Radimo razgovor iz kućne izolacije. Kakva je trenutna situacija u Makedoniji? Kako podnosite novi režim života?
Iskreno, ne znam šta da kažem. Kad smo 1991. godine išli s bendom na turneju po bivšoj Jugoslaviji i putovali od Zagreba do Rijeke, pred nama je išla beskrajna kolona vojnih transportera. Nisam ni približno mislio da ćemo doživjeti ovo ludilo, boga mi, svjetsko ludilo.Virus je virus, ali ova medijska histerija i širenje straha, to je već sasvim novo i daje veoma veliki razlog za brigu. Ja lično sam ok. Nista drugačije nego prije.
Mizar je najavio novi materijal. Šta će karakterisati ovu, da je tako nazovemo, novu fazu djelovanja?
Zadnji album je bio Deteto i Beloto more sa crkvenim horom Harmosini koji je bio više tradicionalniji, baziran na vizantijskim muzičkim inspiracijama, izašao je 2010. godine. Album Šarena Krava nije izašao, uradili smo dvije pjesme sa ženskim vokalima, neki čudan eksperiment, tako da sam ga stopirao, jer Mizar je bend sa muškim vokalima. To je naš zaštitni znak već 40 godina, što ne znači da ne volim ženske vokale, ali u konceptu Mizara više pašu kao prateći vokali. Nova faza djelovanja je skroman koncept, sa skromnim i prostim baladama i normalnim retro darkwave pjesmama. Ne tako megalomansko/političko kao što je bio slučaj sa albumom Deteto i Beloto More. Mislim da je danas vrijeme za skromniju, emotivniju, manje senzacionalističku muziku.
Vaš bend je poznat po konstantnom mijenjanju koncepta i zvuka, a opet uspijevate da zadržite prepoznatljivu nit koja sve to povezuje. Kako teče proces nastanka pjesama i albuma i šta je to što Vam kaže u kom pravcu treba dalje da idete? Šta je to što će novi materijal odvajati od onih do sada objavljenih?
Već sam manje-više odgovorio na to. Novi album (još nemamo ime) biće jednostavniji, mediteranskog zvuka. Do sad imamo završene četiri pjesme. Sve zavisi od situacije sa korona virusom, ali se nadam da ce izaći tokom septembra.
Sa ranim radovima ste probijali granice i pomjerali stvari na viši nivo. Hrabro ste kombinovali momente tradicionala i, recimo, goth muzike i new wave-a. Možete li nam u par crtica opisati kako je bilo raditi ovakvu muziku u to vrijeme? Mnogo se priča i o odnosu komunističkih vlasti prema tadašnjim bendovima. Kako ste vi prolazili kroz sve to?
Jugoslavija je imala svoj sopstveni kulturni identitet, tako da je bilo vrlo inspirativno raditi u to vrijeme. To je bilo avangardno vrijeme. Ne pričam ovo kao neki jugonostalgičar ili zbog žala za mladosti. To su fakti. To je realnost. Kad pogledaš avangardnost Jugoslavije sa ovim turbo/folk poltronskim državicama od Triglava do Vardara, to se ne može uporediti. Na kraju krajeva, Jugoslavija je imala samoupravni socijalizam, najprogresivniji politički sistem u ljudskoj civilizaciji. Tako da je muzička avangardnost bila logičan tok. A to da su komunističke vlasti vršile represiju, to je mnogo, mnogo napumpano od „takonarečenih“ kulturnih disidenata.
Da li danas prepoznajete neke slične muzičke izlete u poplavi novih izdanja? Gdje je Vaša muzika u današnjoj Makedoniji? Kako se percipira?
Svakako da ima muzičkih izleta poput Mizara, ali, naravno, u drugoj formi. Formi XXI vijeka koji se mnogo razlikuje od XX vijeka. Mi smo ipak djeca XX vijeka. U Makedoniji imamo standard fanova. Nismo bili aktivni skoro osam godina. Zadnji naš gig bio je kad smo svirali sa Simple Minds tu u Skoplju. Da izađe prvo album, pa posle svakako idu koncerti po Balkanu.
Makedonija danas ima priličan broj zanimljivih bendova. Uspijevate li da pratite scenu i šta Vam se tu čini zanimljivim?
Svakako da ima. Pratim i našu domaću i svjetsku scenu. U ovom momentu imamo dva svjetska benda: srpski Repetitor i makedonski Bernajs Propaganda. Svjetski vrh bez ikakve sumnje.
Bliži se 40 godina od osnivanja Mizara. Ima li nekih planova?
Da završi ovo ludilo, pa da sviramo opet koncerte po Balkanu
DL