mulj.net

crnogorski muzički portal

Mon05292017

Last updateFri, 26 May 2017 12am

Veljko (DST) - Rođeni u sumrak

vedzadstJedan ste od bendova koji je davno prestao da radi, a danas ste aktivniji nego ikada čini se? Zbog čega ste opet počeli da svirate?
Ma nijesmo mi nikada ni prestajali sa radom. Masu nekih naših internih priča su pogrešno interpretirane i ispalo je da kao ne radimo. U principu taj period smo iskoristili za neke svoje solo projekte. Kada 20 godina sviraš u jednom bendu i vrtiš isti repertoar, normalno je da sa vremena na vrijeme dođe do nekog zasićenja. Sa druge strane, i sam znaš da su zimski mjeseci prilično mrtvi, pa onda kad dođu lijepi dani, a sa njima i festivali, bendovi živnu i cirkulacije ne fali. Tako i mi. Dobili smo dosta poziva koje ćemo iskoristiti ovoga ljeta.

Šta očekujete od svirki u NK, PG, BG i NS?
Pa od svirki u Crnoj Gori uvijek isto da ljudi dođu i pjevaju sa nama. U Novom Sadu nam je uvijek bilo dobro, a vjerujem da ni ovaj put neće biti drugačije, jer ovo je ipak festival isključivo pank muzike. Od nastupa na Exitu nijesmo mnogo očekivali, jer smo otvarali festival, a za nama su išla neka šarena imena poput Urbana i Zvonka Bogdana, pa je ipak bilo odlično. Beograd, šta znam. Beograd je uvijek lutrija, ili dođe milion ljudi, ili ne dođe niko. Tako je sa svim bendovima.

Ima li planova za novi album?
Kratko i jasno. Ima. Ima i nekih novih rifova, ali prije svega moramo da sjedemo i vidimo u kom pravcu ćemo da idemo. Sad su i neka nova vremena. Albumi više nijesu jedini način izbacanja novih pjesama. Stvari u muzici su se prilčno promijenile, tako da sve zavisi od tog našeg dogovora.

Generacije su rasle uz DST, i bendovi su pravljeni pod vašim uticajem naročito u Nk. Šta mislite o Cg sceni danas?
Scena je prilično živa, a bila bi i življa da ti bendovi imaju normalan klub u kojem bi svirali. Treba tu još dosta stvari da se posloži da bi sve bilo kao u nekim normalnijim sredinama. Ipak, kada smo mi počinjali, u CG je postojalo možda 7 povremeno aktivnih bendova. Što se tiče nekih naših uticaja, nadam se da ih ima, jer jedino tako bend zna da zaista vrijedi. Vidim po youtube-u idu snimci nekih bendova iz Srbije i Hrvatske koji sviraju naše stvari. Super je to. Tada znaš da si nešto dobro uradio.

Koja je razlika danas i kada ste počinjali da svirate ako je uopšte ima i zašto baš punk?
Naravno da je ima. Kada smo počinjali prelazak granica Nikšića je bio, činilo nam se, nemoguć. Nešto kasnije osim nas počeli su da rade Dr Picasso i Sexualne olupine, a koncerti - jedan bend svira, slušaju ga ostala dva, popne se drugi... Bilo je tu i par entuzijasta. Danas, iako još uvijek nije dobro, stvari su se poboljšale. Ima bendova, ljudi koji slušaju dobru i kvalitetnu muziku, ali kao što rekoh još smo daleko od nekih normalnih uslova za rad. I naravno sva ova priča se odnosi isključivo na 3, možda 4 grada u Crnoj Gori. Ostali su još u srednjem vijeku.

Koji je glavni problem koji prati DST svih ovih godina?
Glavni problem ne samo našeg benda nego svih bendova je nedostatak adekvatnog prostora za svirku. Hiljadu puta se desilo da nas ljudi zovu da sviramo, a da nemaju prostor, nego to budu neke konobe, plažni barovi i slično. Nije to dobro ni za bend, ni za publiku.

Šta je sa ostalim bendovima koji su napravili ljudi iz DST?
Svi oni su još aktivni. Vizant, bend u kojem pjeva Boris je snimio album i imali su jednu turneju po Srbiji, nedavno su svirali u Nikšiću. Mislim da će opet snimati nešto. Nedoderi (ja, Srđa i LUjo) su takođe snimili album kojim su podržali lokalnog drugoligaša i te su pjesme valjda već postale himne u Nikšiću. Vjerovatno ćemo ponovo nešto snimati, ali kada, niko ne zna. Vladov Nagual je snimio jednu odličnu pjesmu i imaju još nekoliko gotovih koje će se kako čujem uskoro snimati.

Šta je glavna poruka pjesama, jer ih ima od fudbalskih, religioznih i reklo bi se svakodnevnih?
Sve su one priče za sebe. Nema neke univerzalne poruke. Niti je može biti. Neke su jednostavno ono što čovjek čuje, svakodnevna priča, a neke su kompleksnije. Uglavnom, onaj ko želi da čuje poruku sigurno će je shvatiti na pravi način.

Hoće li možda biti neke veće turneje uskoro?
Mislim da veće turneje ne postoje, osim za bendove kao što je Van Gogh ili Zabranjeno pušenje. Svi ostali sviraju po principu 3 - 4 grada, pa kući. Mi sada idemo na ovu dvodnevnu, a trebalo bi do kraja ljeta da se vratimo u Srbiju. U Makedoniji smo u avgustu, gdje ćemo svirati na dva festivala, a u još par gradova ćemo imati solo koncerte. Gledamo i za Bosnu i Hrvatsku, ali tu još nema konkretnih stvari. Ponuda iz Slovenije je uvijek otvorena, ali to je za sada jako teško, zbog svih troškova koje nosi jedan takav put.

Jedan ste od rijetkih bendova koji je imao prilike da svira sa GBH, a evo uskoro i sa Cockney rejects. Koja je razlika kada se svira pred beogradskom punk publikom i pred našom (ako je uopšte ima)?
Pa publika je gore mnogo zahtjevnija. Ne oduševljavaju se svakim bendom koji dođe. Što je i razumljivo, jer se tamo svira svako malo. Ti ljudi izađu u grad i odu na koncert Bob Dylana, Rammsteina ili nešto takvo. Kod nas su svirke jako rijetke i publika je željna svega. Sa druge strane i ovi naši i ovi tamo imaju jednu istu karakteristiku, a zbog nje su se zatvorili brojni festivali. Vrlo ih je teško natjerati da poslušaju neki bend. Radije će da piju ispred lokala, nego da odvoje tih par eura, dinara ili kuna i plate ionako jeftinu kartu. Što se tiče GBH i Cockneya i to dođe kao neka potvrda našeg rada. Da se ne lažemo ti organozatori su mogli da dovuku iz Srbije gomilu drugih bendova, a ipak su se odlučili za nas. Nadam se samo da će druženje sa Rejectsima biti jednako dobro kao sa GBH. Ne bi vjerovali koliko su to normalni ljudi.

Koju pjesmu najviše volite da svirate na koncertima, a koju najmanje?
To je sve individualno, ali uvijek je najdraže svirati nove pjesme. Čini mi se da je Vatra svima nama dojadila. Mada, da je preskočimo publika bi nas linčovala.

Koji su planovi za budućnost?
Za sada svirke, pa lagano da počnemo da pakujemo te nove pjesme, a onda ako sve bude kako treba u studio. Vidjećemo. Dug je to put.


razgovarao: ĐorđepunX

Add a comment

Beki (Vice Squad) - Real Woman Punk

bekivicesquadPrije svega, šta radi Beki ovih dana?
Pjevam, sviram gitaru, pišem i oporavljam se posle turneje po SAD i Rebellion festivala!! Add a comment

Read more: Beki (Vice Squad) - Real Woman Punk

Sale Veruda (KUD Idijoti) - Rolling Stonesi Punka

Sale_Veruda1Za početak recite mi kakvo je bilo okruženje i zašto ste baš odabrali pank rok za svoj muzički izraz?
Mi smo kao klinci bili bombardirani diskom, ili smo to barem tako doživljavali, a o usputnom "smeću" (zabavljači, narodnjaci) niti da ne pričamo, haha. Punk je bio logičan izbor, i izvor i realizacija bunta protiv postojećeg stanja u muzici. Bili smo mladi, trebalo nam je nešto energično, a ne pimplanje. Add a comment

Read more: Sale Veruda (KUD Idijoti) - Rolling Stonesi Punka

Paul DiAnno - Beast on Tour

pauldiannointervjuPrije polaska na turneju uspjeli smo da progovorimo par riječi sa nekadašnjim frontmenom Iron Maidena, a sada samostalnim umjetnikom Paul DiAnnom. Add a comment

Read more: Paul DiAnno - Beast on Tour

Kebra - Radosti nema kraja

kebraobojeniObojeni program od prve ploče snimljene na pet kanala do ove današnje snimane u Holandiji. Kako danas vidiš to odrastanje?
Iz mog ugla, to sve izgleda veoma logično. Odrastanje se pretvorilo u sazrevanje, još uvek je uzbudljivo, i to je sasvim dovoljno. Add a comment

Read more: Kebra - Radosti nema kraja

Dušan Vuleković (Autumn for Free) - Lutkarsko pozorište iz pakla

dusan1U najnovijem intervjuu za Mulj naš sagovornik je Dušan Vuleković - član bendova Autumn for Free, Canborn, Drugi Dan Na Zemlji... Čovjek koji je već više od 10 godina prisutan na crnogorskoj rock sceni. Pa da vidimo šta on ima da kaže o tangu, putovanjima sa bendom, kompromisima, bezobraznim organizatorima svirki, Enrike Iglesijasu i lošoj probavi

Za početak, standardno, reci nam nešto o bendu Autumn for free, ko ga sačinjava, kad i kako je nastao i kako je porastao?
Autumn for free je nastao u oktobru 2007. Ivan Marović, Nino Mirošević i ja smo se konačno našli i odlučili da nekako nastavimo ono što smo počeli sa DDNZ-om skoro deceniju ranije. Ja sam do tada živio u Beogradu, taman tad negdje sam se vratio ovamo. Mi smo zapravo cijelo vrijeme bili u kontaktu i neprestano svirali zajedno. Prvih godina smo pravili nove pjesme za stari bend, a kasnije počeli da skupljamo ideje i materijale za neke nove projekte. Dakle krajem 2007. nekako su se poklopili potrebni uslovi i stvoren je taj novi bend - Autumn for free. U bendu je od početka bubnjar Blažo Tatar. Nino je bio tu do sledećeg ljeta, onda je morao da ide na brod i u postavu upada Ivan Pejović. Autumn for free tako izgleda i danas, ovakva postava odlično funkcioniše.

Ono što prvo pada u oči je da su članovi benda Autumn for free rasuti po Crnoj Gori. Takođe, svi svirate u još ponekom bendu ili se bavite još nekim muzičkim projektima sa strane. Koliko vam je teško da se okupite i na koji način nastaje muzika koju stvarate?
Što se tiče kilometara i nije neka impresivna razdaljina u pitanju. Svakako da je po kiši i snijegu lakše doći na probu ako ti je prostor za vježbanje ili studio na 5 minuta, ali ni ovako nije problem. Uglavnom radimo u Tivtu, u Marovom studiju Deaf Circuit, gdje nam je sva brojna oprema, kompjuteri, sintovi, pojačala, tu smo kod kuće. Nekada imamo probe i na Cetinju ili u Podgorici, zavisno od situacije. Mi smo zapravo mala komuna, izmješali smo se u nekoliko bendova. Tu su noseći Aff, Pleme, Baltazar, ali i razni spin-off projekti npr. Bettonheads - Ninov prezabavan bend koji se pojavi ponekad i spašava stvari od letargije. Svi ti bendovi su jasno različiti, Baltazar je fenomenalan džez trio, Pleme je ... pleme, noise, trash, visual, experimental. Najeklektičniji je nekako Autumn for free. Tu ima svega po malo. Muzika nastaje zajedničkim radom na nekoj ideji. U zadnje vrijeme u radu na novim pjesmama često imamo i određeni osmišljeni koncept, semantički opseg u kom želimo da ostanemo sa nekom pojedinačnom kompozicijom, ponekad je to samo žanrovski citat, nekad potpuno izvrtanje nekog klišea naopako. Trudimo se da uvijek osvjestimo proces oblikovanja muzičkih ideja, tačnije da, koliko je to moguće, prepoznajemo te razne šablone koji spremno čekaju da ti se uvuku u pjesmu i onda da se igramo sa njima. Otprilike tako.

U vašim pjesmama može se čuti šarenolik dijapazon razlicitih žanrova: progressive rock, grunge, kapljica post rocka, kapljica jazz-a... Koji su muzičari uticali najviše na vaše stvaralaštvo?
Svako od nas ima različit background što se toga tiče. Imamo i dosta dodirnih tačaka. Možda se u tim presjecima mogu pronaći neki, za nas, uticajni muzičari ili albumi. Na to što si nabrojao mogli bi se dodati i surf rock, razni okretni plesovi, Pantera, Frank Sinatra, Drone. Ovih dana smo finiširali jedan tango.

Svirali ste na Nektar Demo Festu kao jedini crnogorski bend, takođe skoro ste svirali sa Xanaxom u Beogradu i Nišu, kakve utiske nosite iz "inostranstva"?
Sjesti u auto i putovati negdje sa bendom - na to smo prilično navučeni. To je zaista najvrjednija nagrada koju smo do sada dobili za svoj naporan rad. Spakuješ opremu i sjedneš u kola, pogledaš oko sebe i shvatiš da se nalaziš u sedmodnevnom road movie-u, u prvom kadru otvarajuće scene. Ostaje ti samo da se igraš podžanrovskim filmskim elementima. Što se tiče konkretnih svirki, bile su odlične. Doduše u Banjaluci na demofestu smo bili hendikepirani očajnim radom tonaca. Iako je binski zvuk bio dobar. Dakle mi smo na ogromnoj bini imali utisak da je sve u najboljem redu, kada smo kasnije pogledali snimak nastupa shvatili smo da je zvuk vani bio nikakav, nigdje gitara, bas mutan, da ne širim priču. Svejedno, to nas nije omelo da se dobro provedemo tamo. Taj cijeli festival je upravo to, nažalost i ne mnogo više - zaista dobar provod. Fenomenalno organizovan i preskup, sve uljepšano do parodije, pravi tv šou. Nemoj da te ovo zavara, išli bismo opet bez sekunda premišljanja. Beograd i Niš, to su bile odlične klupske svirke, dobro posjećene, sa odličnim kritikama. Veoma pozitivno i dragocjeno iskustvo.

Neki od članova tvog benda imaju jazz pedigre, kroz muziku vam se često provlače izlomljeni ritmovi i neuobičajeni rifovi, aranžmani su kompleksni i slojeviti. Koliko tehnika i neko teorijsko znanje o muzici mogu biti bitni za stvaranje pjesama? Da li je vaša muzika plod konceptualnosti ili spontanosti?
Mislim da nema pravila. Po mom mišljenju, ključno je biti svjestan materijala u kome oblikuješ, poznavati ga, nametati mu svoju volju i ideju a ne robovati mu. Ako je za to potrebna tehnika i teorijsko znanje onda ok - bitno je. Naša muzika je i spontana i plod koncepta. nekad je spontanost upravo dio koncepta. Kako kad. I mislim da je ok da stvari budu „neuobičajene", biti u domenu očekivanog i pitkog ima smisla kada recimo zarađuješ dobre pare od toga koliko je ljudi downloadovalo svaku tvoju pjesmu na svoj ipod. Ovako, kada nemaš neke posebne obaveze ni prema kome, zašto se ne bi malo zabavljao sa formom kad je već tu, naročito ako ti to pruža neizmjernu radost. Ne razumijem ljude koji prave kompromise za džabe. Možda vole.

Već smo utvrdili da se ne bojite da eksperimentišete s muzikom. Šta misliš, koliko je crnogorska rock publika sposobna da to "proguta" i koja je to ciljna grupa kojoj Autumn for free nudi svoj rad?
Naša ciljna grupa su ljudi koji mogu da slušaju muziku bez velikih pretenzija i potreba da pakuju to što čuju u ladice sa natpisima. Siguran sam da ima dosta ljudi koji dolaze na naše nastupe i uživaju u tome što radimo - kao i mi.

Bend je u završnoj fazi snimanja svog prvog albuma. Reci nam nešto o tome, kako će se zvati album, gdje je sniman, kako je tekao proces snimanja, da li planirate da ga izdajete zvanično ili ćete ga izbaciti na internet i da li planirate promociju po regionu?
Mi smo praktično završili snimanje albuma. To je bio maratonski proces koji smo započeli prije više od godinu dana. Snimali smo u našem studiju Deaf Circuit, to je prednost zbog neograničenog vremena koje imaš za rad i prostora za razne eksperimente, opet vjerovatno je sve to i mana ovakvog procesa rada, moraš da odlučiš kada je gotovo inače traje veoma dugo, a mi nismo donosili prijeke zaključke i odluke, svaka pjesma se dobro skuvala. Kunst je pronaći tu mjeru. Album će imati 12 pjesama i zvaće se Autumn for free, dakle selftitled. Pjesme koje su ušle na album predstavljaju izbor kompozicija nastalih u periodu od osnivanja benda pa zaključno sa Neprekidnim jutrom koja je završena proljetos. Sada treba finalizirati produkcijski dio te priče. Što se tiče izdavanja još uvijek nismo odlučili. Vidjećemo u razgovorima sa izdavačima da li postoji interesovanje i da li su spremni da na pravi način organizuju marketinški dio svega toga, promocije, televizijsko i radio emitovanje i slično. Uvjek nam ostaje samizdat varijanta, koja i nije toliko loš izbor danas. Svakako planiramo promocije po Crnoj Gori, novo putovanje u Beograd i eventualno još neka mjesta.

Do kad je Autumn spreman da svira for free i da li očekuješ da se popravi situacija u Crnoj Gori sto se tiče tog finansijskog faktora za autorske bendove? Šta je potrebno za tako nešto? Kakva su vaša iskustva sa organizatorima svirki i sličnih dešavanja ovdje i "napolje"?
Autumn i ne svira for free. Nemamo para da finansiramo organizatore svirki, vlasnike kafića i klubova ma koliko to željeli. Jednačina je jednostavna: kada neki bend dobija pare za svoj rad, može da kupi nešto opreme, može da opremi svoj prostor za rad, snimi neku pjesmu u studiju, spot, svejedno da postane bolji i ozbiljniji, uvježbaniji. Od toga svi profitiraju. Ovako imamo mlade grupe koje sviraju na očajnoj opremi i očajno zvuče, na žalost to nema veze sa njihovim talentom ili vjerom u ono što rade, ali svejedno i onako malobrojna zainteresovana publika ostaje uljuljkana u stavu da su to neke prljave, bučne, mikrofonirajuće, nasumične svirke i bendovi. Ipak, žive svirke su očigledno ponovo u modi, sigurno ne krivicom domaćih organizatorskih snaga. Treba to iskoristiti, podići tu priču na neki minimalni pristojni nivo. Započeti dobar trend i izgraditi scenu. Ljudi koji očekuju da neko svira besplatno su bezobrazni. Kad im dođe vodoinstalater u kuću, sigurno ga na izlazu potapšu po ramenu i kažu, odličan si bio, meni je bilo baš dobro! Svuda u okruženju je slično, ne isplati se.

Solidno ste propraćeni od strane medija u zadnjih godinu dana. Da li planirate uskoro snimanje spota? Da li misliš da su mediji sad spremniji da promovišu rokenrol bendove?
Sjajno je to što mediji pokazuju interesovanje za nas i naš rad. Ono što generalno nedostaje kod nas je kvalitetna muzička kritika koja se bavi domaćom scenom. Bez pretjerivanja, devedeset posto tekstova koji su objavljeni o AFF su imali copy paste tekst sa našeg majspejsa, nigdje stava, recenzije, makar utiska. Vaš portal je tu pomjerio stvari sa mrtve tačke i sve čestitke na tome. Treba svima da bude jasno da nijednu muzičku scenu, nijedan pravac, žanr kako god, nijesu stvorili sami bendovi, već zajedno sa njima, ako ne i prije njih, dobra kritika, magazini, novinari. Magazinska i albumska kultura je dugo već stvar nekog prošlog vremena (vidio sam skoro plakat za svirku rock is not dead, sa ogromnim punim mjesecom i gitarom, kao da priziva andedove da izađu iz svojih raka i da svi skupa praktikuju ritualan hedbeng nad besmrtnim rifovima fetišizirajući pritom svetu im matemetičku nelogičnost - misteriju broja mogućih kombinacija ona ista 4 akorda). Ali virtuelni derivat takve kritičke sfere su upravo razni blogovi, mp3 download, zašto da ne, ovakvi sajtovi kao što je mulj.net i on ima priličan potencijal. Zadatak kritike je da otkriva, da upoznaje, da vrijednuje i ostvaruje komunikaciju izmedju autora i publike i to je ozbiljan posao. I dizajn svega toga je ozbiljan posao, što se da zaključiti iz opisanog plakata. Što se tiče spota, da, planiramo to već neko vrijeme. Meni je to profesija, pa davim sa uslovima i potrebama, ali uskoro će biti nešto i na tom polju.

dusan2Jedan si od ljudi koji su duže od 10 godina aktivni u crnogorskim rokenrol vodama. Koliko su se stvari promjenile, kako je sve to izgledalo nekad, a kako ti djeluje sad što se tiče crnogorske "rock scene"? I nekad je Crna Gora imala šta da ponudi (Gospoda Glembajevi, Drugi Dan Na Zemlji, Cuban Lab, Emotional Sickness, Little Radojica...) ali je te bendove progutao mrak tadašnjih dešavanja u bivšoj nam Jugi. Da li misliš da ove nove snage očekuje svjetlija budućnost? Da li u ovom novom talasu bendova postoje neki koji su ti se svidjeli i za čiji rad smatraš da ima potencijala?
Bilo je tu zaista sjajnih bendova, ali situacija je ipak bila mnogo gora nego što je sada slučaj, iako mislim da se ništa suštinski nije promjenilo u Crnoj Gori. Ono što čini situaciju boljom je upravo mogućnost komunikacije kakvu nismo imali prije desetak godina. Razne internet socijalne mreže ma kako fake bile ipak omogućavaju konstantan dijalog sa publikom, vrlo brz feedback, odličan su prostor za marketing i besplatne su uglavnom. Da ne govorim o dostupnosti opreme za snimanje, instrumenata. Nus produkt toga je pojava ogromne količine smeća, nedostatak autocenzure koja je nekada bila sistemski obezbjeđena. Web u svojoj neposrednosti i interaktivnosti nema ugrađen takav filter. Tu se vraćamo na priču o pouzdanoj recenziji kao neophodnosti. Iako je crnogorska scena mala, i tu moramo praviti selekciju. Ima nekoliko novih odličnih, kreativnih i hrabrih bendova, a naravno, ima i očajnih koji dobijaju jednak prostor, što nije dobro.

Bio si član benda Drugi Dan Na Zemlji koji je 2002. druge godine izdao album "Antimon" za Rock Express Records. Kakve utiske nosiš iz tog perioda?
Drugi dan na zemlji je jedna cijela priča za sebe. Za mene to je fenomenalan period i drago mi je da postoji to izdanje, imaš osjećaj da nije sve baš pošlo niz vodu. Bilo je tu zabavnih epizoda, kao kada smo mijenjali ime albuma da bismo se nekako oslobodili nagrade sa crnogorske gitarijade, mislim 2000. godine. Nagrada je bila izdavanje albuma u Podgorici, bolje reći uništavanje albuma. Možeš li da zamisliš da su ljudi samovoljno napravili fade out na svakoj pjesmi i štampali diskove tako. Sada to zvuči zabavno. Onda smo otišli u Beograd i tamo je bilo bolje sa rok ekspresom, mada se ni oni nisu ubili od promovisanja. Prodalo se jedno 300 - 400 diskova i do skora su mogli da se pronađu i kupe, a pod ugovorom smo još oko pet godina :) Taj isti materijal je dakle doživio dva izdanja. Jedno se zvalo „Rough cut", stotinjak diskova sa fadeoutovima, to je pravi kolekcionarski primjerak, hahaha, a drugo je „Antimon".

Član si benda Canborn koji je snimio i album (uživo odsviran) i ponudio ga na internetu za besplatan download. Reci nam nešto više o tome, da li je taj bend još uvijek aktivan?
Canborn je projekat koji smo još 2005. godine započeli ja i Miloš Krivokapić poznatiji kao Žaro, inače bubnjar iz DDNZ-a. Obojica smo bili u Beogradu i odlučili da napravimo bend. Canborn je dugo funkcionisao kao duo, samo gitara/vokal i bubanj. Imali smo i nastupe kao dvojka. Onda se priključio Taske koji je i ranije upadao u DDNZ kada je bilo potrebno, npr kada smo išli u Zaječar na gitarijadu, tamo je svirao sa nama. Uglavnom Taske je dodao bas u Canborn. Snimili smo album za 13 sati, uživo u jednom solidnom studiju na fakultetu za snimanje i obradu zvuka, kasnije smo to miksali Maro i ja. Sve u svemu zanimljiv i brz album sa 7 stvari, dosta distorzija, oštrih prelaza, bez mnogo digresija. Meni jako drag, period i album. Nešto se dogovaramo da na ljeto napravimo koncert. Vidjećemo šta će biti od toga. Za sada, Canborn je dio Deaf Circuit porodice.

Koliko su muzičari iz regiona otvoreni za saradnju? Da li postoji neki novi bend iz našeg okruženja koji bi izdvojio? Šta članovi Autumn for free-a slušaju u zadnje vrijeme?
Imali smo super saradnju sa beogradskim Xanaxom, kao što si pomenuo, relativno freškim projektom nekoliko iskusnih i poznatih muzičara. Mi smo stupili u kontakt sa Krakom, koji nas je bukvalno iskopao na netu i pozvao da pravimo koncerte skupa. Prvobitna ideja je bila da putujemo zajedno sa njegovim tadašnjim bendom Presing, zaista kultnom beogradskom grupom, ali oni su se razišli u međuvremenu. Kada je osnovan Xanax, pozvali su nas je i mi smo svirali u Nišu i Beogradu sa njima. Pokušavali smo da sarađujemo i sa nekim drugim bendovima, ali sa manje uspjeha. Inače, što se tiče plejliste u mom plejeru, u zadnje vrijeme sam slušao Bjork, Woven Hand, Them Croocked Vultures, Polvo - novi album koji nije nešto, Rachel's, to je sve što mi pada na pamet. Prilično su mi se promijenile preference u zadnjih par godina. Mogao bih da bacim većinu cedeova od ranije. Mislim da je to dobro.

Da li pratiš svjetsku rokenrol scenu i da li misliš da je rokenrol istupio svoju oštricu, kao što mnogi tvrde, ili ga je progutao konzumerizam?
Pratim, po navici. Ja mislim da rock i nije prečesto imao neku jasnu oštricu. Sad mi pada na pamet koncert Ratm u Mexico Cityu, dobro tu je postojala oštrica, itekako. Ali poslije smo dobili ljigavi Audioslave, e da, Chris Cornell, ja ne shvatam što se desilo sa tim čovjekom. Lakše mi je kad zamislim da je pao na glavu negdje i otukao dobar dio mozga. Enrike Iglesijas je sigurno ljut što mu reborn Chris otima ‘leb iz ruku. Ima bezbroj primjera, nameće se zaključak da ta „oštrica" rocka i nije bila ništa drugo do maskea, nekakvog poželjnog imidža, zapravo reklame, prodajne strategije. Izuzev u par slučajeva koji su se nesretno završili. Kapitalizam se liječi sam, iznutra, on je neuništiv.

Kakav je osjećaj baviti se alternativnom muzikom u zemlji gdje je Gula sinonim za rokenrol, Blagota Mitrić poslednji boem, a vlast toliko dobra da je ne mijenjamo već 20 godina? Koliko dugo ljubav može da vuče čovjeka da se bavi nečim tako neprofitabilnim i neprihvaćenim u ovoj zemlji i da li misliš da ćeš se i za 10 godina baviti stvaranjem muzike ili pak imaš "Plan B"?
Zapravo je baš teško dati ozbiljan odgovor na ovo pitanje. Osjećaj sigurno nije prijatan, ali vremenom naučiš da ne očekuješ gotovo ništa, a da istovremeno ostaneš pozitivan i otvoren za komunikaciju. Ja sam prilično zadovoljan statusom koji imaju ne-mejnstrim muzičari, kada pogledaš kakva je situacija u nekim drugim društvenim sferama. Uopšte sve različitosti se kod nas kažnjavaju. Ta agresija je odraz slabosti i kukavičluka. Onda osjećaš kao nekakvu dužnost da se angažuješ što više i boriš protiv tog odvratnog, agresivnog provincijskog mentaliteta. Plan B je zapravo ironičan osvrt na taj izbor. Tako će se zvati naš sledeći album.

Čuo sam da neki ljudi govore da ih Autumn for free podsjeća na Radiohead
Hvala im, ja sam čuo i neke koji govore da ih podsjeća na lošu probavu.

Koji film pogledati prije/poslije slušanja vaših pjesama?
Waking life.

Svakome se nekad desi neki kiks na bini dok svira: raštima se gitara, pukne žica, udari te struja... Ispričaj nam neku zanimljivu anegdotu, nešto što ti se desilo dok si svirao sa bendom.
Mi smo kao omanje lutkarsko pozorište iz pakla sa cijelom gomilom kablova, pedala, klavijatura, visimo o razne žice, ja padam stalno plešući po pedalbordu, Maro pred nastup uključuje gitaru u klavijaturu i slično. Sad smo počeli da radimo sa analognim sintisajzerima koji su kao telefonske centrale, jedva čekam da vidim taj haos koji će da nastane uživo.

Jesmo li nešto zaboravili, neka poruka za kraj? Hvala na intervjuu i jedva čekamo da slušamo album. Pozdrav od Mulj ekipe.
Dodao bih da Autumn for free radi na novom materijalu već od ljetos, imamo već pet novih pjesama koje sviramo uživo i gomilu započetih. Planiramo da uskoro napravimo nekoliko koncerata po CG i u regionu, krenuli smo iz Evergreena u Kotoru 9. januara, to je bila baš dobra svirka. Na tim nastupima ćemo promovisati materijal sa albuma, ali istovremeno i nove stvari koje donose blagu promjenu pravca, nešto čemu dugo već težimo i po čemu će Autumn for free definitivno biti prepoznatljiv. Eto, nadam se i ja da ćemo uskoro držati ovaj prvi cd u rukama, ili na hardovima svejedno. Hvala i vama na interesovanju.


Razgovarao: Stefan

Add a comment

Kultur Shock (Srđan Gino Jevđević) - Sviramo svaku pjesmu kao da nam je zadnja

KulturShock_PressImage0041Reci nam za početak nešto o projektu "Kosa" koji si radio za vrijeme rata u Sarajevu, a koji je na neki način otvorio vrata za Kultur Shock?
1992. nas dvadesetak muzičara, glumaca i plesača smo odlučili ostati normalni u onom haosu. To je ujedno bila i logična odluka, jer svakako nigdje nismo mogli. Jedini i najbolji način za to je bio uraditi nešto kreativno. Add a comment

Read more: Kultur Shock (Srđan Gino Jevđević) - Sviramo svaku pjesmu kao da nam je zadnja

Alan Nidge Miller (Blitz) - R.I.P.

21753161_119072433643-615x800Intervju iz 2005. sa Alan "Nidge" Millerom, gitaristom i liderom kultnog Oi! Punk benda Blitz. Nidge je poginuo 10. februara 2007. godine u saobraćajnoj nesreći poslije nastupa i tako je okončana priča o Blitzu. Malo prisjećanje na ovog pank velikana pred treću godišnjicu od njegove smrti, donosimo vam u vidu jednog od njegovih poslednjih intervjua.
Add a comment

Read more: Alan Nidge Miller (Blitz) - R.I.P.

Ida Lollobrigida - Stay Kinky

lollobrigida_idaZa početak reci mi šta se radi i šta ima novo u štabu VIS Lollobrigide? Spremaju li se neke nove svirke ili možda razmišljate o radu na novom albumu?
Štab Lollobrigide je u fazi laboratorijskog eksperimetiranja. Add a comment

Read more: Ida Lollobrigida - Stay Kinky

Andre (Musica Diablo) - Trash, trash, trash!

musica-diablo2Musica Diablo je novi brazilski supertrash bend. Nastao je prošle godine u Sao Paolu od članova bendova Nitrominds (Andre gitara) i Dead Fish (Marcos - bubanj), kojima su se pridružili Brigas na bas gitari i Sepulturin frontmen Derrick Green. O bendu, Brazliu, albumu i turneji pričali smo sa gitaristom Andre Nitromindsom. Add a comment

Read more: Andre (Musica Diablo) - Trash, trash, trash!

Gonads - Ne vjeruj političarima i ne prati vođe

thegonadsGonadsi su bez imalo pretjerivanja legende panka. Oi su izmislili upravo oni. Muzikom radničke klase se bave od 1977. godine. Danas sa jednakim žarom kao i tada, što dokazuje i njihovo nedavno izdanje „Glorious Bastards". Za mulj.net su ovom prilikom govorili Gal Gonad: pjevač benda The Gonads od 1977 - 2010, bivši menadžer Cockney Rejectsa i the Blooda, čovjek koji je sastavio prve 4 Oi! kompilacije i dao naziv čitavom pravcu. Tony Feedback: ex-gitarista bendova Angelic Upstarts i Long Tall Shorty. Debeli Col Gannon, menadžer. Add a comment

Read more: Gonads - Ne vjeruj političarima i ne prati vođe

Sabljar (Dža ili Bu) - Trebaće puno vremena da ljudi počnu da razmišljaju

sabljarliveNapravili ste po mnogima jedan od najboljih albuma u istoriji rock n rolla kod nas "Ultra muk", izmiksovali ste malo tvrđi industrial zvuk sa punk rock tematikom i muzikom, od kud taj pomak u vašoj muzici?
Pomak u tom pravcu došao je sasvim prirodno već sa mojim drugim bendom Chernobyl in House koji je zakratko zaživeo u periodu od 1999 do 2002 godine. Gitarista C.I.H.-a Vladimir Markos je posle odlaska Duška Milojevića iz benda postao novi basista pa je tako uticaj nas dvojice pomerio muziku u pravcu industriala. Add a comment

Read more: Sabljar (Dža ili Bu) - Trebaće puno vremena da ljudi počnu da razmišljaju

Alisa i Satan - Awaiting Fear

awaitingfearintervju1Tu i tamo, svakih desetak godina, na sceni se pojavi jedan bend koji se zakači za uho, koji zaplijeni pažnju i interesovanje slušaoca. Svjedoci smo tome po svim primjerima po svijetu, a mene je itekako iznenadilo kada sam 2008. godine takav potencijal osjetio u ovom, mladom po stažu, ali nikako mladom po iskustvu, bendu iz Beograda. Poštovani čitaoci, mulj.net ima zadovoljstvo da vam predstavi beogradski bend „Awaiting Fear" u razgovoru sa basistom Satanom i pjevačicom i frontwoman Alisom Cerić Lončar čije su unikatne glasovne mogućnosti poredili, pazite sada, sa George „Corpsegrinder" Fisher. Nije pretjerivanje. Mlada nam sagovornica ima glasa od koga plombe ispadaju i trava više ne raste, stava za nekoliko osoba i nadasve volju ... a i ruku na srce, svakako ljepše izgleda od zastrašujućeg Corpsegrinder ... mada neka vas izgled ne vara, jer ovo je bend koji zna što želi i zna doći do toga na njihovim terminima. Add a comment

Read more: Alisa i Satan - Awaiting Fear

Fefe (Samostalni referenti) - SerbianSKA

fefereferentiKo danas sačinjava Samostalne referente?
Samostalni Referenti danas, posle nekih 50ak ljudi koji su prošli kroz bend su momci (i jedna devojka) koji dele istu ideju i ljubav prema ska muzici, mržnju prema politici, vole pivo i dobro zezanje. Ref - gitara, Joca - bass, Zex - bubanj, Mishe - violina, Lung - truba, Jeca - sax, Ogy - trombon, Zulj - harmonika, Nemanja - klavijature, Fefe - glas, Mare - zvuk, Skakavac - go-go dancer. Add a comment

Read more: Fefe (Samostalni referenti) - SerbianSKA

Aca Celtic - Kelti su dio slovenskog korpusa

acaseltikKako je startovala ideja da se napravi bend?
Činjenica je da su Kelti nastali iz dva osnovna razloga: prvo da bi se iskoračilo iz svakodnevice koja tih 90-tih baš i nije bila ružičasta, na taj način stvarajući sebi malu oazu unutar koje smo mogli da se bavimo onim što volimo i da se kroz to kreativno izražavamo i drugo, ali ne manje važno, da bi svirali muziku koju osećamo kao svoju a koja je bila za ogromnu većinu potpuna nepoznanica, da ne pominjemo da nikome to nije bilo ni blizu pameti da izvodi, pa smo morali sami. Add a comment

Read more: Aca Celtic - Kelti su dio slovenskog korpusa

Psiho Mistik (Bojan Zeković) - Povratak na beton

psihomistikambisjeZa početak možeš li se predstaviti čitaocima mulja.
Ja sam Psiho Mistik iz Nikšića, bavim se rep muzikom, živim hip hop i repam o stvarima koje malo ko kapira...al nastavljam da repam! Add a comment

Read more: Psiho Mistik (Bojan Zeković) - Povratak na beton

Mile Kekin (Hladno Pivo) - Nedostatak seksipila nadoknađujemo bukom i znojem

mile-kekin-dobio-ulogu-u-filmu_13194Za početak o početku. Od kuda naziv Hladno Pivo i zašto baš pank rok?
Hladno pivo jer izaziva pozitivne asocijacije, veselje, potiče druženje i slavi život kao takav a pank rock jer ništa dugo tad baš nismo znali svirat. Zato smo morali krenut od Ramonesa i Pistolsa sve dok nismo došli do nekog svog stila. Add a comment

Read more: Mile Kekin (Hladno Pivo) - Nedostatak seksipila nadoknađujemo bukom i znojem

Shin Ei - Oprostite što nam je dobro!

shineiintervju
Razgovar sa Stefanom Strugarom, bas gitaristom i jednim od autora mladog podgoričkog benda Shin-Ei. Bilo je riječi o njihovom radu, snimanju prvog studijskog materijala, domaćoj muzičkoj sceni, muzičkim i intelektualnim uzorima, učešću u "Borbi bendova"... Add a comment

Read more: Shin Ei - Oprostite što nam je dobro!

Vladimir Radusinović - Radule: Ateist Rap samo možemo MI zaustaviti

raduleovoonoIzdali ste album, snimljen je prvi spot, recite mi gdje ima album zvanično da se kupi u CG?
Album je izašao u elektronskom formatu i može se besplatno skinuti putem linka na našem sajtu www.atheistrap.net ili direktno sa sajta www.converse.rs, a što se tiče tvrdog formata ima ga na cedeju sa 4 bonus pesme, štampanog u ograničenom tiražu i može se kupiti preko našeg sajta ili direktno na koncertima. Add a comment

Read more: Vladimir Radusinović - Radule: Ateist Rap samo možemo MI zaustaviti

Diskurz (Rijeka)

Legende ubiti, a nove nade izuti iz cipelica
diiskurzhrZa početak reci mi ko sačinjava bend i zašto ime Diskurz?

Bend sačinjavaju tri mladića, tek ušla u dvadesete godine. Po imenu i instrumentu: Ziko - bas, Ritosa - bubanj i ja, Bojan - gitara, vokal. Za riječ diskurz smo čuli u školi, pod književnim oblicima i u rječniku stranih riječi koji kaže da to može biti pjesnička figura nečeg rastresenoga, rasutoga, nesabranoga , što su dosta sukladne riječi sa našim ličnostima, pa čak dobro opisuju sveobuhvatno tekstove i glazbu. Add a comment

Read more: Diskurz (Rijeka)

Red Baraat

Kada se sretnu jazz, funk i rokenrol sa sve istočnjačkim temama uvijek nastane zajeban proizvod. Red Baraat već duže vrijeme plijeni svojom hiperenergičnom muzikom. Vrijeme je za novi album "Bangra Pirates".