Akustičarska scena bivše SFRJ je svoje najvažnije razdoblje imala sedamdesetih godina prošlog vijeka, i uglavnom su dešavanja vezana za tu vrstu muzike bila skoncentrisana u Beogradu.
To su bendovi i solisti koji su akustičarski rok prihvatili pod uticajem onoga što se pretežno u drugoj polovini šezdesetih na ovom polju dešavalo na zapadu – Dilan, ”Krozbi, Stils, Neš&Jang”, Donovan, Džoni Mičel, Džoan Baez, itd. U nekim drugim djelovima tadašnje države, konkretno u Hrvatskoj, akustičarski izraz je više koketirao sa dalmatinskom ili dubrovačkom tradicijom… I čitav ovaj nepotrebni uvod pravim zbog sjećanja na bend koji se zvao Zajedno, tačnije na njihovu singl ploču koja puni evo 40 godina, a na kojoj su se našle dvije legendarne pjesme ,,Vizija” i ,,Goro moja” (na tekst A. Šantića). Iako je grupa jedva ,,skrpila” godinu dana zajedničkog rada, ove dvije stvari će ih uvijek držati na nivou jedne ozbiljne priče, i u svim analizama vezanim za akustičarsku scenu oni su uvijek nezaobilazna tema. Ta himnična atmosfera, upečatljive klavirske dionice, odlično uklopljena kombinacija muških i ženskih vokala, sa ranim, još uvijek ničim opterećenim glasom Bore Đorđevića. Ove dvije pjesme donose toliko neke suptilne, ali u isto vrijeme i tako snažne energije, ima u njima toliko nečega prefinjenog, vjerovatno mladosti.
Boru će u ovim temama sjajno ispratiti Ivana Kačunković i sestre Stefanović, a on će posle grupe Zajedno nastaviti da radi u kombinaciji sa ženskim vokalima, u grupama Suncokret i Rani mraz. I sa ove distance, veoma je zanimljiv taj njegov put, od ,,naivca” u ovim akustičarskim bendovima do potpuno druge osobe u ,,Čorbi”, i današnjeg angažmana kojim, ne znam zbog čega, pokušava sve da baci pod noge.
Grupa Zajedno, bez obzira na trajanje, definitivno jeste jedna od vrijednosti našeg akustičarskog roka. ”Vizija” i ,,Goro moja” ostaju jedan sjajan trag za svakoga ko ima želje i volje da ide tim putem.
Jole Vučurović
{youtube}5D4t9nk9urc{/youtube}