mulj.net

crnogorski muzički portal

Sun10222017

Last updateSun, 22 Oct 2017 6pm

Why Stakla? - Nemaš

Why-stakla BUKA I BLATO

I, zašto stakla? Blagoga pojma nemam, al kad sam prvi put, 1997. godine, čuo ovaj magični slavonski trio, dah kulena, rakije i ravnice bezrezervno utkan u oštricu noise kose koja, kao ona opjevana britva, brije po blatnim poljima, doslovno sam pao na dupe. Bila je to baš 'Nemaš', A1 na prvom albumu grupe, izdanju na kojem Kornelu nikad nećemo moći dovoljno zahvaliti, a s dupetom na glavi i glavom na dupetu sam, bar kad je riječ o Staklima, ostao do dan danas. Add a comment

Read more: Why Stakla? - Nemaš

Let 3 - Sam u vodi

let3samuvofdiPsihodelični horoskop

Jedine zvijezde na čelu, njihova simbolika i interpretacije koje priznajem jesu one crvene, a više od uobičajenih prigovora na račun horoskopa i drugog zvjezdoznalačkog mamba-džamba nervira me njegova u srži duboko malograđanska prispodoba o sreći. Ipak, jednom kad su mi zabrinuto saopćili da sam, bit će, dvostruka riba, dakle 'mnogo zajeban karakter', osjetio sam da to na neki čudan način funkcionira, iako na jednoj sasvim specifičnoj osnovi.

Add a comment

Read more: Let 3 - Sam u vodi

Mizar - Devojka od bronze

Mizar_slikaKatalog_O_54472Lux Intrior

Prije deset godina bio sam još veća budala nego sad. Mislio sam valjda da znam sve o muzici koju volim, pa me presjeklo kad sam, ulazeći na vrata rasturenog građanskog stana u Klaićevoj ulici u kojem sam trebao spavati za vrijeme prijemnih ispita, iz ogromnih zvučnika čuo sasvim nepoznate zvukove koji su me strefili negdje pod ključnu kost, ondje zapeli, utaborili se, i to je manje-više to od te smušene anatomske prispodobe. Dobio sam na povratku kući (kratki povratak) naprženi CD (moj prvi naprženi CD), na CD-u je pisalo Mizar, a ja sam konačno skužio da se Makedonija ne svodi na Adolfa Dadu i 'Zajdi, Zajdi', mada će moji otad najdraži ortodoks-šišmiši upravo izvedbom ovog standarda poharati subotičku 'Omladinu '87'.

Kad sam taj studij uskoro i upisao, uselio se u studentski dom i počeo na račun države čitati pjesme, jedna od prvih koja me strefila pod istu tu crnu kost bila je 'Mizar', velikoga Rešickog. Počinje stihom: Mizar je zvijezda. Ona koja u pustinji vodi zalutale putnike (a svijet je pustinja, svi smo putnici, kažu globalnometaforički nizovi, sladunjavo, no u suštini teško da griješe), ona po kojoj je bubnjar originalne postave Panta Džambazoski nazvao bend. Iako se Reš eksplicitno referira na jedno drugo nebesko tijelo rock'n' rolla, svetog Luxa Intriora of The Cramps - na neprovjerenu vijest o njegovoj smrti - stihovi bi se, komotno, mogli primijeniti i na ovaj makedonski combo. Kaže Reš: uvijek sam mislio da voljeti rock ne znači ništa drugo do / rukama mokrim od oceana i usnama s ranicama od žive, tople / soli ugristi goli kabel električne gitare, ne vidjeti nikada / mizar, pokazati svoj smežurani kurac usplahirenim piranama / soneta, bedra, sve to. To je sve.

A onda se Mizar ponovo okupio, i gledao sam ih 2003. na povratničkoj turneji, s drugim Goranom, Trajkovskim. Bez obzira na nekoliko bljedunjavih novih kompozicija sastavili su klub sa zemljom, a ja sam usto bio svježe zaljubljen u neke druge Modri oči, pa sam još bolje naučio lekciju. Drugi put sam ih gledao nekoliko godina kasnije, na nakaradno neukusnom Halloween derneku, ovaj put s originalnim Goranom, Tanevskim, i ispao je žešći debakl: tužno krkljanje zamijenilo je moćan i postojan bas, jednako slavan kod Mizara i mnogo poznatijeg Mirze.

{youtube}UkLPpyZqfSg{/youtube}

Iako mi nijedan od kasnijih diskografskih pokušaja nije legao, a s lajvovima više ne namjeravam riskirati, prva dva albuma prolaze sve testove vremena; ispadanje iz osobne povijesti. Eponimni, prva jugoslavenska rock-ploča na makedonskom, i dalje je najbolji šišmiš-rock snimak na ovim prostorima: najbolje je integrirao klasičnu post-punk/goth-rock šablonu s bizantinskom tradicijom, autohtonom ritmikom, ortodoksnim pojanjem i pripadajućom ikonografijom, što do te mjere neće uspjeti nijednom spin-offu ni bendu iz Mizarove kabanice, od Arhangela i Anastasie, preko Padot na Vizantija do Kismet.

Ploča je puna hitova - Mizar nikad nije bježao od standardne pop-strukture i pjevnih refrena, ali me uvijek, možda baš zbog one uvodne scene, prvog susreta s bendom, najviše vozila 'Devojka', sjajno upečatljivo otvaranje albuma. Tekst - koji poziva jednu živu i neživu statuu koja, kao Benjaminov anđeo, upire pogled u pustoš svijeta, da ostavi stare gradove da gore u vremenu i razbudi se, prihvaćajući ovih par godina za nas kao vječnost - prati suptilno gradiranu epsku melodiju koja kulminira u emfatičnoj, adrenalinskoj eksploziji refrena.

A tko poslije iste ostane do kraja u cipelama i barem malo mu ne zatitra ona šuplja i glupa kost, ne prolazi Rešov test - za njih je i nebeski sjaj Luxa Interiora obična svemirska maglica, nešto njuejdž, katoličko, što ja ne kontam.


Marko Pogačar
booksa.hr

preuzeto uz blagoslov autora i sajta

Add a comment

Drago Mlinarec - I tako prolaze dani

Drago_MlinarecNepokoreni grad

Prvi su dani srpnja, Zagreb vrije kao ofurena tuka u loncu mlinaca, asfalt prži, vijuga, taman i uvijek jači od jedva vidljivog končića Save. Patke su odavno pojedene ili je i njih pokosio nebeski pakao, i već dugo rijetko tko piše. Add a comment

Read more: Drago Mlinarec - I tako prolaze dani

Trobecove krušne peći - Armija

Trobecove-krune-pei Crna marama

Ja ovo, ja ono, bilo nekad ili nikad negdje i tko zna gdje, uglavnom nikom zanimljivo, hermetično, banalno - no to ste tražili, to je dnevnik - smradovi u prolazu nanizani na granu, koji se krčkaju na laganoj vatri.

Add a comment

Read more: Trobecove krušne peći - Armija

Supernaut - Oh, Mili

supernautohmiliBeograd noću

Dnevnik odgovara datumima, oslanja sa na ritam godine kao mlado drvo o stup i Terminator na podatke iz imenika, i uz rizik ponavljanja moram reći: i dalje je srpanj, goruća točka, sprženi asfalt, i jebem mu sve po spisku.

Add a comment

Read more: Supernaut - Oh, Mili

Partibrejkers - Hipnotisana gomila

partibrejkers-1Kalauz za zahrđale ključanice

Bilo je neko ljeto krajem devedesetih, slegli su se već pomalo tragovi oklopnjaka četvrte gardijske koji su doma vratili dobre i loše olujne momke, utišali su se, do praga čujnosti, zvukovi veš-mašina, frižidera, televizora i hi-fi uređaja pogrešne nacionalnosti koji su za njima mjesecima stizali na pretovarenim prikolicama kamiona i traktora, a mene je za sve to skupa, realno, bolio kurac. Add a comment

Read more: Partibrejkers - Hipnotisana gomila

Šarlo Akrobata - Rano izjutra

arloAkrobataKamenje

Zoru, taj tašti odsječak dana kad svjetlo misli da je pobijedilo, zakucalo opaki gol kroz noge noći, tu uvijek kažnjenu izdaju tame nisam baš navikao gledati. Liježem i budim se kasno, u totalno crnom i totalno bijelom, mimo te sive ali odlučne zone svitanja.

Add a comment

Read more: Šarlo Akrobata - Rano izjutra

Via Ofenziva - Proleter

via-ofenziva-via Skica za portret

Svaka je dnevnička stranica na neki način priča, kao što je i ono što, nalik na sjenu džepara ili smušenog davitelja, iza nje stoji i nad nju se naginje, također priča, priča koja obično ima barem jednog lika, bio taj živ ili neživ, koja govori o više stvari od jednom, makar se to do groba libila priznati. Tako je priča o ovoj pjesmi slovenskog post-punk sastava koji je ložio na ondašnjoj sceni, a ipak nikad nije dogurao do 'pravog' LP-a, na više načina priča o Esadu Babačiću; ne samo zato što ju je otpjevao i napisao.

 

Add a comment

Read more: Via Ofenziva - Proleter

SCH - Ne dozvoli da zaboravim

schdwafrontSarajevski Swansi

Ako bi se negdje našao netko tko bi čitav svijet, umjesto prividno racionalnim izborima, lažnim dihotomijama i praznim automatizmom, pokušao organizirati nizom pitanja poput onog legendarnog Jokerovog o plesu, vragu i mjesečini, pitalici koja je strašno bliska i strašno udaljena od Sfingine, slična po posljedicama pogreške, a tek ponešto drukčija jer je pogreška ovdje nužna - ako bi se takav nepoznat netko zapitao o izvoru ovog zvuka mogao bi, recimo, reći: jesi li ikad tjerao u tupe plugove upregnut kombajn ulicama maglenog grada, zaista potopljenog u maglu; no moonlight? Ako je odgovor niječan, jedna od rijetkih stvari koja uopće može pomoći ova je SCH ploča.

Add a comment

Read more: SCH - Ne dozvoli da zaboravim

Haustor - Sejmeni

haustorbolerosejmeni Sad je vrijeme za to

Kako je sjajan cyberspace, kako je sjajan papir, sjajni su pijesak, pergament, kora breze; svi oni podnose svašta, čak i pisanje o onom što strašno voliš, ono opasno, najopasnije pismo, prije svega za pismo samo. Add a comment

Read more: Haustor - Sejmeni

Karlovy Vary - Zato

karlovivariŽena

Slučaj je sjajna stvar, pa i kad, tehnički, nije. Tvrdim to prije svega iz estetske perspektive, i to u najširem smislu - nepredvidivost koju slučaj sa sobom nosi lijepa je. Lijepa je kad je prikladna, lijepa je kad je neprikladna, lijepa je kad je opasna i kad ju je teško prepoznati: namjerno koristim taj sasvim rubno a opet savršeno precizan, formalno sasvim neadekvatan pojam. Add a comment

Read more: Karlovy Vary - Zato

Idoli - Odbrana

idoli-odbranaiposlednjidSpasilac s Tise

Piloti, beogradski combo predvođen Kikijem Lesednrićem koji se nakon druge ploče definitivno razvodnio u bljutavu pop-rock limunadu, snimio je negdje '81. valjda jedinu pjesmu po kojoj ću ih pamtiti - generički new wave hitić naslovljen 'Ne veruj u idole'. Add a comment

Read more: Idoli - Odbrana

Električni orgazam - Krokodili dolaze

elorgkrokodiliLogika kaljuže

Paranoja, sveobuhvatna i temeljita, ona koja prožima odozdo, možda i izvire negdje iz zemlje, gnijezdi se u petama i od tamo šalje jedva kodirane signale kraja, vjerojatno je najrealniji dostupni osjećaj svijeta. Add a comment

Read more: Električni orgazam - Krokodili dolaze

Buldožer - Novo vrijeme

buldozernovovrijemeSivi štofovi

Prvi put kad sam uživo gledao Marka Brecelja, u to vrijeme već postariju čupavu pojavu s tirolskim šeširom, samoironičnu kombinaciju Kekeca, Bedaneca i anonimnog tirolskog jodlera, imao sam točno upola manje godina nego sad, i pizdio sam što sam za to sranje ipak dao nekakve pare. Add a comment

Read more: Buldožer - Novo vrijeme

Vještice - Zlato

vjesticetotalnodrugacijiČupava noć

Ja sam u Splitu, Split je na moru, moji prijatelji u svojim kućama, a nad Splitom, morem i nada mnom visi sunce, neuništiva garava žarulja od milijun milijardi watta. Add a comment

Read more: Vještice - Zlato

Sexa - Marko

SexA_-_1986_Sexa_u_zivo_a1Medvjed on Acid

Ovo je jedno klasično 'što je bilo prije, kokoš ili jaje', ova dva Marka, od kojih je jedan bio moj đak, i teško je reći, osim po vremenskoj osi, onoj bezveznoj striptiz-šipci koja, klizava od loja, krvi i sperme kojim je non-stop zalijevaju hohštapleri svih fela, kojim se redoslijedom ova narcistička refleksija odvila; koliko je kojeg Marka u svemu; iz pjesme, u pjesmu, prije i poslije pjesme. Jedno je sigurno: od Sedativ ex apoteka sam učio, bio sam i ostao njihov đak, rastao (dosta visoko) uz stalagmite i stalaktite i draperije i jata šišmiša te dobre buke koja se, bez nekog reda, prosipa u jednu nikad sasvim običnu noć.

Nije tu taj đak, škola, učenje i sve to bez veze - SeXa je stvarno jedna od stvari koju sam, doslovno, naučio u školi. Prvi njihov snimak, tko zna koliko puta do tad ispresnimavanu TDK kazetu s pisaćom mašinom otkucanim tracklistom, donio mi je nekog kasnojesenskog jutra 1998. godine oko 7.45 u parku Emanuela Vidovića u Splitu Igor Mihovilović (koji će, kao jedan od najvećih SeXa entuzijasta općenito, biti zaslužan i za recentno remasterirano vinil izdanje) - bio je to upravo Koparski dernek; barem ono od njega što se, kroza sve devijacije tog prvog mastera i konkretne kopije, uspijevalo probiti do mojih ušiju. Te smo se moje prve gimnazijske godine redovito sastajali u tom parku prije jutarnje nastave da Igor eksperimentira s pušenjem čajeva, a ja jedem sendvič s pancetom sasvim nezainteresiran za dim domaćeg šipka i kamilice, ali totalno zakačen za našu muzičku razmjenu. Igor je u to doba za mene bio neka vrsta interneta; analognog BitTorrenta s onim nezamjenjivim kazetnim šumom. Otkako sam tog jutra, na satu talijanskog, strpao taj tejp u vokmen godinama ga gotovo uopće nisam vadio: SeXa je (a ne, kao u Malom mistu, bijes i prkos) jedan od glavnih razloga što ja jezik okupatora ne znam.

Ta je tehnički traljava, ručno umnožena koncertna snimka godinama svejedno bila reprezentativni zvučni zapis benda, ili, s obzirom na to da je SeXa brzo evoluirala i mijenjala stilove i dominante, barem jedne njegove faze. Svih devet stvari, od 'Afrike' koja otvara (trebalo bi već jednom neki duži i ozbiljniji tekst posvetiti fascinaciji ovim crni kontinent jako me privlači geografskim širinama rasutoj uzduž i poprijeko domaće novovalne diskografije) do zaključnog 'Marka', ukratko - briljantno aranžiranom i odsviranom kombinacijom klasičnih new wave ritmičkih caka, širokopoteznih psihodeličnih pasaža i s dobrom dozom eksperimenta na različitim poljima - jebu sve po spisku lijepoj većini onodobne produkcije koje je, mahom tzv. 'komercijalnim potencijalom', zaradila pravo na pravu ploču. Jedino SeXino dugosvirajuće studijsko izdanje, No Sleep 'Till Pussy/ Fuck Piction LP iz 1990., donosi već jedan sasvim drugačiji, teži i masniji, pod Albinijevom kabanicom oblikovan nojzerski zvuk: Kopar ostaje kao sjajna sinteza svih dotadašnjih žanrovskih vrludanja sastava.

Nazad onoj narcističkoj identifikaciji: 'Marko' je naj up-tempo, najlepršavija stvar na ploči, najizravniji baštinik novovalnih zasada, prije svega što se tiče rada ritam-sekcije Prišuta/Danilović. Slici pridonose opasno Andy Gillovska Bicova gitara te vjerojatno najkonvencionalnija vokalna izvedba te faze, dok su synth i loopovi, očekivano, potisnuti u drugi plan, na razinu teksture. Tekst, duži no što je to za pjesmopisanje Nika i ekipe uobičajeno, sažima sve karakteristike SeXine 'pitomije', protofuck poetike: kolažno/montažnu tehniku, nonsens/apsurdistićki obzor te jukstaponiranje 'sive svakodnevice' s egzotičnim, rasparenim vedutama i registrima. No, sve je to manje bitno. Važno je da su ovi rasplesani lički medvjedi na najboljem Acidu još uvijek tu, izviru iz zidova dolaze sa svih strana; još uvijek elegantno izbjegavaju sve klopke koje su im godine postavile. Klopke koje su, jasno je, negdje duboko u glavama, i upravo ondje ih valja napasti: čekićima, kamenjem, hrđom.


Marko Pogačar
booksa.hr

preuzeto uz blagoslov autora i sajta

Add a comment

Hali Gali Halid - Hajde da se drogiramo

haligalihalidKarasevdah ravnice

Split je devedesetih godina prošlog stoljeća, kad sam u njemu odrastao i njegov je okvir neizbježno bio velikim dijelom nadležan inženjer mojih duša, bio jedan uzduž i poprijeko čudan grad. Add a comment

Read more: Hali Gali Halid - Hajde da se drogiramo

Patrola - Ne pitaj za mene

PATROLA_FRONTMelankolija Marjan Expressa

Šest godina živio sam u studentskim domovima, od stare Šare, preko Save do Cvjetnog naselja, s ovakvim i onakvim cimerima, u svakakvim sobama na deset-petnaest kvadrata, i ne bi te dane, sva ona gusta i lijepa jutra, bizarne ljepljive večeri i sve ono važno i nevažno između, nizašto mijenjao. Add a comment

Read more: Patrola - Ne pitaj za mene

Laufer - Svijet za nas

lauferbestoff500x500Muzički madeleine

Vremena su teška, ali moderna, tako govori poslovica, taj dozlaboga iritantni palamudački žanr, žanr izrazito ideološki obojen i, kao i svaka lažna svijest, dobro prikriven: mudrost za narod koja se legitimira narodnom mudrošću. Add a comment

Read more: Laufer - Svijet za nas

Ville & Barnett

Kurt Ville i Courtney Barnett udružili su snage. Dvije zvijezda sa različitih strana svijeta ukrstili su stihove i note na albumu koji je tek izašao, a koji nosi naziv "Lotta Sea Lice". Poslušajte kako zvuči ovaj freški duet,