Osmi album Green Day-a donosi mnoge novine što se tiče ovog punk benda koji je komercijalni uspjeh doživio prošlim albumom “American Idiot”. Na novom albumu bend se okrenuo nekom alternativnom, pop-power, rock zvuku koji nije bio toliko zastupljen na prošlim albumima. Takođe upotreba klavira u mnogim pjesmama ovaj album ne čini klasičnim pank rokom.To ne znači da je kvalitet pjesama lošiji, ali definitivno nije onaj Green Day na koji smo navikli I slušali na albumima “Dookie”,”Kerlpunk”… To se može opravdati činjenicom da je Green Day postao jedan od najpopularnijih američkih bendova, pa se ipak mora prilagođavati ukusu širih masa nego što je pank rok publika. Plus kod ovog albuma je što donosi čak 18 pjesama sa dosta velikom minutažom. Izdjeljenje su na “činove”, što znači da je album rađen koncepcijski sa utemeljenom pričom. Ta priča se odnosi na sagledavanje vremena u kojem živimo i u kojem pokušavamo da nađemo smisao u sebičnoj manipulaciji koja je oko nas, bila to religija, vlada, mediji ili neki drugi oblik autoriteta, kako kaže pjevač ove skupine Billie Joe. Ovim prave još jedno odstupanje od ranijih albuma na kojima ima dosta emotivnih pjesama po kojima je bend i prepoznatljiv.Album je radio producent Buch Vig (bubnjar benda Garbage, producirao Nirvanin “Nevermind”, “Siamese Dream” Smahing Pumpkinsa…). Ovaj album neće dostići uspjeh koji je imao prethodni jer se nijedna pjesma ne može posebno istaći baš zbog načina rada po kojem se album pravio, ali to ne znači da će ovaj album biti zaboravljen. Ostaje vrijeme da pokaže pravi kvalitet ovog ostvarenja, a svoj sud će naravno donijeti sve uspavanija i nezainteresovanija svjetska rok publika!
ĐorđepunX