mulj.net

crnogorski muzički portal

Sun11192017

Last updateSun, 19 Nov 2017 8pm

Boban (Ritam Nereda) - Muzika više nije bitan deo odrastanja

boban171117Šta reći za legendarni bend koji ove godine proslavlja 30 godina postojanja. Pioniri Oi! zvuka, postali su sinonim za pravac da bi kasnije svirali pank rok, hardkor i metal. Njihovi live nastupi su nezaboravni, a njihove pjesme vanvremenske. Ritam nereda je odavno ušao u istoriju srpskog rokenrola. Popričali smo sa Bobanom o bendu povodom godišnjice.

Add a comment

Read more: Boban (Ritam Nereda) - Muzika više nije bitan deo odrastanja

Arturo Basick (Lurkers) – Nove generacije se sve manje koriste muzikom kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo

lurkers100917Vi ste jedni od pionira pank roka. Recite mi nešto više o tom periodu u Britaniji. Kada ste počeli sa radom kao pank bend.
Nezaposlenost je bila veliki problem, i bilo je mnogo nezadovoljstva među mladim ljudima koji potiču iz radničke klase. Mnogima se smučila muzika koja je bila dominantna u tom periodu. Veoma slična situacija je i danas, ali klinci se sve manje koriste muzikom kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo.

Add a comment

Read more: Arturo Basick (Lurkers) – Nove generacije se sve manje koriste muzikom kako bi izrazili svoje...

Marko Ristić (Hardwired Magazine) – Novo/staro ime na regionalnom muzičkom nebu

received 1461105703996568Nakon godina rada, online magazin Nocturne je ugašen. Sav trud, sav uložen rad, sati, dani, mjeseci i godine uloženog i mukotrpnog rada bi uzaludno propali da nije volje Marka Ristića, jednog od dvije osobe koje su osnovale Nocturne. Ne zaboravio da je Nocturne objavljivao tonske zapise domaćih i regionalnih imena kada mnogi nisu htjeli ili nisu smjeli, imali su najfreškije vijesti sa scene, kako svjetske tako i regionalne, tone profesionalnih fotografija, recenzije, intervjui, tekstovi, kolumne, osvrti na događaje ... svako ko se ikada bavio sličnim poslom, vrlo dobro zna koliko je to mukotrpan i zahtjevan posao, a Nocturne je bio rad entuzijasta i dobrovoljaca. Marko je u najkraćem mogućem roku osnovao, uredio i migrirao novi kutak za sve ljubitelje metala i osnovao Hardwired Magazine sa kojim uspješno nastavlja započeto. Može li biti boljeg dokaza da se sve može i da prepreke na putu samo očvršćuju volju? Pored svog rada kao rock fotograf, izložbe Zamrznuti Tonovi, rada kao menadžer grupe Ritam Nereda, kako uspjeva da nađe vremena još i za Hardwired?

Add a comment

Read more: Marko Ristić (Hardwired Magazine) – Novo/staro ime na regionalnom muzičkom nebu

Novak Govedarica (festival Novi Val) - Rok kultura i film uspijevaju da okupe hvale vrijednu publiku

novak060917Osmog i devetog septembra u Budvi će se održati treće izdanje zanimljivog festivala "Novi val". O onome što će se desiti ovog vikenda, ali i o stvarima koje su se desile na prethodnim izdanjima festa popričali smo sa organizatorom Novakom Govedaricom.

Add a comment

Read more: Novak Govedarica (festival Novi Val) - Rok kultura i film uspijevaju da okupe hvale vrijednu publiku

Toza Rabassa (Zvoncekova bilježnica) - Nije lako biti punk u Sorabiji!

zvonceki071117Zvoncekova bilježnica važi za muzičke legende koje su 30 godina na sceni. Aranđelovački punk-rock band datira od sredine 80-ih i još obitava. Poznat po svom pjevaču pod umjetničkim nazivom Toza Rabassa! Toza je čovjek koji je domaći pank odveo nekim drugim tokovima uvodeći humor, sarkazam i posebnu harizmu. Uvijek ima šta da kaže. Povod za razgovor bio je treći studijski album 'Beš muziku uz koju ne može da se igra (2016) i proslava tridesete godišnjice benda.

Add a comment

Read more: Toza Rabassa (Zvoncekova bilježnica) - Nije lako biti punk u Sorabiji!

Ivan Mihajlović (HUND) - Zdrava i iskrena reč više ne nosi nikakvu težinu

hund050917Šta znači HUND, kako je i kada nastao i šta imate objavljeno do sada?
HUND je reč nemačkog porekla i znači „PAS". Ideja se pojavila iz čuvene replike Slavka Štimca u filmu „Vuk Samotnjak" kada je na pitanje kako se zove vojni pas kojeg je pronašao izjavio – „Ne znam, piše HUND, a piše i Mile".
Kasnije, prilikom izdavanja prvog albuma za TIOLI, morali smo privremeno, da ne bismo menjali ime benda, da formiramo skraćenicu, pošto je cenzura tada, početkom ludih 90-tih uradila svoje i kada nam je bilo zabranjeno izdavanje albuma sa nazivom grupe na nemačkom jeziku. Skraćenica, namenjena toj prigodi i posvećena tim divnim ljudima koji su previše pametovali i mudrovali je glasila: Hudočasnici Umiru Nakon Drkanja!
Inače, Grupa je osnovana 1989. godine, a već 1990. prvi put nastupa na lokalnim svirkama, tačnije od 30. septembra 1990, pa taj datum i uzimamo za rodjendan benda, pošto su koncerti i interakcija sa publikom i poenta, srž i celokupna draž našeg postojanja.

Diskografija benda:

„Ko je ubio mrtvog čoveka", Take It Or Leave It, 1993.
„To ne mogu da objasnim", Kontra Kultura & Bad Music For Bad People, 1996.
„Lekcija iz unutrašnjosti", Naše Records, 2001.

„Za Večnost" – Multimedijalni CD, Naše Records, 2008.
„Originalna večnost" – maxi singl
„SFRJ ( Sviram PUNK! )" – singl, 2017.
„ROB" – singl, 2017.

Najbitnije kompilacije
„Wired – Unlimited cultural excange"
„We miss peace – Antiratna kompilacija"
„Rovinjsko ludilo"
„Cha" – Istra 2006.
? – Japan
„Serbian street punk" – Russia
i mnoge druge...

Dolazite iz Aranđelovca, za mnoge nekada rokerski i pankerski grad, a danas?
Da, Aranđelovac je nekada bio veoma jako uporište urbane rock, punk i uopšte alternativne kulture i umetnosti. Iznedrio je izuzetno mnogo kvalitetnih bendova (prvenstveno punk žanra/opredeljenja, ali i mnogih drugih ). Jako puno talentovanih ljudi je decenijama radilo i stvaralo u ovom gradiću pod Bukuljom. Na žalost, kao i svuda oko nas, danas je sve to prepušteno zaboravu, ljudi su ubijeni u pojam, bez ikakve želje i potrebe za iskazivanjem sebe, za stvaralaštvom uopšte. Kao i u svim ostalim sferama društva, u umetnosti pogotovu, vidljiva je teška apatija i bezvoljnost. Sve se to odslikava i utiče, na žalost i na mlade ljude koji odrastaju u ovom bolesnom i izopačenom okruženju, bez ikakve podrške i prave šanse za samoiskazivanjem. Usled svega ovoga, neminovno dolazimo i do krize stvaralaštva i zdrave slobodoumne misli kod mladih. Malo je ljudi koji se uspevaju izboriti sa svime ovim, jako je teško raditi i stvarati u ovako nezdravom okruženju, tako da smo danas postali, kao i svi „gradovi" u unutrašnjosti, jedna obična malograđanska palanka u kojoj zdrava i iskrena reč ne nosi nikakvu težinu i u kojoj se ljudi koji se bave drugačijom vrstom umetnosti od „poželjne" spopliću već na prvom stepeniku svog stvaralaštva i pokušaja iskrenog i alternativnog vida izražavanja.

{youtube}tRb0geB9Dyg{/youtube}

Mnogi bendovi danas ne dolaze do izražaja ako nijesu iz nekog centra poput Beograda ili Novog sada. Kako se vi borite sa tim?
Odgovor na ovo pitanje se nadovezuje na prethodno, ujedno i prožima sa njim. Provincija je danas, vise nego ikada, bačena u zapećak. Mnogo volje, snage, truda je potrebno uložiti da bi se čovek izborio sa silnim spoticanjima na koja nailazi radeći nešto drugačije, nešto što ne spada u kliširane i oprobane "umetničke" izražaje. Ali nećemo posustati, ideje i stavove nam niko ne može oteti!!! Mi smo predugo na sceni, jako se dugo sa svim tim borimo, stekli smo izuzetno mnogo pravih prijatelja, slobodno mogu reći saboraca, koji nam u svemu ovome pomažu, naročito oni iz velikih gradova koji su prepoznali našu iskrenu priču i stavove i koji nas u celoj ovoj našoj priči podržavaju.

Aktivni ste na društvenim mrežama. Kako gledate na to danas? Ima li mjesta panku na društvenim mrežama?
Aktivni smo zato što smo u određenom momentu našeg rada uvideli i prihvatili činjenicu i bolnu istinu da, ako zapostaviš društvene mreže, ako im se pokušaš suprotstaviti i odupreti, zvanično i ne postojiš! Prihvatili smo ih, dakle, kao nužno zlo. Međutim, vremenom su se pokazale kao izuzetno moćno i korisno sredstvo globalne komunikacije, ali i marketinga, pa ih sa te strane i pokušavamo ispratiti i ispoštovati.
Definitivno, svim vidovima umetnosti i izražavanja, pa tako i punk pokretu i muzici je nametnuto da, radi očuvanja sopstvene egzistencije mora prihvatiti sve te novotarije i krenuti u korak sa njima...

Često organizujete koncerte u vašem gradu. Koliko je to teško danas kad ljudi nijesu toliko zainteresovani gotovo ni za šta?
Jako je teško i mukotrpno, zahteva mnogo volje i energije, ali kada te vodi tako snažna i jaka želja, kada imaš takvo "teranje" kao što mi svi imamo, kada osećaš neugasivu žeđ za plasmanom svojih ideja, stavova, muzike i kada vidiš koliko to znači i ostalim ljudima – ništa ti na kraju ne sme i ne može biti teško!

Recite mi neke bitne koncerte i događaje na kojima ste nastupali?
Dosta smo koncerata svih ovih godina odsvirali. Nastupali smo u Beogradu ( SKC, Akademija, Dom Omladine... ), Rokoteci i Gerila Baru u Novom Sadu, Exit Festivalu 2016. (otvorili Explosive Stage ), Kragujevcu, Nišu, Niškoj Banji, Gornjem Milanovcu, Čačku, Užicu, Lučanima, Kosjeriċu, Orašju, Valjevu, Šapcu, Ċupriji, Smederevu, Jagodini, Mladenovcu, Kruševcu, Pančevu, Plani, Požarevcu, Vinči, Ladovici, Kaludjerici, Požegi... 
Jedna zanimljivost vezana za naš bend je ta da je, prema dosadašnjim informacijama, HUND prvi srpski bend koji je nakon raspada bivše SFRJ nastupao u Federaciji BiH ( Tuzla ) i Republici Hrvatskoj (Beli Manastir).

Kako gledate danas na rokenrol u Srbiji i regionu?
Na rokenrol gledamo kao na ranjenog matorog odrpanog psa koji se pokušava dovući do svoje kućice u kojoj ga čeka iscepana krparica i oglodana koskica, dok se svojim olinjalim repom pokušava odbraniti od roja muva koje ga napadaju i ujedaju trudeći se da ga skroz iscrpe i promene smer kretanja, navodeći ga pravo u provaliju, ne shvatajući da će, ukoliko pod hitno ne zaleči te rane i ne stane na svoje noge, svi zajedno sa njim završiti u istoj toj provaliji!

Izdali ste zanimljivu pjesmu koja se zove SFRJ (sviram PUNK). Pamtite i ta neka vremena JNA, 90-ih i svega što se dešavalo tada, ali i prije toga. Šta nam u društvenom smislu najviše nedostaje od svega toga?
Najviše nam nedostaju iskreni prijatelji, neiskvareni ljudi, zdrav pogled na svet oko sebe. Nedostaje nam LJUDSKOST u svim svojim primarnim oblicima!!! Sve ostalo je nebitno i nevažno...

Hvala za intervju, nadam se da se vidimo brzo!
Hvala Vama. Veliki pozdrav za celu ekipu i za čitaoce Vašeg portala.PUNX NOT DEDA!!!

razgovarao: ĐorđepunX

Add a comment

Mile i Kikos (M.O.R.T.) - U Nikšiću ne znamo jesu li bolje svirke ili afteri

mort281017Za kratko vrijeme, sinjski M.O.R.T. je napravio dobar pečat u Crnoj Gori. Novo gostovanje u Nikšiću, treće za dvije godine dovoljno govori o tome. Prije nego što MORT-ovci zasviraju u Blues Brothers Baru popričali smo sa njihovom ritam sekcijom – Milom i Kikosom.

Add a comment

Read more: Mile i Kikos (M.O.R.T.) - U Nikšiću ne znamo jesu li bolje svirke ili afteri

Katarina Vujović (Bunt, Bedem fest) - Kad prestanemo da se interesujemo, da tragamo, prestaje i život

k2Katarina Vujović, dio je odlične emisije Bunt na RTS-a i organizacije Bedem festa rođena je u Nikšiću, gdje je stekla osnovno obrazovanje i mnoga presudna životna iskustva, posebno kada je riječ o rokenrol kulturi, koja ima posebno mjesto u njenom životu. Nekada pasionirani ljubitelj muzike, a danas novinarka u Buntu, jednoj od posljednjih TV emisija koja se na ovim prostorima bavi rok muzikom. Pored toga, Katarina je i dio organizacionog tima Bedem Festa u Nikšiću, a povremeno objavljuje tekstove i intervje za muzičke portale. Završila je produkciju na FDU na Cetinju i doktorand je na Interdisciplinarnim studijama u Beogradu, na odsjeku za Teoriju umetnosti i medije.

Add a comment

Read more: Katarina Vujović (Bunt, Bedem fest) - Kad prestanemo da se interesujemo, da tragamo, prestaje i...

Vuja (KBO!) - Danas se više ne zna šta je underground

kbo221017Kako je sve počelo, kako ste se opredijelili za pank kao žanr?
1981-e godine u Kragujevcu nije bilo uobičajeno slušati punk muziku, a kamoli je svirati. Jednostavno nam se smučilo da po koncertima slušamo razne verzije „Smoke on the Water", pa smo rešili da ljudi čuju nešto novo. Imali smo tada 16 godina, više smo imali bunta nego što smo znali da sviramo, ali smo definitivno postigli ono što smo hteli.

Add a comment

Read more: Vuja (KBO!) - Danas se više ne zna šta je underground

Igor Todorović (Zgro) - Besplatni koncerti na trgovima i veliki festivali u mnogome su ubili klupsku scenu

zgro100717Igor Todorović, među Novosađanima, a i šire poznatiji kao Zgro je od onih faca koje obilježavaju scenu jednog grada. U ovom slučaju Novog Sada, iz kojeg, kako kaže, "nije mnogo mrdao".

Add a comment

Read more: Igor Todorović (Zgro) - Besplatni koncerti na trgovima i veliki festivali u mnogome su ubili...

Last Resort - OI! je prva odgovarajuća muzika za radničku djecu

lastresort201017Last Resort su sinonim za Oi! zvuk. Postoje od 1980. godine i imaju preko 5 albuma. Prepoznatljivi su i po svom pjevaču Roi Pearce-u, koji nema jedno oko i koji je jedan od zapaženijih likova navijačke subkulture. Dugogodišnji je navijač Milvola i poseban lik na Ostrvu. Takođe je bio pjevač još jednog kultnog londoskog benda 4- Skins. Povod za razgovor je gostovanje benda u Beogradu 21. oktobra u sklopu Riot festivala u Domu Omladine. Kako su iz benda rekli to će biti poslednji koncert njihovog gitariste Beef-a, koji je prije nekoliko godina izdao autobiografiju 'You Are The Beef'.

Recite mi kako ste počeli bend?
Išli smo na koncerte kada smo bili manji, non stop, to je bila glavna inspiracija. Jednostavno grupa prijatelja koja je zajedno išla na pivo, zajebanciju i koja je pravila puno buke. Nikada nismo mislili da će to biti nešto više, ali evo nas danas.

Šta mi možeš reći o ranoj Oi! sceni?
Biti učesnik prvog talasa Oi! Muzike u Engleskoj značilo je da je to nešto što možemo da zovemo svojim. To je zapravo bila prva odgovarajuća muzika za radničku djecu tog vremena. Top liste su bile puna pretencioznih drkoša a pank scena se uvukla sama sebi u guzicu i postala trendi i za srednju klasu, ali Oi! muzika je bila stvarna. Mogli smo ići na koncerte, mogli smo se družiti sa bendovima i imali smo osjećaj da stvarno nečemu pripadamo.

Kako vidiš djecu radničke klase danas?
Nema razlike zapravo od onog vremena kada smo mi bili mladi. Muče ih isti problemi kao i nas tada. Ima dosta klinaca koji žele da naprave nešto od svog života ali realne šanse za to su im tanke.

Šta misliš o globalnoj politici?
Čini mi se da je svijet u jebenoj zbrci danas. Vođen od strane idiota koji ispadaju iz kolosijeka, i rade samo za svoje džepove, bez pomisli na običnog čovjeka. Nemamo vjere u političare. Da budemo iskreni, oni nemaju dobru istoriju za sada.

{youtube}Nc3GRWBINBg{/youtube}

"Never get a job" je novi hit benda. Da li je to vaša poruka omladini danas?
Hajde da razjasnimo stvari oko te pjesme jer je do sada dosta puta pogrešno shvaćena.Pjesma je zapravo naslovljena „You'll never get a job". Definitivno ne govorimo ljudima da ne treba da rade (na kraju krajeva, mi smo radnički bend). Pjesma je upućena sve više rastućoj kulturi zlostavljanja beneficija i ljenosti kojom je Britanija ispunjena. Ima nekoliko generacija određenih porodica koja nema dana radnog staža u životu i oni misle da je to ok. Uvjereni su da je ispravno živjeti na grbači vlade.Nemaju nikakve odgovornosti za njihove živote i mi smo jebeno siti toga. Mi govorimo u pjesmi da oni treba da pokušaju da nađu posao.

Da li i dalje pratite FK Milvol?
Roi ide na svaku moguću utakmicu koju može i kada ima mogućnost, ali je on jedini navijač Milvola u bendu danas.

Ove godine dolazite u Srbiju. Šta očekujete od koncerta?
Da, veoma smo uzbuđeni što se vraćamo u Srbiju. Imali smo zaista sjajno iskustvo tamo poslednnji put kada smo bili i zaista se radujemo da dođemo ponovo i sviramo. Dugo vremena nismo bili tamo. Ako bude kao što je poslednji put bilo na koncertu u Begradu, provešćemo se nevjerovatno.

Reci mi tvojih top 5 albuma i bendova ikad.
Svi smo ovdje i odgovaramo na ova pitanja, pa ćemo nabrojati neke nama omiljene bendove bez nekog posebnog reda Rose tattoo, Pro-pain, Sex pistols, Argy bargy, Street dogs, AC/DC, The Exploited, Madball, The Bussines, Cockney rejects, The Skids, Rancid, New model army, Motorhead, Social distortion, Gorrila biscuits.

Hvala za intervju!
Hvala tebi što si nam omogućio da odgovorimo na sjajna pitanja. Vidimo se veoma brzo! Oi! Oi!

 

Razgovarao: ĐorđepunX

Add a comment

Leo fon Punkerstein (Goblini) – Kada bijes pretočiš u zdravu energiju

leo050617Većina ljudi te zna kao gitaristu Džukela i Goblina, međutim, ti si sada renomirani strip crtač, reci mi kako si počeo da se baviš stripom?
Vrlo rano, još dok sam bio klinac majka mi je kupovala „Tom & Jerry" male strip sveščice, i mislim da je to bio prvi susret sa tom zanimljivom formom... ono puno šarenih sličica pa još i ima neku radnju. Početkom osnovne škole došli su i super heroji na red a pošto mi je crtanje bila glavna zanimacija u to vreme, bilo je i za očekivati da kreiram sopstvenog. Zvao se čovek skakavac (Grasshopper) :D ne baš originalna ideja s obzirom da mi je Spajdermen bio (i ostao) najomiljeniji junak. Onda je dosao Punk, fanzini i svi kostimirani super heroji su nestali. Došli su neki novi heroji sa gitarama a fanzini su pružili neograničenu slobodu i mogućnost pa sam svoje prve stripove objavljivao upravo u njima.

Add a comment

Read more: Leo fon Punkerstein (Goblini) – Kada bijes pretočiš u zdravu energiju

Davor Hranjec (Abergaz) - Cijelo vrijeme otkrivamo ima li života prije smrti

abergaz101017Abergaz je bend iz Zagreba. Sviraju punk. Postoje od 2007. godine i gotovo svake godine izdaju po jedan album. Davor Hranjec je borac za bolje društvo pa pored sviranja, bavi se i aktivizmom, često praveći performanse po ulicama Zagreba. O svemu i svačemu popričali smo povodom novog albuma „Snošaj faktora".

Add a comment

Read more: Davor Hranjec (Abergaz) - Cijelo vrijeme otkrivamo ima li života prije smrti

M.O.R.T. - Nije bog onaj na nebu, već onaj čiju riječ ne možete srušiti

mort220517Za vrlo kratko vrijeme postali ste zapažen bend u regionu? Koji je vaš recept uspijeha.
To je ono šta se vidi, ali zapravo mi već 5-6 godina marljivo radimo. Prije toga smo još toliko gubili vrijeme, prosvirali smo sve moguće rupe, festivale, klubove, kafiće... u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori i ponešto Sloveniju i Srbiju. Znači, recept je stvarati publiku polako i sigurno u direktnom kontaktu. Nadamo se da ćemo dugo trajati jer se polako penjemo.

Od starta ste bend koji je prihvaćen i rado viđen gost u Crnoj Gori? Ta veza nastavlja da traje?
Gdje god dođemo, pokušavamo stvoriti prijatelje, poznanike, a ne fanove. Družimo se s ljudima, imamo se u svakom gradu kome javiti ako slučajno naiđemo. U Herceg-Novom i Nikšiću se osjećamo već kao kod kuće, a i u Podgorici imamo par ljudi kojima se rado javimo.

Napravili ste vrlo zanimljiv muzički spoj koji je razbio žanrovska opredjeljenja. Odakle crpite muzičku inspiraciju?
Sve ono šta stvaramo krasi ista ili slična energija i atmosfera. Hoće li tu biti više rifova, bubnjeva ili tišine odredi tekst i stanje u kojem se nalazimo u trenutku nastajanja. Važniji je stav koji imamo na pozornici nego svrstavanje u ladice. Inspiraciju crpimo iz dubine, iz sebe. Naravno da mora biti neki okidač u detalju iz života ili okoline, ali sve se to dobro prožvače u duši prije nego ispliva, tako da dobije nekakav mortovski pečat.

Tekstualno ste mnogo zanimljivi. Vrlo česta tema je Bog i religija, molitva i vjera. Je li taj motiv nešto posebno što vas zanima ili služi kao ogledalo društva?
Religija nije motiv jer je to nešto šta su ljudi dogovorili, jednako kao i granice među državama i to više dijeli ljude, nego što spaja. S druge strane, vjera, bog, narod, ljubav je ono o čemu bi svatko od nas morao imati svoje, a ne nametnuto mišljenje. Dvoje ljudi će se teško posvađati ako nemaju predrasude ili im netko drugi ne podmetne nogu. U nekim tekstovima su aluzije na to produkt nekih lijepih sjećanja iz djetinjstva dok smo bili u svijetu u kojem smo se osjećali sigurno. Drugi tekstovi su zamaskirani, nije bog onaj na nebu, već onaj čiju riječ ne možete srušiti nikako, čak i ako imate dobre argumente, on je nametnuti autoritet, a ne onaj tko je to zaslužio.

Dio ste kakve takve scene. Šta vam nedostaje kod nje? Da li je to publika, prostori, izdavači?
Publika nije problem, uvijek je bio taj neki odnos u postotku rokenrola i mainstreama, problem je što mladi iseljavaju s ovih prostora, to dobro vidimo po našim prijateljima i poznanicima. A to nam je glavni dio publike. Tako da nam nema druge već svirati po dijaspori, evo nedavno smo bili u Beču. Nama su problem sve veći porezi i uvjeti koje se mora ispuniti da bi se održao koncert, pa čak i za 50ak ljudi. Tako da sve više malih klubova ne može pratiti taj ritam, a samim time je sve teže novim bendovima, jer neće oni svirati odmah u klubu za 500 ljudi. Kod izdavača dolazi smjena generacija, stari dinosauri će pokrepati ako se ne prilagode, ali tu su novi izdavači, a dosta se bendova odluče sami izdati, što nije loše ako već imate ime.

Naviknuti smo da sve što dolazi mora imati prefiks glavnog grada. To nije slučaj sa vama. Vi ste iz Sinja? Šta Sinj predstavlja za vas?
Vrijeme i mjesto nastanka benda su sigurno imali presudan utjecaj. Da smo odselili u Zagreb ili tamo rođeni, mislim da ne bi bilo M.O.R.T.-a. Šta je vrijeme gore, to je rokenrol bolji, a to šta smo u Sinju nam je dalo poseban pečat, izdvojilo nas od drugih, ali nam je i pružilo inspiraciju i mogućnost da se šlepamo u početnoj fazi benda. Da smo u Zagrebu, morali bi imati preozbiljne poslove za preživiti i ne bi imali vremena za bend.

Slušao sam vas par puta uživo, i totalno mi je drugi dojam kada vas slušam tako, i kada slušam albume. Mislim da ste jedan od bendova koji pravu energiju prenosi živim nastupima. Da li će biti nekog live albuma?
Imali smo već ideju za snimiti koncert, ali nam se ne žuri s objavom live albuma. Radije bi to snimili, pa ostavili par godina na polici i odabrali pravi trenutak za objavljivanje. Nažalost, zbog tehničkih uvjeta još nemamo koncert na kojem smo uspjeli kvalitetno snimiti audio i video. Nekad je radi love, nekad upadne virus na kompjuter, nekad nešto treće. Očito još nije vrijeme za to, neka čudna sila nam ne da.

Koji su po vama bendovi koji zaslužuju pažnju publike i javnosti?
Najgora stvar koja se događa zadnjih godina je to da broj klikova odlučuje tko će nastupiti na festivalu ili imati intervju ili biti najbolji na top ljestvici. To zapravo kvari sliku o sceni i bendovima i onda se ne vjeruje mladim bendovima jer tu isplivaju oni koji znaju prevariti sistem, a oni koji rade naporno su na cesti ili u garaži i nemaju vremena za te gluposti. Kao pozitivne primjere bih izdvojio Artan Lili iz Beograda i Seine iz Zagreba, neuništive bendove koji uz kvalitetu imaju i pozitivnu drskost.

Šta su planovi za naredni period?
Dugoročni cilj je širenje tržišta, pogled prema zapadu bez zanemarivanja domaćeg terena. Već neko vrijeme spremamo album na engleskom i planiramo turneju barem po srednjoj Evropi. Ljeto je naravno radno, koncertno aktivno, već imamo dosta ugovoreno, ali smo otvoreni i za nove pozive.
Ono što trenutno radimo je suradnja s bendom ZAA iz Kruševca na himni Demofesta u Banjaluci radnog imena ˝Ne odustajem˝. Prošli tjedan je snimljen i spot, tako da nam slijedi ubrzo promocija. A imamo i još nekoliko pjesama sa aktualnog albuma kojima dugujemo pažnju, pa najesen planiramo izvaditi barem još jedan singl sa spotom.

Šta crnogorska publika može očekivati od novog susreta sa vama?
Obucite se lagano, bit će vruće, žestoko i intezivno. A koliko će trajati, ovisi o vama.

razgovarao: ĐorđepunX

Add a comment

Ante Cikoja (Petar punk) . Publika je najobjektivnije mjerilo svakog benda

petarpunk250917Kad, kako... i zašto je nastao Petar punk, i odakle ovo ime?
Početak seže u 2007. godinu kada su se Perica, Bubi i Vedran počeli malo zezati. Bubi je imao neke pjesme, i kako to već biva, malo po malo, oformio se bend. Ja sam došao 2009 godine, a Marko je stigao, čini mi se 2012. Bilo je nekih izmjena prije toga, al ovo je sada konačna postava.

Add a comment

Read more: Ante Cikoja (Petar punk) . Publika je najobjektivnije mjerilo svakog benda

Tomislav Vukelić Tomfa (Kawasaki 3P) - Ne volimo kompromise i trudimo se ostati svoji

k3p080517Kawasaki 3P je bend koji ne treba posebno predstavljati. Od kada ih je šira javnost prihvatila nakon odličnog albuma "Idu Bugari", K3P su uvijek tu, prisutni u plejlistama, na radio stanicama, nažalost još uvijek ne i uživo u našoj zemlji. Za početak da ih predstavimo crnogorskoj publici kroz jedan kratki razgovor sa Tomfom, frontmenom ove skupine, pa ko zna, možda ih vidimo uskoro i na nekoj od bina.

Add a comment

Read more: Tomislav Vukelić Tomfa (Kawasaki 3P) - Ne volimo kompromise i trudimo se ostati svoji

69 Enfermos - Turneje i sviranje za publiku su najbolje stvari za bilo koji bend

69enfermos180917 69 Enfermos je skate punk-melodični hardcore bend iz Porto Alegrea u Brazilu. Iako su osnovani u Kolumbiji, svoje korjene sada vežu za ovaj brazislki grad. Bend čine: Dalin Focazzio – vokal i gitara, Wagner Donat – bas i vokal i Gabriel Pozza na bubnjevima. O panku u Južnoj Americi i Evropi, I naravno o samom bendu, pričali smo sa gitaristom Dalinom.

Reci mi nešto o tome kako ste osnovali bend i šta zapravo znači naziv benda.
Odlučio sam da oformim 69enfermos 1995. godine, nakon što sam čuo album NOFX-a "Punk In Drublic". Bio sam u fazonu: dođavola, moram da budem u ovakvom bendu!! (i to je to!)
69enfermos na španskom jeziku znači 69 perverznjaka. U vrijeme osnivanja imao sam 17 godina tako da mi nije bilo posebno bitno kako će se bend zvati...

Svirate kalifornijsku verziju punkrocka,da li ste svirali sa nekim od vaših muzičkih heroja?
Da, pokušavamo da očuvamo taj zvuk 90-ih, rifove i harmonije, i to radimo od 1995. Imao sam sreće da dijelim binu sa Lagwagon, Satanic Surfers, Less Than Jake, Belvedere, A Wilhelm Scream, Mute i mnogim drugim bendovima!

Odlučili ste da ove godine pođete na evropsku turneju. Reci mi odakle ta ideja, i gdje ćete sve svirati?
U pravu si. Pa, da budem iskren već dugo vremena sanjam o evropskoj turneji i sličnim stvarima, ali kao što znaš ponekad je teško pretvoriti snove u realnost. Pričao sam sa tobom o turneji i iskreno nisam znao kada će do nje doći, tako da priča izgleda otprilike ovako: imali smo sreće da potpišemo za Morning Wood Records, jednu od ponajboljih punk izdavačkih kuća današnjice. Nakon 19 godina izdali smo debi album na engleskom jeziku, "Beyond Borders". Nakon toga su se mnoge stvari promijenile, naišli smo na odličan prijem širom svijeta i bend je postao poznat među fanovima pank zvuka 90-ih. Zatim smo dobili šansu da sviramo na Punk Rock Holiday festivalu u Sloveniji, koji je po našem mišljenju najbolji pank festival na svijetu. Kako smo išli na taj festival, došli smo na ideju da ubacimo neke dodatne datume, pa se to zahvaljujući ljudima poput tebe i prijateljskim bendovima pretvorilo u turneju.

Vi ste iz Kolumbije, međutim sada ste se preselili u Brazil. Reci mi nešto više o tamošnjoj pank sceni.
Južnoamerička scena je sjajna. Svirao sam u Kolumbiji, Brazilu, Peruu i Ekvadoru, i svuda je isto...prijateljstvo, jedinstvo i dosta zabave. Mi smo poput jedne ogromne porodice, pored toga što govorimo istim jezikom (izuzev Brazilaca) dijelimo i istu ljubav prema pank roku, od Meksika do Argentine. Ponovo sam počeo rad sa bendom u Brazilu prije par godina i reakcije su bile odlične. Brazilska scena je naravno veća, jer je i sama zemlja ogromna i ima mnogo bendova poput nas koji pjevaju na engleskom jeziku, tako da nam super ide.

Šta mislite o pank roku u svijetu danas?
Vidim ponovno rađanje panka. Na primjer, mnogi stari bendovi se vraćaju na scenu i izbacaju novi materijal, što je sjajno. To inspiriše nove generacije, baš kao što je inspirisalo mene u prošlosti.

Reci mi nešto više o životu na turneji. Kakav je osjećaj biti konstantno na putu?
Turneje u Južnoj Americi nijesu poput turneja u Evropi ili SAD-u, zbog ogromnih distanci. Najčešće organizujemo 4-7 nastupa i često su to veoma udaljene tačke. Može se desiti da treba mnogo sati vožnje od jednog do drugog grada ili zemlje. U svakom slučaju, turneje i sviranje za publiku su najbolje stvari za bilo koji bend.

Mozeš li dati neki savjet mlađim bendovima. Kako organizovati turneju?
Nisam bas ekspert za planiranje turneja, tako da je sve što ja mogu reći je da pomaže ukoliko dijelite i širite svoju muziku sa prijateljima iz drugih gradova/zemalja i učestvujete na kompilacijama. To je jako dobar način da učinite vaš bend malo poznatijim široj okolini.

Reci mi kakvi su vam planovi za budućnost.
Objavili smo album A PLACE TO CALL HOME za Morning Wood Records i sada ćemo da sviramo.

Hvala na intervjuu, pozdrav iz Crne Gore!
Želim da ti se zahvalim za ovaj intervju, i što si tako dobar drugar. Zaista se nadam da ćemo se vidjeti i dijeliti binu. Hvala na podršci i prijateljstvu.

{youtube}wUVkg5cPYms{/youtube}

Add a comment

Stefan Pantović (Parampaščad) - Puštanje niz vjetar

parampascad280417Stefan Pantović pjevač i gitarista, Momčilo Radulović – bas,vokal i Marko Milonjić - bubnjevi su momci koji stoje iza benda Parampaščad. Bend je nastao u avgustu 2011. godine u Spužu, i prvenstveno je poznat široj publici preko klupskih svirki i ponuda odličnog repertoara covera domaće i svjetske muzike. Ovih dana objavili su prvu autorku numeru – „Komadi". Njom otvaraju jednu novu i kako se čini veoma zanimljivu priču. Umjesto klasične najave za debi singl, nakratko smo popričali sa Stefanom Pantovićem o Komadima i onom što slijedi za njima.

Add a comment

Read more: Stefan Pantović (Parampaščad) - Puštanje niz vjetar

Goblin Zeppelin - Kutija puna bola

Goblin-Zeppelin-810x486Album je izašao. Možete li za početak predstaviti materijal "Burn the Idol"?
Burn The Idol ima osam stvari. Mnogi ga smatraju thrash metalom, ali iako smo svjesni da nismo mogli pobjeći od nekog zvuka uz koji smo se podigli, mi ga smatramo stoner groove metalom sa gothic temama. Dosta je i produkcija uticala da zvuči moderno i napucano, ali prve ideje su čak bile da naginje na Sabbath i produkcijski i atmosferom.

Add a comment

Read more: Goblin Zeppelin - Kutija puna bola

Gary Meskil (Pro Pain) – Empatiju i komunikaciju trampili smo za narcizam i pop kulturu

meskil210417Reci mi nešto o počecima benda?
Sve je počelo u Nju Jorku 1991. godine. Bili smo trojka, i ubrzo po snimanju tri demo pjesme potpisali smo za metal lejbel iz Nju Džersija, Megaforce Records. Naš uspješni i dobro prihvaćen prvi album "Foul Taste Of Freedom" izašao je 1992. godine, i bend je krenuo na turneju i svirao više od 600 koncerata u naredne dvije godine. Naš drugi album "The Truth Hurts" izašao je 1995. godine, a ostalo je dio istorije hard kora.

Add a comment

Read more: Gary Meskil (Pro Pain) – Empatiju i komunikaciju trampili smo za narcizam i pop kulturu

Morrissey

Steven Patrik Morrissey je stigao do brojke 11 kada je njegova solo diskografija u pitanju. Nakon tri godine starog albuma "World Peace Is None of Your Business", stiglo je i novo ostvarenje, bučnije i oštrije nego prethodno - "Low In High School"