mulj.net

crnogorski muzički portal

Thu09212017

Last updateTue, 19 Sep 2017 2pm

69 Enfermos - Turneje i sviranje za publiku su najbolje stvari za bilo koji bend

69enfermos180917 69 Enfermos je skate punk-melodični hardcore bend iz Porto Alegrea u Brazilu. Iako su osnovani u Kolumbiji, svoje korjene sada vežu za ovaj brazislki grad. Bend čine: Dalin Focazzio – vokal i gitara, Wagner Donat – bas i vokal i Gabriel Pozza na bubnjevima. O panku u Južnoj Americi i Evropi, I naravno o samom bendu, pričali smo sa gitaristom Dalinom.

Reci mi nešto o tome kako ste osnovali bend i šta zapravo znači naziv benda.
Odlučio sam da oformim 69enfermos 1995. godine, nakon što sam čuo album NOFX-a "Punk In Drublic". Bio sam u fazonu: dođavola, moram da budem u ovakvom bendu!! (i to je to!)
69enfermos na španskom jeziku znači 69 perverznjaka. U vrijeme osnivanja imao sam 17 godina tako da mi nije bilo posebno bitno kako će se bend zvati...

Svirate kalifornijsku verziju punkrocka,da li ste svirali sa nekim od vaših muzičkih heroja?
Da, pokušavamo da očuvamo taj zvuk 90-ih, rifove i harmonije, i to radimo od 1995. Imao sam sreće da dijelim binu sa Lagwagon, Satanic Surfers, Less Than Jake, Belvedere, A Wilhelm Scream, Mute i mnogim drugim bendovima!

Odlučili ste da ove godine pođete na evropsku turneju. Reci mi odakle ta ideja, i gdje ćete sve svirati?
U pravu si. Pa, da budem iskren već dugo vremena sanjam o evropskoj turneji i sličnim stvarima, ali kao što znaš ponekad je teško pretvoriti snove u realnost. Pričao sam sa tobom o turneji i iskreno nisam znao kada će do nje doći, tako da priča izgleda otprilike ovako: imali smo sreće da potpišemo za Morning Wood Records, jednu od ponajboljih punk izdavačkih kuća današnjice. Nakon 19 godina izdali smo debi album na engleskom jeziku, "Beyond Borders". Nakon toga su se mnoge stvari promijenile, naišli smo na odličan prijem širom svijeta i bend je postao poznat među fanovima pank zvuka 90-ih. Zatim smo dobili šansu da sviramo na Punk Rock Holiday festivalu u Sloveniji, koji je po našem mišljenju najbolji pank festival na svijetu. Kako smo išli na taj festival, došli smo na ideju da ubacimo neke dodatne datume, pa se to zahvaljujući ljudima poput tebe i prijateljskim bendovima pretvorilo u turneju.

Vi ste iz Kolumbije, međutim sada ste se preselili u Brazil. Reci mi nešto više o tamošnjoj pank sceni.
Južnoamerička scena je sjajna. Svirao sam u Kolumbiji, Brazilu, Peruu i Ekvadoru, i svuda je isto...prijateljstvo, jedinstvo i dosta zabave. Mi smo poput jedne ogromne porodice, pored toga što govorimo istim jezikom (izuzev Brazilaca) dijelimo i istu ljubav prema pank roku, od Meksika do Argentine. Ponovo sam počeo rad sa bendom u Brazilu prije par godina i reakcije su bile odlične. Brazilska scena je naravno veća, jer je i sama zemlja ogromna i ima mnogo bendova poput nas koji pjevaju na engleskom jeziku, tako da nam super ide.

Šta mislite o pank roku u svijetu danas?
Vidim ponovno rađanje panka. Na primjer, mnogi stari bendovi se vraćaju na scenu i izbacaju novi materijal, što je sjajno. To inspiriše nove generacije, baš kao što je inspirisalo mene u prošlosti.

Reci mi nešto više o životu na turneji. Kakav je osjećaj biti konstantno na putu?
Turneje u Južnoj Americi nijesu poput turneja u Evropi ili SAD-u, zbog ogromnih distanci. Najčešće organizujemo 4-7 nastupa i često su to veoma udaljene tačke. Može se desiti da treba mnogo sati vožnje od jednog do drugog grada ili zemlje. U svakom slučaju, turneje i sviranje za publiku su najbolje stvari za bilo koji bend.

Mozeš li dati neki savjet mlađim bendovima. Kako organizovati turneju?
Nisam bas ekspert za planiranje turneja, tako da je sve što ja mogu reći je da pomaže ukoliko dijelite i širite svoju muziku sa prijateljima iz drugih gradova/zemalja i učestvujete na kompilacijama. To je jako dobar način da učinite vaš bend malo poznatijim široj okolini.

Reci mi kakvi su vam planovi za budućnost.
Objavili smo album A PLACE TO CALL HOME za Morning Wood Records i sada ćemo da sviramo.

Hvala na intervjuu, pozdrav iz Crne Gore!
Želim da ti se zahvalim za ovaj intervju, i što si tako dobar drugar. Zaista se nadam da ćemo se vidjeti i dijeliti binu. Hvala na podršci i prijateljstvu.

{youtube}wUVkg5cPYms{/youtube}

Add a comment

Stefan Pantović (Parampaščad) - Puštanje niz vjetar

parampascad280417Stefan Pantović pjevač i gitarista, Momčilo Radulović – bas,vokal i Marko Milonjić - bubnjevi su momci koji stoje iza benda Parampaščad. Bend je nastao u avgustu 2011. godine u Spužu, i prvenstveno je poznat široj publici preko klupskih svirki i ponuda odličnog repertoara covera domaće i svjetske muzike. Ovih dana objavili su prvu autorku numeru – „Komadi". Njom otvaraju jednu novu i kako se čini veoma zanimljivu priču. Umjesto klasične najave za debi singl, nakratko smo popričali sa Stefanom Pantovićem o Komadima i onom što slijedi za njima.

Add a comment

Read more: Stefan Pantović (Parampaščad) - Puštanje niz vjetar

Goblin Zeppelin - Kutija puna bola

Goblin-Zeppelin-810x486Album je izašao. Možete li za početak predstaviti materijal "Burn the Idol"?
Burn The Idol ima osam stvari. Mnogi ga smatraju thrash metalom, ali iako smo svjesni da nismo mogli pobjeći od nekog zvuka uz koji smo se podigli, mi ga smatramo stoner groove metalom sa gothic temama. Dosta je i produkcija uticala da zvuči moderno i napucano, ali prve ideje su čak bile da naginje na Sabbath i produkcijski i atmosferom.

Add a comment

Read more: Goblin Zeppelin - Kutija puna bola

Gary Meskil (Pro Pain) – Empatiju i komunikaciju trampili smo za narcizam i pop kulturu

meskil210417Reci mi nešto o počecima benda?
Sve je počelo u Nju Jorku 1991. godine. Bili smo trojka, i ubrzo po snimanju tri demo pjesme potpisali smo za metal lejbel iz Nju Džersija, Megaforce Records. Naš uspješni i dobro prihvaćen prvi album "Foul Taste Of Freedom" izašao je 1992. godine, i bend je krenuo na turneju i svirao više od 600 koncerata u naredne dvije godine. Naš drugi album "The Truth Hurts" izašao je 1995. godine, a ostalo je dio istorije hard kora.

Add a comment

Read more: Gary Meskil (Pro Pain) – Empatiju i komunikaciju trampili smo za narcizam i pop kulturu

Arturo Basick (Lurkers) – Nove generacije se sve manje koriste muzikom kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo

lurkers100917Vi ste jedni od pionira pank roka. Recite mi nešto više o tom periodu u Britaniji. Kada ste počeli sa radom kao pank bend.
Nezaposlenost je bila veliki problem, i bilo je mnogo nezadovoljstva među mladim ljudima koji potiču iz radničke klase. Mnogima se smučila muzika koja je bila dominantna u tom periodu. Veoma slična situacija je i danas, ali klinci se sve manje koriste muzikom kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo.

Add a comment

Read more: Arturo Basick (Lurkers) – Nove generacije se sve manje koriste muzikom kako bi izrazili svoje...

Dino Kapetanović (Autogeni trening) – Plan je jasan: novi album i koncerti

dino300317Bend je ponovo aktivan, reci nam nešto više o novoj fazi rada, planovima?
Ono što je trenutno najpreče i najaktuelnije jeste završna faza u izradi novog albuma. Čim smo se okupili definisali smo to kao prioritet. Sve pesme bi trebalo da budu uskoro isproducirane. Napokon ćemo se i koncertno aktivirati posle pauze od petnaest meseci. Plan je izbacivanje albuma i koncertna promocija istog, te ekranizovanje par naumera.

Add a comment

Read more: Dino Kapetanović (Autogeni trening) – Plan je jasan: novi album i koncerti

Novak Govedarica (festival Novi Val) - Rok kultura i film uspijevaju da okupe hvale vrijednu publiku

novak060917Osmog i devetog septembra u Budvi će se održati treće izdanje zanimljivog festivala "Novi val". O onome što će se desiti ovog vikenda, ali i o stvarima koje su se desile na prethodnim izdanjima festa popričali smo sa organizatorom Novakom Govedaricom.

Add a comment

Read more: Novak Govedarica (festival Novi Val) - Rok kultura i film uspijevaju da okupe hvale vrijednu publiku

Siniša Škarica - Rock je postao glazba sa tisuću lica

skaricaS1Siniša Škarica je dobro poznato ime. Hrvatski je producent i muzički urednik i jedan od začetnika hrvatske rok muzike. 1960-ih svirao je u VIS Magnetima i grupi Mi. Od 1974. godine radi u diskografskoj kući Jugoton (danas Croatia Records). U svoju biografiju ubilježio je i knjigu "Kad je rock bio mlad (Priča s istočne strane 1956.-1970.) objavljenu 2005. godine. Porazgovarali smo sa njim o muzici tadašnjeg i današnjeg vremena, planovima za reunion, Elvisu, digitalizaciji, pobuni.

Add a comment

Read more: Siniša Škarica - Rock je postao glazba sa tisuću lica

Ivan Mihajlović (HUND) - Zdrava i iskrena reč više ne nosi nikakvu težinu

hund050917Šta znači HUND, kako je i kada nastao i šta imate objavljeno do sada?
HUND je reč nemačkog porekla i znači „PAS". Ideja se pojavila iz čuvene replike Slavka Štimca u filmu „Vuk Samotnjak" kada je na pitanje kako se zove vojni pas kojeg je pronašao izjavio – „Ne znam, piše HUND, a piše i Mile".
Kasnije, prilikom izdavanja prvog albuma za TIOLI, morali smo privremeno, da ne bismo menjali ime benda, da formiramo skraćenicu, pošto je cenzura tada, početkom ludih 90-tih uradila svoje i kada nam je bilo zabranjeno izdavanje albuma sa nazivom grupe na nemačkom jeziku. Skraćenica, namenjena toj prigodi i posvećena tim divnim ljudima koji su previše pametovali i mudrovali je glasila: Hudočasnici Umiru Nakon Drkanja!
Inače, Grupa je osnovana 1989. godine, a već 1990. prvi put nastupa na lokalnim svirkama, tačnije od 30. septembra 1990, pa taj datum i uzimamo za rodjendan benda, pošto su koncerti i interakcija sa publikom i poenta, srž i celokupna draž našeg postojanja.

Diskografija benda:

„Ko je ubio mrtvog čoveka", Take It Or Leave It, 1993.
„To ne mogu da objasnim", Kontra Kultura & Bad Music For Bad People, 1996.
„Lekcija iz unutrašnjosti", Naše Records, 2001.

„Za Večnost" – Multimedijalni CD, Naše Records, 2008.
„Originalna večnost" – maxi singl
„SFRJ ( Sviram PUNK! )" – singl, 2017.
„ROB" – singl, 2017.

Najbitnije kompilacije
„Wired – Unlimited cultural excange"
„We miss peace – Antiratna kompilacija"
„Rovinjsko ludilo"
„Cha" – Istra 2006.
? – Japan
„Serbian street punk" – Russia
i mnoge druge...

Dolazite iz Aranđelovca, za mnoge nekada rokerski i pankerski grad, a danas?
Da, Aranđelovac je nekada bio veoma jako uporište urbane rock, punk i uopšte alternativne kulture i umetnosti. Iznedrio je izuzetno mnogo kvalitetnih bendova (prvenstveno punk žanra/opredeljenja, ali i mnogih drugih ). Jako puno talentovanih ljudi je decenijama radilo i stvaralo u ovom gradiću pod Bukuljom. Na žalost, kao i svuda oko nas, danas je sve to prepušteno zaboravu, ljudi su ubijeni u pojam, bez ikakve želje i potrebe za iskazivanjem sebe, za stvaralaštvom uopšte. Kao i u svim ostalim sferama društva, u umetnosti pogotovu, vidljiva je teška apatija i bezvoljnost. Sve se to odslikava i utiče, na žalost i na mlade ljude koji odrastaju u ovom bolesnom i izopačenom okruženju, bez ikakve podrške i prave šanse za samoiskazivanjem. Usled svega ovoga, neminovno dolazimo i do krize stvaralaštva i zdrave slobodoumne misli kod mladih. Malo je ljudi koji se uspevaju izboriti sa svime ovim, jako je teško raditi i stvarati u ovako nezdravom okruženju, tako da smo danas postali, kao i svi „gradovi" u unutrašnjosti, jedna obična malograđanska palanka u kojoj zdrava i iskrena reč ne nosi nikakvu težinu i u kojoj se ljudi koji se bave drugačijom vrstom umetnosti od „poželjne" spopliću već na prvom stepeniku svog stvaralaštva i pokušaja iskrenog i alternativnog vida izražavanja.

{youtube}tRb0geB9Dyg{/youtube}

Mnogi bendovi danas ne dolaze do izražaja ako nijesu iz nekog centra poput Beograda ili Novog sada. Kako se vi borite sa tim?
Odgovor na ovo pitanje se nadovezuje na prethodno, ujedno i prožima sa njim. Provincija je danas, vise nego ikada, bačena u zapećak. Mnogo volje, snage, truda je potrebno uložiti da bi se čovek izborio sa silnim spoticanjima na koja nailazi radeći nešto drugačije, nešto što ne spada u kliširane i oprobane "umetničke" izražaje. Ali nećemo posustati, ideje i stavove nam niko ne može oteti!!! Mi smo predugo na sceni, jako se dugo sa svim tim borimo, stekli smo izuzetno mnogo pravih prijatelja, slobodno mogu reći saboraca, koji nam u svemu ovome pomažu, naročito oni iz velikih gradova koji su prepoznali našu iskrenu priču i stavove i koji nas u celoj ovoj našoj priči podržavaju.

Aktivni ste na društvenim mrežama. Kako gledate na to danas? Ima li mjesta panku na društvenim mrežama?
Aktivni smo zato što smo u određenom momentu našeg rada uvideli i prihvatili činjenicu i bolnu istinu da, ako zapostaviš društvene mreže, ako im se pokušaš suprotstaviti i odupreti, zvanično i ne postojiš! Prihvatili smo ih, dakle, kao nužno zlo. Međutim, vremenom su se pokazale kao izuzetno moćno i korisno sredstvo globalne komunikacije, ali i marketinga, pa ih sa te strane i pokušavamo ispratiti i ispoštovati.
Definitivno, svim vidovima umetnosti i izražavanja, pa tako i punk pokretu i muzici je nametnuto da, radi očuvanja sopstvene egzistencije mora prihvatiti sve te novotarije i krenuti u korak sa njima...

Često organizujete koncerte u vašem gradu. Koliko je to teško danas kad ljudi nijesu toliko zainteresovani gotovo ni za šta?
Jako je teško i mukotrpno, zahteva mnogo volje i energije, ali kada te vodi tako snažna i jaka želja, kada imaš takvo "teranje" kao što mi svi imamo, kada osećaš neugasivu žeđ za plasmanom svojih ideja, stavova, muzike i kada vidiš koliko to znači i ostalim ljudima – ništa ti na kraju ne sme i ne može biti teško!

Recite mi neke bitne koncerte i događaje na kojima ste nastupali?
Dosta smo koncerata svih ovih godina odsvirali. Nastupali smo u Beogradu ( SKC, Akademija, Dom Omladine... ), Rokoteci i Gerila Baru u Novom Sadu, Exit Festivalu 2016. (otvorili Explosive Stage ), Kragujevcu, Nišu, Niškoj Banji, Gornjem Milanovcu, Čačku, Užicu, Lučanima, Kosjeriċu, Orašju, Valjevu, Šapcu, Ċupriji, Smederevu, Jagodini, Mladenovcu, Kruševcu, Pančevu, Plani, Požarevcu, Vinči, Ladovici, Kaludjerici, Požegi... 
Jedna zanimljivost vezana za naš bend je ta da je, prema dosadašnjim informacijama, HUND prvi srpski bend koji je nakon raspada bivše SFRJ nastupao u Federaciji BiH ( Tuzla ) i Republici Hrvatskoj (Beli Manastir).

Kako gledate danas na rokenrol u Srbiji i regionu?
Na rokenrol gledamo kao na ranjenog matorog odrpanog psa koji se pokušava dovući do svoje kućice u kojoj ga čeka iscepana krparica i oglodana koskica, dok se svojim olinjalim repom pokušava odbraniti od roja muva koje ga napadaju i ujedaju trudeći se da ga skroz iscrpe i promene smer kretanja, navodeći ga pravo u provaliju, ne shvatajući da će, ukoliko pod hitno ne zaleči te rane i ne stane na svoje noge, svi zajedno sa njim završiti u istoj toj provaliji!

Izdali ste zanimljivu pjesmu koja se zove SFRJ (sviram PUNK). Pamtite i ta neka vremena JNA, 90-ih i svega što se dešavalo tada, ali i prije toga. Šta nam u društvenom smislu najviše nedostaje od svega toga?
Najviše nam nedostaju iskreni prijatelji, neiskvareni ljudi, zdrav pogled na svet oko sebe. Nedostaje nam LJUDSKOST u svim svojim primarnim oblicima!!! Sve ostalo je nebitno i nevažno...

Hvala za intervju, nadam se da se vidimo brzo!
Hvala Vama. Veliki pozdrav za celu ekipu i za čitaoce Vašeg portala.PUNX NOT DEDA!!!

razgovarao: ĐorđepunX

Add a comment

Gomila nesklada - Neka muzika priča umjesto nas

gomilaneskladan250217Gomila nesklada, petočlana HC ekipa iz Nikšića snimila je drugi album. On nosi naziv „81" po istoimenoj pjesmi, a objavljen je u DIY varijanti i može se poslušati na youtube kanalu grupe. Od danas kompletan materijal je dostupan za preslušavanje i skidanje na našoj platformi bucanpas.com
O prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Gomile smo popričali sa pjevačem benda Marko Vukajlovićem. Osim njega GN su: Alen Pajazitović i Vuk Manojlović – gitare, Igor Mijanović – bas i Tomaš Pejović – bubanj.

PRESLUŠAJTE ILI PREUZMITE ALBUM SA OVOG LINKA

2000 godina je već pet godina star album. Prije nego što popričamo o novitetu reci nam kako sada gledate na početak vaše studijske priče?

Sa smiješkom. Tada je sve bilo mnogo drugačije, tačnije, ovo nam je sve novo. Da se razumijemo, proces je isti. Imaš studio i opremu i ti to treba da odsviraš najbolje što umiješ. Samo što tolike godine učine svoje, pa čovjek shvati da nije sve crno-bijelo kako se tada činilo. Počev od opreme, do spremnosti benda da uđe u studio itd. Ali, osjećaj je manje-više isti – velika trema i očekivanja. Radujmo se našem trećem albumu.

U međuvremenu iz one „neobavezne" faze rada ste ušli u već u ozbiljne vode. Poslovi i druge obaveze vas očigledno nijesu poremetili u tome. Gomila je još uvijek ista, i kao što kažete u jednoj pjesmi – spremna. Koliko je sada drugačije i teže odrađivati probe, stvarati materijal u odnosu na ranije?
Malo teže jeste, ali đe ima volje, je li... Koliko je teško uskladiti obaveze sa muzikom, toliko je lakše odraditi ono što ovaj poziv zahtijeva. Kao i sa snimanjem – sve je mnogo drugačije sada. Usudimo se reći da je i ozbiljnije. Pa tako za nešto čemu se ranije trebalo posvetiti određeni period, sada je to otprilike duplo kraće. Toliko o probama. A, stvaranje materijala, u kojem god smislu, kod Gomile se nije promijenilo. Ideja je mnogo jača od rokova. Primjera radi, jednu od pjesama na novom albumu (koja se sastoji od jednog riff-a, bukvalno) sklopili smo za, čini mi se, manje od sat.

Pomenuli smo pet godina. Ruku na srce to za naše uslove i nije velika pauza između dva materijala? Čini li se da ste mogli ili trebali više?
Apsolutno da da. Koliko se samo toga desilo oko nas i na planeti, a mi tek sad... Ali, jebi ga. Takav je tempo. Niko nam ništa ne nameće, ne slušamo nikoga, do sebe i, možda nažalost a možda i na sreću – tek sada izlazimo pred ljude sa nečim. Sve ovo zvuči kao izgovor. Ali to je prednost bavljenja muzikom kojom se mi bavimo. Nikome se ne polažu računi. Istina – prošlo je masu vremena, trebali smo više, ali nismo. Tu smo đe smo.

 



Između njih objavili ste i singl i spot za pjesmu „Atlas". Mnogi su je očekivali i na albumu „81". Je li ona završila svoju priču ili je čuvate za neko novo izdanje?
Pa bilo je pregovora između nas – šta da radimo sa njom. „Atlas" je nekako bila poruka ljudima da nismo umrli, da smo tu i da radimo. Da se nadovežem na pitanje od prije – Gomila nikada nije prestala sa radom. Konstantno smo nešto čeprkali. Ta stvar mu onda dođe kao spona između prvog i drugog albuma. Nijedna naša pjesma nema kraj svoje priče. Takva muzika je u pitanju da rok trajanja ne dolazi u obzir. Samo je pitanje koliko se nekome to sviđa.

Neminovno je radi čitalaca pomenuti i one tehničke stvari vezane za novi materijal. Ko, gdje, kako...?
Hvala na tom pitanju, jer zaista dugujemo veliku zahvalnost brojnim ljudima. Što se tiče tih stvari koje malo koga zanimaju: album je sniman u Beogradu, u studiju „Blaze". Producenti su Miloš Mihailović i Rastko Rašić. Osim što smo ih o jadu zabavili, dozvolili su nam da spavamo u studiju, da se družimo i dijelimo sve muke i lijepe stvari u toku snimanja. Proces snimanja je trajao sedam dana. Post-produkcija malo duže. Čuli smo kako oni rade i zato smo tamo otišli. I nismo se pokajali. Kako smo otišli – to je već priča za sebe. Samo prenesite lijepe riječi na račun kompanije „Uniprom" i na račun gospodina Delića. Jednog dana će biti heroji. To sigurno. A, Nemanji Lakićeviću, Vladu Perišiću i Janju ćemo se pokloniti uživo.

Ako se ima u vidu tema numere „81" moram pitati da li je ona završila u naslovu albuma čisto iz estetskih razloga ili je ta osamdesetjedna osoba zaista zaslužila da završi na kaveru?
Iz estetskih nije sigurno, jer kao što reče veliki Strugar - koja je muka sa nama i brojevima i nazivima albuma. Definitivno da gore pomenuti nisu zaslužili ništa, kamoli da budu u nazivu albuma. Ali, ako zanemarimo poruku, ta stvar nam se svima svidjela na prvu loptu i nekako je izbor pao na nju. Bez velikog razmišljanja.

Politika i politikanstvo, stanje u društvu, međuljudski odnosi ili nedostatak njih su neke od glavnih tema novog materijala. Koliko bendovi kod nas i okruženju uopšte primjećuju ove stvari i koliko se njima bave?
Rekli smo to i ranije. Ništa od toga nije srž naše muzike. Suština je – čovjek, pa sve što od njega ide dalje. Svakako da se te teme nadovezuju, prepliću, šta sve ne. Bendovi se u većini vrte u tom krugu, a mi nismo baš revolucionari, pa smo i mi tuda neđe. Bave se svi time, samo tako ogoljeno zvuči jako loše. Poruke iz pjesama su već neki drugi nivo.

Na prvom albumu "neka bude borna neprestana", na drugom "nečovještvu stati nogom za vrat
dužnost je najsvetija"... Opet referenca na Njegoša i Gorski vijenac. U pitanju je slučajnost, ili griješim? Šta je to što utiče na vašu muziku i tekstove, pored sličnih muzičkih žanrova i sredine u kojoj živimo?
Hahaha... Pitanje koje su postavili svi koji su do sada poslušali album. Na prvom albumu je došlo potpuno slučajno. Taj dio se jednostavno uklopio u tekst, tu je i završio. Ovog puta je bukvalno falilo teksta i počeli smo da se 'vatamo za glavu. Nismo znali šta da radimo. Onda smo se sjetili Njegoša i pozajmili dijelić, kao i ranije. Opet se uklopio sjajno. Ne znamo da li se on nametnuo namjerno ili je potpuna slučajnost. Ali, definitivno ima veze sa porukom da – dolazimo iz Crne Gore. Jer, nekako svi bendovi i malo veći umjetnici kao da su zapostavljeni van granica. Možda ima veze sa tim što smo iz male, nebitne, zemlje. Možda i nema. Ali, mi bi voljeli da jednog dana neđe neko kaže da se i u ovoj ovakvoj sredini nekada svirala metal muzika.

Čini se da bend kakav je GN ne bi bio iskren prema sebi kada uz zvuk koji gajite ne bi išle i ovakve poruke. Ima li istine u ovome?
Naš basista Igor je davno nekada pitao – da li ćemo ikada imati neku pozitivnu, ohrabrujuću poruku? Čisto da se ni mi ni ljudi ne smaraju valjda... Ali, dobio je ekspresan odgovor – nikada! Ne radi se tu ni o iskrenosti, nego budimo realni...

Zvukom ste prilično napravili otklon prema pjesmama koje možda i najbolje prolaze kod publike. Je li to bio svjestan rez?
100 posto! Dok smo sklapali bilo nam je jasno da je stvar takva. Odnosno, radili smo onako kako osjećamo. Kad smo malo bolje razmislili, pričali smo i shvatili da definitivno pravimo zaokret. Svi su klimnuli glavom i odlučili da idemo tim putem. I, ne kajemo se nijednog momenta.

Od mnogih ljudi može se čuti kako bi Gomila mogla imati širu, raznovrsniju publiku samo kad bi muzika bila malo manje agresivna, ili kad bi pjevanje bilo drugačije, ili.... Ostali ste pri svom stavu, možda čak i otišli korak dalje po tom pitanju u odnosu na prvi album. Doslednost i istrajnost koja se cijeni u današnje vrijeme, međutim jeste li razmišljali o ovakvim sugestijama, i kako reagujete na slične komentare?
Super je reći ljudima – nećemo nikada biti lakši niti manje agresivni, jer nas to ne interesuje. Zaista jeste. Da li će se to jednog dana promijeniti – vjerovatno. Da li će se to desiti uskoro – neće. Čujemo takve komentare i zaista ih cijenimo. Bez šale. Dobro je što ljudi imaju sliku o nama kao nekom bendu koji nešto vrijedi i kao da mu fali samo nešto malo da bi postao još veći. Ali, mi se time trenutno ne igramo, jer jednostavno nismo zainteresovani. Stvaramo muziku na najbolji način na koji umijemo. I to je trenutno dranje i žestok ritam.

Kao i prvi materijal i ovaj je DIY. Je li to konačno rješenje ili jednostavno nužno zlo?
Pomalo od oboje. U jednu ruku lijepo je reći da smo se strašno namučili i da smo sve preuzeli na sebe, da nam niko nikada ne bi mogao osporiti bilo šta. Na drugoj strani, prišli smo ovog puta malo ozbiljnije cijeloj stvari i pokušali da napravimo korak naprijed. Gazimo...

U poslednjih nekoliko godina Nikšić je dobio dva jaka festivala, reklo bi se da i broj bendova raste iz godine u godinu, a opet čini se da na klupskim svirkama nedostaje atmosfera, da je publika prilično mirna i reaguje drugačije nego što je to bio slučaj prije nekih 10-ak godina. Možeš li napraviti neko poređenje situacije na lokalnoj sceni koja vas je dočekala kada ste počeli sa radom sa sadašnjim stanjem?
To je nekako išlo čudnom dinamikom. Prvo je bilo ništa, pa nešto, pa svašta i sad je opet – nešto. Festivala ima, prodefilovali su bendovi. Ali čini mi se da su oni samo nužno zlo jer organizatori moraju ispoštovati neki domaći proizvod. I onda dobijete termin u vrijeme ručka. Ali, svakom po zaslugama. To stoji. Na drugoj strani, mnogo je bendova bilo kratkog vijeka. Kao da su pravljeni namjenski, upravo za manje ili veće festivale, svirke, šta sve ne. Drugi konstantno kombinuju sa postavama i krivudaju između originalne ideje. Čudno je stanje. Što se tiče atmosfere – tu više nema priče. Jednostavno je loša. Ljudi su nezainteresovani. Čekaju se velika imena. I to je to. Nema filozofije. Samo se nadamo da će jednog dana neko od nas učiniti nešto veliko i da će ljudi ođe to konačno početi da cijene i da će onda taj bend da im kaže – nikada vam nećemo svirati u životu, pa dođite neđe na stranu i plaćajte skupe karte jer ste bili glupi.

Iako ste u Crnoj Gori gotovo usamljen predstavnik žanra, region je pun HC grupa. Nedavno je i preko našeg portala bucanpas objavljena kompilacija „Puls Balkana" krcata bendovima koji gaje zvuk sličan vašem. Kakva je saradnja i možete li računati na neku pomoć prilikom izlaska na bine zemalja regije?
Bolje da ne pričamo na tu temu.

Kada smo kod ove priče, moramo reći i da ste pokretači Metal Meetinga koji okuplja zanimljiva HC imena. Kako je sve počelo i dokle ste sa ovogodišnjim izdanjem?
Vrlo je jednostavno. Većina, ako ne i sva, muzička dešavanja su u nekom ljetnjem periodu. Zadesi se poneka tvrđa svirka tokom kišnih i hladnih dana i to je to. Inicijalna ideja je bila da se razbije ta monotonija, u smislu - rokaćemo sa nama sličnima kada niko to očekuje. Tako je bilo do sada. Silom prilika, odnosno zbog snimanja i pucanja para u to ime, nije bilo šanse da Meeting bude održan kada je trebalo, sredinom novembra. Ali, evo obećanje, na proljeće će biti!

Sigurno je da će i GN nastupiti na meetingu, a osim toga šta jedan bend može da uradi da bi promovisao svoj materijal? Kakvi su planovi?
Eto greška! Možda, ali samo možda, Gomila neće biti na ovom Meeting-u, jer ćemo morati promociju da radimo prije toga. Recimo. A, što se tiče predstavljanja materijala, mi nismo neki reper. Radimo kako mislimo da treba. A, mislimo da je internet jako dobar teren. Dakle, što više smaranja ljudi po netu, snimanje spotova, kontakti razni i to je to. Neka naša vodilja je da muzika priča umjesto nas. Naš živi nastup. To je, ustvari, najbolja preporuka koju bilo koji bend na svijetu može sebi dati. Što se tiče konkretne promocije albuma, najvjerovatnije će to biti dvije svirke sa nama dragim ljudima, iliti – spektakl!

Hoće li se čekati na još pet godina do sledećeg materijala?
Ko to zna... Mada, s obzirom na to da su nam gitaristi već počeli da luduju na svojim LTD-jevima... Možda brzo iznenadimo.

razgovarao Pero

Add a comment

Katarina Vujović (Bunt, Bedem fest) - Kad prestanemo da se interesujemo, da tragamo, prestaje i život

k2Katarina Vujović, dio je odlične emisije Bunt na RTS-a i organizacije Bedem festa rođena je u Nikšiću, gdje je stekla osnovno obrazovanje i mnoga presudna životna iskustva, posebno kada je riječ o rokenrol kulturi, koja ima posebno mjesto u njenom životu. Nekada pasionirani ljubitelj muzike, a danas novinarka u Buntu, jednoj od posljednjih TV emisija koja se na ovim prostorima bavi rok muzikom. Pored toga, Katarina je i dio organizacionog tima Bedem Festa u Nikšiću, a povremeno objavljuje tekstove i intervje za muzičke portale. Završila je produkciju na FDU na Cetinju i doktorand je na Interdisciplinarnim studijama u Beogradu, na odsjeku za Teoriju umetnosti i medije.

Add a comment

Read more: Katarina Vujović (Bunt, Bedem fest) - Kad prestanemo da se interesujemo, da tragamo, prestaje i...

Rat (So What?!) - Rumunija nema pank scenu

sowhat110117Kada pomislite da je ona priča o jugoslovenskoj sceni kao trećoj rokenrol sili na svijetu smiješna i naduvana, osvrnite se oko sebe. Ne morate ići daleko, svratite u okruženje. Upravo sa takvim namjerama smo popričali sa jednim od rijetkih rumunskih punk bendova, jedinim iz njihovog grada Oradea. Osnivač Rat nam je kroz primjer svog benda So What?! predstavio manje više sve boljke i probleme tamošnjih pank bendova.

Reci nam kratku istoriju benda i kako ste došli do ideje za ime benda?
So what?! je počeo sa radom 2007. Prva postava So what?! smo bili ja, Rat (gitara/vokal) i moj prijatelj Vavi (bubnjevi).
Znamo se dugo vremena, ali počeli smo da sviramo tek nakon što je Vavi završio fakultet u Temišvaru i vratio se u Oradeu. Pokazao sam mu neke od mojih pjesama, a onda je on predložio da se nađemo s vremena na vrijeme i zezamo sa tim pjesmama, ne baš kao pravi bend.
Imali smo oko tri pjesme kada smo počeli da se smatramo bendom. Jednog dana mi je on rekao da sada, kada smo već bend, treba da odaberemo neko ime. Tog dana sam na sebi imao majicu na natpisom "so what?!", pogledao me je i rekao"hajde da bend nazovemo so what?!" To je priča o nazivu benda. (prvobitno sam tu majicu napravio za sebe jer mi je bilo muka od ljudi koji su me čudno gledali dok sam šetao parkom sa djetetom zbog mojih tatua na rukama i nogama ).
Nakon što smo završili tri pjesme i smislili naziv, odlučili smo da nađemo basistu. U Oradei i nema puno pankera, naročito onih koji nešto sviraju, ali bio je taj lik po imenu Zetor koji je imao bas, tako da je bilo logično da uzmemo njega. To nažalost nije potrajalo. Nakon toga nijesmo mogli da nađemo basistu ali smo našli pjevača, Cosmina. On je nažalost želio da postanemo death metal bend ... tako da je on morao da ode. Zatim smo našli Mary. Ona je tada bila 15-godišnja pankerka. Njen glas nije bio ništa posebno ali je podsjećao na The Distillers, tako da smo odlučili da je zadržimo. Zatim smo našli i basistu, Rolanda. Po prvi put je So what?! bio pravi bend, tkao da smo počeli da pravimo nove pjesme a zatim smo i imali prvi nastup u pabu Hole (rupa). Zatim još jedan u metal pabu Abyss. Sreća nije dugo potrajala jer je Mary napustila bend. Rekla je da je pronašla vjeru, a i Vavi je napustio bend jer se preselio u drugi grad iz ličnih razloga.

Kako ste pregrmjeli tu krizu?
Na sreću, Roland je imao prijatelja Ištvana koji je zaista dobar bubnjar i on se pridružio bendu, a zatim i Barka kao pjevač. Probe su bile zabavne i sve je išlo dobro sve dok Ištvan nije odlučio da se preseli u London. Zatim je Aksza došao da svira bubanj, probe su postale još zabavnije sa njom ali je zatim Roland napustio bend , ali smo uspjeli da pronađemo Tedija. To je bio jedan od najboljih perioda za bend, ali je Aksza zatim otišla u Njemačku. Zatim je došao Bubu. Bend je konačno bio kompletan, niko nije želio da napusti bend ili da se preseli u drugu zemlju. Nakon sto smo svi naučili pjesme opet smo nastupili u Abyss-u. Bilo je sjajno!

Rad u studiju?
Da. Nakon toga ušli smo u studio da snimimo prvi demo. Planirali smo da odsviramo još jedan koncert ali nažalost tada je Tedi odlučio da se preseli u London. Poludjeli smo, ali smo imali veliku sreću sa Elom. Sjajna basistkinja iz Temišvara, naučila je 12 pjesama za dvije nedjelje, tako da smo sledeću svirku imali sa njom.
Sada su So what?! Barka - pjevač, Ela bas, Bubu bubnjevi i ja, Rat, gitara i prateći vokal, aaaaaali Bubu nam je rekao da želi da se oproba u različitim muzičkim žanrovima tako da ce on biti sa nama samo za još jedan koncert, a zatim ćemo početi da učimo novog bubnjara našim pjesmama. To je to.

Zašto toliko promjena?
Nažalost Rumunija je i dalje balkanska zemlja i mnogi mladi ljudi idu iz zemlje kako bi imali bolji život u Engleskoj ili Njemačkoj. Iz tog razloga veoma je teško naći stalne članove za rnr bend.

Imate li završene neke snimke?
Za sada smo snimili samo jedan EP 2013. Pod nazivom Cheap excuses. Neke od pjesama su snimljene u studiju, a neke su bonus lajv snimci.

Reci nam nešto o Oradei i tamošnjoj muzičkoj sceni?
U Rumuniji su većinski narodi Rumuni i Mađari. Oradea je jedan od malobrojnih gradova u Rumuniji u kom se ova dva naroda dobro slažu. Oradea je veoma lijep grad u blizini mađarske granice. Prilično je moderan, ali ima i mnogo starih istorijskih građevina.
Iskreno da kažem, muzička scena je bila baš sranje sve dok se nije otvorio Abyss pub. Od kako se pab otvorio, gotovo svakog vikenda imamo svirke, i vjerovatno iz tog razloga sve je više rokera. U poslednjih nekoliko godina sve više bendova dolazi da svira kod nas.

Šta misliš u panku u Rumuniji?
Možda će me neki ljudi mrzjeti zbog ovog odgovora, ali čak ni to što je pank bend postojao u Rumuniji još 80-ih ja i dalje ne mislim da Rumunija ima pravu pank scenu / pokret. Bilo je bendova i pankera, ali jednog dana sam pokušavao da se sjetim drugih pank bendova u Rumuniji i shvatio da mnogi bendovi više ne postoje, a drugi su komercijalna pop pank sranja. U čitavoj jebenoj Rumuniji sjetio sam se možda 3 ili 4 benda koji se mogu smatrati pank bendovima. Ima pankera, ali to je 5 – 10 njih po gradu. Ipak vidim da ih ima sve više, na primjer u Oradei prije oko 10 godina bilo je svega nas četvorica. Tokom poslednje dvije godine sve ih je više i sada u Oradei ima dosta pankera (želim da vjerujem da je to zbog So what?!

Gdje nalazite inspiraciju za tekstove?
Što se tiče tekstova i inspiracije, uvijek se osvrnem na intervju Dzimija Hendriksa kada su ga pitali zašto ima toliko negativnih tekstova o ljudima. Odgovorio je da su njemu glavni izvor inspiracije ljudi i način na koji se predstavljaju. Ukoliko se predstavljaju na negativan način, logično je da će biti inspiracija za negativne tekstove. Sa tim se slažem 100%. Mi smo pank bend, ne pišemo pjesme o zmajevima, vampirima, plavom nebu ili pjeskovitim plažama sa silikonskim plavušama. Mi gledamo oko sebe, vidimo svakakve ljude, čujemo svakakve priče, gledamo kako ljudi reaguju, žive. Zar ti treba bolja inspiracija?! Pank ne treba da te natjera da se osjetiš kao superheroj ili gangster. Pank treba da ti predstavi istinu, da te natjera da budeš svoj,da gledaš oko sebe i vidiš stvarnost. Mislim da je pank najiskreniji pokret. Kada se popenjem na binu ne oblačim posebnu garderobu za koncerte, ne farbam lice bojom ili nešto slično. Kako izlazim na binu tako idem i na posao ili u park sa djetetom.

Imate li kontakte sa evropskim bendovima, i da li planirate svirke van zemlje?
Sad kad je bend aktivniji imamo više svirki, pravimo video snimke i objavljujemo ih na internetu, ljudi su počeli da nas kontaktiraju, čak i neki van Rumunije. Kada smo po prvi put svirali van našeg grada bili smo zaista uzbuđeni , ne znajući šta da očekujemo, ali znaš već, svaki početak je težak. Od tada se trudimo da sviramo u drugim gradovima i zemljama. Mi smo jednostavni ljudi i ne radimo ovo zbog para, već zato što uživamo u tome. Išli bi bilo gdje da sviramo, pa makar samo i za putne troškove.

Šta Oradea, kao grad u kom živite, znači za vašu muziku?
Kao što već rekoh, u našem gradu se različite nacionalnosti zaista dobro slažu. Kod nas nema rasista i ne bih rekao da postoji mnogo nasilja. Ako pomislim na uticaj našeg grada na So what?!, mogao bih reći da činjenica da živimo ovdje utiče na to da smo apsolutno protiv rasizma, nasilja i ratova, jer vidimo da različiti ljudi mogu živjeti, raditi i zabavljati se zajedno, bez mržnje zbog nacionalnosti, boje kože ili vjere.

Koliko klubova ima u kojim se mogu organizovati svirke?
Trenutno imamo recimo četiri takva mjesta. Tu je Abyss, oni organizuju metal svirke ali srećom podržavaju i pank scenu, zatim Moskva, oni rade alternativne svirke ali dovode i pank i rok bendove. Postoji i pab Hole koji organizuje razne stvari, od repa do metala, kao i Gekko koji rade svirke, ali veoma veoma rijetko.

Reci mi kakvi su vam planovi za budućnost.
Prvo ćemo morati da nađemo novog bubnjara, već imamo nekog u planu ali ćemo morati da vidimo da li će to da funkcioniše ili ne. Uskoro bi željeli da snimimo sve naše pjesme i napravimo prvi album sa 14-15 pjesama. Pored toga, samo svirke svirke i svirke.

Razgovarao: ĐorđepunX

Add a comment

Igor Todorović (Zgro) - Besplatni koncerti na trgovima i veliki festivali u mnogome su ubili klupsku scenu

zgro100717Igor Todorović, među Novosađanima, a i šire poznatiji kao Zgro je od onih faca koje obilježavaju scenu jednog grada. U ovom slučaju Novog Sada, iz kojeg, kako kaže, "nije mnogo mrdao".

Add a comment

Read more: Igor Todorović (Zgro) - Besplatni koncerti na trgovima i veliki festivali u mnogome su ubili...

Jeff Janiak (Discharge) - Vratili smo se korjenima

jjaniak011216Jeff Janiak je pjevač britanskih hardkor pank legendi, i inovatora d- beata Discharge. Radi se o veoma uticajnom bendu koji su između ostalih obrađivali Metallica i Napalm death. Discharge imaju novi album što je bio i povod za razgovor.

Add a comment

Read more: Jeff Janiak (Discharge) - Vratili smo se korjenima

Leo fon Punkerstein (Goblini) – Kada bijes pretočiš u zdravu energiju

leo050617Većina ljudi te zna kao gitaristu Džukela i Goblina, međutim, ti si sada renomirani strip crtač, reci mi kako si počeo da se baviš stripom?
Vrlo rano, još dok sam bio klinac majka mi je kupovala „Tom & Jerry" male strip sveščice, i mislim da je to bio prvi susret sa tom zanimljivom formom... ono puno šarenih sličica pa još i ima neku radnju. Početkom osnovne škole došli su i super heroji na red a pošto mi je crtanje bila glavna zanimacija u to vreme, bilo je i za očekivati da kreiram sopstvenog. Zvao se čovek skakavac (Grasshopper) :D ne baš originalna ideja s obzirom da mi je Spajdermen bio (i ostao) najomiljeniji junak. Onda je dosao Punk, fanzini i svi kostimirani super heroji su nestali. Došli su neki novi heroji sa gitarama a fanzini su pružili neograničenu slobodu i mogućnost pa sam svoje prve stripove objavljivao upravo u njima.

Add a comment

Read more: Leo fon Punkerstein (Goblini) – Kada bijes pretočiš u zdravu energiju

Goran Trajkovski (Padot na Vizantija, Mizar, Anastasia): Revolt pretopljen u žeđ

trajkoskiNedavno je u Podgorici boravio kompozitor  i multiinstrumentalista Goran Trajkoski. Nakon rada na muzici za predstavu "Bura" podgoričkog CNP-a u režiji Dejana Projkovskog, naš kolega je razgovarao sa ovim umjetnikom o njegovim pank korjenima, duhovnosti, njegovoj prebogatoj karijeri i onom što od njega tek možemo očekivati

Add a comment

Read more: Goran Trajkovski (Padot na Vizantija, Mizar, Anastasia): Revolt pretopljen u žeđ

M.O.R.T. - Nije bog onaj na nebu, već onaj čiju riječ ne možete srušiti

mort220517Za vrlo kratko vrijeme postali ste zapažen bend u regionu? Koji je vaš recept uspijeha.
To je ono šta se vidi, ali zapravo mi već 5-6 godina marljivo radimo. Prije toga smo još toliko gubili vrijeme, prosvirali smo sve moguće rupe, festivale, klubove, kafiće... u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori i ponešto Sloveniju i Srbiju. Znači, recept je stvarati publiku polako i sigurno u direktnom kontaktu. Nadamo se da ćemo dugo trajati jer se polako penjemo.

Od starta ste bend koji je prihvaćen i rado viđen gost u Crnoj Gori? Ta veza nastavlja da traje?
Gdje god dođemo, pokušavamo stvoriti prijatelje, poznanike, a ne fanove. Družimo se s ljudima, imamo se u svakom gradu kome javiti ako slučajno naiđemo. U Herceg-Novom i Nikšiću se osjećamo već kao kod kuće, a i u Podgorici imamo par ljudi kojima se rado javimo.

Napravili ste vrlo zanimljiv muzički spoj koji je razbio žanrovska opredjeljenja. Odakle crpite muzičku inspiraciju?
Sve ono šta stvaramo krasi ista ili slična energija i atmosfera. Hoće li tu biti više rifova, bubnjeva ili tišine odredi tekst i stanje u kojem se nalazimo u trenutku nastajanja. Važniji je stav koji imamo na pozornici nego svrstavanje u ladice. Inspiraciju crpimo iz dubine, iz sebe. Naravno da mora biti neki okidač u detalju iz života ili okoline, ali sve se to dobro prožvače u duši prije nego ispliva, tako da dobije nekakav mortovski pečat.

Tekstualno ste mnogo zanimljivi. Vrlo česta tema je Bog i religija, molitva i vjera. Je li taj motiv nešto posebno što vas zanima ili služi kao ogledalo društva?
Religija nije motiv jer je to nešto šta su ljudi dogovorili, jednako kao i granice među državama i to više dijeli ljude, nego što spaja. S druge strane, vjera, bog, narod, ljubav je ono o čemu bi svatko od nas morao imati svoje, a ne nametnuto mišljenje. Dvoje ljudi će se teško posvađati ako nemaju predrasude ili im netko drugi ne podmetne nogu. U nekim tekstovima su aluzije na to produkt nekih lijepih sjećanja iz djetinjstva dok smo bili u svijetu u kojem smo se osjećali sigurno. Drugi tekstovi su zamaskirani, nije bog onaj na nebu, već onaj čiju riječ ne možete srušiti nikako, čak i ako imate dobre argumente, on je nametnuti autoritet, a ne onaj tko je to zaslužio.

Dio ste kakve takve scene. Šta vam nedostaje kod nje? Da li je to publika, prostori, izdavači?
Publika nije problem, uvijek je bio taj neki odnos u postotku rokenrola i mainstreama, problem je što mladi iseljavaju s ovih prostora, to dobro vidimo po našim prijateljima i poznanicima. A to nam je glavni dio publike. Tako da nam nema druge već svirati po dijaspori, evo nedavno smo bili u Beču. Nama su problem sve veći porezi i uvjeti koje se mora ispuniti da bi se održao koncert, pa čak i za 50ak ljudi. Tako da sve više malih klubova ne može pratiti taj ritam, a samim time je sve teže novim bendovima, jer neće oni svirati odmah u klubu za 500 ljudi. Kod izdavača dolazi smjena generacija, stari dinosauri će pokrepati ako se ne prilagode, ali tu su novi izdavači, a dosta se bendova odluče sami izdati, što nije loše ako već imate ime.

Naviknuti smo da sve što dolazi mora imati prefiks glavnog grada. To nije slučaj sa vama. Vi ste iz Sinja? Šta Sinj predstavlja za vas?
Vrijeme i mjesto nastanka benda su sigurno imali presudan utjecaj. Da smo odselili u Zagreb ili tamo rođeni, mislim da ne bi bilo M.O.R.T.-a. Šta je vrijeme gore, to je rokenrol bolji, a to šta smo u Sinju nam je dalo poseban pečat, izdvojilo nas od drugih, ali nam je i pružilo inspiraciju i mogućnost da se šlepamo u početnoj fazi benda. Da smo u Zagrebu, morali bi imati preozbiljne poslove za preživiti i ne bi imali vremena za bend.

Slušao sam vas par puta uživo, i totalno mi je drugi dojam kada vas slušam tako, i kada slušam albume. Mislim da ste jedan od bendova koji pravu energiju prenosi živim nastupima. Da li će biti nekog live albuma?
Imali smo već ideju za snimiti koncert, ali nam se ne žuri s objavom live albuma. Radije bi to snimili, pa ostavili par godina na polici i odabrali pravi trenutak za objavljivanje. Nažalost, zbog tehničkih uvjeta još nemamo koncert na kojem smo uspjeli kvalitetno snimiti audio i video. Nekad je radi love, nekad upadne virus na kompjuter, nekad nešto treće. Očito još nije vrijeme za to, neka čudna sila nam ne da.

Koji su po vama bendovi koji zaslužuju pažnju publike i javnosti?
Najgora stvar koja se događa zadnjih godina je to da broj klikova odlučuje tko će nastupiti na festivalu ili imati intervju ili biti najbolji na top ljestvici. To zapravo kvari sliku o sceni i bendovima i onda se ne vjeruje mladim bendovima jer tu isplivaju oni koji znaju prevariti sistem, a oni koji rade naporno su na cesti ili u garaži i nemaju vremena za te gluposti. Kao pozitivne primjere bih izdvojio Artan Lili iz Beograda i Seine iz Zagreba, neuništive bendove koji uz kvalitetu imaju i pozitivnu drskost.

Šta su planovi za naredni period?
Dugoročni cilj je širenje tržišta, pogled prema zapadu bez zanemarivanja domaćeg terena. Već neko vrijeme spremamo album na engleskom i planiramo turneju barem po srednjoj Evropi. Ljeto je naravno radno, koncertno aktivno, već imamo dosta ugovoreno, ali smo otvoreni i za nove pozive.
Ono što trenutno radimo je suradnja s bendom ZAA iz Kruševca na himni Demofesta u Banjaluci radnog imena ˝Ne odustajem˝. Prošli tjedan je snimljen i spot, tako da nam slijedi ubrzo promocija. A imamo i još nekoliko pjesama sa aktualnog albuma kojima dugujemo pažnju, pa najesen planiramo izvaditi barem još jedan singl sa spotom.

Šta crnogorska publika može očekivati od novog susreta sa vama?
Obucite se lagano, bit će vruće, žestoko i intezivno. A koliko će trajati, ovisi o vama.

razgovarao: ĐorđepunX

Add a comment

Dušan Đurović (Antonio Sanchez i kurvini sinovi) - Sviranje kurcu

asiks251116Vjerovatno sad nakon tri izdanja i koncertnih aktivnosti svi koje u Crnoj Gori to interesuje znaju ko su Antonio Sanchez i kurvini sinovi. Onim neznavenima kako bi predstavio bend?
Kad spojiš dva nervna bolesnika, Filipa Ferdinandija i mene, i dodaš Zariju Pavićevića dobijaš potpuno nesavršenu skupinu kojoj puca kurac za sve, osim za sirovu muziku i dobru zajebanciju.

Add a comment

Read more: Dušan Đurović (Antonio Sanchez i kurvini sinovi) - Sviranje kurcu

Tomislav Vukelić Tomfa (Kawasaki 3P) - Ne volimo kompromise i trudimo se ostati svoji

k3p080517Kawasaki 3P je bend koji ne treba posebno predstavljati. Od kada ih je šira javnost prihvatila nakon odličnog albuma "Idu Bugari", K3P su uvijek tu, prisutni u plejlistama, na radio stanicama, nažalost još uvijek ne i uživo u našoj zemlji. Za početak da ih predstavimo crnogorskoj publici kroz jedan kratki razgovor sa Tomfom, frontmenom ove skupine, pa ko zna, možda ih vidimo uskoro i na nekoj od bina.

Add a comment

Read more: Tomislav Vukelić Tomfa (Kawasaki 3P) - Ne volimo kompromise i trudimo se ostati svoji

Šule (Mašinko) - Upališ radio, uvijek isti izvođači kao i prije 20 godina

masinko201116Za početak recite mi kako je nastao bend? Ime benda, članovi, promjene...
Nastali smo da si skratimo vrijeme koje bismo inače proveli rješavajući ozbiljne životne zadaće, a da produljimo vrijeme zajebancije. Lav i ja smo se 2009. našli da popijemo koju u Cici, pa smo se sjetili da bi bilo dobro ponovno svirati pank, kao nekada prije. Odmah smo pozvali Pericu, potom i Srkija, svi smo se složili. Na početku smo svirali pank obrade ljubavnih pjesama, a Perica je svirao bubnjeve. Ali brzo je Pitura sjeo za bubnjeve, a Perica sjeo na gitaru, kada smo počeli raditi autorske pjesme. Kad je Srki otišao u London izučiti nauke, Andrija ga je zamijenio na basu, a kad se Srki vratio, žao nam je bilo Andrije jer je imao samo četiri benda, pa smo ga stavili na treću gitaru. Lav se cijelo vrijeme kesio svojim pikulastim očima.

Add a comment

Read more: Šule (Mašinko) - Upališ radio, uvijek isti izvođači kao i prije 20 godina

Melvins

Melvins proslavljaju izdanje prvog duplog albuma u karijeri - A Walk with Love and Death. Buzz Osborne, Buzz Crover i Steve McDonald su za izdavačku kuću Ipecac koju vodi Mike Patton objavili 23 numere na dva nova diska.