Kristijan Đuranović - Gitarska priča

kdjKristijan Đuranović je gitarista i muzičar iz Kotora. Nakon dugogodišnjeg bavljenja muzikom i sviranja sa većinom lokalnih bendova (uključujući i zapaženo gostovanje u sarajevskom TV program Rat Bendova prije par godina sa bendom Nuclear Mama ) na red je došlo otvaranje solo karijere, i to u domenu instrumentalne gitarske muzike.

Ležeran spoj 8 bluesy gitarskih tema od kojih svaka nosi posebnu priču našle su se na prvom albumu nazvanom I Speak. Album je sniman u novembru i decembru 2012 godine. Snimatelj je Duka Martinović, miks i mastering Miha Radonjić. Bubnjeve je svirao Slaven Ljujić, bas - Branko Marković. Gitare su snimane u Kristijanovim privatnom ateljeu. Izdavač albuma je Muzička Asocijacija Crne Gore. Sa Kristijanom smo porazgovarali o razvojnom putu ovog albuma I što je on svime time htio da kaže.

Pozdrav Kristijane, prije svega čestitke na objavljenom albumu. Dugo godina se baviš muzikom ali prvi put uza sebe imaš objavljen album, ako se ne varam, kakav je osjećaj?
Da,ovo je moj prvi album.Poslje mnogo godina sviranja po klubovima sa raznim muzicačarima osjetio sam potrebu da snimim muziku koju zaista volim. Radio sam muziku i za bendove ali nažalost teško je ubijedit ljude da se muzičar stvarno mora 100% posvetiti autorskom radu ako zaista želi rezultate. S obzirom da nisam imao godinama razumijevanje od mnogih sa kojima sam radio ostao sam takoreći sam u autorskoj priči i eto, rodio se album koji će nadam se predstaviti gitaru u Crnoj Gori na drugačiji način tj nači na koji se gitara koristi u svijetu.Osjećaj je stvarno divan jer izbacite ogromnu energiju iz sebe i lijepo je osjetit kako se ta energija ponovo radja tako da u januaru sledeće godine tj za 2 mjeseca počinjem i snimanje novog albuma.

Album se zove I speak, zašto engleski naziv i šta je to što ti ovdje kažeš?
Ja sam uvjek govorio da mi nije jasno zašto neke kafane nose ime na engleskom jeziku a u njima sjede i gluvare naši ljudi medjutim kada se radi o muzici logično mi je da jedan instrumentalni album nosi naziv na engleskom jer je on jezik koji je takoreći univerzalni kao što je i muzika na neki način jezik koji svi razumijemo.Instrumentalna muzika putuje svijetom i ona treba da nosi ime na jeziku koji svi prepoznaju.

Hajde da se malo vratimo unazad na samu ideju ovog albuma. Kako je došlo do realizacije instrumentalnog albuma, i koliko je trajao kreativni proces?
Pa rekao sam već da ideja o snimanju je dugo u meni samo je trebalo da krene a krenulo je tako što su Slaven Ljujić i Branko Marković pristali da snimaju a da ne filozofiraju kao što su filozofirali mnogi do sada. Slaven i Branko su sjajni muzičari i oni su podjednako zasluzni za kvalitet ovog albuma. Oni su jednostavno ušli u studio i odradili ovo i da li mnogoma lekciju iz sviranja i profesionalnosti. Nadam se da će i drugi album takodje oni odsvirati. Oni su sjajni ljudi i prijatelji i sretan sam što sam sa njima podijelio svoje ideje.

Na koji način je rađena produkcija, i koje si gitare koristio na snimanju?
Album I speak je snimljen na način koji danas mnogi muzičari izbjegavaju a to je da se bubanj,bas i gitara snima onako kako se snimala i prije 40 godina a to je da muzičari uđu u studio i da se snima njihova svirka mikrofonima a ne da se koriste kompjutersko programiranje koje je danas zastupljeno u modernoj produkciji. Gitare i teme su snimane kao da pričam neku priču. Od početka do kraja albuma tj. 35 minuta svirke je gitara pričala priču koja ima svoj red i temu, značenje i kraj. Zato se ovaj album zove I SPEAK.

Oprema koju sam koristio je: Gitare,Fender Custom Shop telecaster 52 i 61,pojačalo Marshal jtm 45 i Fender Band master.

Gitaristi često polemišu o svom tonu. Da li možeš da kažeš da si pronašao svoj ton, kao i stil izražavanja, i kako bi ga opisao?
Moj ton je jednostavno prirodan.Ton zvisi od mnogih stvari.Od gitarske kutije,od zvučnika,od mikrofona,od polozaja mikrofina u odnosu na zvučnik,od sobe u kojoj se snima gitara,od gitare,od vrste žica do načina sviranja, Ne znam da li imam svoj ton ali ja u njemu uživam jer je jednostavan i dobro zvuči.

Ovakvi albumi nisu baš česti, ni kod nas ni u regionu. Kakav prolaz imaju, i koje publika koju ovo zanima da čuje?
Kada sam snimao album pristupio sam njemu tako što sam se oprostio od blo kakvog uspjeha jer se ovakva muzika kod nas radi samo iz ljubavi. Danas pojedini pop muzičari ne mogu da naprave rezultate a kamoli neko ko radi muziku koju slušaju samo oni koji vole gitarski ton. Ja jednostavo ne razmišljem o ničemu dok radim osim na činjenicu da ono što radim u Crnoj Gori ne radi niko i ostavljem nešto iza sebe. Na Balkanu su takođe rijetki albumi ovog tipa jer jednostavno malo njih je spremno da uloži trud u nešto što stoji na staklenim nogama ne razmišljajući o nekim višim ciljevima tj da muziku podižemo na neki viši novo.

Da li planiraš koncertne ili neke drugačije promocije albuma, jer je poznato da konstantno nastupaš sa drugim bednovima (Lemmy Go, npr)?
Planiram svirke i promociju moje muzike.

Navedi nam za kraj 3 gitarista ili muzičara koja su najviše uticala na tebe i uz koje si se formirao ?
Pomenuo bih stvarno neke muzičare koji su mi na neki način uzori. Larry Carllton,Mike Landau,Robben Ford. Njihov gitarski ton je magičan.

 

razgovarao: Tomo Žegura
www.bruskin.me

 

"Muzika izražava ono što se ne može reći, a o čemu je nemoguće ćutati".
Viktor Igo

The Bad Plus
cache/resized/8c1d17f1494eae7a23f52d9a82569169.jpg
cache/resized/507e063f8656f111232fa8f964267a86.jpg
cache/resized/e26010f4bbb2da0b30619a4f9f81bdd7.jpg
cache/resized/bbdcd05997565675bd4de987abbb5070.jpg
cache/resized/ca3c7878db5580191e3462830eb5d1cc.jpg

ALBUM STREAM

The Bad Plus

The Bad Plus je jazz trio iz Minneapolisa, Minnesotw, koji čine basista Reid Anderson, pijanista Orrin Evans i bubnjar Dave King. Osnovani su 1989. godine i do sada objavili šest studijskih albuma. Never Stop II je njihovo sedmo izdanje.

Uživajte!!!

We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…