Boban Pejović - Vrijeme je za Demodemolls

View Comments
bobopejovic
Bend je nastao 1997, zašto tek sad album?

Mislim da Pigs enemies (kako smo se u početku zvali ) postoji od 98., ali moguće i da si ti u pravu. U početku nismo imali pristup opremi za snimanje. Kasnije nismo imali para za snimanje. Onda je uslijedila jedna pauza. Nakon pauze nam je Ilija Kojović (ex Autogeni trening) bio basista, pa je falilo posvećenosti - Zarijine zbog posla i „preživljavanja", a Ilijine zbog matičnog benda u kojem se potpuno ostvarivao. Uvijek nam je bio to suviše veliki poduhvat u nekom smislu. Od prošle godine je u bendu Stefan Strugar, koji je djelovao na bend kao energetska injekcija tako da je snimanje albuma bio prirodan slijed dogadjaja. Meni lično je postalo besmisleno da stvaramo, a ne zabilježimo sve to što stvaramo. Vrlo je važno da nas ljudi čuju zbog poruke koju nosimo tako da je pravo vrijeme za album. Vrijeme je za Demodemolls.

Ispričaj nam nešto više o albumu, kakav zvuk sadrži i zašto ste se odlučili baš za te pjesme?
Album se zove Pigs Enemies (Neprijatelji svinja) (pig je u američkom slengu murijaš - prim.aut.) jer je to bio prvi naziv benda, a i zato što mi jesmo neprijatelji svih onih koji rovare, koji pojedu sve na šta naiđu, koji misle samo na svoju guzicu, mi smo protiv glibeži i splačina. Sve pjesme na albumu su političke, jer želimo da doprinesemo oslobađanju Crne Gore od političke mafije koju doživljavam kao okupatora. Naše prvo izdanje sadrži osam studijskih snimaka, dva remixa i jedan live snimak. Trudili smo se da sačuvamo „prljavost" zvuka koji karakteriše Demodemolls, a opet da to bude kvalitetno snimljeno zato smo i izabrali starog znalca Nemanju Bečanovića da u njegovom studiju snimimo naš prvijenac. Na albumu se nalaze tri stvari sa posvetom - "Sila" za cetinjske gimnazijalce, tačnije posvećena njihovoj pobuni prije par godina, "Šta preostaje?" posvećena studentima Filozofskog fakulteta, tačnije njihovoj iskrenoj borbi za prava studenata, a treća je remix pjesme "Virus" i ona je posvećena nedavno preminulom članu benda Beastie Boys čiji smo veliki fanovi.

Uskoro će biti objavljen i spot za "Šta preostaje", reci nam nešto više o tome - ko je autor, gdje je sniman, kakva je bila atmosfera na snimanju?
Ja sam bio svima težak u toku snimanja, dobro je da je završen više, počeo sam da ludim. Radili smo četiri mjeseca na njemu kao da smo rolingstonsi, što zbog toga što nam je falilo opreme (treba li reći?), što zbog drugih nekih problema. Kad bolje razmislim: dok mi ljudi ne kažu da su vidjeli naš spot neću vjerovati da je završen (smijeh). Ivana Pejović, vizuelna umjetnica, se prvi put oprobala u pravljenju muzičkog spota, a snimali smo na nekoliko lokacija: kanjon Ribnice, park na Ćemovskom polju, u stanu...Vrijeme nam nije išlo na ruku, desilo se da smo snimanje počeli kad je snijeg počeo da pada, a onda se dugo zadržao. Atmosfera na snimanju? Meni je bilo super. (smijeh)

Za rock bendove je karaktiristično da se bave socio-političkim temama, ali uglavnom to provuku kroz neke metafore, dok ste vi prilično direktni (npr. u pjesmama "Aktivista DPS-a" i "Imaj u vidu"). Zašto smatrate da je ta direktnost pravi način obraćanja publici i da li ste ikada imali problema zbog svojih stavova u pjesmama?
Zbog sredine, zbog naroda koji ne zna osim ako mu ne kažeš tako otvoreno, kako kaže Kebra: "Ljudi znaju samo ono što im se kaže". Nema foliranja kod nas - „Buđav lebac tra la la„ i ljudi se smiju sami sebi i to je domet te pjesme. Želim da pjesmom nekoga probudim, jer dok on spava DPS nas zaduži za naredni vijek. Milijardu treba da vraća narod, a Milo je milijarder ili milioner. Zašto bih ja ćutao dok mi mafija pljačka domovinu? Šta ću da kažem djetetu sjutra kad bude rob zbog duga koji je DPSSDP napravio? "Pa, jeste, sine, tata se malo zezao s bendom dok je Milo punio svoje džepove", je li? Ta priča kako je politika dosadna i kako mladi ne treba da se zanimaju za politiku je potekla baš od tih političara/mafijaša koji ne žele da im smetate dok vas pljačkaju. U pjesmi „Podrum" opisujem stanje današnje Crne Gore - mi smo u podrumu, a oni su iznad i onda se pojavi neko sa površine i kaže "gore je teško stanje, bolje vam je da ostanete u podrumu, naše vođe brinu za nas, vama glava i ne treba - mi ćemo vam sve objasniti". Svi znamo da je Milo mafijaš i da je okružen mafijašima i svi znamo da pljačkaju Crnu Goru više od 20 godina, pa ako ćutimo o tome šta smo mi onda?
Nismo nikad imali problema zbog istine koju iznosimo javno osim nekih sporadičnih malograđanskih „ispada". Ne vidim čega se ljudi plaše. Plašiti se tih ljudi je nezrelo. Postoji priča, vjerovatno u svakoj religiji svijeta: sretnu se dva mrava i prvi pita drugog „gdje si krenuo?", a ovaj kaže: "idem u Jerusalim". A ovaj prvi će na to "Jesi li ti lud, Jerusalim je daleko, umrijećeš na putu do tamo". Drugi mrav odgovori: "ok, možda, ali ću barem umrijeti na pravom putu".

Da li se plašiš da vaše pjesme imaju određen rok trajanja obzirom da se bave dnevno-političkim situacijama, konkretnije rečeno - koliko će "Aktivista DPS-a" biti interesantna publici jednog dana kada DPS ne bude više na vlasti?
Mislim da su naše pjesme dobre i onim ljudima koji ne razumiju riječi. Ne bi mi bilo žao da naše pjesme nestanu sa Milom, ako će on da nestane prvi (smijeh). Ali mislim da će ove pjesme Demodemollsa trajati i nakon oligarha, možda kao prisjećanje na borbu i pobjedu.

Često si putem raznih medija napadao pojedine organizatore rock dešavanja u Crnoj Gori, zašto?
Sada imam drugu taktiku - napadi preko medija mi ne služe na čast, ali sam govorio istinu i morao sam naći način da je saopštim.
U Crnoj Gori se rock muzičar doživljava kao nekakav čudak, entuzijasta, a za to je naravno kriv sistem u službi partije koji je gušio svaku poruku koja ih može ugroziti. Zapošljavanje preko DPS-a u institucije kulture je uvelo potpune budale, a budale ne slušaju dobru muziku. E, sad pojavili su se ljudi koji su vidjeli da na „tržištu" postoji rupa i počeli su da koriste mlade rock bendove za lično punjenje para. Preporučujem da na YouTube pogledate film „Abdulah Lotos Beli".
Dakle, očigledno je da ti ljudi spuštaju standard, da kvare rock scenu, jer im nije bitan kvalitet benda nego njihova zarada. Tako recimo iako bend svira isključivo obrade organizatori ga angažuju da popuni 2 sata programa, a uz to bend svira za pivo koje je organizator dobio besplatno. Smiješno je da kao predgrupa nekom ozbiljnom bendu bude cover bend, jer to nije vrh koji Crna Gora ima da ponudi i to nije nešto što zaslužuje (toliki) prostor.
Postoje kafane u kojima sviraju cover bendovi jednom nedjeljno i to je super, ali nećeš ih valjda gurati da sviraju uz Darkwood dub, Dža ili bu, Block out, zato što su "Smells like teen spirit" skinuli do perfekcije, dok sa druge strane imaš momke koji se trude da stvore nešto novo i svoje.
Pod mojom „paljbom" su bili oni koji ne poštuju stvaraoce u smislu da ih ne plaćaju, da im ne nude nikakve uslove (nije novac presudan, nego korektan odnos), da ih tretiraju kao čudake, entuzijaste koji su dobri za popunjavanje programa i zaradu organizatora.

Koji su pozitivni, a koji negativni aspekti crnogorske rock scene po tebi?
Nemam pojma stvarno. Moraću da razmislim o tome.


razgovarao: Poetic Boredom