mulj.net

crnogorski muzički portal

Wed04262017

Last updateTue, 25 Apr 2017 1pm

25 godina debi albuma Pearl Jama - Kako je nastao "Ten" (2. dio)

pearljam120916Eddie Vedder se uputio ka svom radnom mjestu u non-stop otvorenoj benzinskoj pumpi u San Diegu jednog petka 1990. Držeći kod sebe traku koju mu je proslijedio Jack Irons, nekadašnji bubnjar RHCP. Irons i Vedder su bili drugovi sa košarkaškog terena, a Irons je upravo odbio ponudu da bubnja za momke sa demo trake koje je znao još dok su bili Green River. On je jednostavno imao osjećaj da bi ta muzika odgovarala njegovom prijatelju Vedderu i njegovom glasu.
Vedderova uobičajena praksa je bila da preslušava trake tokom višečasovnog rada na pumpi, a da se potom u ranim jutarnjim časovima, nakon duge smjene preda surfovanju. Većinu dana provodio je snimajući demo snimke. Ljudi su se pitali – kada spava.

Add a comment

Read more: 25 godina debi albuma Pearl Jama - Kako je nastao "Ten" (2. dio)

Paraf - Kad se oglasi

paraf_valter_kocijani_modra400 udaraca

Riječki Parafi diskografski su umrli kad sam se rodio, no otišli su u velikom stilu: u ovom trenutku, ako zanemarimo meteorske 'jedince' poput Bistriji ili tuplji čovek biva kad, ne pada mi napamet ni jedna uspjelija i kompaktnija odstupnica domaćeg rokenrola. Bend je, iako je u 'samo par godina za njih' prošao kroz ozbiljne personalne promjene, promijenio frontmena, stil i zvuk te za vrijeme snimanja Zastava ostao bez gitarista Roberta Tičića-Tice (Tica je iznenada ostao bez svijeta), bio u punom naponu snage - kako autorski, aranžerski i usviranošću, tako i tekstualno.

 

Add a comment

Read more: Paraf - Kad se oglasi

Azra - mala škola političkog mišljenja

stulic290816Drug iz školske klupe znao je dobro crtati, kupili smo vodootpornu crvenu boju i dvije bijele majice, i on je, s fotografije radničkih demonstracija u Gdanjsku, savršeno vjerno precrtao logotip Solidarnošći.

Add a comment

Read more: Azra - mala škola političkog mišljenja

Film - Zagreb je hladan grad

film-Kad-Si-Mlad-Front1Veliko TO

Tekstovi Jure Stublića su kao pica u Studentskom Centru. Jeftini ali učinkoviti, jednostavni i precizni, tekstovi koje se, pa i kad malo zagore, poštuje jer ćeš prije ili kasnije barem u jednom od njih sam sebe uglavnom nesretno zateći. Add a comment

Read more: Film - Zagreb je hladan grad

25 godina debi albuma Pearl Jama - Kako je nastao "Ten"

motherlovebone270816

Jedna od onih prohladnih proljetnih londonskih noći. Jedna od onih koje ti vraća mozak nazad u akciju nakon što je isti bio otupio od nekoliko sati pića i hrane u udobnom restoranu. Kasno je, ali ne i prekasno. Mala grupa šeta kroz Soho, smije se, sudara ramenima – samo dobri drugari u prohladnoj noći. Ne izgledaju kao neko ko ima previše problema. Bili su u vrhunskoj formi cijelo podne. Ipak dvojica odnjih - Jeff Ament i Stone Gossard su upravo zatvorili poglavlja svojih života koja nikada neće zaboraviti, i, iako niko od nas ko je šetao tuda te večeri nije to znao, nešto još pamtljivije i znatno manje bolno je trebalo da se dogodi.

Bila je to još jedna rutinska akcija, naravno, stisak ruke i osmijeh za Stonea i Jeffa, šansa da mlada grupa i njihov prvi album upoznaju i možda dobiju podršku par novinara. Niko nije znao puno o njima tada. Mother Love Bone je bio zabavan bend, dijelom Queen, dijelom nešto potpuno drugačije. Sijetlska scena je dobijala na zamahu u periodu klimaksa cock rocka, no, ulice još nijesu bile pune flanelskih košulja i kozjih brada, a imena Kurt i Courtney još nijesu značajno odzvanjala. On je napisao i snimio briljantne pjesma za Nevermind, no one će još neko vrijeme tražiti odobravanje javnosti.

Ljudi su se hvatali u dubine malenog albuma koji će objaviti kuća A&M, a koji se zvao Temple of the Dog. Alice In Chains, Smashing Pumpkins, Hole, Stone Temple Pilots, Candlebox.. su bili još uvijek u povoju. Do te noći, i Pearl Jam.
Ironično, čovjek koji je težio da bude istinski šepureći frontmen superstar odigrao je vitalnu ulogu u usponu benda kakav je Pearl Jam. I to je uradio, tako što je umro.

Andrew Wood imao je klasični CV čupavog frontmena osamdesetih godina prošlog vijeka. Tinejdžerska opsjednutost slavom sustigla ga je nakon svirke Cheap Tricksa. Odrastao je na Kissu, Bolanu, Bowieu, Elton Johnu i Prince-u. Volio je ekscese u oblačenju, šminci, pa i u imenu – sam je osmislio nik 'L'Andrew, the Mythical Love Child'.

„Da je mogao biti neko, bio bi Freddie Mercury" - prisjećao se kasnije Stone Gossard. Njegov način razmišljanja nije bio onaj Cobainovski, no u Woodu je bilo mnogo više od pukog privlačenja pažnje. Imao je izražajnu, dopadljivu ličnost i dar za idealističkom ekspresivnošću epskog rokenrola. Intuicija mu je govorila kako da koristi svoje prisustvo ili natjera ljude da obrate pažnju. Imao je i onu drugu stranu. Uobičajenu za rokenrol. Od ranih dana konzumirao je alkohol i droge.

Kada je bio u prvom pravom bendu - Malfunkshun, otac ga je morao hospitalizovati zbog hepatitisa koji je zaradio preko igle. Njegov brat i kolega Kevin sjeća se da je već do 1985. imao tragove igle niz obje ruke.

Doprinos Malfunkshuna uticajnoj sijetlskoj kompilaciji Deep Six, bila je pjesma With Yo Heart Not Yo Hands o heroinu i hepatitisu. Wood je osjećao da mu Malfunkshun, i pored činjenice da su u bendu bili njegov brat i najbolji prijatelj – bubnjar Regan Hagar, nije mogao dati temelje za ono što je radio. Nakon toga po binama Sijetla izvodio je solo performanse, kada ga je primijetio Stone Gossard.

„Imao je kicoški šarm. Uvijek je bio zabavan, razoružavajući, i bilo je jako teško ne voljeti ga. Potpuno vas je obuzimao." – sjeća se Gossard. „Počeo sam da patim od bolesti frontmena" – sjećao se Wood toga vremena. Gossard je bio jedan od gitarista Green Rivera, još jednog lokalnog benda koji se našao na Deep Six kompilaciji. U istom bendu se u ulozi basiste pojavljivao Jeff Ament. Tu su bili još i gitarista Bruce Fairweather i pjevač Mark Arm koji će kasnije oformiti Mudhoney. Bend je finansirala, u to vrijeme, mala lokalna etikete Sub Pop, i uradili su EP Dry As A Bone sa producentom Jack Endinom i mini album Rehab Doll koji je objavljen nakon raspada. Bio je to iritantni koledž rok koji će kasnije dobiti na značaju isključivo zbog imena koja su ga stvorila. Gossard i Ament su tražili novi početak, možda u Los Anđelesu ili čak sa Andrew Woodom u kišovitom Sijetlu lišenom trendova. Odabrali su Wooda i vrata budućnosti su se otvorila. Do 1988. bend će dobiti ime Mother Love Bone, klasični komadić Woodove retorike i uključivaće osim njega: Gossarda, Amenta, Fairweathera i bubnjara Greg Gilmore-a.
Pisali su brzo i plodno, kreirajući tripične, sonične rok pjesme poput Stardog Champion i Holy Roller, epske stvari poput Crown of Thorns. Njihov menadžer Kelly Curtis i Jeff Ament nekako su uspjeli da natjeraju velike etikete da se otimaju o njih, pa su na kraju potpisali za Polydor, 19.novembra 1988. Bio je to ugovor za sedam albuma.

{youtube}Y5cw1Sl_rb4{/youtube}

Povodom mini albuma Shine koji je prethodio debi materijalu Apple, Wood je upitan da opiše bend. „To je bijeg, jer ne želimo da budemo ozbiljni i ne želimo ljude da podsjećamo na ono što je stvarno. Želimo ih odvući dalje od toga. Mislim da smo zato, makar ja jesam, proistekao iz škole Marc Bolana". Proročki je dodao: „No, ipak Crown of Thorns je pjesma sa porukom, pjesma o ljudima koji su se pogubili u igri sa drogom i sličnim stvarima. Mnogo mojih prijatelja u Sijetlu su veoma zbunjeni. Izgleda mi da misle da je smisao života rok zvijezde ili života u rokenrolu uvijek biti na drogama".

Andrew Wood je umro od heroinskog overdouza 19. marta 1990. Bio je čist četiri mjeseca i tokomdaljeg oporavka trebalo je da ga prati novi tur-menadžer, još jedan rekonvalescent, kada su Mother Love Bone krenuli na veliki koncertni proboj.
Odvezao se sam u donji dio Sijetla i uradio se. Njegova djevojka Xana našla ga je u komi na njegovom krevetu nekoliko sati kasnije sa svježim ubodom na podlaktici. U njegovom povratničkom, ujedno i posljednjem špricu je bilo svega nešto manje droge od one količine koju je koristio na vrhuncu svoje zavisnosti. S obzirom na to da mu je tolerancija na drogu opala tokom 116 dana oporavka, mogao je isto tako sebi presuditi pištoljem. Bilo bi makar brže. U životu ga je nekoliko dana potom održavao aparat u Habourview bolnici. Porodici je rečeno da su šanse za izlazak iz kome gotovo nikakve, a ukoliko bi se to i desilo, bio bi mentalno hendikepiran usljed nedostatka kiseonika u mozgu.

Nakon nekoliko užasnih dana, porodica je odlučila da isključi aparate za održavanje života. Njegov krevet u tom momentu okruživali su porodica, djevojka i kolege iz benda dok je sobu ispunjavao zvuk njegovog omiljenog albuma grupe Queen – „A Night at the Opera". Imao je 24 godine.

Gossard će se kasnije iskreno prijsećati emocija koje su pratile Woodovu smrt. Imao je drugačiji pogled na život, vjerovatno kao bilo ko ko je vidio prijatelja kako odlazi. „Andy je bio od one vrste ljudi koji su uvijek djelovali malo tragično. Uvijek je bilo nešto tužno u vezi kompletne njegove prirode, a način da to skriva i bori se sa tim je bio da izigrava ovog samouvjerenog, srećnog tipa" – govorio je gitarista.

Gossardova prva profesionalna odluka bila je da je gotovo sa Mother Love Bone. „Nije bilo razloga da se nastavi sa tim imenom. Ono za šta smo se zalagali bilo je na album Apple i nijesam želio da iznova stvaram sve to sa novim pjevačem. Kada je nešto gotovo, treba ga pustiti da umre" – rekao je Gossard.

Bila je to i teška poslovna odluka. Jeff Ament se složio sa svojim kolegom da bi nastavak te priče bila totalna prostitucija. Obojica su se borili, prvo sa Green Riverom, pa sa Mother Love Bone dok nijesu potpisali prvi veliki ugovor. Napravili su iznimnu malu ploču taman u vrijeme kada se plima dizala i donosila istinski iskrenu i emotivnu muziku, nakon ere zabavnog roka. U krucijalnom momentu izgubili su pjevača na ovakav način. Mnogo ljudi bi pokleklo, zamijenilo ga drugim i nastavilo dalje. Mnogi, ali ne i oni.

Da sumiramo situaciju – sve se ovo desilo u momentu kada muzika Sijetla samo što nije postala planetarna.

(kraj prvog dijela. Prevela i priredila redakcija Mulja. članak je objavljen u Classic Rock #24)
DRUGI DIO PRIČE O "TENU"

Add a comment

Majke - Krvarim od dosade

majkekrvarimZvuk košnice

Grad: moralni zakon u meni i zvjezdano nebo nada mnom. Iako je taj moral prljav, a zvijezde ne vidim. Umjesto njih blješte reflektori, farovi automobila, ulična svjetla; milijuni vati u živim žaruljama, oči mačaka pod kontejnerima, oči pacova na granici između njegovog gore i dolje. Grad je svaki od svoja tri sloja: svoje nebo, svoja sredina, svoje podzemlje. Posebno podzemlje, jer se samo u njemu ispravno ogleda nebo; sve druge slike neba su lažne.

Grad asfalt, proizvođač i akumulator ljudskog izmeta i ljudskih govana, grad koji govori: moj si. I jesam njegov. Ne podnosim sela, ne podnosim gradiće i mjesta; Slunj i Sinj su moj pakao. Svi drugi životni okviri samo su mjera za njegov izostanak, ljestvica za odvojenost od košnice.

 

Add a comment

Read more: Majke - Krvarim od dosade

Lačni Franz: Mama, kupi nam pištolje, nismo se dokazali

lacni-franz-ikebana-slika-58942774Jedan od konstitutivnih mitova naše školske pedagogije bio je da su se prije trinaestak stoljeća stari Slaveni spuštali prema jugozapadu, pa su iz hladnih stepskih ravnica, preko Ukrajine i Madžarske – koje se onda, pretpostavljamo, nisu zvale tako – došli na Jadran, gdje su zasnovali svoju novu zajednicu.

Add a comment

Read more: Lačni Franz: Mama, kupi nam pištolje, nismo se dokazali

Niet - Perspektive

Drz-te-Jih-To-Niso-Niet-_slika_O_1804057Srečna Mladina

Bilo je ljeto 1997. godine, oni neki pasji dani, upravo sam završio sedmi razred osnovne škole, pustio kosu (nisam onda još bio skontao Berčeka) i otkrio punk-rock. Add a comment

Read more: Niet - Perspektive

Azra - '68

Azra---Filigranski-Plocnici-Front-Cover-12420Stara poslovica kojoj, kako je to s poslovicama i obično slučaj, uopće ne treba vjerovati, kaže: tko kao mlad nije bio radikal nema srca, a tko nije konzervativac kad ostari nema mozga. J. B. Štulić dobar je dokaz da srce ne nestaje s godinama i da je ovaj konformistički one-line manifest tek blijedi pokušaj da se opravda preprodaja vlastitog unutarnjeg sata. No ta mi je glupost zapravo pala napamet u jednom sasvim drugom kontekstu, u kojem ona, čini mi se, zaista funkcionira: koga iz patika nije ispalio Ravno do dna - taj domaći, samo mnogo bolji Sandinsta!) - nikada nije bio mlad, no tko nije apsolvirao Filigranske pločnike i Krivo srastanje definitivno nije pobrao vrhnje sa Štulića.

 

Add a comment

Read more: Azra - '68

Disciplina kičme - Uživaj

disciplinasvidjaKRIK I BES

Bubanj i bes jednako buka i bijes; to je valjda najkraća, najpreciznija definicija Kičme - barem one s prvog albuma. Bubanj: Srđan Žika Todorović, ni onda ni sada anđeo, u vrijeme snimanja ploče osamdeset i druge godine još uvijek maloljetan.

Add a comment

Read more: Disciplina kičme - Uživaj

Darko Rundek - Senor

darko-rundek-seor-3679220I vidiš grad

Zagreb, sigurna godina. Ako nečeg sigurnog u gradovima i godinama ima. Samo jedno je s tim u vezi zapravo moguće tvrditi: godine dolaze i odnose nas, komadić po komadić, nokat po nokat, sve dok ovi konačno ne prestanu rasti.

Add a comment

Read more: Darko Rundek - Senor

Luna - Nestvarne stvari

lunaFRONTUrvidek: armatura

Svaka se scena na neki način zasniva na kulisi. Ili, ako baš hoćemo (a hoćemo, iako o potonjoj nemam pojma) tjerati arhitektonsku metaforiku, pomalo je ta scena nalik secesijskoj ili neoklasicističkoj zgradi

Add a comment

Read more: Luna - Nestvarne stvari

KUD Idijoti - Za tebe

kud_idijotidnevnik1Srpovi, sjekire

Svatko valjda ima neki bend koji mu je baš ono baš - kao gomolj u smrznutoj zemlji ili leš nekog alpiniste - ostao duboko dolje, bez obzira što se dešava na površini, bez puno veze s godinama i razdobljima, modama i geografskim širinama, i svako malo ih neka lavina ili lopata otkrije, dozove nazad. Ja ih imam i više od jednog, u tom se, kao i u nekim drugim stvarima, teško fokusiram, a jedan od tih prstiju te neke fantomske, neopipljive ali strašno prisutne ruke je i ovaj hendikepirani pulski KUD.

 

Add a comment

Read more: KUD Idijoti - Za tebe

Gori Uši Winnetou - Addio Pola

goriusipola CRNI PARANGAL

Nikad nisam živio u Puli, al mi se nekako uvijek činilo kao da jesam. Očeva familija jest: u onu dugu Ostrogovićevu zgradu na rivi uselili su kao prva generacija stanara, na samom početku šezdesetih godina. Dida, pitomac Pomorske Vojne Akademije II. klase, radio je na Katarini, na eskortnim razaračima i torpednim čamcima, a baka je bila kod kuće. Zajedno su s prozora ispraćali Titove izlete na Brijune. Add a comment

Read more: Gori Uši Winnetou - Addio Pola

OST Crni Bombarder - Svečane bele košulje

anicadobra1Crni bombarder

Tamna i sjajno pogođena distopija Darka Bajića došla je, kako to najčešće s ispravnim dijagnozama biva, taman toliko prekasno da na nju budeš bar malo ljut. Ta košmarna priča o predizbornom vremenu u jednoj raspačanoj, dezorijentiranoj, orvelovskoj policijskoj državi koja, međutim, još uvijek ima svoje podzemlje, Add a comment

Read more: OST Crni Bombarder - Svečane bele košulje

Zabranjeno pušenje - Straža pored Prizrena

zppiccola TRNJE ZA BUKURIJE

Prizren, u kojem nikad nisam bio, od djetinjstva je za mene pomalo mitsko mjesto; više mentalna slika no geografska konstanta; predodžba kraja, osjećaj granice; čardak ni na nebu ni na zemlji. I ima tijelo zmije, glavu poskoka. Add a comment

Read more: Zabranjeno pušenje - Straža pored Prizrena

EKV - Budi sam na ulici

limunovodrvo2Placebo pilule

Mnogo je dana - pogotovo onih otrovnih zimskih, kad ti se oblak ledenog daha vraća u lice i trpa u zube bijelu brnjicu; kad sol struže i škripi pod đonovima a sljepački metronom semafora odzvanja Vlaškom, Kvatrićem, Šubićevom i dalje; dana u kojima je bolje ostati kod kuće, ali ti ipak izlaziš, otiskuješ se u hladno nigdje - koje je preokrenula, nekako podnošljivijim učinila ova pjesma.

Add a comment

Read more: EKV - Budi sam na ulici

Why Stakla? - Nemaš

Why-stakla BUKA I BLATO

I, zašto stakla? Blagoga pojma nemam, al kad sam prvi put, 1997. godine, čuo ovaj magični slavonski trio, dah kulena, rakije i ravnice bezrezervno utkan u oštricu noise kose koja, kao ona opjevana britva, brije po blatnim poljima, doslovno sam pao na dupe. Bila je to baš 'Nemaš', A1 na prvom albumu grupe, izdanju na kojem Kornelu nikad nećemo moći dovoljno zahvaliti, a s dupetom na glavi i glavom na dupetu sam, bar kad je riječ o Staklima, ostao do dan danas. Add a comment

Read more: Why Stakla? - Nemaš

Beograd - Opasne igre

beogradremekdepo1100 % plastika

Veliki beli grad sa dve reke pod nogama krio je početkom osamdesetih godina, uz ponovno otkriveni Berlin u čijoj su se specifičnoj, izoliranoj i ledenoj rerni već neko vrijeme kuhale vruće i nove stvari, jednu od najzanimljivijih 'tajnih' muzičkih scena kontinentalne Europe.

Add a comment

Read more: Beograd - Opasne igre

Mizar - Devojka od bronze

Mizar_slikaKatalog_O_54472Lux Intrior

Prije deset godina bio sam još veća budala nego sad. Mislio sam valjda da znam sve o muzici koju volim, pa me presjeklo kad sam, ulazeći na vrata rasturenog građanskog stana u Klaićevoj ulici u kojem sam trebao spavati za vrijeme prijemnih ispita, iz ogromnih zvučnika čuo sasvim nepoznate zvukove koji su me strefili negdje pod ključnu kost, ondje zapeli, utaborili se, i to je manje-više to od te smušene anatomske prispodobe. Dobio sam na povratku kući (kratki povratak) naprženi CD (moj prvi naprženi CD), na CD-u je pisalo Mizar, a ja sam konačno skužio da se Makedonija ne svodi na Adolfa Dadu i 'Zajdi, Zajdi', mada će moji otad najdraži ortodoks-šišmiši upravo izvedbom ovog standarda poharati subotičku 'Omladinu '87'.

Kad sam taj studij uskoro i upisao, uselio se u studentski dom i počeo na račun države čitati pjesme, jedna od prvih koja me strefila pod istu tu crnu kost bila je 'Mizar', velikoga Rešickog. Počinje stihom: Mizar je zvijezda. Ona koja u pustinji vodi zalutale putnike (a svijet je pustinja, svi smo putnici, kažu globalnometaforički nizovi, sladunjavo, no u suštini teško da griješe), ona po kojoj je bubnjar originalne postave Panta Džambazoski nazvao bend. Iako se Reš eksplicitno referira na jedno drugo nebesko tijelo rock'n' rolla, svetog Luxa Intriora of The Cramps - na neprovjerenu vijest o njegovoj smrti - stihovi bi se, komotno, mogli primijeniti i na ovaj makedonski combo. Kaže Reš: uvijek sam mislio da voljeti rock ne znači ništa drugo do / rukama mokrim od oceana i usnama s ranicama od žive, tople / soli ugristi goli kabel električne gitare, ne vidjeti nikada / mizar, pokazati svoj smežurani kurac usplahirenim piranama / soneta, bedra, sve to. To je sve.

A onda se Mizar ponovo okupio, i gledao sam ih 2003. na povratničkoj turneji, s drugim Goranom, Trajkovskim. Bez obzira na nekoliko bljedunjavih novih kompozicija sastavili su klub sa zemljom, a ja sam usto bio svježe zaljubljen u neke druge Modri oči, pa sam još bolje naučio lekciju. Drugi put sam ih gledao nekoliko godina kasnije, na nakaradno neukusnom Halloween derneku, ovaj put s originalnim Goranom, Tanevskim, i ispao je žešći debakl: tužno krkljanje zamijenilo je moćan i postojan bas, jednako slavan kod Mizara i mnogo poznatijeg Mirze.

{youtube}UkLPpyZqfSg{/youtube}

Iako mi nijedan od kasnijih diskografskih pokušaja nije legao, a s lajvovima više ne namjeravam riskirati, prva dva albuma prolaze sve testove vremena; ispadanje iz osobne povijesti. Eponimni, prva jugoslavenska rock-ploča na makedonskom, i dalje je najbolji šišmiš-rock snimak na ovim prostorima: najbolje je integrirao klasičnu post-punk/goth-rock šablonu s bizantinskom tradicijom, autohtonom ritmikom, ortodoksnim pojanjem i pripadajućom ikonografijom, što do te mjere neće uspjeti nijednom spin-offu ni bendu iz Mizarove kabanice, od Arhangela i Anastasie, preko Padot na Vizantija do Kismet.

Ploča je puna hitova - Mizar nikad nije bježao od standardne pop-strukture i pjevnih refrena, ali me uvijek, možda baš zbog one uvodne scene, prvog susreta s bendom, najviše vozila 'Devojka', sjajno upečatljivo otvaranje albuma. Tekst - koji poziva jednu živu i neživu statuu koja, kao Benjaminov anđeo, upire pogled u pustoš svijeta, da ostavi stare gradove da gore u vremenu i razbudi se, prihvaćajući ovih par godina za nas kao vječnost - prati suptilno gradiranu epsku melodiju koja kulminira u emfatičnoj, adrenalinskoj eksploziji refrena.

A tko poslije iste ostane do kraja u cipelama i barem malo mu ne zatitra ona šuplja i glupa kost, ne prolazi Rešov test - za njih je i nebeski sjaj Luxa Interiora obična svemirska maglica, nešto njuejdž, katoličko, što ja ne kontam.


Marko Pogačar
booksa.hr

preuzeto uz blagoslov autora i sajta

Add a comment

Red Baraat

Kada se sretnu jazz, funk i rokenrol sa sve istočnjačkim temama uvijek nastane zajeban proizvod. Red Baraat već duže vrijeme plijeni svojom hiperenergičnom muzikom. Vrijeme je za novi album "Bangra Pirates".