Vraćamo se jedno desetak, tj. tridesetak godina unazad u vrijeme. Time machine ON!
Iskreno, kao klinci, ja i moje društvo smo malo sa podsmjehom gledali na bend Bombarder kada smo ih prvi put čuli kasnih osamdesetih i ranih devedesetih godina. Kombinacija metala na zvuk tadašnjih pop bendova … tadašnjim tinejdžerima napaljenima na Sodom, to je bilo malo neozbiljno. Naravno, nije bilo ništa neozbiljno oko benda Bombarder. Mi smo bili klinci i neiskusni. Vremena su bila takva da se bolje nije moglo. Ipak, negdje u podsvijesti je čučalo da će ime Bombarder, ipak, jednog dana, ponovo negdje iskrsnuti i dobiti zasluženu pažnju, jer, budimo iskreni, Bombarder su jedni od prvih ekstremnijih bendova na ex Yu prostorima, i iako produkcija nije bila uvjek na visini, imaju pregršt vrlo dobrih pjesama. Idemo par decenija naprijed.
2011 je godina i fanatik domaće underground scene, Milan Rakić sa svojom izdavačkom kućom Grom Records objavljuje tribute album na kome su sve domaći bendovi sa obradama pjesama Bombardera. U stvari, skoro su sve domaći bendovi, jer je čovjek uspjeo da uposli i Norvežane Nifelheim da obrade jednu pjesmu, sve na Bosanskom i ijekavici i da zvuči moćno. Samo ovaj jedan detalj je dovoljan da zagolica interesovanje fanova.
Igrom slučaja, ja tek sada (dvanaest godina nakon izlaska ovog albuma) saznajem za njegovo postojanje, a pošto Bombarder uskoro izdaju novi album, eto prilike da se podsjetimo i na ovaj, mogu slobodno reći odličan i značajan tribute.
Sve pjesme su obrađene odlično. Ima oscilacija u produkciji, ali ako zanemarimo to i posvetimo se samo kvalitetu izvedbi, svi nedostatci nestaju i ostaje čisto uživanje, jer uživanje je slušati žar sa kojim su odsvirane neke od ovih pjesama. Izdvojio bih izvedbe bendova Space Eater (još sa pokojnim Boškom), Catastrophy, Horror Piknik, Awaiting Fear (ja ih se i dalje sjećam), Koldbrann, Kuga – nastavim li, sve ću ih izlistati – ali ovo su lični favoriti i nimalo ne želim da kažem da su ostale izvedbe lošije. Vrlo prijatno iznenađenje sam doživio preslušavajući ovaj album. Vratila su se sjećanja na mladost, iskopao sam kasete iz tog vremena, čuo se sa ljudima koje nisam godinama vidio. Žao mi je što „Hail to Bombarder“ nisam ranije čuo, a opet, možda je baš tako trebalo da bude.
Sve u svemu, ovo je jedno vrlo kvalitetno izdanje koje zaslužuje pažnju šire publike i protok vremena za jedno ovakvo izdanje ne znači apsolutno ništa. Vino vremenom sazrijeva. Muzika na ovom albumu vremenom ostaje ista – odlična!
Nikola Franquelli