mulj.net

crnogorski muzički portal

Sun11192017

Last updateSun, 19 Nov 2017 8pm

Battlecross – Prolivanje metal strasti i duše

battlecrossphoto01Seljački treš metal iz Mičigena', tako bend Battlecross opisuje svoju muziku, koja je za kratko vrijeme osvojila metalce sa 4 strane svijeta. Pojaviti se 2011., snimiti 2 albuma, izdati ih za kuću kakva je Metal Blade, biti na turneji sa svjetskim metal mudima...

Add a comment

Read more: Battlecross – Prolivanje metal strasti i duše

Neno (Titos Boys) - U borbi protiv medijskog i političkog fašizma

titos bojs-promo-photoRecite mi nešto više o polecima benda?
Počeli smo kao bilo koji srednjoškolski bend davne 1997. kod mene u sobi. Ja sam imao posuđenu gitaru od jednog starijeg frika koji je toliko bio spržen od acida da nije mogao držat cigaretu pravilno a kamoli gitaru, bila je to neka kopija ibaneza, svjetlucavo zelena, glam rock totalni.

Add a comment

Read more: Neno (Titos Boys) - U borbi protiv medijskog i političkog fašizma

Dukat (Stray Dogg) - Suočavanje sa samim sobom je proces

bvest-2297Nakon Kotora i Nikšića, evo vas i u Podgorici. Jesmo li propustili neki od dosadašnijh nastupa? Koliko ste uopšte očekivali od probijanja u ovdašnjim klubovima?
Nismo između ništa svirali u Crnoj Gori, i ovo je prvi put da dolazimo u Podgoricu. Iako je to naša želja već duže vreme, tek sada smo uspeli da se dogovorimo i nađemo prostor.

Kako se čini, vaša muzika se fino „primila" kod nas. Sada evo i dvije noći u Podgorici. Šta mislite da je bilo ključno za ovakav razvoj stvari?
Nisam siguran, ali očigledno je odjek iz Beograda lako stigao do Podgorice, i reklo bi se po broju publike koja će doći, da je posle Beograda ovo grad u kojem imamo najveću popularnost, što me baš raduje.

Ne samo Stray Dogg, već cijela jedna generacija bendova koji gaje amerikanu i slične „pravce" stasala je poslednjih godina. Čemu zahvaliti na ovakvoj popularnosti?
Neki bendovi su otvorili taj put, i onda smo se pojavili mi, mlađa generacija koja se nadogradila na taj zvuk, i sada imamo već pravu scenu. Mislim da je postojanje cele te scene zapravo napravilo i publiku. Ima dosta bendova u celom regionu koji sviraju i pevaju tu takozvanu amerikanu.

Ko su vaši favoriti u regionu kada je ta scena u pitanju?
Ana Ćurčin je nesvakidašnji talenat, tu su i koleginice iz Hrvatske melanholična Irena Žilić i energična Lovely Quinces, ali i Denis Katanec, koji iako peva na maternjem jeziku peva o Bizonima i Pejotlu pa sigurno mora biti i deo ove naše amerikana scene.

Na čemu je uopšte odrastao Stray Dogg? Koja je to muzika, a koja se na prvu loptu ne može uhvatiti kroz vaše pjesme, kanalisala put?
To su sa jedne strane američki kantautori poput Neil Younga, Ryan Adamsa, Jeff Buckley, sa druge britanski poput Bert Janscha, Nik Drake-a, ili Jackson C Franka (kojeg smatram delom britanske scene), i onda na kraju imamo i uzore koji nemaju neposredno veze sa mojom muzikom, ali su definitivno veliki uticaji a to su bendovi poput Led Zeppelina, Oasis, i recimo Radiohead.

Pričanje priča je možda vaše glavno oružje. Koliko je teško uvijek imati zanimljivu priču za ispričati publici?
Zapravo, ja slabo pričam priče, mnogo više ima tog nečeg lirskog u mojim pesmama, bliže britanskoj lirici, ako bih smeo sam svoju muziku da analiziram. Storytelling čini mi se da je bliži američkim kantautorima, a što se tiče tekstova ja se više oslanjam na taj britanski stil.

Kako teče cijelo to iskustvo? Kako nastaje jedan Stray Dogg album?
Mi smo inače trenutno u procesu snimanja albuma, što je naravno, već skoro kraj samog procesa nastanka albuma. Pesme se skupljaju kod mene u folderu 'novi album', par godina, ja donosim te skice na probu, i onda jednu po jednu razrađujemo te pesme zajedno, ceo bend. Kada završimo, imamo album.

S obzirom da pretačeš život u pjesme, koliko je to teško ili možda bolno iskustvo? Donosi li izvođenje takvih autobiografija neko posebno zadovoljenje, ispunjenje...?
Zanimljivo je pitanje, jer je to suočavanje sa samim sobom, isto jedan proces. Kada sam se prvi put susreo sa tim, da uopšte pišem pesme, nisam mogao da prihvatim to. Pisao sam ih još u srednjoj školi, i kada napišem nešto - pocepam, jer me je sramota od sebe samog, nisam doživljajvao sebe na taj način. Vremenom, kada sam shvatio da prosto imam tu potrebu, prihvatio sam to. Onda su došli nastupi, koji su doneli nova pitanja i brige, kakav mora da budeš voajer da bi sad već svima ispred sebe pričao o svojim najintimnijim momentima u životu? To su bili teški trenuci kada sam hteo da ostavim sve ovo, međutim i to se prevaziđe. Nauči čovek da se ubaci u svoj svet, zažmuriš i pevaš, i pokušaš da se vratiš u te trenutke o kojima si pisao. I to je sve. Iako, i dalje kada se završi svirka, ponekad me boli glava od svega toga.

Jedan ste od sastava koji je prednosti interneta veoma dobro znao da iskoristi. Šta mislite o cijeloj priči oko online izdavaštva i promjenama koje je svjetska mreža unijela u muzičku produkciju?
Mislim da samo treba ići u korak sa vremenom, i da treba koristiti internet kao glavno oružje za promociju.

Dva vaša albuma su upravo preko interneta stigla do publike. Šta će biti sa trećim i važnije pitanje kada će biti treći?
To ćemo videti, to nam je glavno pitanje sada, i glavne dileme. Svakako ćemo pokušati da sa ovim trećim albumom i zvanično izađemo 'napolje'.

Lisa Hannigan, Devendra Banhart, kako je došlo do ovih saradnji?
Samo muzikom, i jednom finom porcijom sreće.

Šta publika može očekivati od dvije podgoričke noći koje nas očekuju?
Dve dobre svirke, i jaku energiju koju donosimo, i koja se uvek napravi kad sviramo negde prvi put, pred punom salom, jedva čekamo da dođemo!

Add a comment

Šank - Naša priča

shankKako je nastao Šank?
Šank je nastao 2010. u kasno proljeće sasvim slučajno. Iz ideje sviranja novovalnih obrada našli smo se na probi, no umjesto obrada na prvoj probi smo spontano napravili nekoliko stvari poput kasnije snimljenih "Ne odustajem" i "Grad je naš". Bili smo željni svirke. Nakon toga više nismo mogli stati.

Za kratko vrijeme postal ste oslonac pank scene u Hrvatskoj. Šta mislite zbog čega je to tako?
U vrijeme kada smo počeli scena je bila na dosta niskim granama. Novih bendova a samim time i novih pjesama je bilo u tragovima, ljudi su bili željni nečega novoga, nečega aktualnoga. Pojavili smo se čini se u pravom trenutku.

Ko je najviše uticao na vas, i kako bi odredili vašu muziku?
Glazbeno gledano utjecaji su stvarno široki. Nikada se nismo ograničavali sa muzikom i dan danas slušamo apsolutno sve što nam prija uhu. Vjerujemo da je i muzika koju stvaramo nekakav spoj svega toga prožet tekstovima iz nekakve naše priče. Naravno, punk je tu odigrao najveću ulogu i tu se osjećamo svoji na svome.

Šta vas inspiriše da pišete tekstove?
Upravo ta nekakva naša priča. Ne postoji univerzalna šablona. Svaki dan donosi neki novi osjećaj, a dio toga postane i pjesma. Apsolutno svi sudjelujemo u pisanju tekstova, pa je samim time velika i raznolikost tema. Od ljubavi preko osobnih demona do stanja u društvu. Nema tu nekakve velike filozofije i skrivene poruke u tekstovima. Često čujemo od ljudi da je to upravo ono što bi i oni sami rekli. Jedina je razlika što smo mi dobili priliku da te misli i uglazbimo.

Šta mislite o pank sceni u Hrvatskoj?
Punk više nije isključiv i samim time je scena iznimno široka, a i publike je iz toga razloga više nego posljednjih godina. Iako podrška izdavača i medija ne postoji, tu je internet koji priliku daje svima. Bendovi i publika su to prepoznali i stvoren je jedan jako lijepi odnos koji je iznjedrio i nekoliko odličnih bendova. Uvijek rado spomenemo Mašinko kao možda najpozitivniji primjer te, nazovimo ju, nove internet punk scene.

Kakav je odnos medija prema vama?
Odnosa zapravo i nema. Na prste jedne ruke možemo nabrojati portale koji su nas spomenuli, a i to se svelo na nekoliko entuzijasta koji pišu izvještaje sa koncerata i recenzije albuma. Iznimka je časopis Rolling Stone koji je jedini medij na toj višoj, pomalo i mainstream razini, koji nam je posvetio više prostora i uvrstio nas u najbolja izdanja regije za 2013. Za ostale medije, prije svega radio i televiziju smo se pokazali kao nepodoban bend na kojem se ne može zaraditi, pa je i odnos sukladan tome. Dok su mediji takvi kakvi jesu, čak nam je i drago da odnosa nema. Nadamo se da će u budućnosti na vodeća mjesta kako države tako i medija zasjesti pametni ljudi naše generacije i da će se situacija za društvo a tako i za bendove promijeniti na bolje. Dok se to ne dogodi borba se nastavlja bez njih.

Do sada ste odradili veliki broj koncerata. Ima li neki poseban koji bi izdvojili?
Nama najdraži koncerti su uvijek oni na domaćem terenu u prisnoj atmosferi gdje udruženih snaga sa prijateljima sviramo do iznemoglosti. Međutim, čitateljima je možda zanimljivija priča kako smo svirali primjerice sa Cock Sparrerima, Dropkick Murphysima i Perkele. Naravno, poseban osjećaj stvara i posjet susjednim zemljama gdje susrećemo ljude koje inače ne bismo imali prilike upoznati.

Internet i pank. Šta mislite o toj relaciji?
I iz prošlih pitanja se može prepoznati kako je internet imao ključnu ulogu u prepoznavanju Šanka. Iz tog vlastitog iskustva internet predstavlja više nego pozitivnu stvar. Svatko ima priliku bez censure izraziti svoje mišljenje, što dovodi do zaista svakakvih izljeva sranja, no zar to i nije poanta punka?

Počeli ste snimanje novog albuma. Šta možemo očekivati?
Obzirom da albume radimo praktički jednom godišnje, nekakvi revolucionarni skokovi ne postoje. Kratko je to vrijeme da bi se u glavi dogodile drastične promjene, pa zato svaki album dijeli dosta toga zajedničkoga sa prethodnim. Takođe i četvrti album biti nastavak priče sa"Treće runde", no usporedi li ga se sa prvim albumom, razlika je očita. I dalje je tu naravno snaga i melodija, uz jednu malo mračniju notu koja valjda dolazi sa godinama i negativnim iskustvima koja ista nose. Najveća promjena je što ovaj puta album snimamo sami u svojoj garaži, što će se sigurno osjetiti na zvuku. Kako će se osjetiti, to će i za nas biti iznenađenje.

Planirate li neki tour kao promociju?
Konkretni tour radi poslova nismo u mogućnosti organizirati, no dobri ljudi kojima se sviđa to što radimo rado nas zovu u svoja rodna mjesta što na kraju rezultira čak i solidnim brojem koncerata. Promocija albuma će se vjerojatno odvijati na isti način, pozovete nas i mi dođemo.

Hvala za intervju. Nadam se da se uskoro vidimo u Crnoj Gori!
Hvala na pitanjima i na interesu za ono što radimo. Obzirom da je Crna Gora još jedina država ovog govornog područja u kojoj nismo bili, a želja nam je definitivno i vas upoznati. Kao što sam rekao, vi pozovite a mi ćemo doći! Pozdrav svim čitateljima dobre volje!


ĐorđepunX

Add a comment

Karlo Horvat (Kryn) - Pisanje pjesama kao odušak

kryn bandImali smo priliku da se upoznamo sa Krynom uživo, pa te neću pitati da nam posebno predstavljaš sastav. Radije bih da čujem neke stvari iz prošlosti benda: koji su ključni momenti da Kryn (na pocetku dobrih 5 godina kao Downfall) postane ovako kreativno i tehnički dominantan metal bend u regionu? Koliko je značajno to što je praktično ista ekipa na okupu više od 10 godina, od samog početka?
Pozdrav fanovima iz Crne Gore i čitateljima portal Mulj. Pa ja bih kao ključan moment naveo to nekakvo "sazrijevanje" u glazbenom smislu. Otvorili smo vrata i drugim glazbenim utjecajima i rekli sami sebi da idemo probat napraviti nešto stilski drugačije, raznovrsnije ali nikako ne izgubiti na teškom zvuku i energiji. Pa to što smo svi od početka na okupu ide samo u prilog. Razumijemo dobro jedni druge... to ti je kao veza.

Add a comment

Read more: Karlo Horvat (Kryn) - Pisanje pjesama kao odušak

Uroš Đorđević (Stvor) - Takmičarski duh ubija muziku

stvor intervuJedan od najperspektivnijih, a stažom mladih, bendova u Srbiji – Stvor, posjetio je naše krajeve. Kažu da su se dobro proveli I da bi rado opet došli. Nastao na ostacima benda 'Cannot', Stvor gazi ka prvom albumu, prva dva singla su već podigli prašinu, a ono se i kaže – za dobrim konjem...

Add a comment

Read more: Uroš Đorđević (Stvor) - Takmičarski duh ubija muziku

Dabo (Punkreas) – United We Stand

dabo1388160 158956358798039Pankreas je jedan od rijetkih bendova koji guraju onu staru dobru priču - svirati što više, pa iako nema zarade, kaliti se i unapređivati. Koliko je to politika Punkreasa, a koliko neminovnost?
To je "politika" Punkreasa i moje mišljenje je da bi trebalo to da bude "politika" svakog benda koji želi da napreduje u bilo kojem smisllu

Najavili ste i nove evropske datume početkom maja. Kako izgleda jedan klasični pohod balkanskih pankera na ostatak starog kontineta?
Pa da, opet spremamo mini-ljetnji-tour, što nam sad dođe već kao neka mala tradicija. Propisno se što bi nikšićani rekli "iscimamo" da organizujemo te nastupe van granica Crne Gore.

Add a comment

Read more: Dabo (Punkreas) – United We Stand

Srđa Simunović (DST) – Dugo putovanje u noć

dstsrdjaZa početak, s obzirom da ste izdržali sve ove godine i ono što su one donijele, kakav je to bio put?
Pitanje je da li smo izdržali, još uvijek trpimo. A dokaz našeg upregnutog trpljenja je i novi album. Da smo izdržali više bi ćutali, manje stvarali. Tuneli mraka su putevi koji svi vode u jedan ako stvarnost nije u nama, kao oaza da se očuvamo u ovakvom svijetu.

Kakve su tvoje impresije na početak devedesetih, okruženje i početak cijele vaše priče?
Devedesete su na početku mogle biti divne godine. Krenuli smo u srednju školu i zdravo planirali budućnost. A onda je počela noćna mora. Za nas mlade i neiskusne se činilo da je neko baš preko noći upalio mrak. I taj mrak se vije nad našim prozorima svaki put ujutro kad se ponadamo da će nas dočekati vedro jutro. Međutim, organizovali smo se u DST vesla da se lakše probijamo kroz tu gustu, tešku maglu koja se sručila na nas kao olovni zastori.

Sada je tu i novi album. Njegova atmosfera za neke je možda neočekivana. Kako vidite taj proces?
O procesu je teško pričati. Ožiljci i skup utisaka kao pečat jednog vremena se često u reminiscenciji sudaraju, a dešavanje nastalih pjesama je posledica njihove duge borbe, i uz priliv naše konstantno predivne svakodnevice stvara jasan osjećaj. Nakupljene gorčine. A ako je atmosfera možda za neke neočekivana lagali bi da je drugačija. Naše riječi i stvaranja su posledica naših života, kao reakcija upropaštene generacije, kao i dugi niz sledećih. Nažalost.

Album je gotovo konceptualni. Donosi i obrađuje jednu kompaktnu cjelinu, izdijeljenu i donesenu kroz različite teme. Ukazuje li to na neke buduće pravce kojim bi se DST mogao kretati?
Odgovor je vrlo jednostavan. Kakvo vrijeme takve naše pjesme. Pečat i DNK DST-a su stvorile pjesme Nervni Slom, Osuđeni, Vatra i druge, one stare iskrene stvari nastajale kao posledica onog vremena. Ove nove su samo logičan nastavak stvari. Uz dodatak nakupljenog iskustva i podužom pauzom između prethodnog i novog albuma, koja je uticala da i stvaralački postanemo zreliji. Znači staramo. A budućnost DST-a ćemo prepustiti budućnosti. Reagujemo kad se utemelji osjećaj u nama koji dolazi iz srca vremena koje nas okružuje i stvara uslove da djelamo. Jedino šta se može očekivati, to je - vatreno.

Nijeste poznati po danas sveprisutnim marketinškim pomagalima, ali opet neke su pjesme postale himne i našle svoj put. Možeš li prokomentarisati.
Služimo našim pjesmama i to je publika prepoznala u nama. Nadamo se iskrenost i direktnost. Mi smo bend koji dolazi iz vrućih srca svih nekih nas koji samo zajedno činimo cjelinu. I ona se ne da raspolutiti. DST je ključala krv hiljada nas. Naš zaštitni omotač je upravo publika, zato trajemo i toliko istrajamo. I kada su naše pjesme bile zaobilažene po medijima i kada smo skoro bili i zabranjeni istrajnost našeg puta nas je učinila nezabilazno prisutnim. E to je bila borba. I još uvijek traje.

Ima li kakvih povratnih reakcija, iako je možda rano za to, s obzirom da je album svoj digitalni oblik dobio tek prije nekoliko dana?
Iskreno, ne očekujemo puno. Glas ovog albuma nijesmo mogli progutati u sebi. Nametao se da bukne iz nas i takvog smo ga i pustili, znajući ipak da su hitovi njegova najbolja reklama. Međutim, ovaj put ih nema. A i kako bi mogli reklamirati - stvarnost je u nama? Sama ideja albuma bi se sukobila u toj marketinškoj oblandi. Ovaj put je izazov bio sjebani DST tj sjebanost naših osjećanja koja se nijesu mogla obuzdati i zbog toga takva atmosfera dominira na albumu. Onaj čija priča počinje ne jutrom nekog novog dana, već onim kao nastavak jednog istog, upropaštenog konstantnog nekog juče. Uporno gledajući kako se nameće samo jedna staza koja vodi nekud put ogrijanog proplanka, a iza kojeg zjapi ponor.

„Stvarnost je u nama" se pojavio i na CD-u, sada i kao digitalno izdanje. Uspjeli ste ga plasirati u tri države regiona. Kakav je dalji život novog albuma?
Mučan. U borbi kao i naš put. Ali vidjećemo. Možda smo mi ovaj put ti koji su promašili. Samo da ne produžimo. Ali nekako uvijek najviše vjerujemo stvarima koje iznutra gore. To čini DST živim i uvijek na frontu za - konačno zrak. Ipak, shvatili smo da je on jedini u nama.

Moram pitati kada će se desiti zvanična promocija i kada će publika čuti album u cjelosti uživo?
Uskoro. Ipak smatram s obzirom da se album tek ovih dana pojavljuje na netu kao besplatan download da je potrebno da ljudi prvo opipaju njegov puls, osjete koliko ih album dotiče i u konačnom da l' im se sviđa. Pa ako te pjesme dožive kao bliske, da ih zajedno i otpjevamo. To nam je cilj.

Add a comment

Smuk (Zbogom Brus Li) - Teško je izbeći zvuk tambure

smukdsc 7293Kada i kako si se zainteresovao za rock and roll i ko je imao najviše uticaja na tebe?
Moje interesovanje za pop rok muziku počinje u osmom razredu osnovne škole. Stari je imao gomilicu dobrih ploča od kojih sam najradije slušao The Rolling Stones, The Kinks, Johnny Winter-a...

Add a comment

Read more: Smuk (Zbogom Brus Li) - Teško je izbeći zvuk tambure

Gallero (Thell Barrio) – Širimo porodicu

galleroMeksička udarna metal snaga, bend Thell Barrio, iz dana u dan osvaja svjetsku scenu. Beskompromisni metal, prožet hardcore-om, deathcore-om i ostalim pravcima, jednostavno su nazvali 'latin-core'. Najvažnije im je, kažu, da šire bratstvo, koje je poteklo iz ruina grada Zapopana 2005. godine. Momci su do sada snimili 2 albuma, imaju 3 zvanična video spota, od kojih ih je 'Mi verdadera familia' izbacio iz sjene malog meksičkog benda. Thell Barrio nastupa sa maskama, u bendu, osim klasične postavke imaju i perkusije, a pjevač Gallero za Mulj priča o iskustvima i kratkom putu do 2 evropske turneje i nastupa sa svim bendovima, koji su ikada značili nešto u metalu.

Kakav je status Thell Barrio-a trenutno? Da li ste postali svjetski prepoznat bend?
Thell Barrio je fokusiran na nove projekte u budućnosti. Uskoro treba da izbacimo album, na kojem će biti novih stvari, ali i nekih rimejka naših najpoznatijih pjesama, koji će se zvati 'Latino'. Ne osjećamo se popularnim, iako se naša muzika sluša sve više, u različitim djelovima svijeta. To za nas znači da se naša porodica, naš kraj širi.

Da li vam je čudno to što dolazite iz Latinske Amerike, tekstovi su na španskom, a opet mnogo ljudi vas sluša?
Možda izgleda čudno, ali ne bi trebalo tako da bude. Kad sam ja bio tinejdžer i kad sam slušao sjajnu muziku na engleskom, nijesam razumio tekstove. Međutim, sviđalo mi se i vremenom sam počeo da se identifikujem sa tim svim. U suštini, muzika je univerzalni jezik.

Šta bi preporučio malim bendovima – kako da dođu do velikih festivala i turneje?
Preporučujem im da ne razmišljaju puno o tome. Muzika je lični izraz. Mi smo uvijek nastojali da ostanemo vjerni svom radu, a ne onome što ljudi žele da radimo. Kada se mi popenjemo na binu, oni imaju svoju žurku.

Koji bend voliš i da li ste imali turneju sa nekim od njih?
Ima mnogo bendova koje volimo i svi zaslužuju poštovanje. Naša posljednja turneja sa Sworn Enemy-jem je bila najbolja do sada. Svakako da bi bilo sjajno da sa tim momcima ponovo dijelimo binu.

Šta se dešava sa metal scenom u Meksiku? Da li postoji još neki bend, poput vas, koji ima velike svirke?
Naravno. Meksička scena raste. Imamo odlične, kvalitetne bendove, koji dižu prašinu i imaju turneje po Evropi i Americi. Na primjer: HERE COMES THE KRAKEN, ALL MISERY, BENEATH THE HORROR, ENOUGH HAS BEEN SAID, FROZEN REMAINS, ACIDITY AND LAST VICTIM su vrijedni pomena.

I, na kraju, da li znaš gdje je Crna Gora i ako znaš, da li se možemo nadati da ćemo vas vidjeti uskoro?
Naravno. Nadamo se da će nas neko kontaktirati. Bila bi nam čast da dođemo kod vas. To bi bila šansa da proširimo našu porodicu.

Lawrence

Add a comment

Bryan Kienlen (Bouncing Souls) – Pank rok esencija je živa

bryan1304120840577452522 809623 v1Reci mi nešto o počecima benda?
Odrasli smo zajedno u malom gradu u New Jerseyu, skejtovali smo i slušali muziku. Išli na pank svirke zajedno. Osnivanje benda bilo je samo produžetak našeg druženja, i savršen način da se održimo u vremenu kada su svi odlazili na koledže, u vojsku ili ganjali karijere. Još uvijek to radimo, zato što volimo.

Add a comment

Read more: Bryan Kienlen (Bouncing Souls) – Pank rok esencija je živa

Pičvajz - Prodrmajmo sredinu u kojoj živimo

picvajz1Reci mi kako je nastao Pilvajz i koga ga sačinjava?
Pičvajz je nastao iz jake želje za sviranjem, kao i iz potrebe prodrmavanja sredine u kojoj živimo, muzikom koja je autorska i koja zvuči žešće i tvrđe od obrada, recimo EKV-a. U bendu nas je četvorica i to: Stevan Jotić (gitara,glas), Miloš Pavlović, Packe (bas i glas), Danijel Kovačević (gitara) i Žarko Šaronjić (bubnjevi).

Add a comment

Read more: Pičvajz - Prodrmajmo sredinu u kojoj živimo

Bane Vukosavljević (Nafta, ex Džukele) - Ne treba nam lažna publika

11065020 10203758757470362 1887478964 oBane Vukosavljević, gitarista i pjevač nekada kultnog subotičkog benda Džukele, sada uspješno predvodi jednu drugu skupinu. Grupa se zove Nafta, iza sebe ima dva albuma, singlove i sprema novi material. Sa njim smo popričali o radu sa oba benda i još nekim stvarima koje su se izdešavale u poslednji dvadesetak godina.

Add a comment

Read more: Bane Vukosavljević (Nafta, ex Džukele) - Ne treba nam lažna publika

Milan Stefanović (Mud Factory) - Sami svoji menadžeri

milanstefanovicmudfVranjanski Mud factory bukvalno je 'prosuo' sve na Hardcore/metal meeting-u, koji je nedavno održan u Nikšiću i Podgorici. Momci su u Crnoj Gori svirali prvi put. O kakvom bendu je riječ – govore sami za sebe: pobjednici čuvene Zaječarske Gitarijade, vjerovatno jedan od najboljih srpskih metal bendova, a opet skromni, što je vrlina velikih. Mud su: Stefan Milanović – vokal, Nemanja Stanković – bas, Vanja Seneši - bubanj i gitarista Milan Stefanović, koji za mulj priča o bendu, utiscima iz CG i planovima.

Add a comment

Read more: Milan Stefanović (Mud Factory) - Sami svoji menadžeri

Šabi Murvai (Ektomorf) – Mađarski gruv monstrum

ektoorf10892477 76360356704Mađarski Ektomorf od '94-te gradi identitet vodećeg benda u svom žanru. Momci kažu da je u pitanju gruv metal, svjetska javnost ih svrstava u thrash, ali sve je to manje bitno u odnosu na ono šta bend stvara sve ove godine. 11 albuma, EP i jedan akustik album, nastupi na Rock am ring-u Wacken-u, With full force festivalu govore da je Ektomorf jedan od najaktivnijih bendova na svijetu. Porijeklom iz Mađarske, romskog porijekla, žestoki zvuk u svijet su prenijeli iz Njemačke. Sarađivali su sa jednom od najvećih izdavačkih kuća na svijetu, Nuclear blast... Basista, Šabi Murvai, za Mulj priča o muzici, o tome – šta ih pokreće, ali i o socio-političkoj sceni Evrope.

Add a comment

Read more: Šabi Murvai (Ektomorf) – Mađarski gruv monstrum

Dragan Ivanović, basista: Prsti koji zlata vrijede

Dragan Ivanovic 7

Karijera Dragana Ivanovića počinje još od malih nogu, u porodičnom okruženju i od malog Kotora ga je dovela na velike bine, hale i inostranstvo, ali se ne libi da zasvira, za gušt i prijatelje, i pred nekoliko ljudi. Jedno ga uvjek prati – gromoglasni aplauzi, ovacije i potpuna fascinacija publike njegovom umješnošću sviranja. Od popa do jazz-a, i sve između, sve dolazi u obzir kod ovog svestranog muzičara.


U vrijeme kada si počinjao ozbiljno da se bavis muzikom, muzička karijera nije pružala svijetlu budućnost. Sada je jasno, nastavio si tim putem i uspjeo postavši cijenjeni muzičar. Koji bi momenat izdvojio kao presudan i odlučujući u odabiru muzike kao životnog opredjeljenja?
Takav momenat ne postoji, jer je moja porodica oduvjek gajila veliku ljubav prema muzici, tako da sam u petoj godini dobio klavir, sa sedam krenuo u muzičku školu, a sa devet samoinicijativno počeo uporedo sa klavirom da sviram gitaru. Možda zvuči nevjerovatno, ali ja sam već u osnovnoj školi želio da se bavim popularnom muzikom. Iako sam kasnije upisao i elektrotehnički fakultet, potajno sam jedva čekao da počnem ozbiljno da sviram i pravim muziku. Prve profesionalne nastupe sam imao sa 15 godina, i tada shvatio da sebe u budućnosti vidim na bini a ne u kancelariji ili bilo kojem drugom mjestu. Nisam puno ni razmišljao o teškoćama takvog života, jer ako želite da živite od svog rada treba iskreno i puno da se radi bilo čime da se bavite. A još ako ne volite to što radite, onda mislim da je to veliki problem. Uvjek sam vjerovao da ako dobro i iskreno radim svoj posao neće biti problema. Problema naravno uvjek ima, ali ako uspijete da se prilagodite trenutnim potrebama u profesiji, onda može od muzike lijepo da se živi čak i u kriznim vremenima, kroz kakva smo mi često prolazili. Tako sam ja pored jazz i fusion muzike kojom volim da se bavim, morao ponekad da kreiram i neku manje umjetnički vrijednu ali komercijalniju i popularniju muziku. Dobra strana svega toga je veliko iskustvo koje sam stekao, svirajući sa muzičarima raznih profila, kao i povjerenje koje uživam kod kolega. Tako da je sada sve mnogo lakše.

Na koje si poteškoće nailazio krčeći svoj put?
U početku, to je uglavnom bio nedostatak opreme i manjak muzičara sličnog afiniteta...kasnije je
to bilo neslaganje sa članovima benda oko muzičkog pravca, a onda kada sam debelo zagazio u
profesionalne vode, to je bila recimo visina honorara, način isplate, nalaženje angažmana, razne sujete i svađe, koje su sastavni dio svakog posla ali o tome ne bih pisao, i na kraju pronalaženje transporta sa jednog na drugi kraj zemlje da bih stigao na koncerte sa različitim izvođačima...ali to su slatke poteškoće, jer je dobar osjećaj svirati sa priznatim muzičarima pa su i te poteškoće zanemarive u odnosu na osjećaj muziciranja na prepunim koncertima

Kakav je život profesionalnog muzičara na Balkanu?
Ja se ne žalim, volim da kažem da sam zadovoljan. Ali ipak, naš posao nije ni izbliza isplativ kao u razvijenijim zemljama, međutim, tako je vjerovatno i u drugim profesijama. Muzičar koji odsvira nekoliko instrumenata na vrlo slušanim pločama može u drugim zemljama vrlo udobno da živi samo od tantijema i autorskih prava. Kod nas još uvjek to nije moguće, ali situacija se po tom pitanju popravlja. Na balkanu je muzička svijest vrlo razvijena, na žalost više u pravcu komercijalne i folk muzike, ali na našim prostorima ima vrlo kvalitetnih muzičara, tako da ko želi da se bavi muzikom ima veliki izbor. Na žalost, kvalitet je uglavnom obrnuto proporcijonalan materijalnom uspjehu, tako da mladi dobri autori i bendovi uglavnom samo razmišljaju kako da svoj talenat iskoriste u razvijenijem svijetu. Ja sam izabrao da ostanem, i napravim mali kompromis. Da se profesionalno bavim popularnom i komercijalnom, a amaterski jazz i fusion muzikom. I zadovoljan sam

Pored najpoznatijih angažmana (Van Gog, Vlado Georgijev i Đorđe Balašević) aktivno sviraš i u velikom broju bendova koji su žanrovski raznoliki. Koliko je tu bendova i projekata?
To nikad nije stalan broj. Neki bendovi su sezonski ljetni ili zimski, neki su kratkotrajni a neki datiraju još iz devedestih i još traju. Sarađujem sa velikim brojem muzičara tako da se vrlo često družimo ad hoc, na dnevnom nivou, zavisno od potrebe i situacije. Projekata ima dosta, od ozbiljnih jazz-funk kompleksnih kompozicija, do reklama i muzika za filmove. Sada već aktivno razmišljam i da se posvetim nekom autorskom radu u domenu instrumentalne muzike, sa akcentom naravno na bass gitari :)

Da li je ta raznovrsnost žanrova izazovna, uzbudljiva ili nešto treće?
Raznovrsnost je uglavnom izazovna i uzbudljiva, ali i vrlo često naporna. Jer kada se specijalizirate za određenu vrstu muzike i posao, onda sve ide mnogo lakše i po automatizmu. A kada je svaki projekat bitno različit, onda se za svaki posebno pripremam. Recimo, ako radim na nekoj rock pjesmi, onda se pripremam za snimanje električnih gitara, a ako je u pitanju funk, onda snimamo sekciju duvača, a ako radim neku reklamu, za nju je potrebno recimo pribaviti zvuke koraka ili raznih sirena. Ali ja bih uvjek birao raznovrsnost, dok imam energije da se prilagođavam i dok su mi interesntni takvi izazovi.

Koju saradnju bi posebno izdvojio kao najuzbudljiviju?
Rado se sjećam nastupa sa Nigel Kennedy-jem u sava centru u okviru njegovog jazz sessiona poslije klasičnog koncerta i druženja sa njim tih dana. On je vrhunski muzičar svjetski priznat, a sa nama se družio vrlo opušteno kao da se dugo znamo. Približio nam je ukus globalnog muzičkog biznisa a istovremeno ukazao čast da muziciramo sa njim. Takođe, snimanje ploče Vlada Georgieva je bilo izuzetno uzbudljivo, jer svirati bass preko bubnjeva Vinni Colaiute i gitare Dominic Millera je velika čast i privilegija.

I pored velikog broja saradnika, projekata i gostovanja da li postoji neko poseban sa kime bi želio da sarađuješ?
Od nama bližih recimo izdvojio bih Gibonnija, jer ga vrlo cijenim...od svjetskih muzičara, često sam sanjao da sviram sa Stingom...mislim da bih u ovom trenutku najrađe zasvirao sa Jamiroquai

Što se trenutno nalazi na tvojoj muzičkoj polici?
Na prvom mjestu to je švedski bend Dirty Loops. Oni su potpuno novi, svježi i energični, neka muzika koja je meni veoma bliska i draga. Pošto sam uvjek bio ljubitelj interesantnih, novih i čudnih zvukova i atmosfere, izdvojio bih i James Blake-a kao vrlo interesantnog autora

Pored samog sviranja, baviš se i autorskim radom. Da li možemo u budućnosti očekivati neki solo projekat sa isključivo tvojim pjesmama?
Kao što sam već ranije i napisao, to je nešto o čemu sada razmišljam. Mada sam do sada napravio dosta autorskih kompozicija, nikad nisam uspio da ih završim i uobličim u neko cd ili internet izdanje. Ali nikad nije kasno, vjerujem da će doći vrijeme kada će to prirodno da mi se nametne kao prioritet. Nikada nije bilo lakše baviti se snimanjem i uobličavanjem muzike, danas je i jedan dobar laptop dovoljan da se napravi i objavi interesantna muzika. Kao i uvjek, najbitnija je ideja. Kad budem skroz zadovoljan svojim, čućete.

Uradio si fotografiju za omot prvog albuma gitariste Kristijana Đuranovića. Za razliku od muzike, fotografija je vizuelni oblik ispoljavanja umjetnosti. Da li nalaziš vezu između ta dva oblika izraza ili u sebi gajiš još neke vidove umjetničkog ispoljavanja?
Veza je vrlo jaka, i to znaju ljudi koji su probali jedno i drugo. I u muzici i u fotografiji postoje slični principi i pravila, i s obzirom da sam se dosta bavio muzikom, nije mi bilo teško primijeniti znanje iz muzike. Postoje svijetli i tamni motivi, kompresija, kompozicija, čak se neki alati isto zovu...zato mi i predstavlja veliko zadovoljstvo spojiti te dvije umjetnosti. Koliko uspijevam prosudite sami.


Pitao: Nikola Franquelli
Solo fotografije: Doonja Dopsaj

Add a comment

Bojan Slačala (Artan Lili) - Novi zvuk u gradu

bojan10341717 10152839199114416 664719282873966912 nArtan Lili! „Oduvaće vam glavu!", „Otkida!", kao da odjekuje Kraljica Srca. Novi zvuk i novo ime je u gradu. Samo ime kao da je došlo iz glave ili pera Luisa Kerola.

Add a comment

Read more: Bojan Slačala (Artan Lili) - Novi zvuk u gradu

Ivan Jurić (St!llness) - Sistem udara nisko

stilnessjuricOd hip hop dvojca evoluirali ste u ovo što danas predstavlja St!lness. Da li je to bila nužna promjena odlaskom jednog MC-a ili nešto drugo?
Ne znam je li bilo nužno, ali osjećao sam potrebu da izvedba pjesama bude žešća. Nisam u to vrijeme mogao naći producenta koji u istovremeno radi hip-hhop, reggae, jungle, drum'n'bass i funk pa je sastavljanje benda i kretanje "ispočetka" bilo jedino logično.

Add a comment

Read more: Ivan Jurić (St!llness) - Sistem udara nisko

Vladimir Smiljanić (Soulcage) - Na mapi hardcore-a

1525607 761437667219142 1445715140 nLjubitelji i poznavaoci rokenrola u Crnoj Gori čuli su za Gornji Milanovac mahom zbog čuvenih Bjesova, kao što je, vjerovatno, većina srpskih istomišljenika za Nikšić ili Podgoricu čula preko DST-a i Autogenog Treninga. Međutim, ima u Milanovcu, kao i kod nas, još mudonja! Soulcage je hardkor bend, koji na papiru postoji 10 godina, aktivni su manje, pa su zato tek nešto skorije izbacili prvi, full length album. Sirovi HC, dobra produkcija i iskrenost... U par riječi. Na rešetanje Mulja odgovara basista Vladimir Smiljanić.

Add a comment

Read more: Vladimir Smiljanić (Soulcage) - Na mapi hardcore-a

Podroom (Filip Blagojević) - Nove nade punkcore-a

podroom-nkKad i kako je nastao Podroom i koga sačinjava?
Pa Podroom je nastao prije jedno pola godine da kažem, tj tada smo počeli u punom sastavu raditi probe i stvarati zajedno. U početku bend smo bili ja i basista Che (Vidak Samardžić), ali su se ubrzo priključile gitare Džoni i Peko (Nikola Perovic i Nikola Pekovic) kao i vokal Bare (Balša Barović).

Add a comment

Read more: Podroom (Filip Blagojević) - Nove nade punkcore-a

Morrissey

Steven Patrik Morrissey je stigao do brojke 11 kada je njegova solo diskografija u pitanju. Nakon tri godine starog albuma "World Peace Is None of Your Business", stiglo je i novo ostvarenje, bučnije i oštrije nego prethodno - "Low In High School"