluk sa svojim bratom Dorseyem koji su proizveli tri milionska hita za Ricky Nelsona. Burnette je kasnije prihvaćen kao tinejdžerski idol, na polju koje su nastanjivali Avalons i Fabiani, postižući tri hita koja su imala malo veze sa njegovim ranijim kompozicijama. Poginuo je 1964. u brodolomu.
Najznačajniji crni umjetnici koji su se pojavili tokom godine bili su Jerry Butler i Ike i Tina Turner. Butler je najbolje zapamćen kao tvorac The Impressionsa sa Curtis Mayfieldom koji je preuzeo njegovu glavnu ulogu, kada je Butler krenuo u solo karijeru 1958. godine. Butler se tokom šezdesetih 30 puta pojavio na top listi. I pored toga što nije mnogo radio u deceniji koja je slijedila, njegova rijetka izdanja se čekaju sa nestrpljenjem od strane njegovih obožavalaca.
Ike i Tina su bili bračni tim koji je imao promjenljivi uspjeh u narednih 15 godina, sve dok razvod nije prekinuo zajednički rad. Započevši sa „A Fool In Love", te šezdesete, Turneri su imali povremene hitove koji su potkrepljivali njihov izuzetan scenski nastup u kome je Tinina izvrsna tačka ostavljala malo pokvaernoj mašti na volju. Krajem decenije će snimiti nekoliko klasičnih ploča.
Nešto muzički manje važan bio je trio „sveameričkih momaka" Bobby Vee, Brian Hyland i Bobby Rydell a la Frankie Avalon čije je ogromno žensko obožavateljstvo nestalo preko noći onog trena kada su Beatlesi stigli u Ameriku 1964. godine.
Bobby Vee-eva karijera započela je kada je trebao da bude gost na koncertu Holly - Valens u Fargou u Sjevernoj Dakoti. To je bilo veče poslije avionske nesreće. Šou je morao da se nastavi, pa su Vee i njegov orkestar zamoljeni da popune praznine u programu. Impresionirali su lovca na talente kompanije Liberty u toj mjeri da mu je odmah ponudio ugovor. Vee se nije baš mnogo razlikovao od Hollya, čak je snimao sa Cricketsima. Ne kao njegovi savremenici, on je uspio da nastavi svoju karijeru i pored „mersibit" invazije sve do ranih sedamdesetih kada se za kratko ponovo pojavio pod svojim pravim imenom Robert Valin, ali bez većeg uspjeha.
Brenda Lee i The Shirelles su predvodile grupu ženskih zvijezda. Lee, oniža kantri pjevačica koja je prvi put snimala 1956. sa jedanaest godina, imala je i nekoliko neo rock pjesama kao „Sweet Nothins" i „Let Jump The Broomstick" među svojih pomalo čudnih 30 hitova u toku šezdesetih. Poslije svega ona se vratila kantri muzici i porodičnom životu. The Shirelles, crni kvartet koji je predvodila Shirley Alston izdao je seriju odličnih hitova koa što su „Will You Love Me Tomorrow" i „Dedicated To The One I Love". One su danas bolje zapamćene po tome što su prve snimile „Baby Its You" i „Boys" koje su Beatlesi uvrstili na svoj debi album.
Charlie Rich je takođe stekao poštovanje britanskih bit grupa 60ih godina, naročito znog ranih rok snimaka kao „Break Up" i „lonely Weekends", ali se i on okrenuo kantriju još 60ih, da bi 1973-74 imao dva velika hita „Behind The Closed Doors" i „The Most Beautiful Girl In The World". Rich je započeo u Sun Recordsu kao i Bill Black, Elvisov originalni basista. Pošto je napustio Elvisa formirajući instrumentalnu grupu Bill Black Combo, snimio je šest instrumentala jedan za drugim koji su ušli na američku top listu, ali je 1965. podlegao tumoru.
Instrumentali su bili velika stvar 60ih, kao što su potvrdili Shadows modelirani Amerikanci The Ventures. Predvođeni građevinskim radnicima Bob Bogglom i Don Wilsonom svoj su zvuk zasnivali na gitarama i započeli su sa samofinansirajućim singlom „Walk Dont Run", koji je dospio do trećeg mjesta. Međutim grupa nikada nije dostigla ogromnu popularnost, mada su otkrili teritoriju koja izgleda nikada nije mogla dovoljno da se nasluša njihovog zvuka - Japan. Kasnije su specijalno snimali za japansku publiku, izdajući više od sto longplejki, od kojih se malo koja pojavila negdje drugdje.
Instrumentali su bili moda u Britaniji, naročito oni koje je snimao Cliff Richardov prateći kvartet The Shadows.
Shadows su u početku bili znani kao Drifters prije nego što su ustanovili da mnogo poznatija američka grupa koristi isto ime.
Poslije nekoliko nezadovoljavajućih vokalnih singlova grupa je otkrila pravu djelatnost, uspinjući se na vrh top liste nekoliko puta u toku četiri godine sa hitovima „Apache", „Kon-Tiki" i „Wonderful Land".
Sam Cliff je bio na vrhu talasa uspjeha ispuštajući rok materijal u korist balada. Njegovi hitovi su postajali sve veći i krajem 1981. godine dostigli su brojku od 75, od koji su deset dospjeli na vrh britanske top liste.
Jedini drugi istaknutiji britanski došljak na scenu bio je Johnny Kid alias Fred Heath, čija se grupa The Pirates odjevala u gusarsku odjeću po ugledu na svog vođu. Kid je, u stvari, bio poslednji pravi britanski roker i njegov najbolji singl „Shakin All Over", ostaje vanvremenska klasika i danas, mnogo godina pošto je Kid poginuo u automobilskoj nesreći.
Međutim sem Cliffa, Kida i Shadowsa, malo britanske muzike iz 60ih se pamti.

ROCK82

Melvins