Kako je nastala GTŽ?
U vrijeme kad smo kao klinci svirali po manje-više nabrijanim pank bendovima, što se zapravo svodilo na izvikivanje nekih destruktivnih parola, što je sasvim logično u to vrijeme, sredinom devedesetih, Hadž i ja smo, budući da smo i sviruckali nešto zajedno, oduvijek htjeli napraviti i neki zajebantski bend sa poluinteligentnim, zajebantskim tekstovima. Ta se ideja kuhala nekoliko godina, da bi zvanično bila ostvarena 30. 8. 2001., što je datum prve probe ovog benda. Smišljali smo neko glupavo ime u stilu bendova koji sviraju po ljetnim terasama hotela na Jadranu, bilo je par kombinacija, ali je ova varijanta bila presudna.
Kakva je bila scena u Osijeku tih godina?
Pankom smo se počeli baviti puno prije same gtž, u postratno vrijeme, kada je u Osijeku i u Hrvatskoj bila na snazi diktatura Franje Tuđmana u svom najrigidnijem obliku, dakle, reklo bi se, vrlo plodno tlo za iskazivanje revolta protiv režima i sve očiglednijih nepravdi koje smo mi kao mladi ljudi uočavali. To je bilo vrijeme kada je općenito alternativnih koncerata bilo u mikrotragovima i vrlo tužno vrijeme za rokenrol u Osijeku. Kada smo krenuli sa gtž, publika, koja se većinom sastojala od naših prijatelja, je odmah prepoznala dobru zajebanciju i, mada smo svirački katastrofalno zvučali, prihvaćeni smo odlično jer smo bili puno manje dosadni nego danas hahaha.
Izdali ste za sada jedan album “Kolo spaja ljude” zbog čega nema novog materijala?
Mislim da je najveći problem u tome što, na moju iskrenu žalost, nitko osim mene iz benda ne pokazuje ama baš nikakve autorske sklonosti ni volje, pa pravljenje pjesama leži isključivo na meni, a ja to radim vrlo sporo. Pjesme za novi album su odavno gotove, snimljen je već i demo snimak, da poslušamo kako to sve zvuči, i trebamo samo snimiti u studiju. E sad, u tu situaciju svoj upliv ima i velika doza inertnosti i lijenosti sviju nas… Ipak, nadam se da će album biti vani još ove godine.
I pored jednog albuma postigli ste zavidan upjeh, u čemu je tajna?
Pa nemam pojma, ključ tog “uspjeha” je što nas ljudi valjda vole takve mutave. Možda zato što svakog organizatora prejebemo u alkoholu i neodlasku na spavanje hahaha.
Šta misliš o alternativnoj sceni Hrvatske i uopšte bivše Juge?
Jednako pratim i pank scenu Hrvatske, i bivše Juge, a i smatram da je to zapravo jedno te isto, jer ljudi sličnog senzibiliteta na ovim prostorima uglavnom slušaju i slične bendove, bez obzira na administrativne granice. Mislim da ovdje imamo jako puno odličnih bendova i da je ta scena trenutačno vrlo jaka, s obzirom na prevlast šunda i sve intenzivniji nestanak rokenrola. Mislim, situacija u kojoj jedan Parni Valjak iz mainstreama odlazi u poluilegalu, dovoljno govori o svemu hahaha. Alternativna, kao što joj i samo ime kaže, je namijenjena ljudima koji ne gutaju sve na prvu loptu i koji vole sagledati stvari i iz malo različitih uglova, i mislim da je ona, kao takva, nužna za kreiranje zdrave pameti u mladih ljudi. Od bendova ipak ne bih nikoga posebno izdvajao, jer bi popis bio zaista predugačak…
Na prošlom albumu imate dvije obrade, da li ćete nas na novom obradovati nekom?
Da, i na novom albumu će biti jedna obrada, i to jednog prastarog osječkog benda po imenu Vibra Junkers, a stvar se zove Crvene zastave. Zasad su kritike vrlo dobre, jer ju često sviramo na koncertima.
Šta momci iz GTŽ rade pored sviranja?
Svi se bavimo drugim stvarima osim sviranjem. Znam samo jedan bend u Hrvatskoj koji živi isključivo od svirke, a i oni su napravili velike kompromise da bi im to pošlo za rukom. Nema tu neke velike love, barem ne redovne. Mislim, Tusta iz Idijota još uvijek ponosno radi u pulskom “Uljaniku”, onda ti je otprilike jasno gdje smo u toj priči mi…
Kakva je situacija sa medijima u Hrvatskoj, koliko ima prostora za rock n roll?
Situacija s medijima je prilično katastrofalna. Recimo, niti na jednoj od glavne tri televizijske kuće u Hrvatskoj ne postoji emisija koja pušta spotove uopće, a kamo li alternativnog profila. Sve je to povezano jedno s drugim, konkretno, izdavaštvo “as we knew it” je na samrti. Znači, izdavači nemaju novca ni da plate bendu studio, a kamo li još i neki spot koji košta par milja eura, a znamo da televizija ipak želi zadržat određene standarde…hahaha. S druge strane, puno je žalosnije što isto tako ne postoji ni jedan rock ili, ne daj bože, alternativni časopis kod nas. Toga nema. Sva sreća, postoji internet, pa se bendovi vrlo lako promoviraju putem njega. Ipak, mislim da je najbolja promocija bendu što više svirki svuda.
Svirali ste i po Evropi dosta. Reci nam kakva su iskustva i da li ima planova za ubuduće?
U Njemačku smo išli u dva navrata i naš prvi odlazak tamo je bio za nas potpuno novo iskustvo jer veliku pažnju dajemo tekstovima, a odjednom si negdje gdje te nitko ne razumije ni riječ. Taj prvi odlazak je bio zapravo svojevrsno ispipavanje terena, ali smo bili odlično ugošćeni i fino smo se proveli. Možda zato što nam za dobar provod treba samo frižider pun cuge. Drugi put je već bilo opuštenije – znali smo i neke ljude, klubove i ugostitelje, pa je sve bilo puno opuštenije – tu bih izdvojio svirku i zajebanciju s Oi Polloi u Schwabish Gmundu koja je bila sublimirajuća. Bitno je za naglasiti da tamo klubovi funkcioniraju potpuno drukčije nego na ovim prostorima, iz razloga što ih sufinancira lokalna uprava, ekipa u klubovima radi isključivo volonterski zato što zaista vole tu scenu, klubovi imaju svoju opremu i razglas, tako da tamo nećeš doživjeti da ti neki debeli gazda nekog kluba tutne po tri bona za pivo po članu prije svirke i zaželi ugodnu večer. I da, osim Njemačke, bila je tu i Češka, Mađarska, Bugarska, Turska… Nekih konkretnih planova za Evropu sad i nemamo, ali se naš tour-menadžer upravo vratio sa zasluženog odmora iz Poljske, pa se ne bih začudio kad bi nam to bilo sljedeće odredište.
Ono što mene lično zanima je: Kako je nastala pjesma Muflino kolo?
Pa ta pjesma je jedna od nekoliko pjesama koje sam iz čiste zajebancije napisao za neki moj wanna-be-humoristično-narodnjački album, dok sam još imao inspracije i volje za takva sranja. Tu mi je kao umjetničko ime tebalo biti Mile Mraković Muflo, pa odatle ime pjesme. Jednom smo ju na probi iz zajebancije usvirali, jer se svima svidjela, vrištali smo od smijeha kako to zvuči i tako je to krenulo. Pjesma je čista fikcija i pjeva o onome kako sam tada zamišljao jedan kvalitetan alkoholni provod kroz Slavoniju i Baranju jednog bećara kao što je Muflo. Naglašavam ono “tada”, jer ni meni samom danas nije jasno na čemu sam bio kad sam pisao taj tekst.
Svirali ste u Turskoj, specificna destinacija…
Bilo je odlično – dva koncerta, Izmir, koji se nalazi u azijskom dijelu Turske i Istanbul, koji se nalazi na granici Evrope i Azije. Šta da ti kažem – vozili smo 26 sati u kontinuitetu od Osijeka do Izmira, Biro i ja smo se mijenjali za volanom, spojili se dan i noć, a imali smo i lagani hendikep, jer Bara je zbog nekih komplikacija na poslu, u zadnji tren morao odustati od puta, tako da je meni pripala čast da nakon dvije godine ne uzimanja basa u ruke, i bez i jedne probe, sviram navedeni instrument na te dvije svirke. Brljao sam katastrofalno, ali nam je to dalo i svojevrsni dodatni šarm hahahaha. Oduševljeni smo Turskom, Istanbul nas je zaista fascinirao, baš smo se muvali cijeli jedan dan nakon svirke kao japanski turisti, i na koncu se u hostelu napili ko životinje s mladim indijskim kirurgom (Sudeep, pozdrav!), Australcima, Kanađaninom, Amerikankom, Španjolcima i Irskim fotografom. Mislim da su zapamtili našu Šljivovicu.
Koliko vi kroz pjesme djelujete protiv loših pojava u društvu i kako publika reaguje na vaše poruke?
Pa ovako, smatram da klasična ili tehno muzika šalju neku univerzalnu poruku iz prostog razloga što u njima nema verbalne poruke. Kod roka ili panka, kako god hoćeš, je takva verbalna poruka vrlo važna, čak i najvažnija, i svaki bend se trudi reći ono što ima za reći na neki svoj, individualan način. Politika, svjetska ili lokalna, htjeli mi to ili ne, svakodnevno utječe na naše živote, posredno ili neposredno, i naravno da samim tim direktno utječe i na muziku onih koji kroz tu istu muziku izražavaju svoje mišljenje, zadovoljstvo ili bunt. Svaki bend definitivno može djelovati protiv lošeg sistema kojim nije zadovoljan, ali ne na način da smatra da će zbog njegove ploče pasti Vlada, nego na svojoj jednoj mikro razini. Ako nečija ploča uspije utjecati na jednu mladu osobu da ne zabrazdi u glupost, zatucanost i isključivost, mislim da je taj bend već samim tim zadao tom sistemu ozbiljan udarac. A što se tiče publike na koncertima, uvijek ima onih koji stoje i pažljivo slušaju, onih koji skaču i prolijevaju pivo, ima onih koji hvataju curice za dupe, ima curica koje povraćaju po hlačama onima što ih hvataju za dupe, tako da – što bi jedan veliki mislilac rekao – nek miriši cijeli svijet!
Najbolje pivo koje si probao
Njemački Erdinger točeni. Lako, pitko, a udara. Možeš pit dok ne padneš pod stol.
Hvala na intervjuu nadam se da se uskoro vidimo i u CG!
Mislim stvarno – prošli smo cijelu bivšu Jugu uzduž i popreko, a u Crnoj Gori nikad svirali nismo! Dajte, ljudi, zovite nas, nema smisla stvarno… Hvala i tebi za intervju, uživao sam u zanimljivim pitanjima, pozdrav svima!
razgovarao: ĐorđepunX