mulj.net

crnogorski muzički portal

Wed01242018

Last updateTue, 23 Jan 2018 9pm

William Fitzsimmons - Ako je pjesmama suđeno da izađu iz vas, izaći će

William Fitzsimmons AstraSam si snimio i producirao prvi album. Kakvo je bilo to iskustvo? Da li se prelazak kod velikog izdavača puno razlikuje u odnosu na tvoj raniji način rada?
Postoje pozitivne i negativne stvari za oba načina objavljivanja. Ranije sam mislio da nema ništa bolje nego kada sve radiš sam, pa na taj način možeš i da se izgubiš u radu. Nema stvari koje vam odvraćaju pažnju, niko se ne raspravlja sa vama oko izbora koje pravite. No, na taj način počinjete polako i da ludite. Gubite perspektivu i neminovno počinjete da se vrtite u krug. Rad u studiju sa tehničarima, producentima... ublažava taj problem. Tu već postoji opasnost da se vaša vizija može izgubiti i razvodniti među toliko ljudi koji imaju kontakta sa vašom muzikom. Ključ uspjeha za mene je raditi na oba načina, tako da se ne možete opustiti ili ulijeniti tokom procesa.

Postoji interesantna veza između „Goodnight" i „The Sparrow and the Crow". Poslednja pjesma sa albuma „Goodnight" – „Afterall" čini tu vezu. Možeš li nam pojasniti ovo.
Album „Goodnight" je planiran kao ploča koja bi se bavila razvodom mojih roditelja i mojim načinom da se izborim sa njim. No, u vrijeme kada sam pravio tu ploču, moj brak je bio u veoma lošem stanju. Napisao sam „Afterall" kao neku vrstu obećanja da ću popraviti stvari... No, to nije bilo suđeno. Druga verzija te pjesme (koja se našla na albumu The Sparrow and the Crow prim. aut.) trebala je da pokaže vezu i kontinuitet između ovih događaja – razvoda mojih roditeja i mog razvoda.

Porodica je jedna od tvojih glavnih tema. Koje su to druge velike inspiracije za tvoj rad?
Porodica je definitivno ona najveća. Kada sam počinjao pretpostavio sam da će se to postepeno mijenjati, ali iskreno, što sam stariji, čini se da sve više prostora zauzima u mojoj glavi i srcu. Mimo porodice, pretpostavljam da volim da pišem o stvarima koje me najviše zbunjuju u životu; uobičajeno su to one bolne stvari. Ne radim to da bih ljude rastužio, u stvari mislim da što se više konfrontiraš i hvataš u koštac sa teškim stvarima, više ćeš osjetiti radosti kada se one okončaju.

Radio si sa ljudima sa problemima sa mentalnim zdravljem. Koliko su ovaj posao i tvoje studije uticale na tvoje pisanje?
Posao koji sam obavljao vezan za mentalno zdravlje je jednako važan za moje pisanje danas, kao i onda kada sam još radio tamo prije nekoliko godina. Na zdravlje psihe gledam kao na nešto što se stalno mijenja i što konstantno moramo unaprijeđivati ili u najmanju ruku razumjeti. Niko nikada nije u stanju savršenog zdravlja; stvar je samo u tome što neki ljudi mogu to sakriti bolje od drugih. Ispostavilo se da muzika može biti vrlo efikasan metod za otkrivanje problema, čak i nekih za koje nijeste ni znali da su prisutni.

{youtube}5hlHhSnJWZs{/youtube}

U tvojim pjesmama je puno autobiografskih momenata. Je li teško prosuti ih pred publiku. Da li je to olakšanje ili možda upravo suprotno?
Volim to da radim i nalazim da je to veoma korisno za moj zdrav razum. Veoma mnogo vjerujem u efikasnost katarze i ispovijedi. Zadržavanje sranja u sebi samo pravi veće probleme. Srećan sam što mi je data mogućnost da se rasteretim toliko ličnih stvari pred toliko ljudi. Možda je malo ludo da se tako otvorim, ali radije ću i dalje praviti takve greške nego da završim sa žalom da nikada nijesam imao hrabrosti biti iskren.

Šta smatraš prekretnicom u svojoj karijeri?
Vjerovatno najvažniji momenat je kada me je dobar prijatelj ubijedio da se predam full-time pisanju pjesama. U jednom periodu života sam u isto vrijeme pisao pjesme i radio kao savjetnik, ali nijesam baš davao cijelog sebe ni na jednom od ta dva polja. Tada sam se povezao sa nekim ko mi je dao dobre i časne savjete. To, u kombinaciji sa nekim drugim veoma jasnim znacima u mom životu, reklo mi je da je vrijeme da uzmem gitaru i provedem nekoliko godina putujući i svirajući.

Koliko je internet pomogao tvojoj muzici da dođe do šire publike? Šta misliš o digitalnoj muzici i svemu što je internet donio muzičkoj industriji?
Moj ulazak u svijet muzike desio se tačno u vrijeme kada su stvari tek počele da postaju lude i da se raspadaju sistemi prodavnica ploča, prodaje albuma itd. Da nije bilo ljudi koji skidaju muziku i dijele je, ilegalno ili na drugi način, ja ne bih bio ovdje. Prije dvadeset godina niko ne bi oprobao sreću sa nekim poput mene. Komplikovana je to stvar. Da li muzika ima vrijednost? Apsolutno. Da li je industrija postala pohlepna? Apsolutno. Sa druge strane, gubljenje je vremena da se pretvaramo da se možemo vratiti unazad. Moj posao i dalje ostaje da pišem pjesme najbolje što mogu.

Tvoja poslednja ploča „Lions" je još u etru. Gdje bi je postavio u odnosu na ostatak diskografije i kako ljudi reaguju na nju?
Pa, vjerovatno nijesam najbolja osoba kojoj treba postaviti ovo pitanje, makar kada se radi o pristrasnosti. Lično, obožavam ovaj album i vjerovatno je njegovo snimanje bilo najbolje provedeno vrijeme u studijima. Mislim i da je reakcija odlična. Još uvijek. Dokle god govorim iskreno, čini se da će se ljudi povezivati sa tim. Neki žele samo stare stvari, drugi su uvijek željni novih pjesama. Jednostavno moraš da nastaviš da živiš i ostaneš povezan sa ljudima u svom životu. Ako je pjesmama suđeno da izađu iz tebe, one će izaći.

Ovo je prvi put da dolaziš u Crnu Goru. Šta očekuješ i šta ljudi koji te nijesu slušali uživo mogu očekivati od nastupa?
Veoma sam uzbuđen zbog dolaska, upravo zbog činjenice da nikada ranije nijesam dolazio. Čuo sam nevjerovatne stvari i ne mogu da dočekam da sve to vidim i sam. Kada se radi o koncertu, nemam očekivanja, ili se makar trudim da nemam. Ako misliš previše o tome, nećeš uspjeti uhvatiti momenat i svirati srcem. Moji šoui svakako nijesu rok koncerti, ali ćete uvijek otići sa nekim osjećanjima. To je sve što pokušavam da uradim; da probudim u ljudima one prijeko potrebne osjećaje.

Nova ploča? Planovi?
Upravo sam završio novu ploču. Uradio sam je kompletnu u mom kućnom studiju. Inspirisana je gradom u kom sam odrastao. Planiram da iskoristim vrijeme koje provodim na putu da pišem, jer to do sada nijesam radio. Želim da vidim šta će se izroditi iz te drugačije energije koja nastaje kada se skinete sa scene, veoma kasno uveče i uzmete ponovo gitaru nakon par sati. Ključ je da uvijek treba učiti i razvijati se i dozvoliti i svojoj umjetnosti da uradi to isto

Razgovarao: Dragan Lučić

Add a comment

Karlo Horvat (Kryn) - Pisanje pjesama kao odušak

kryn bandImali smo priliku da se upoznamo sa Krynom uživo, pa te neću pitati da nam posebno predstavljaš sastav. Radije bih da čujem neke stvari iz prošlosti benda: koji su ključni momenti da Kryn (na pocetku dobrih 5 godina kao Downfall) postane ovako kreativno i tehnički dominantan metal bend u regionu? Koliko je značajno to što je praktično ista ekipa na okupu više od 10 godina, od samog početka?
Pozdrav fanovima iz Crne Gore i čitateljima portal Mulj. Pa ja bih kao ključan moment naveo to nekakvo "sazrijevanje" u glazbenom smislu. Otvorili smo vrata i drugim glazbenim utjecajima i rekli sami sebi da idemo probat napraviti nešto stilski drugačije, raznovrsnije ali nikako ne izgubiti na teškom zvuku i energiji. Pa to što smo svi od početka na okupu ide samo u prilog. Razumijemo dobro jedni druge... to ti je kao veza.

Add a comment

Read more: Karlo Horvat (Kryn) - Pisanje pjesama kao odušak

Aleksandar Bogdanović (Parapet) - Prejake svjetlosti

abogdaAleksandar Bogdanović se muzikom bavi od petnaeste godine. Prvi angažman imao je u metal bendu Whited Tears, a zatim i u bendu Marble sa kojima ima snimljene albume. Muzikom nastavlja da se bavi kroz studije savremenog performansa na odsjeku za bas gitaru u Engleskoj gdje snima prvi solo demo materijal od sedam pjesama i svira kao studijski i live muzičar. Nedavno je objavio solo material Vjetrovi dolaze. Sa grupom Marble iza sebe ima 2 albuma, kao I dva solo albuma ,,Vjetrovi dolaze (2013.) I rok operu ,,Divno doba – I čin'' iz 2014. godine. Radi u muzičkoj školi Vasa Pavić u Podgorici. U nedjelju u podne objaviće prvi materijal novog benda - Parapet. Moći će se naći na našoj novoj platformi bucanpas.com

Add a comment

Read more: Aleksandar Bogdanović (Parapet) - Prejake svjetlosti

Dabo (Punkreas) – United We Stand

dabo1388160 158956358798039Pankreas je jedan od rijetkih bendova koji guraju onu staru dobru priču - svirati što više, pa iako nema zarade, kaliti se i unapređivati. Koliko je to politika Punkreasa, a koliko neminovnost?
To je "politika" Punkreasa i moje mišljenje je da bi trebalo to da bude "politika" svakog benda koji želi da napreduje u bilo kojem smisllu

Najavili ste i nove evropske datume početkom maja. Kako izgleda jedan klasični pohod balkanskih pankera na ostatak starog kontineta?
Pa da, opet spremamo mini-ljetnji-tour, što nam sad dođe već kao neka mala tradicija. Propisno se što bi nikšićani rekli "iscimamo" da organizujemo te nastupe van granica Crne Gore.

Add a comment

Read more: Dabo (Punkreas) – United We Stand

Chris Barron (Spin Doctors) - Navučeni na bluz

spin doctorsGotovo 25 godina nakon debi albuma, napravili ste čisti bluz album. Vratili ste se bluzu koji ste svirali na početku karijere. Da li je to bio dug put, i šta vas je navelo da se vratite na početak?
Bio je to zaista dug put, pun uspona i padova. Skupili smo se opet neobavezno, da uradimo koncert za klub u kojem smo nekada svirali, a koji se našao pred zatvaranjem 2001 godine. Vremenom smo sve vise uživali svirajući zajedno.

Add a comment

Read more: Chris Barron (Spin Doctors) - Navučeni na bluz

Smuk (Zbogom Brus Li) - Teško je izbeći zvuk tambure

smukdsc 7293Kada i kako si se zainteresovao za rock and roll i ko je imao najviše uticaja na tebe?
Moje interesovanje za pop rok muziku počinje u osmom razredu osnovne škole. Stari je imao gomilicu dobrih ploča od kojih sam najradije slušao The Rolling Stones, The Kinks, Johnny Winter-a...

Add a comment

Read more: Smuk (Zbogom Brus Li) - Teško je izbeći zvuk tambure

Nikola Puzigaća (grafički dizajner) - Ako je sama onda sva umetnost osta na hard disku

poruke-sa-stavom-nikole-puzNikola Puzigaća je grafički dizajner iz Kikinde sa beogradskom radnom adresom. Njegov umjetnički portfolio je mnogo veliki, a više desetina kompanija širom Evrope, Amerike, Australije i Afrike nose njegov vizuelni identitet. Pobjednik je na više domaćih i mešunarodnih dizajnerskih takmičenja, a tokom svog rada imao je prilike da vizuelno odredi i neka muzička djela.

Add a comment

Read more: Nikola Puzigaća (grafički dizajner) - Ako je sama onda sva umetnost osta na hard disku

Bryan Kienlen (Bouncing Souls) – Pank rok esencija je živa

bryan1304120840577452522 809623 v1Reci mi nešto o počecima benda?
Odrasli smo zajedno u malom gradu u New Jerseyu, skejtovali smo i slušali muziku. Išli na pank svirke zajedno. Osnivanje benda bilo je samo produžetak našeg druženja, i savršen način da se održimo u vremenu kada su svi odlazili na koledže, u vojsku ili ganjali karijere. Još uvijek to radimo, zato što volimo.

Add a comment

Read more: Bryan Kienlen (Bouncing Souls) – Pank rok esencija je živa

Luka (Willie & the Groundskeepers) - Opet neka borba sa vjetrenjačama

willieinter2Za početak reci nam kako je prošla promocija spota?
Odlično. Dužan sam da se i ovim putem zahvalim cijeloj ekipi koja je vrijedno radial na spotu i drugarima koji su nam pomogli oko promocije.

Add a comment

Read more: Luka (Willie & the Groundskeepers) - Opet neka borba sa vjetrenjačama

Bane Vukosavljević (Nafta, ex Džukele) - Ne treba nam lažna publika

11065020 10203758757470362 1887478964 oBane Vukosavljević, gitarista i pjevač nekada kultnog subotičkog benda Džukele, sada uspješno predvodi jednu drugu skupinu. Grupa se zove Nafta, iza sebe ima dva albuma, singlove i sprema novi material. Sa njim smo popričali o radu sa oba benda i još nekim stvarima koje su se izdešavale u poslednji dvadesetak godina.

Add a comment

Read more: Bane Vukosavljević (Nafta, ex Džukele) - Ne treba nam lažna publika

Zoran Marinković (Bjesovi) - Među nama treba još svetlosti odozgo

zoranmarBjesovi su već dobro poznati i česti gosti u našim krajevima. Nakon što su sa nekoliko odličnih albuma prebrodili devedesete, u dvijehiljadite su ušli sa nešto modernijim zvukom i setovima novih ubitačnih numera.

Add a comment

Read more: Zoran Marinković (Bjesovi) - Među nama treba još svetlosti odozgo

Šabi Murvai (Ektomorf) – Mađarski gruv monstrum

ektoorf10892477 76360356704Mađarski Ektomorf od '94-te gradi identitet vodećeg benda u svom žanru. Momci kažu da je u pitanju gruv metal, svjetska javnost ih svrstava u thrash, ali sve je to manje bitno u odnosu na ono šta bend stvara sve ove godine. 11 albuma, EP i jedan akustik album, nastupi na Rock am ring-u Wacken-u, With full force festivalu govore da je Ektomorf jedan od najaktivnijih bendova na svijetu. Porijeklom iz Mađarske, romskog porijekla, žestoki zvuk u svijet su prenijeli iz Njemačke. Sarađivali su sa jednom od najvećih izdavačkih kuća na svijetu, Nuclear blast... Basista, Šabi Murvai, za Mulj priča o muzici, o tome – šta ih pokreće, ali i o socio-političkoj sceni Evrope.

Add a comment

Read more: Šabi Murvai (Ektomorf) – Mađarski gruv monstrum

Damir Dolmagić (Inbox) - Sistem ne treba shvatati skroz ozbiljno

inbox Grupa Inbox formirana je 2007. godine. Početkom 2008. godine započinju sa snimanjem albuma prvijenca u saradnji sa Milanom Đurđevićem ključnom figurom grupe Neverne Bebe, kome je povjerena i produkcija albuma, a koji je odsvirao i kompletne klavijaturske dionice.

Add a comment

Read more: Damir Dolmagić (Inbox) - Sistem ne treba shvatati skroz ozbiljno

Bojan Slačala (Artan Lili) - Novi zvuk u gradu

bojan10341717 10152839199114416 664719282873966912 nArtan Lili! „Oduvaće vam glavu!", „Otkida!", kao da odjekuje Kraljica Srca. Novi zvuk i novo ime je u gradu. Samo ime kao da je došlo iz glave ili pera Luisa Kerola.

Add a comment

Read more: Bojan Slačala (Artan Lili) - Novi zvuk u gradu

Pas Manit - Ljepota je u oku posmatrača

pasmanit-interMarko Janjušević je muzičar i likovni umjetnik iz Nikšića. U muzici je već neko vrijeme kroz rad sa bendom Manitou u kom ima ulogu frontmena. Osim toga izražava se i kroz alter ego – Pass Manit čiji se prvi video upravo danas premijerno zavrtio na našem portalu. Ethiopia je najavni singl albuma „Zion" koji Pass Manit uskoro objavljuje.

Add a comment

Read more: Pas Manit - Ljepota je u oku posmatrača

Vladimir Smiljanić (Soulcage) - Na mapi hardcore-a

1525607 761437667219142 1445715140 nLjubitelji i poznavaoci rokenrola u Crnoj Gori čuli su za Gornji Milanovac mahom zbog čuvenih Bjesova, kao što je, vjerovatno, većina srpskih istomišljenika za Nikšić ili Podgoricu čula preko DST-a i Autogenog Treninga. Međutim, ima u Milanovcu, kao i kod nas, još mudonja! Soulcage je hardkor bend, koji na papiru postoji 10 godina, aktivni su manje, pa su zato tek nešto skorije izbacili prvi, full length album. Sirovi HC, dobra produkcija i iskrenost... U par riječi. Na rešetanje Mulja odgovara basista Vladimir Smiljanić.

Add a comment

Read more: Vladimir Smiljanić (Soulcage) - Na mapi hardcore-a

Battlecross – Prolivanje metal strasti i duše

battlecrossphoto01Seljački treš metal iz Mičigena', tako bend Battlecross opisuje svoju muziku, koja je za kratko vrijeme osvojila metalce sa 4 strane svijeta. Pojaviti se 2011., snimiti 2 albuma, izdati ih za kuću kakva je Metal Blade, biti na turneji sa svjetskim metal mudima...

Add a comment

Read more: Battlecross – Prolivanje metal strasti i duše

Neno (Titos Boys) - U borbi protiv medijskog i političkog fašizma

titos bojs-promo-photoRecite mi nešto više o polecima benda?
Počeli smo kao bilo koji srednjoškolski bend davne 1997. kod mene u sobi. Ja sam imao posuđenu gitaru od jednog starijeg frika koji je toliko bio spržen od acida da nije mogao držat cigaretu pravilno a kamoli gitaru, bila je to neka kopija ibaneza, svjetlucavo zelena, glam rock totalni.

Add a comment

Read more: Neno (Titos Boys) - U borbi protiv medijskog i političkog fašizma

Dukat (Stray Dogg) - Suočavanje sa samim sobom je proces

bvest-2297Nakon Kotora i Nikšića, evo vas i u Podgorici. Jesmo li propustili neki od dosadašnijh nastupa? Koliko ste uopšte očekivali od probijanja u ovdašnjim klubovima?
Nismo između ništa svirali u Crnoj Gori, i ovo je prvi put da dolazimo u Podgoricu. Iako je to naša želja već duže vreme, tek sada smo uspeli da se dogovorimo i nađemo prostor.

Kako se čini, vaša muzika se fino „primila" kod nas. Sada evo i dvije noći u Podgorici. Šta mislite da je bilo ključno za ovakav razvoj stvari?
Nisam siguran, ali očigledno je odjek iz Beograda lako stigao do Podgorice, i reklo bi se po broju publike koja će doći, da je posle Beograda ovo grad u kojem imamo najveću popularnost, što me baš raduje.

Ne samo Stray Dogg, već cijela jedna generacija bendova koji gaje amerikanu i slične „pravce" stasala je poslednjih godina. Čemu zahvaliti na ovakvoj popularnosti?
Neki bendovi su otvorili taj put, i onda smo se pojavili mi, mlađa generacija koja se nadogradila na taj zvuk, i sada imamo već pravu scenu. Mislim da je postojanje cele te scene zapravo napravilo i publiku. Ima dosta bendova u celom regionu koji sviraju i pevaju tu takozvanu amerikanu.

Ko su vaši favoriti u regionu kada je ta scena u pitanju?
Ana Ćurčin je nesvakidašnji talenat, tu su i koleginice iz Hrvatske melanholična Irena Žilić i energična Lovely Quinces, ali i Denis Katanec, koji iako peva na maternjem jeziku peva o Bizonima i Pejotlu pa sigurno mora biti i deo ove naše amerikana scene.

Na čemu je uopšte odrastao Stray Dogg? Koja je to muzika, a koja se na prvu loptu ne može uhvatiti kroz vaše pjesme, kanalisala put?
To su sa jedne strane američki kantautori poput Neil Younga, Ryan Adamsa, Jeff Buckley, sa druge britanski poput Bert Janscha, Nik Drake-a, ili Jackson C Franka (kojeg smatram delom britanske scene), i onda na kraju imamo i uzore koji nemaju neposredno veze sa mojom muzikom, ali su definitivno veliki uticaji a to su bendovi poput Led Zeppelina, Oasis, i recimo Radiohead.

Pričanje priča je možda vaše glavno oružje. Koliko je teško uvijek imati zanimljivu priču za ispričati publici?
Zapravo, ja slabo pričam priče, mnogo više ima tog nečeg lirskog u mojim pesmama, bliže britanskoj lirici, ako bih smeo sam svoju muziku da analiziram. Storytelling čini mi se da je bliži američkim kantautorima, a što se tiče tekstova ja se više oslanjam na taj britanski stil.

Kako teče cijelo to iskustvo? Kako nastaje jedan Stray Dogg album?
Mi smo inače trenutno u procesu snimanja albuma, što je naravno, već skoro kraj samog procesa nastanka albuma. Pesme se skupljaju kod mene u folderu 'novi album', par godina, ja donosim te skice na probu, i onda jednu po jednu razrađujemo te pesme zajedno, ceo bend. Kada završimo, imamo album.

S obzirom da pretačeš život u pjesme, koliko je to teško ili možda bolno iskustvo? Donosi li izvođenje takvih autobiografija neko posebno zadovoljenje, ispunjenje...?
Zanimljivo je pitanje, jer je to suočavanje sa samim sobom, isto jedan proces. Kada sam se prvi put susreo sa tim, da uopšte pišem pesme, nisam mogao da prihvatim to. Pisao sam ih još u srednjoj školi, i kada napišem nešto - pocepam, jer me je sramota od sebe samog, nisam doživljajvao sebe na taj način. Vremenom, kada sam shvatio da prosto imam tu potrebu, prihvatio sam to. Onda su došli nastupi, koji su doneli nova pitanja i brige, kakav mora da budeš voajer da bi sad već svima ispred sebe pričao o svojim najintimnijim momentima u životu? To su bili teški trenuci kada sam hteo da ostavim sve ovo, međutim i to se prevaziđe. Nauči čovek da se ubaci u svoj svet, zažmuriš i pevaš, i pokušaš da se vratiš u te trenutke o kojima si pisao. I to je sve. Iako, i dalje kada se završi svirka, ponekad me boli glava od svega toga.

Jedan ste od sastava koji je prednosti interneta veoma dobro znao da iskoristi. Šta mislite o cijeloj priči oko online izdavaštva i promjenama koje je svjetska mreža unijela u muzičku produkciju?
Mislim da samo treba ići u korak sa vremenom, i da treba koristiti internet kao glavno oružje za promociju.

Dva vaša albuma su upravo preko interneta stigla do publike. Šta će biti sa trećim i važnije pitanje kada će biti treći?
To ćemo videti, to nam je glavno pitanje sada, i glavne dileme. Svakako ćemo pokušati da sa ovim trećim albumom i zvanično izađemo 'napolje'.

Lisa Hannigan, Devendra Banhart, kako je došlo do ovih saradnji?
Samo muzikom, i jednom finom porcijom sreće.

Šta publika može očekivati od dvije podgoričke noći koje nas očekuju?
Dve dobre svirke, i jaku energiju koju donosimo, i koja se uvek napravi kad sviramo negde prvi put, pred punom salom, jedva čekamo da dođemo!

Add a comment

Šank - Naša priča

shankKako je nastao Šank?
Šank je nastao 2010. u kasno proljeće sasvim slučajno. Iz ideje sviranja novovalnih obrada našli smo se na probi, no umjesto obrada na prvoj probi smo spontano napravili nekoliko stvari poput kasnije snimljenih "Ne odustajem" i "Grad je naš". Bili smo željni svirke. Nakon toga više nismo mogli stati.

Za kratko vrijeme postal ste oslonac pank scene u Hrvatskoj. Šta mislite zbog čega je to tako?
U vrijeme kada smo počeli scena je bila na dosta niskim granama. Novih bendova a samim time i novih pjesama je bilo u tragovima, ljudi su bili željni nečega novoga, nečega aktualnoga. Pojavili smo se čini se u pravom trenutku.

Ko je najviše uticao na vas, i kako bi odredili vašu muziku?
Glazbeno gledano utjecaji su stvarno široki. Nikada se nismo ograničavali sa muzikom i dan danas slušamo apsolutno sve što nam prija uhu. Vjerujemo da je i muzika koju stvaramo nekakav spoj svega toga prožet tekstovima iz nekakve naše priče. Naravno, punk je tu odigrao najveću ulogu i tu se osjećamo svoji na svome.

Šta vas inspiriše da pišete tekstove?
Upravo ta nekakva naša priča. Ne postoji univerzalna šablona. Svaki dan donosi neki novi osjećaj, a dio toga postane i pjesma. Apsolutno svi sudjelujemo u pisanju tekstova, pa je samim time velika i raznolikost tema. Od ljubavi preko osobnih demona do stanja u društvu. Nema tu nekakve velike filozofije i skrivene poruke u tekstovima. Često čujemo od ljudi da je to upravo ono što bi i oni sami rekli. Jedina je razlika što smo mi dobili priliku da te misli i uglazbimo.

Šta mislite o pank sceni u Hrvatskoj?
Punk više nije isključiv i samim time je scena iznimno široka, a i publike je iz toga razloga više nego posljednjih godina. Iako podrška izdavača i medija ne postoji, tu je internet koji priliku daje svima. Bendovi i publika su to prepoznali i stvoren je jedan jako lijepi odnos koji je iznjedrio i nekoliko odličnih bendova. Uvijek rado spomenemo Mašinko kao možda najpozitivniji primjer te, nazovimo ju, nove internet punk scene.

Kakav je odnos medija prema vama?
Odnosa zapravo i nema. Na prste jedne ruke možemo nabrojati portale koji su nas spomenuli, a i to se svelo na nekoliko entuzijasta koji pišu izvještaje sa koncerata i recenzije albuma. Iznimka je časopis Rolling Stone koji je jedini medij na toj višoj, pomalo i mainstream razini, koji nam je posvetio više prostora i uvrstio nas u najbolja izdanja regije za 2013. Za ostale medije, prije svega radio i televiziju smo se pokazali kao nepodoban bend na kojem se ne može zaraditi, pa je i odnos sukladan tome. Dok su mediji takvi kakvi jesu, čak nam je i drago da odnosa nema. Nadamo se da će u budućnosti na vodeća mjesta kako države tako i medija zasjesti pametni ljudi naše generacije i da će se situacija za društvo a tako i za bendove promijeniti na bolje. Dok se to ne dogodi borba se nastavlja bez njih.

Do sada ste odradili veliki broj koncerata. Ima li neki poseban koji bi izdvojili?
Nama najdraži koncerti su uvijek oni na domaćem terenu u prisnoj atmosferi gdje udruženih snaga sa prijateljima sviramo do iznemoglosti. Međutim, čitateljima je možda zanimljivija priča kako smo svirali primjerice sa Cock Sparrerima, Dropkick Murphysima i Perkele. Naravno, poseban osjećaj stvara i posjet susjednim zemljama gdje susrećemo ljude koje inače ne bismo imali prilike upoznati.

Internet i pank. Šta mislite o toj relaciji?
I iz prošlih pitanja se može prepoznati kako je internet imao ključnu ulogu u prepoznavanju Šanka. Iz tog vlastitog iskustva internet predstavlja više nego pozitivnu stvar. Svatko ima priliku bez censure izraziti svoje mišljenje, što dovodi do zaista svakakvih izljeva sranja, no zar to i nije poanta punka?

Počeli ste snimanje novog albuma. Šta možemo očekivati?
Obzirom da albume radimo praktički jednom godišnje, nekakvi revolucionarni skokovi ne postoje. Kratko je to vrijeme da bi se u glavi dogodile drastične promjene, pa zato svaki album dijeli dosta toga zajedničkoga sa prethodnim. Takođe i četvrti album biti nastavak priče sa"Treće runde", no usporedi li ga se sa prvim albumom, razlika je očita. I dalje je tu naravno snaga i melodija, uz jednu malo mračniju notu koja valjda dolazi sa godinama i negativnim iskustvima koja ista nose. Najveća promjena je što ovaj puta album snimamo sami u svojoj garaži, što će se sigurno osjetiti na zvuku. Kako će se osjetiti, to će i za nas biti iznenađenje.

Planirate li neki tour kao promociju?
Konkretni tour radi poslova nismo u mogućnosti organizirati, no dobri ljudi kojima se sviđa to što radimo rado nas zovu u svoja rodna mjesta što na kraju rezultira čak i solidnim brojem koncerata. Promocija albuma će se vjerojatno odvijati na isti način, pozovete nas i mi dođemo.

Hvala za intervju. Nadam se da se uskoro vidimo u Crnoj Gori!
Hvala na pitanjima i na interesu za ono što radimo. Obzirom da je Crna Gora još jedina država ovog govornog područja u kojoj nismo bili, a želja nam je definitivno i vas upoznati. Kao što sam rekao, vi pozovite a mi ćemo doći! Pozdrav svim čitateljima dobre volje!


ĐorđepunX

Add a comment

Morrissey

Steven Patrik Morrissey je stigao do brojke 11 kada je njegova solo diskografija u pitanju. Nakon tri godine starog albuma "World Peace Is None of Your Business", stiglo je i novo ostvarenje, bučnije i oštrije nego prethodno - "Low In High School"