Hermin Delagić (Alternaiva) – Ako ne pripadate ovdje, preostaje vam entuzijazam i kreativno ludilo da stvarate po cijenu da to nikad ne ugleda svjetlost dana

Hermin Delagić je muzičar iz Bijelog Polja. Prvi bend u kome je svirao sa petnaest godina zvao se Renesansa Komunizma. Od tad je svirao u lokalnim bendovima Procedura, Naiva… Sa kolegama iz rok grupe Alternaiva ovih dana je objavio album prvijenac

Prvi album benda Alternaiva konačno je ugledao svjetlo dana. Neke od pjesama predstavljene su poodavno, a album sada dobija konačan oblik.

Rad na albumu je počeo negdje 2020. Svi znamo da je ta godina ostala zapamćena po covid virusu. Na samom početku smo naletjeli na barijere. Kako je vrijeme odmicalo, mi smo nekako uspijevali da izdržimo kontinuitet proba i stvaranja pa smo 2021. uspjeli da objavimo dva singla. U međuvremenu smo se snalazili za prostor za vježbanje, jer uz sve poteškoće sa kojima smo se susretali nastajale su još neke nove. Gorjeli smo tokom cijelog ovog procesa, jer smo postali svjesni da postaje sve teže iako smo mi već imali završene pjesme. Najveći problem su svakako finansije. I ovaj projekat u ovom trenutku bi bio nemoguć bez podrške PAM-a. Prezadovoljni smo što smo uspjeli zaokružiti jednu ovakvu priču koja je do samog kraja bila neizvjesna.

Ko je sve učestvovao u nastanku „Zrna“.

U nastanku albuma smo učestvovali samo nas četvorica. Jednostavno u Bijelom Polju i ne postoje ljudi (iako bismo mi željeli da ih ima i sjećamo se i nekih drugačijih vremena) koji su nam mogli pomoći u stvaranju. Ipak, poslije svih naših singlova koje smo objavili, bilo je ljudi koji su od srca pokušavali da nam se nađu, u skladu sa svojim mogućnostima. Tako smo oko spota za Egofreniju imali podršku naših prijatelja Petra Novakovića, Milana Jovovića i Stefana Vukićevića. Imali smo i podršku nekoliko pojedinaca i veoma mali broj sponzora koji su nam pomogli da uspijemo više puta otići na snimanja, i svima njima se zahvaljujemo. Posebnu zahvalnost dugujemo našem drugaru i producentu Stefanu Pantoviću i studiju Stivi, koji je uložio cijelog sebe da ovaj materijal ispadne baš takav kakav jeste.

Ako znamo da slušanost rok muzike ni u glavnom gradu nije sjajna, kako uopšte funkcioniše bend sa sjevera Crne Gore?

Stacionirani smo u Bijelom Polju, a kako funkcionišemo to je pitanje na koje ni mi nemamo neki određen odgovor. Veoma je teško funkcionisati u uslovima u kojima si jednostavno nevidljiv. U uslovima u kojima smo umjesto podrške najčešće osjećali skrivene sabotaže. Mislim da bi najbolji odgovor na ovo pitanje dao neko ko se ozbiljno bavi psihijatrijom. Vjerovali ili ne, iako nas je samo četvorica, nismo uključeni u bilo kakvu organizaciju muzičkih ili kulturnih događaja kojima bismo sigurno mogli doprinijeti mnogo više nego što je to u ovom trenutku. Dakle, nevidljivi ljudi u svom gradu. Zato Vam od srca zahvaljujemo na svim prilikama koje ste nam ukazali da predstavimo svoj rad.

Napisali ste na društvenim mrežama podatak da je posljednji muzički materijal iz Bijelog Polja objavljen prije trideset godina.

Taj podatak smo naravno, znali, ali nam ga često naglase neki dobri ljudi koji prate naš rad. Ta praznina je posljedica, a uzrok svemu tome je sve ono što nas je snašlo zadnjih trideset i kusur godina. Na mjesta koja im ne pripadaju, zasjeli su ljudi sa članskim kartama tako da koliko ja vidim, danas imamo partijsku i vjersku umjetnost i ako ne pripadate tu, jedino vam preostaje entuzijazam i to kreativno ludilo da stvarate po cijenu da to što stvarate nikad ne ugleda svjetlost dana. Takođe, raznorazni mediji koji vršljaju i kod nas i na Balkanu toliko su zatrovali medijski prostor da je teško plivati u tim njihovim septičkim jamama. Ili bolje rečeno – krivi smo i svi mi zajedno zato što smo sve to dopustili.

Na albumu se bavite brojnim temama koje pritiskaju čovjeka u Crnoj Gori. Društveno-politička zbilja, ekološki problemi u ekološkoj državi… Tema ne nedostaje. Kakav je prijem ovakvog vašeg angažmana?

Naše teme su najčešće društveno-socijalnog karaktera. Nevjerovatno je kako ljudi osjećaju sve te naše priče koje su slične njihovim pogledima na svijet koji nas okružuje. Nismo još ni objavili sve pjesme, a dobili smo toliko lijepih poruka podrške, čestitke, komentare na kojima smo im bezgranično zahvalni, jer ipak smo postigli cilj da od onih najboljih i najkvalitetnijih ljudi dobijemo podršku što je satisfakcija za naš budući rad.

Da li će album u skorije vrijeme biti predstavljen uživo i ima li nekih promotivnih planova?

Cilj nam je da prvo malo ispromovišemo pjesme, da dopremo do većeg broja slušalaca, a možda, u međuvremenu, ako se nađe način, i ekranizujemo neke od njih. I naravno poslije toga ćemo krenuti i u koncertnu promociju materijala, jer je to i najljepši dio svega ovoga.

D.L.