mulj.net

crnogorski muzički portal

Wed01242018

Last updateTue, 23 Jan 2018 9pm

Uroš Đorđević (Stvor) - Takmičarski duh ubija muziku

stvor intervuJedan od najperspektivnijih, a stažom mladih, bendova u Srbiji – Stvor, posjetio je naše krajeve. Kažu da su se dobro proveli I da bi rado opet došli. Nastao na ostacima benda 'Cannot', Stvor gazi ka prvom albumu, prva dva singla su već podigli prašinu, a ono se i kaže – za dobrim konjem...

Add a comment

Read more: Uroš Đorđević (Stvor) - Takmičarski duh ubija muziku

Punkart - Niko ne sluša autorsku muziku

punkartZa početak, recite mi kako i gdje ljudi mogu da čuju za bend Punkart? Vi ste bili jednom u Crnoj Gori?
Haris: U tom trenutku bili smo prvi bend iz Tuzle koji je nastupao u Nikšiću, i valjda iz tog razloga bili smo dočekani kao Beatles-i tako da je taj koncert jedan od najdražih koje smo odsvirali.

Add a comment

Read more: Punkart - Niko ne sluša autorsku muziku

Srđa Simunović (DST) – Dugo putovanje u noć

dstsrdjaZa početak, s obzirom da ste izdržali sve ove godine i ono što su one donijele, kakav je to bio put?
Pitanje je da li smo izdržali, još uvijek trpimo. A dokaz našeg upregnutog trpljenja je i novi album. Da smo izdržali više bi ćutali, manje stvarali. Tuneli mraka su putevi koji svi vode u jedan ako stvarnost nije u nama, kao oaza da se očuvamo u ovakvom svijetu.

Kakve su tvoje impresije na početak devedesetih, okruženje i početak cijele vaše priče?
Devedesete su na početku mogle biti divne godine. Krenuli smo u srednju školu i zdravo planirali budućnost. A onda je počela noćna mora. Za nas mlade i neiskusne se činilo da je neko baš preko noći upalio mrak. I taj mrak se vije nad našim prozorima svaki put ujutro kad se ponadamo da će nas dočekati vedro jutro. Međutim, organizovali smo se u DST vesla da se lakše probijamo kroz tu gustu, tešku maglu koja se sručila na nas kao olovni zastori.

Sada je tu i novi album. Njegova atmosfera za neke je možda neočekivana. Kako vidite taj proces?
O procesu je teško pričati. Ožiljci i skup utisaka kao pečat jednog vremena se često u reminiscenciji sudaraju, a dešavanje nastalih pjesama je posledica njihove duge borbe, i uz priliv naše konstantno predivne svakodnevice stvara jasan osjećaj. Nakupljene gorčine. A ako je atmosfera možda za neke neočekivana lagali bi da je drugačija. Naše riječi i stvaranja su posledica naših života, kao reakcija upropaštene generacije, kao i dugi niz sledećih. Nažalost.

Album je gotovo konceptualni. Donosi i obrađuje jednu kompaktnu cjelinu, izdijeljenu i donesenu kroz različite teme. Ukazuje li to na neke buduće pravce kojim bi se DST mogao kretati?
Odgovor je vrlo jednostavan. Kakvo vrijeme takve naše pjesme. Pečat i DNK DST-a su stvorile pjesme Nervni Slom, Osuđeni, Vatra i druge, one stare iskrene stvari nastajale kao posledica onog vremena. Ove nove su samo logičan nastavak stvari. Uz dodatak nakupljenog iskustva i podužom pauzom između prethodnog i novog albuma, koja je uticala da i stvaralački postanemo zreliji. Znači staramo. A budućnost DST-a ćemo prepustiti budućnosti. Reagujemo kad se utemelji osjećaj u nama koji dolazi iz srca vremena koje nas okružuje i stvara uslove da djelamo. Jedino šta se može očekivati, to je - vatreno.

Nijeste poznati po danas sveprisutnim marketinškim pomagalima, ali opet neke su pjesme postale himne i našle svoj put. Možeš li prokomentarisati.
Služimo našim pjesmama i to je publika prepoznala u nama. Nadamo se iskrenost i direktnost. Mi smo bend koji dolazi iz vrućih srca svih nekih nas koji samo zajedno činimo cjelinu. I ona se ne da raspolutiti. DST je ključala krv hiljada nas. Naš zaštitni omotač je upravo publika, zato trajemo i toliko istrajamo. I kada su naše pjesme bile zaobilažene po medijima i kada smo skoro bili i zabranjeni istrajnost našeg puta nas je učinila nezabilazno prisutnim. E to je bila borba. I još uvijek traje.

Ima li kakvih povratnih reakcija, iako je možda rano za to, s obzirom da je album svoj digitalni oblik dobio tek prije nekoliko dana?
Iskreno, ne očekujemo puno. Glas ovog albuma nijesmo mogli progutati u sebi. Nametao se da bukne iz nas i takvog smo ga i pustili, znajući ipak da su hitovi njegova najbolja reklama. Međutim, ovaj put ih nema. A i kako bi mogli reklamirati - stvarnost je u nama? Sama ideja albuma bi se sukobila u toj marketinškoj oblandi. Ovaj put je izazov bio sjebani DST tj sjebanost naših osjećanja koja se nijesu mogla obuzdati i zbog toga takva atmosfera dominira na albumu. Onaj čija priča počinje ne jutrom nekog novog dana, već onim kao nastavak jednog istog, upropaštenog konstantnog nekog juče. Uporno gledajući kako se nameće samo jedna staza koja vodi nekud put ogrijanog proplanka, a iza kojeg zjapi ponor.

„Stvarnost je u nama" se pojavio i na CD-u, sada i kao digitalno izdanje. Uspjeli ste ga plasirati u tri države regiona. Kakav je dalji život novog albuma?
Mučan. U borbi kao i naš put. Ali vidjećemo. Možda smo mi ovaj put ti koji su promašili. Samo da ne produžimo. Ali nekako uvijek najviše vjerujemo stvarima koje iznutra gore. To čini DST živim i uvijek na frontu za - konačno zrak. Ipak, shvatili smo da je on jedini u nama.

Moram pitati kada će se desiti zvanična promocija i kada će publika čuti album u cjelosti uživo?
Uskoro. Ipak smatram s obzirom da se album tek ovih dana pojavljuje na netu kao besplatan download da je potrebno da ljudi prvo opipaju njegov puls, osjete koliko ih album dotiče i u konačnom da l' im se sviđa. Pa ako te pjesme dožive kao bliske, da ih zajedno i otpjevamo. To nam je cilj.

Add a comment

Ivan Krivokapić - Kvalitet je najveći kapital Searocka

ivan-gDok se vrše poslednje pripreme za još jedno izdanje Searocka, vrijeme je da se sa organizatorom Ivanom Gvidom Krivokapićem podsjetimo zbog čega treba posjetiti ovu primorsku feštu.

Add a comment

Read more: Ivan Krivokapić - Kvalitet je najveći kapital Searocka

Gallero (Thell Barrio) – Širimo porodicu

galleroMeksička udarna metal snaga, bend Thell Barrio, iz dana u dan osvaja svjetsku scenu. Beskompromisni metal, prožet hardcore-om, deathcore-om i ostalim pravcima, jednostavno su nazvali 'latin-core'. Najvažnije im je, kažu, da šire bratstvo, koje je poteklo iz ruina grada Zapopana 2005. godine. Momci su do sada snimili 2 albuma, imaju 3 zvanična video spota, od kojih ih je 'Mi verdadera familia' izbacio iz sjene malog meksičkog benda. Thell Barrio nastupa sa maskama, u bendu, osim klasične postavke imaju i perkusije, a pjevač Gallero za Mulj priča o iskustvima i kratkom putu do 2 evropske turneje i nastupa sa svim bendovima, koji su ikada značili nešto u metalu.

Kakav je status Thell Barrio-a trenutno? Da li ste postali svjetski prepoznat bend?
Thell Barrio je fokusiran na nove projekte u budućnosti. Uskoro treba da izbacimo album, na kojem će biti novih stvari, ali i nekih rimejka naših najpoznatijih pjesama, koji će se zvati 'Latino'. Ne osjećamo se popularnim, iako se naša muzika sluša sve više, u različitim djelovima svijeta. To za nas znači da se naša porodica, naš kraj širi.

Da li vam je čudno to što dolazite iz Latinske Amerike, tekstovi su na španskom, a opet mnogo ljudi vas sluša?
Možda izgleda čudno, ali ne bi trebalo tako da bude. Kad sam ja bio tinejdžer i kad sam slušao sjajnu muziku na engleskom, nijesam razumio tekstove. Međutim, sviđalo mi se i vremenom sam počeo da se identifikujem sa tim svim. U suštini, muzika je univerzalni jezik.

Šta bi preporučio malim bendovima – kako da dođu do velikih festivala i turneje?
Preporučujem im da ne razmišljaju puno o tome. Muzika je lični izraz. Mi smo uvijek nastojali da ostanemo vjerni svom radu, a ne onome što ljudi žele da radimo. Kada se mi popenjemo na binu, oni imaju svoju žurku.

Koji bend voliš i da li ste imali turneju sa nekim od njih?
Ima mnogo bendova koje volimo i svi zaslužuju poštovanje. Naša posljednja turneja sa Sworn Enemy-jem je bila najbolja do sada. Svakako da bi bilo sjajno da sa tim momcima ponovo dijelimo binu.

Šta se dešava sa metal scenom u Meksiku? Da li postoji još neki bend, poput vas, koji ima velike svirke?
Naravno. Meksička scena raste. Imamo odlične, kvalitetne bendove, koji dižu prašinu i imaju turneje po Evropi i Americi. Na primjer: HERE COMES THE KRAKEN, ALL MISERY, BENEATH THE HORROR, ENOUGH HAS BEEN SAID, FROZEN REMAINS, ACIDITY AND LAST VICTIM su vrijedni pomena.

I, na kraju, da li znaš gdje je Crna Gora i ako znaš, da li se možemo nadati da ćemo vas vidjeti uskoro?
Naravno. Nadamo se da će nas neko kontaktirati. Bila bi nam čast da dođemo kod vas. To bi bila šansa da proširimo našu porodicu.

Lawrence

Add a comment

Sava Savić (Novosadska punk verzija) - Priča se nastavalja)

savasavicEvo za početak čestitke, u prodaji se nalazi treće dopunjeno izdanje NS punk verzije? Recite mi da li ste se nadali da će knjiga toliko biti tražena i dopunjavana?
Knjiga je u prodaji od 29. aprila. O potražnji ćemo moći da pričamo tek posle izvesnog vremena. S obzirom na to kakva je pomama vladala za prva dva izdanja, koji su takođe bili u skromnim tiražima (500 i 1000) verujem da će i ovaj „planuti", jer je prošlo osam godina od drugog izdanja, pa je stasalo mnogo novih klinaca, a knjiga je dopunjena trećinom novog materijala.

Add a comment

Read more: Sava Savić (Novosadska punk verzija) - Priča se nastavalja)

Pičvajz - Prodrmajmo sredinu u kojoj živimo

picvajz1Reci mi kako je nastao Pilvajz i koga ga sačinjava?
Pičvajz je nastao iz jake želje za sviranjem, kao i iz potrebe prodrmavanja sredine u kojoj živimo, muzikom koja je autorska i koja zvuči žešće i tvrđe od obrada, recimo EKV-a. U bendu nas je četvorica i to: Stevan Jotić (gitara,glas), Miloš Pavlović, Packe (bas i glas), Danijel Kovačević (gitara) i Žarko Šaronjić (bubnjevi).

Add a comment

Read more: Pičvajz - Prodrmajmo sredinu u kojoj živimo

Vladimir Popović (Black Planet Records) - Ujedinjeni u muzici

vladpopovicKako bi opisao Black Planet Records nekom ko ne zna o čemu se radi?
Black Planet Records je nezavisna etiketa, DIY orijentisana, deo udruženja građana Crna Planeta - ekipe muzičkih entuzijasta i umetnika koji već dugi niz godina stvaraju nešto drugačije, okupljenih oko ideje borbe za alternativnu kulturu pre svega u svom rodnom gradu Nišu.

Add a comment

Read more: Vladimir Popović (Black Planet Records) - Ujedinjeni u muzici

Milan Stefanović (Mud Factory) - Sami svoji menadžeri

milanstefanovicmudfVranjanski Mud factory bukvalno je 'prosuo' sve na Hardcore/metal meeting-u, koji je nedavno održan u Nikšiću i Podgorici. Momci su u Crnoj Gori svirali prvi put. O kakvom bendu je riječ – govore sami za sebe: pobjednici čuvene Zaječarske Gitarijade, vjerovatno jedan od najboljih srpskih metal bendova, a opet skromni, što je vrlina velikih. Mud su: Stefan Milanović – vokal, Nemanja Stanković – bas, Vanja Seneši - bubanj i gitarista Milan Stefanović, koji za mulj priča o bendu, utiscima iz CG i planovima.

Add a comment

Read more: Milan Stefanović (Mud Factory) - Sami svoji menadžeri

Lucija Ivšić (Punčke) - Pjesme su moj ventil

ounckeintKako je nastao bend i otkud ime?
Punčke su se oformile krajem 2007. godine u Rubynom (bubnjarka) podrumu sasvim slučajno. Ruby i ja smo svirale iz zajebancije neke obrade (iako ni same nismo znale baš najbolje svirati svoj instrument), dobile smo poziv za svirku i kako bi nas mogli staviti na plakat bilo je potrebno ime benda. I tako su nastale Punčke. Zapravo ni sama ne znam zašto baš „Punčke" ali super nam je zvučalo tada, a i hitno smo trebale ime.

Add a comment

Read more: Lucija Ivšić (Punčke) - Pjesme su moj ventil

Dragan Ivanović, basista: Prsti koji zlata vrijede

Dragan Ivanovic 7

Karijera Dragana Ivanovića počinje još od malih nogu, u porodičnom okruženju i od malog Kotora ga je dovela na velike bine, hale i inostranstvo, ali se ne libi da zasvira, za gušt i prijatelje, i pred nekoliko ljudi. Jedno ga uvjek prati – gromoglasni aplauzi, ovacije i potpuna fascinacija publike njegovom umješnošću sviranja. Od popa do jazz-a, i sve između, sve dolazi u obzir kod ovog svestranog muzičara.


U vrijeme kada si počinjao ozbiljno da se bavis muzikom, muzička karijera nije pružala svijetlu budućnost. Sada je jasno, nastavio si tim putem i uspjeo postavši cijenjeni muzičar. Koji bi momenat izdvojio kao presudan i odlučujući u odabiru muzike kao životnog opredjeljenja?
Takav momenat ne postoji, jer je moja porodica oduvjek gajila veliku ljubav prema muzici, tako da sam u petoj godini dobio klavir, sa sedam krenuo u muzičku školu, a sa devet samoinicijativno počeo uporedo sa klavirom da sviram gitaru. Možda zvuči nevjerovatno, ali ja sam već u osnovnoj školi želio da se bavim popularnom muzikom. Iako sam kasnije upisao i elektrotehnički fakultet, potajno sam jedva čekao da počnem ozbiljno da sviram i pravim muziku. Prve profesionalne nastupe sam imao sa 15 godina, i tada shvatio da sebe u budućnosti vidim na bini a ne u kancelariji ili bilo kojem drugom mjestu. Nisam puno ni razmišljao o teškoćama takvog života, jer ako želite da živite od svog rada treba iskreno i puno da se radi bilo čime da se bavite. A još ako ne volite to što radite, onda mislim da je to veliki problem. Uvjek sam vjerovao da ako dobro i iskreno radim svoj posao neće biti problema. Problema naravno uvjek ima, ali ako uspijete da se prilagodite trenutnim potrebama u profesiji, onda može od muzike lijepo da se živi čak i u kriznim vremenima, kroz kakva smo mi često prolazili. Tako sam ja pored jazz i fusion muzike kojom volim da se bavim, morao ponekad da kreiram i neku manje umjetnički vrijednu ali komercijalniju i popularniju muziku. Dobra strana svega toga je veliko iskustvo koje sam stekao, svirajući sa muzičarima raznih profila, kao i povjerenje koje uživam kod kolega. Tako da je sada sve mnogo lakše.

Na koje si poteškoće nailazio krčeći svoj put?
U početku, to je uglavnom bio nedostatak opreme i manjak muzičara sličnog afiniteta...kasnije je
to bilo neslaganje sa članovima benda oko muzičkog pravca, a onda kada sam debelo zagazio u
profesionalne vode, to je bila recimo visina honorara, način isplate, nalaženje angažmana, razne sujete i svađe, koje su sastavni dio svakog posla ali o tome ne bih pisao, i na kraju pronalaženje transporta sa jednog na drugi kraj zemlje da bih stigao na koncerte sa različitim izvođačima...ali to su slatke poteškoće, jer je dobar osjećaj svirati sa priznatim muzičarima pa su i te poteškoće zanemarive u odnosu na osjećaj muziciranja na prepunim koncertima

Kakav je život profesionalnog muzičara na Balkanu?
Ja se ne žalim, volim da kažem da sam zadovoljan. Ali ipak, naš posao nije ni izbliza isplativ kao u razvijenijim zemljama, međutim, tako je vjerovatno i u drugim profesijama. Muzičar koji odsvira nekoliko instrumenata na vrlo slušanim pločama može u drugim zemljama vrlo udobno da živi samo od tantijema i autorskih prava. Kod nas još uvjek to nije moguće, ali situacija se po tom pitanju popravlja. Na balkanu je muzička svijest vrlo razvijena, na žalost više u pravcu komercijalne i folk muzike, ali na našim prostorima ima vrlo kvalitetnih muzičara, tako da ko želi da se bavi muzikom ima veliki izbor. Na žalost, kvalitet je uglavnom obrnuto proporcijonalan materijalnom uspjehu, tako da mladi dobri autori i bendovi uglavnom samo razmišljaju kako da svoj talenat iskoriste u razvijenijem svijetu. Ja sam izabrao da ostanem, i napravim mali kompromis. Da se profesionalno bavim popularnom i komercijalnom, a amaterski jazz i fusion muzikom. I zadovoljan sam

Pored najpoznatijih angažmana (Van Gog, Vlado Georgijev i Đorđe Balašević) aktivno sviraš i u velikom broju bendova koji su žanrovski raznoliki. Koliko je tu bendova i projekata?
To nikad nije stalan broj. Neki bendovi su sezonski ljetni ili zimski, neki su kratkotrajni a neki datiraju još iz devedestih i još traju. Sarađujem sa velikim brojem muzičara tako da se vrlo često družimo ad hoc, na dnevnom nivou, zavisno od potrebe i situacije. Projekata ima dosta, od ozbiljnih jazz-funk kompleksnih kompozicija, do reklama i muzika za filmove. Sada već aktivno razmišljam i da se posvetim nekom autorskom radu u domenu instrumentalne muzike, sa akcentom naravno na bass gitari :)

Da li je ta raznovrsnost žanrova izazovna, uzbudljiva ili nešto treće?
Raznovrsnost je uglavnom izazovna i uzbudljiva, ali i vrlo često naporna. Jer kada se specijalizirate za određenu vrstu muzike i posao, onda sve ide mnogo lakše i po automatizmu. A kada je svaki projekat bitno različit, onda se za svaki posebno pripremam. Recimo, ako radim na nekoj rock pjesmi, onda se pripremam za snimanje električnih gitara, a ako je u pitanju funk, onda snimamo sekciju duvača, a ako radim neku reklamu, za nju je potrebno recimo pribaviti zvuke koraka ili raznih sirena. Ali ja bih uvjek birao raznovrsnost, dok imam energije da se prilagođavam i dok su mi interesntni takvi izazovi.

Koju saradnju bi posebno izdvojio kao najuzbudljiviju?
Rado se sjećam nastupa sa Nigel Kennedy-jem u sava centru u okviru njegovog jazz sessiona poslije klasičnog koncerta i druženja sa njim tih dana. On je vrhunski muzičar svjetski priznat, a sa nama se družio vrlo opušteno kao da se dugo znamo. Približio nam je ukus globalnog muzičkog biznisa a istovremeno ukazao čast da muziciramo sa njim. Takođe, snimanje ploče Vlada Georgieva je bilo izuzetno uzbudljivo, jer svirati bass preko bubnjeva Vinni Colaiute i gitare Dominic Millera je velika čast i privilegija.

I pored velikog broja saradnika, projekata i gostovanja da li postoji neko poseban sa kime bi želio da sarađuješ?
Od nama bližih recimo izdvojio bih Gibonnija, jer ga vrlo cijenim...od svjetskih muzičara, često sam sanjao da sviram sa Stingom...mislim da bih u ovom trenutku najrađe zasvirao sa Jamiroquai

Što se trenutno nalazi na tvojoj muzičkoj polici?
Na prvom mjestu to je švedski bend Dirty Loops. Oni su potpuno novi, svježi i energični, neka muzika koja je meni veoma bliska i draga. Pošto sam uvjek bio ljubitelj interesantnih, novih i čudnih zvukova i atmosfere, izdvojio bih i James Blake-a kao vrlo interesantnog autora

Pored samog sviranja, baviš se i autorskim radom. Da li možemo u budućnosti očekivati neki solo projekat sa isključivo tvojim pjesmama?
Kao što sam već ranije i napisao, to je nešto o čemu sada razmišljam. Mada sam do sada napravio dosta autorskih kompozicija, nikad nisam uspio da ih završim i uobličim u neko cd ili internet izdanje. Ali nikad nije kasno, vjerujem da će doći vrijeme kada će to prirodno da mi se nametne kao prioritet. Nikada nije bilo lakše baviti se snimanjem i uobličavanjem muzike, danas je i jedan dobar laptop dovoljan da se napravi i objavi interesantna muzika. Kao i uvjek, najbitnija je ideja. Kad budem skroz zadovoljan svojim, čućete.

Uradio si fotografiju za omot prvog albuma gitariste Kristijana Đuranovića. Za razliku od muzike, fotografija je vizuelni oblik ispoljavanja umjetnosti. Da li nalaziš vezu između ta dva oblika izraza ili u sebi gajiš još neke vidove umjetničkog ispoljavanja?
Veza je vrlo jaka, i to znaju ljudi koji su probali jedno i drugo. I u muzici i u fotografiji postoje slični principi i pravila, i s obzirom da sam se dosta bavio muzikom, nije mi bilo teško primijeniti znanje iz muzike. Postoje svijetli i tamni motivi, kompresija, kompozicija, čak se neki alati isto zovu...zato mi i predstavlja veliko zadovoljstvo spojiti te dvije umjetnosti. Koliko uspijevam prosudite sami.


Pitao: Nikola Franquelli
Solo fotografije: Doonja Dopsaj

Add a comment

Miki Ristić (Velveti) - Magična moć muzike Lou Reeda

velveti02Kada je riječ o bendu Velvet Underground, možda je najcitiranija izjava Briana Ena, da svako ko je tada, kada je izašao prvi album Velvet Underground and Nico, kupio ploču je napravio i bend.

Add a comment

Read more: Miki Ristić (Velveti) - Magična moć muzike Lou Reeda

Ivan Jurić (St!llness) - Sistem udara nisko

stilnessjuricOd hip hop dvojca evoluirali ste u ovo što danas predstavlja St!lness. Da li je to bila nužna promjena odlaskom jednog MC-a ili nešto drugo?
Ne znam je li bilo nužno, ali osjećao sam potrebu da izvedba pjesama bude žešća. Nisam u to vrijeme mogao naći producenta koji u istovremeno radi hip-hhop, reggae, jungle, drum'n'bass i funk pa je sastavljanje benda i kretanje "ispočetka" bilo jedino logično.

Add a comment

Read more: Ivan Jurić (St!llness) - Sistem udara nisko

Golub (Goblini) - Ima nas... puno

GolubGOBLINIOd prvog našeg intervjua prošlo je 5 godina, tada smo o Goblinima razgovarali kao o istoriji yu muzike, dok ćemo danas govoriti o Goblinima kao jednim od nosioca scene. Za početak, kako ste došli na ideju da se opet okupite, sve je nekako počelo sa dokumentarcem i ŠLF?
Što se tiče naših razloga za ponovno okupljanje, osnovni razlog bila je želja da odsviramo jos šest koncerata u 2010-oj, da uživamo u njima i da se "na pravi način" oprostimo od publike.

Add a comment

Read more: Golub (Goblini) - Ima nas... puno

Podroom (Filip Blagojević) - Nove nade punkcore-a

podroom-nkKad i kako je nastao Podroom i koga sačinjava?
Pa Podroom je nastao prije jedno pola godine da kažem, tj tada smo počeli u punom sastavu raditi probe i stvarati zajedno. U početku bend smo bili ja i basista Che (Vidak Samardžić), ali su se ubrzo priključile gitare Džoni i Peko (Nikola Perovic i Nikola Pekovic) kao i vokal Bare (Balša Barović).

Add a comment

Read more: Podroom (Filip Blagojević) - Nove nade punkcore-a

Willie and the Groundskeepers - U slavu St. Patricka

willieKrajem prošle godine Crna Gora je dobila i prvi klupski bend koji je svoj rad usmjerio ka keltskom podneblju. Za dva dana na Svetog Patrika u nikšićkom NK pubu će imati svoj prvi nastup, a odmah poslije toga će priliku da ih čuje imati i cetinjska publika. O bendu, Keltima i planovima za budućnost smo pričali sa Vidakom Samardžićem – basistom Willie and the Groundskeepersa

Add a comment

Read more: Willie and the Groundskeepers - U slavu St. Patricka

Lovely Quinces - Teško mi je da napišem sretnu pjesmu

lovely quinces 01Dunja Ercegović, poznatija kao Lovely Quinces je svojim pjesmama i EP-em „No Room For Us" opčinila kritiku i publiku u regionu, a i šire što joj je obezbjedilo koncerte po Evropi i SAD-u. U Kotoru na Searocku ona se prvi put predstavila crnogorskoj publici.

Add a comment

Read more: Lovely Quinces - Teško mi je da napišem sretnu pjesmu

Miloš Maslovarić - Budi se Prefix

milosmaslovaricMiloš Maslovarić, aka Prefix je reper iz Bijelog Polja koji je muzičku karijeru započeo 2008. godine u grupi Gerila Kru. Posljednje dvije godine potrošio je radeći na albumu prvijencu koji nosi naziv Budi se Prefix, i koji od 12:00 možete besplatno preuzeti sa našeg portala.

Add a comment

Read more: Miloš Maslovarić - Budi se Prefix

Gužva u 16-ercu - Vrhunac karijere je to što uopće postojimo

guzvaintervjuRecite nam nešto više o nastanku benda?
Bend je nastao početkom 90-ih godina suradnjom trojice prijatelja (Kemo, Muto, Jela) povezanih školom i zajedničkim interesima (muzika). Nakon faze akustičnih gitara i pojave prvih pjesama okupio se i ostatak benda te su krenule svirke i prvi demo snimci.

Add a comment

Read more: Gužva u 16-ercu - Vrhunac karijere je to što uopće postojimo

Ian Murdock (The Defects) - Belfast Punk

defects22The Defects su bend iz stare garde punkera. Njnihova glavna aktivnost pada u zlatno doba ovog žanra. Pokrenuli su se 1979. godine, a pet godina kasnije završili karijeru. Tako je ostalo sve do prije četiri godine kada su se ponovo aktivirali i u međuvremenu snimili još jedan, drugi album. O bendu i još ponečemu kratko smo porazgovarali sa osnivačem i frontmenom Defectsa Ian Murdockom.

Add a comment

Read more: Ian Murdock (The Defects) - Belfast Punk

Morrissey

Steven Patrik Morrissey je stigao do brojke 11 kada je njegova solo diskografija u pitanju. Nakon tri godine starog albuma "World Peace Is None of Your Business", stiglo je i novo ostvarenje, bučnije i oštrije nego prethodno - "Low In High School"