mulj.net

crnogorski muzički portal

Mon05292017

Last updateFri, 26 May 2017 12am

Rat (So What?!) - Rumunija nema pank scenu

sowhat110117
Kada pomislite da je ona priča o jugoslovenskoj sceni kao trećoj rokenrol sili na svijetu smiješna i naduvana, osvrnite se oko sebe. Ne morate ići daleko, svratite u okruženje. Upravo sa takvim namjerama smo popričali sa jednim od rijetkih rumunskih punk bendova, jedinim iz njihovog grada Oradea. Osnivač Rat nam je kroz primjer svog benda So What?! predstavio manje više sve boljke i probleme tamošnjih pank bendova.

Reci nam kratku istoriju benda i kako ste došli do ideje za ime benda?
So what?! je počeo sa radom 2007. Prva postava So what?! smo bili ja, Rat (gitara/vokal) i moj prijatelj Vavi (bubnjevi).
Znamo se dugo vremena, ali počeli smo da sviramo tek nakon što je Vavi završio fakultet u Temišvaru i vratio se u Oradeu. Pokazao sam mu neke od mojih pjesama, a onda je on predložio da se nađemo s vremena na vrijeme i zezamo sa tim pjesmama, ne baš kao pravi bend.
Imali smo oko tri pjesme kada smo počeli da se smatramo bendom. Jednog dana mi je on rekao da sada, kada smo već bend, treba da odaberemo neko ime. Tog dana sam na sebi imao majicu na natpisom "so what?!", pogledao me je i rekao"hajde da bend nazovemo so what?!" To je priča o nazivu benda. (prvobitno sam tu majicu napravio za sebe jer mi je bilo muka od ljudi koji su me čudno gledali dok sam šetao parkom sa djetetom zbog mojih tatua na rukama i nogama ).
Nakon što smo završili tri pjesme i smislili naziv, odlučili smo da nađemo basistu. U Oradei i nema puno pankera, naročito onih koji nešto sviraju, ali bio je taj lik po imenu Zetor koji je imao bas, tako da je bilo logično da uzmemo njega. To nažalost nije potrajalo. Nakon toga nijesmo mogli da nađemo basistu ali smo našli pjevača, Cosmina. On je nažalost želio da postanemo death metal bend ... tako da je on morao da ode. Zatim smo našli Mary. Ona je tada bila 15-godišnja pankerka. Njen glas nije bio ništa posebno ali je podsjećao na The Distillers, tako da smo odlučili da je zadržimo. Zatim smo našli i basistu, Rolanda. Po prvi put je So what?! bio pravi bend, tkao da smo počeli da pravimo nove pjesme a zatim smo i imali prvi nastup u pabu Hole (rupa). Zatim još jedan u metal pabu Abyss. Sreća nije dugo potrajala jer je Mary napustila bend. Rekla je da je pronašla vjeru, a i Vavi je napustio bend jer se preselio u drugi grad iz ličnih razloga.

Kako ste pregrmjeli tu krizu?
Na sreću, Roland je imao prijatelja Ištvana koji je zaista dobar bubnjar i on se pridružio bendu, a zatim i Barka kao pjevač. Probe su bile zabavne i sve je išlo dobro sve dok Ištvan nije odlučio da se preseli u London. Zatim je Aksza došao da svira bubanj, probe su postale još zabavnije sa njom ali je zatim Roland napustio bend , ali smo uspjeli da pronađemo Tedija. To je bio jedan od najboljih perioda za bend, ali je Aksza zatim otišla u Njemačku. Zatim je došao Bubu. Bend je konačno bio kompletan, niko nije želio da napusti bend ili da se preseli u drugu zemlju. Nakon sto smo svi naučili pjesme opet smo nastupili u Abyss-u. Bilo je sjajno!

Rad u studiju?
Da. Nakon toga ušli smo u studio da snimimo prvi demo. Planirali smo da odsviramo još jedan koncert ali nažalost tada je Tedi odlučio da se preseli u London. Poludjeli smo, ali smo imali veliku sreću sa Elom. Sjajna basistkinja iz Temišvara, naučila je 12 pjesama za dvije nedjelje, tako da smo sledeću svirku imali sa njom.
Sada su So what?! Barka - pjevač, Ela bas, Bubu bubnjevi i ja, Rat, gitara i prateći vokal, aaaaaali Bubu nam je rekao da želi da se oproba u različitim muzičkim žanrovima tako da ce on biti sa nama samo za još jedan koncert, a zatim ćemo početi da učimo novog bubnjara našim pjesmama. To je to.

Zašto toliko promjena?
Nažalost Rumunija je i dalje balkanska zemlja i mnogi mladi ljudi idu iz zemlje kako bi imali bolji život u Engleskoj ili Njemačkoj. Iz tog razloga veoma je teško naći stalne članove za rnr bend.

Imate li završene neke snimke?
Za sada smo snimili samo jedan EP 2013. Pod nazivom Cheap excuses. Neke od pjesama su snimljene u studiju, a neke su bonus lajv snimci.

Reci nam nešto o Oradei i tamošnjoj muzičkoj sceni?
U Rumuniji su većinski narodi Rumuni i Mađari. Oradea je jedan od malobrojnih gradova u Rumuniji u kom se ova dva naroda dobro slažu. Oradea je veoma lijep grad u blizini mađarske granice. Prilično je moderan, ali ima i mnogo starih istorijskih građevina.
Iskreno da kažem, muzička scena je bila baš sranje sve dok se nije otvorio Abyss pub. Od kako se pab otvorio, gotovo svakog vikenda imamo svirke, i vjerovatno iz tog razloga sve je više rokera. U poslednjih nekoliko godina sve više bendova dolazi da svira kod nas.

Šta misliš u panku u Rumuniji?
Možda će me neki ljudi mrzjeti zbog ovog odgovora, ali čak ni to što je pank bend postojao u Rumuniji još 80-ih ja i dalje ne mislim da Rumunija ima pravu pank scenu / pokret. Bilo je bendova i pankera, ali jednog dana sam pokušavao da se sjetim drugih pank bendova u Rumuniji i shvatio da mnogi bendovi više ne postoje, a drugi su komercijalna pop pank sranja. U čitavoj jebenoj Rumuniji sjetio sam se možda 3 ili 4 benda koji se mogu smatrati pank bendovima. Ima pankera, ali to je 5 – 10 njih po gradu. Ipak vidim da ih ima sve više, na primjer u Oradei prije oko 10 godina bilo je svega nas četvorica. Tokom poslednje dvije godine sve ih je više i sada u Oradei ima dosta pankera (želim da vjerujem da je to zbog So what?!

Gdje nalazite inspiraciju za tekstove?
Što se tiče tekstova i inspiracije, uvijek se osvrnem na intervju Dzimija Hendriksa kada su ga pitali zašto ima toliko negativnih tekstova o ljudima. Odgovorio je da su njemu glavni izvor inspiracije ljudi i način na koji se predstavljaju. Ukoliko se predstavljaju na negativan način, logično je da će biti inspiracija za negativne tekstove. Sa tim se slažem 100%. Mi smo pank bend, ne pišemo pjesme o zmajevima, vampirima, plavom nebu ili pjeskovitim plažama sa silikonskim plavušama. Mi gledamo oko sebe, vidimo svakakve ljude, čujemo svakakve priče, gledamo kako ljudi reaguju, žive. Zar ti treba bolja inspiracija?! Pank ne treba da te natjera da se osjetiš kao superheroj ili gangster. Pank treba da ti predstavi istinu, da te natjera da budeš svoj,da gledaš oko sebe i vidiš stvarnost. Mislim da je pank najiskreniji pokret. Kada se popenjem na binu ne oblačim posebnu garderobu za koncerte, ne farbam lice bojom ili nešto slično. Kako izlazim na binu tako idem i na posao ili u park sa djetetom.

Imate li kontakte sa evropskim bendovima, i da li planirate svirke van zemlje?
Sad kad je bend aktivniji imamo više svirki, pravimo video snimke i objavljujemo ih na internetu, ljudi su počeli da nas kontaktiraju, čak i neki van Rumunije. Kada smo po prvi put svirali van našeg grada bili smo zaista uzbuđeni , ne znajući šta da očekujemo, ali znaš već, svaki početak je težak. Od tada se trudimo da sviramo u drugim gradovima i zemljama. Mi smo jednostavni ljudi i ne radimo ovo zbog para, već zato što uživamo u tome. Išli bi bilo gdje da sviramo, pa makar samo i za putne troškove.

Šta Oradea, kao grad u kom živite, znači za vašu muziku?
Kao što već rekoh, u našem gradu se različite nacionalnosti zaista dobro slažu. Kod nas nema rasista i ne bih rekao da postoji mnogo nasilja. Ako pomislim na uticaj našeg grada na So what?!, mogao bih reći da činjenica da živimo ovdje utiče na to da smo apsolutno protiv rasizma, nasilja i ratova, jer vidimo da različiti ljudi mogu živjeti, raditi i zabavljati se zajedno, bez mržnje zbog nacionalnosti, boje kože ili vjere.

Koliko klubova ima u kojim se mogu organizovati svirke?
Trenutno imamo recimo četiri takva mjesta. Tu je Abyss, oni organizuju metal svirke ali srećom podržavaju i pank scenu, zatim Moskva, oni rade alternativne svirke ali dovode i pank i rok bendove. Postoji i pab Hole koji organizuje razne stvari, od repa do metala, kao i Gekko koji rade svirke, ali veoma veoma rijetko.

Reci mi kakvi su vam planovi za budućnost.
Prvo ćemo morati da nađemo novog bubnjara, već imamo nekog u planu ali ćemo morati da vidimo da li će to da funkcioniše ili ne. Uskoro bi željeli da snimimo sve naše pjesme i napravimo prvi album sa 14-15 pjesama. Pored toga, samo svirke svirke i svirke.

Razgovarao: ĐorđepunX

Red Baraat